PRESTAO VAŽITI ALI VIDI OVDJE!

Objavljeno u NN 78/15 od 17.07.2015.:

 

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 41. stavka 1. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013 i 14/2014) i članka 30. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 150/2011 i 119/2014), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 16. srpnja 2015. godine donijela

 

UREDBU O IZMJENAMA I DOPUNAMA UREDBE O STANDARDU KAKVOĆE VODA

Članak 1.

U Uredbi o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 73/2013 i 151/2014) u članku 2. točki 8. riječ: »i« na kraju rečenice zamjenjuje se točkom-zarezom.

U točki 9. točka na kraju rečenice zamjenjuje se riječju: »i«.

Iza točke 9. dodaje se točka 10. koja glasi:

»10. Direktiva 2013/39/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o izmjeni direktiva 2000/60/EZ i 2008/105/EZ u odnosu na prioritetne tvari u području vodne politike (Tekst značajan za EGP) (SL L 226, 24. 8. 2013.).«.

Članak 2.

U članku 3. točki 5. riječi: »koje se zahvaćaju za piće« zamjenjuju se riječima: »namijenjene ljudskoj potrošnji«.

U točki 6. na kraju rečenice točka se zamjenjuje točkom-zarezom te se dodaju točke 7., 8. i 9. koje glase:

»7. »Medij« označava dio vodnoga okoliša koji može biti voda, sediment ili biota;

8. »Takson biote« označava određeni vodeni takson koji može pripadati sljedećim taksonomskim kategorijama: potkoljeno‚ razred ili njihov ekvivalent;

9. »Popis praćenja« je popis tvari koje bi mogle predstavljati značajan rizik za vode, a za koje se provodi monitoring sukladno članku 31.a ove Uredbe te se ovisno o rezultatima monitoringa dodaju na popis prioritetnih tvari.«.

Članak 3.

U članku 16. iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

»U svrhu prikaza ocjene kemijskog stanja mogu se priložiti dodatne karte za jednu ili više sljedećih tvari odvojeno od podataka o drugim tvarima utvrđenim u Prilogu 5.B ove Uredbe:

– tvari navedene pod brojevima 5, 21, 28, 30, 35, 37, 43 i 44 (tvari koje su postojane, bioakumulativne i toksične tvari – PBT),

– tvari navedene pod brojevima od 34 do 45 (novoutvrđene tvari) i

– tvari navedene pod brojevima 2, 5, 15, 20, 22, 23 i 28 (tvari za koje su utvrđeni revidirani, stroži standardi kakvoće vodnog okoliša – SKVO).

Za tvari iz stavka 5. ovoga članka može se prikazati stupanj bilo kakvog odstupanja od SKVO. U tom slučaju osigurava se njihova usporedivost na razini vodnog područja i na razini Europske unije.«.

Članak 4.

Članak 22. mijenja se i glasi:

»Za prioritetne tvari utvrđene u Prilogu 5.A ove Uredbe primjenjuju se SKVO iz Priloga 5.B ove Uredbe sukladno zahtjevima utvrđenima u Prilogu 5.C ove Uredbe.

Za tvari navedene pod brojevima 5, 15, 16, 17, 21, 28, 34, 35, 37, 43 i 44 u Prilogu 5.A ove Uredbe primjenjuju se i SKVO za biotu utvrđeni u Prilogu 5.B ove Uredbe.

Za druge tvari koje nisu navedene u stavku 2. ovoga članka primjenjuju se SKVO za vode utvrđeni u Prilogu 5.B ove Uredbe.

U odnosu na jednu ili više kategorija površinskih voda mogu se primijeniti SKVO za medij koji je različit od medija određenog u stavku 2. ovoga članka ili, ako je potrebno, za takson biote koji je različit od onih određenih u Prilogu 5.B ove Uredbe.

U slučaju primjene stavka 4. ovoga članka primjenjuju se relevantni SKVO utvrđeni u Prilogu 5.B ove Uredbe ili, ako SKVO za relevantni medij ili takson biote nije utvrđen Prilogom 5.B ove Uredbe, primjenjuje se SKVO koji omogućuje najmanje istu razinu zaštite kao SKVO utvrđen u Prilogu 5.B ove Uredbe.

SKVO za medij iz stavka 4. ovoga članka mogu se primijeniti samo u slučaju kada metoda analize koja se koristi za odabrani medij ili takson biote ispunjava minimalne kriterije učinkovitosti utvrđene propisom iz članka 221. Zakona o vodama. Ako ti kriteriji nisu ispunjeni za nijedan medij, monitoring se osigurava korištenjem najboljih raspoloživih tehnika bez stvaranja prekomjernih troškova te primjenom metode analize učinkovite barem u jednakoj mjeri kao metoda dostupna za medij određen u stavku 2. ovoga članka.

Za površinske vode, u slučaju kada se na temelju izmjerenih ili procijenjenih koncentracija ili emisija tvari utvrdi mogući rizik zbog akutne izloženosti za vodni okoliš ili takav rizik koji se prenosi putem vodnog okoliša i gdje se primjenjuju SKVO za biotu ili sediment, osigurava se monitoring medija voda primjenom maksimalne godišnje koncentracije (MGK) SKVO iz Priloga 5.B ove Uredbe ako su takvi SKVO utvrđeni.

Ako se, sukladno propisu iz članka 221. Zakona o vodama, izračunati godišnji prosjek izmjerenih koncentracija tvari, dobivenih korištenjem najboljih raspoloživih tehnika bez stvaranja prekomjernih troškova, kategorizira kao manji od granice kvantifikacije, a granica kvantifikacije za tu tehniku veća je od SKVO, rezultat mjerenja za tu tvar ne uzima se u obzir za potrebe procjene kemijskog stanja tog vodnog tijela.

Tvari za koje se primjenjuju SKVO za sediment i/ili biotu potrebno je pratiti u relevantnom mediju barem jednom godišnje, osim ako je na temelju tehničkih znanja i stručne procjene rezultata monitoringa, sadržanom u godišnjem izvješću iz članka 44. Zakona o vodama, opravdano neko drugo vremensko razdoblje.

Plan upravljanja vodnim područjima koji se mijenja i dopunjuje sukladno članku 36. stavku 5. Zakona o vodama mora sadržavati sljedeće podatke:

1. tablicu koja prikazuje granice kvantifikacije za upotrijebljene metode analize i informacije o učinkovitosti tih metoda u odnosu na kriterije minimalne učinkovitosti sukladno propisu iz članka 221. Zakona o vodama;

2. za tvari za koje je iskorištena mogućnost iz stavka 4. ovoga članka:

– razloge i osnovu za korištenje te mogućnosti,

– prema potrebi, utvrđene alternativne SKVO, dokaz da ti SKVO omogućuju barem jednaku razinu zaštite kao i SKVO utvrđeni u Prilogu 5.B ove Uredbe, uključujući podatke i metodologiju koji su korišteni za utvrđivanje tih SKVO te kategorije površinskih voda za koje bi se oni primjenjivali,

– za usporedbu s informacijama iz točke 1. ovoga stavka, granice kvantifikacije za metode analize za medije utvrđene u Prilogu 5.B ove Uredbe, uključujući informacije o učinkovitosti tih metoda u odnosu na kriterije minimalne učinkovitosti sukladno propisu iz članka 221. Zakona o vodama;

3. obrazloženje za učestalost monitoringa koji se obavlja sukladno stavku 9. ovoga članka, ako su razdoblja monitoringa dulja od jedne godine.

Plan upravljanja vodnim područjima iz stavka 10. ovoga članka koji sadrži rezultate i učinke mjera poduzetih u svrhu sprječavanja kemijskog onečišćenja površinskih voda te privremeno izvješće u kojemu se opisuje napredak u provedbi planiranog programa mjera sukladno članku 36.c stavku 3. Zakona o vodama, dostupan je javnosti sukladno članku 36. stavku 1. Zakona o vodama.«.

Članak 5.

U članku 24. stavku 4. znak: »<« na oba mjesta zamjenjuje se znakom: »≤«.

Članak 6.

Iza članka 31. dodaje se članak 31.a koji glasi:

»Članak 31.a

Monitoring tvari s Popisa praćenja provodi se na odabranim reprezentativnim postajama za monitoring tijekom razdoblja od najmanje 12 mjeseci. Trajanje razdoblja kontinuiranog monitoringa za bilo koju pojedinačnu tvar s Popisa praćenja ne prelazi četiri godine.

Za prvi Popis praćenja utvrđenog Provedbenom Odlukom Komisije (EU) 2015/495 od 20. ožujka 2015. o utvrđivanju popisa praćenja za tvari za koje je potrebno praćenje diljem Unije u području vodne politike u skladu s Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 78, 24. 3. 2015.), razdoblje monitoringa započinje unutar razdoblja od šest mjeseci od 20. listopada 2015. godine. Za svaku novu tvar dodanu na Popis praćenja započinje se s monitoringom unutar šest mjeseci nakon njezina dodavanja na Popis praćenja.

Monitoring se provodi na najmanje jednoj mjernoj postaji, a u sljedećim slučajevima dodatno se uvećava za:

– jednu mjernu postaju ako ima više od milijun stanovnika,

– broj mjernih postaja jednak broju njezinog zemljopisnog područja u km2 podijeljenog sa 60 000 (zaokruženo na najbliži cijeli broj) i

– broj mjernih postaja jednak broju njezinih stanovnika u milijunima podijeljenom s pet milijuna (zaokruženo na najbliži cijeli broj).

Pri odabiru reprezentativnih mjernih postaja, učestalosti i razdoblja monitoringa za svaku tvar se uzima u obzir mogućnost pojave i primjene tvari. Učestalost monitoringa ne smije biti manja od jednom godišnje.

Ako su podaci za određenu tvar dostatni, usporedivi, reprezentativni i iz najnovijih postojećih programa monitoringa ili studija, za tu tvar ne mora se provoditi dodatni monitoring iz stavka 1. ovoga članka, uz uvjet da je monitoring te tvari proveden primjenom metodologije koja udovoljava zahtjevima tehničkih smjernica koje donosi Europska komisija.«.

Članak 7.

U članku 32. iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

»Učestalost monitoringa može se smanjiti za tvari navedene pod brojevima 5, 21, 28, 30, 35, 37, 43 i 44 Priloga 5.A ove Uredbe u odnosu na zahtjeve za prioritetne tvari iz članka 22. stavka 9. ove Uredbe i Priloga 7.A ove Uredbe pod uvjetom da je monitoring reprezentativan i da je dostupna statistički robusna osnova za procjenu prisutnosti tih tvari u vodnom okolišu te se provodi sukladno članku 33. stavku 3. ove Uredbe.«.

Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 8.

Članak 8.

Članak 33. mijenja se i glasi:

»Za prioritetne tvari navedene u Prilogu 5.A ove Uredbe, koje pokazuju tendenciju akumuliranja u sedimentu i/ili bioti, posvećujući posebnu pozornost tvarima navedenim pod brojevima 2, 5, 6, 7, 12, 15, 16, 17, 18, 20, 21, 26, 28, 30, 34, 35, 36, 37, 43 i 44 Priloga 5.A ove Uredbe, analizira se dugoročni trend njihovih koncentracija dobivenih na temelju monitoringa voda sukladno članku 44. Zakona o vodama te člancima od 28. do 32. ove Uredbe.

Sukladno članku 47. Zakona o vodama i odredbama ove Uredbe poduzimaju se mjere kako bi se osiguralo da se koncentracije tvari iz stavka 1. ovoga članka znatno ne povećavaju u sedimentu i/ili relevantnoj bioti.

Učestalost monitoringa sedimenta i/ili biote utvrđuje se tako da se osigurava dovoljno podataka za pouzdane analize dugoročnih trendova. Monitoring se provodi svake tri godine, osim ako se na temelju tehničkih znanja i stručne procjene rezultata monitoringa sadržane u godišnjem izvješću iz članka 44. Zakona o vodama ne utvrdi neko drugo razdoblje.«.

Članak 9.

U članku 62. stavku 1. točki 1. podstavku 1. iza riječi: »tvari« umjesto zareza stavlja se točka te se dodaje rečenica koja glasi: »U tim područjima u postupke pročišćavanja treba uključiti i uklanjanje fosfora, osim ako se može dokazati da uklanjanje neće imati nikakvog učinka na razinu eutrofikacije. Ako je riječ o ispuštanju iz većih aglomeracija može se razmotriti i uklanjanje dušika,«.

U podstavku 2. iza riječi: »tvari« umjesto zareza stavlja se točka te se dodaje rečenica koja glasi: »Ispuštanja iz malih aglomeracija obično su od manje važnosti u tim područjima, ali je za velike aglomeracije potrebno uključiti uklanjanje fosfora i/ili dušika, osim ako se može pokazati da uklanjanje ne bi imalo utjecaja na razinu eutrofikacije,«.

U točki 2. riječi: »koje sadrže« zamjenjuju se riječima: »koje bi mogle sadržavati«.

Članak 10.

Naziv glave V. »IZVJEŠTAVANJE« mijenja se i glasi: »IZVJEŠĆIVANJE«.

Članak 11.

Naziv glave VI. »MEĐUNARODNO IZVJEŠTAVANJE« mijenja se i glasi: »INFORMIRANJE I IZVJEŠĆIVANJE EUROPSKE KOMISIJE«.

U članku 66. stavku 2. iza točke 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

»4. rezultatima monitoringa provedenog na temelju članka 31.a ove Uredbe. Za prvi Popis praćenja, o rezultatima monitoringa izvješćuju se unutar petnaest mjeseci od 20. listopada 2015. godine, te svakih dvanaest mjeseci nakon tog datuma sve dok se tvar nalazi na Popisu praćenja. Za svaku novu tvar dodanu na Popis praćenja, izvješćuje se Europska komisija o rezultatima monitoringa unutar dvadeset i jednog mjeseca od dodavanja tvari na Popis praćenja i svakih dvanaest mjeseci nakon tog datuma sve dok se tvar nalazi na Popisu praćenja. Izvješće uključuje informacije o reprezentativnosti mjernih postaja i strategiji monitoringa.«.

Članak 12.

U Prilogu 2. STANDARDI ZA OCJENU EKOLOŠKOG STANJA POVRŠINSKIH VODA u točki 2.C. GRANIČNE VRIJEDNOSTI KATEGORIJA EKOLOŠKOG STANJA podtočki 1. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za rijeke, tablica 5. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za biološke elemente kakvoće, izražene kao omjer ekološke kakvoće, mijenja se i glasi:

»Tablica 5. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za biološke elemente kakvoće, izražene kao omjer ekološke kakvoće

* rezultati ocjene prema biološkim elementima kakvoće se za potrebe klasificiranja zaokružuju na dvije decimale,

** točne granične vrijednosti su određene za svaki ekološki tip rijeka unutar ovdje navedenih granica«.

U podtočki 5. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja kemijskih elemenata kakvoće za površinske vode – specifične onečišćujuće tvari tablice 14. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za specifične onečišćujuće tvari u napomeni pod * iza riječi: »Planu upravljanja vodnim područjima« dodaju se riječi: »za PCB samo za vodna tijela rijeke Kupe, a za AOX na vodna tijela navedena u Planu upravljanja vodnim područjima«.

Članak 13.

Prilog 5. mijenja se i glasi:

»PRILOG 5.

POPIS PRIORITETNIH TVARI I STANDARDI KAKVOĆE OKOLIŠA ZA PRIORITETNE TVARI I DRUGE ONEČIŠĆUJUĆE TVARI ZA POVRŠINSKE VODE

5.A Popis prioritetnih tvari

(1) CAS: Chemical Abstracts Service (Služba za sažetke iz područja kemije).

(2) EU broj: Europski popis postojećih kemijskih tvari (EINECS) ili Europski popis prijavljenih kemijskih tvari (ELINCS).

(3) Gdje su bile odabrane skupine tvari, tipični pojedinačni predstavnici se definiraju u kontekstu utvrđivanja standarda kakvoće okoliša, osim ako je izričito navedeno drugačije.

(4) Samo tetra, penta, heksa i heptabromodifenileter (CAS-brojevi 40088-47-9, 32534-81-9, 36483-60-0, 68928-80-3).

(5) Nonilfenol (CAS 25154-52-3, EU 246-672-0), uključujući izomere 4-nonilfenol (CAS 104-40-5, EU 203-199-4) i 4-nonilfenol (razgranati) (CAS 84852-15-3, EU 284-325-5).

(6) Oktilfenol (CAS 1806-26-4, EU 217-302-5) uključujući izomer 4-(1,1’,3,3’-tetrametilbutil)-fenol (CAS 140-66-9, EU 205-426-2).

(7) Uključujući benzo(a)piren (CAS 50-32-8, EU 200-028-5), benzo(b)fluoranten (CAS 205-99-2, EU 205-911-9), benzo(g,h,i)perilen (CAS 191-24-2, EU 205-883-8), benzo(k)fluoranten (CAS 207-08-9, EU 205-916-6), indeno(1,2,3-cd)piren (CAS 193-39-5, EU 205-893-2) te isključujući antracen, fluoranten i naftalen koji su navedeni posebno.

(8) Uključujući tributilkositar kation (CAS 36643-28-4).

(9) To se odnosi na sljedeće spojeve:

7 poliklorirani dibenzo-p-dioksini (PCDD-i): 2,3,7,8-T4CDD (CAS 1746-01-6), 1,2,3,7,8-P5CDD (CAS 40321-76-4), 1,2,3,4,7,8-H6CDD (CAS 39227-28-6), 1,2,3,6,7,8-H6CDD (CAS 57653-85-7), 1,2,3,7,8,9-H6CDD (CAS 19408-74-3), 1,2,3,4,6,7,8-H7CDD (CAS 35822-46-9), 1,2,3,4,6,7,8,9-O8CDD (CAS 3268-87-9), 10 poliklorirani dibenzofurani (PCDF-i): 2,3,7,8-T4CDF (CAS 51207-31-9), 1,2,3,7,8-P5CDF (CAS 57117-41-6), 2,3,4,7,8-P5CDF (CAS 57117-31-4), 1,2,3,4,7,8-H6CDF (CAS 70648-26-9), 1,2,3,6,7,8-H6CDF (CAS 57117-44-9), 1,2,3,7,8,9-H6CDF (CAS 72918-21-9), 2,3,4,6,7,8-H6CDF (CAS 60851-34-5), 1,2,3,4,6,7,8-H7CDF (CAS 67562-39-4), 1,2,3,4,7,8,9-H7CDF (CAS 55673-89-7), 1,2,3,4,6,7,8,9-O8CDF (CAS 39001-02-0)12 dioksinu slični poliklorirani bifenili (PCB-DL): 3,3’,4,4’-T4CB (PCB 77, CAS 32598-13-3), 3,3’,4’,5-T4CB (PCB 81, CAS 70362-50-4), 2,3,3’,4,4’-P5CB (PCB 105, CAS 32598-14-4), 2,3,4,4’,5-P5CB (PCB 114, CAS 74472-37-0), 2,3’,4,4’,5-P5CB (PCB 118, CAS 31508-00-6), 2,3’,4,4’,5’-P5CB (PCB 123, CAS 65510-44-3), 3,3’,4,4’,5-P5CB (PCB 126, CAS 57465-28-8), 2,3,3’,4,4’,5-H6CB (PCB 156, CAS 38380-08-4), 2,3,3’,4,4’,5’-H6CB (PCB 157, CAS 69782-90-7), 2,3’,4,4’,5,5’-H6CB (PCB 167, CAS 52663-72-6), 3,3’,4,4’,5,5’-H6CB (PCB 169, CAS 32774-16-6), 2,3,3’,4,4’,5,5’-H7CB (PCB 189, CAS 39635-31-9).

(10) CAS 52315-07-8 odnosi se na smjesu izomera cipermetrina, alfa-cipermetrina (CAS 67375-30-8), beta-cipermetrina (CAS 65731-84-2), teta-cipermetrina (CAS 71697-59-1) i zeta-cipermetrina (52315-07-8).

(11) To se odnosi na 1,3,5,7,9,11-heksabromociklododekan (CAS 25637-99-4), 1,2,5,6,9,10- heksabromociklododekan (CAS 3194-55-6), α-heksabromociklododekan (CAS 134237-50-6), β-heksabromociklododekan (CAS 134237-51-7) i γ- heksabromociklododekan (CAS 134237-52-8).

5.B Standardi kakvoće okoliša (SKVO)

(1) CAS: Chemical Abstracts Service (Služba za sažetke iz područja kemije).

(2) Ovaj pokazatelj je SKVO izražen kao prosječna godišnja koncentracija (PGK-SKVO). Ako nije drugačije navedeno, primjenjuje se na ukupnu koncentraciju svih izomera.

(3) Kopnene površinske vode obuhvaćaju rijeke i jezera te srodna ili znatno promijenjena vodna tijela.

(4) Ovaj pokazatelj je SKVO izražen kao maksimalna godišnja koncentracija (MGK-SKVO). Tamo gdje MGK-SKVO imaju oznaku,ne primjenjuje se’, smatra se da PGK-SKVO predstavljaju zaštitu od kratkoročnih maksimuma onečišćenja u neprekidnim ispuštanjima, budući da su značajno niže od vrijednosti utvrđenih na temelju akutne toksičnosti.

(5) Za skupinu prioritetnih tvari obuhvaćenih bromiranim difenileterima (br.5) SKVO se odnosi na zbroj koncentracija srodnih tvari pod brojem (bromirani difenileter – 28, bromirani difenileter – 47, bromirani difenileter – 99, bromirani difenileter – 100, bromirani difenileter – 153 i bromirani difenileter – 154).

(6) Za kadmij i njegove spojeve (br. 6) SKVO ovise o tvrdoći vode koja je razvrstana u pet klasnih kategorija (klasa 1: < 40 mg CaCO3/l, klasa 2: 40 do < 50 mg CaCO3/l, klasa 3: 50 do < 100 mg CaCO3/l, klasa 4: 100 do < 200 mg CaCO3/l i klasa 5: ≥ 200 mg CaCO3/l).

(7) Ta tvar nije prioritetna tvar, već jedna od drugih onečišćujućih tvari za koje su SKVO identični onima utvrđenim u zakonodavstvu koje se primjenjivalo do 13. siječnja 2009. godine.

(8) Za ovu skupinu tvari nije određen indikativni pokazatelj. Indikativni pokazatelji moraju se odrediti analitičkom metodom.

(9) Ukupni DDT sastoji se od zbroja izomera 1,1,1-trikloro-2,2 bis (p-klorofenil) etan (CAS broj 50-29-3; EU broj 200-024-3); 1,1,1-trikloro-2 (o-klorofenil)-2-(p-klorofenil) etan (CAS broj 789-02-6; EU broj 212-332-5); 1,1-dikloro-2,2 bis (p-klorofenil) etilen (CAS broj 72-55-9; EU broj 200-784-6); i 1,1-dikloro-2,2 bis (p-klorofenil) etan (CAS broj 72-54-8; EU broj 200-783-0).

(10) Nema dovoljno raspoloživih informacija za određivanje MGK-SKVO za te tvari.

(11) Za skupinu prioritetnih tvari poliaromatskih ugljikovodika (PAH) (br. 28) SKVO za biotu i odgovarajući PGK-SKVO u vodi odnose se na koncentraciju benzo(a)pirena, na čijoj se toksičnosti oni temelje. Benzo(a)piren se može uzeti u obzir kao pokazatelj za druge PAH-ove, stoga je potrebno pratiti samo benzo(a)piren u svrhu usporedbe sa SKVO za biotu ili odgovarajućim PGK-SKVO za vodu.

(12) Ako nije izričito navedeno drugačije, SKVO za biotu odnose se na ribu. Umjesto toga moguće je pratiti takson biote ili neki drugi medij sve dok primijenjeni SKVO pruža jednaku razinu zaštite. Za tvari označene brojevima 15 (fluoranten) i 28 (PAH) SKVO za biotu odnosi se na rakove i mekušce. Za potrebe procjene kemijskog stanja praćenje fluorantena i PAH-ova u ribama nije prikladno. Za tvar pod brojem 37 (dioksini i spojevi poput dioksina) SKVO za biotu odnosi se na ribe, rakove i mekušce; u skladu s odjeljkom 5.3. Priloga Uredbi Komisije (EU) br. 1259/2011 od 2. prosinca 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1881/2006 u pogledu najvećih dopuštenih količina dioksina, dioksinima sličnih PCB-a i PCB-ima koji nisu slični dioksinima u hrani (SL L 320, 3.12.2011. ).

(13) Ti se SKVO odnose na biološki raspoložive koncentracije tvari.

(14) PCDD: polikloriranidibenzo-p-dioksini; PCDF: polikloriranidibenzo furani; PCB-DL: dioksinu slični poliklorirani bifenili; TEQ: toksični ekvivalenti prema čimbenicima toksične ekvivalencije Svjetske zdravstvene organizacije iz 2005. godine.

5.C Primjena standarda kakvoće okoliša određenih u Prilogu 5.B

1. Za svaku reprezentativnu mjernu postaju u vodnom tijelu prosječna godišnja koncentracija izmjerena u različito vrijeme tijekom godine ne bi smjela prelaziti PGK-SKVO iz stupaca 4. i 5. tablice iz Priloga 5.B ove Uredbe.

Izračun prosječne godišnje koncentracije, primijenjena analitička metoda ili metoda primjene SKVO ako nema odgovarajuće metode analize koja zadovoljava minimalne kriterije učinkovitosti, moraju biti u skladu s propisom iz članka 221. Zakona o vodama.

2. Za bilo koju reprezentativnu mjernu postaju u vodnom tijelu izmjerena koncentracija ne bi smjela prelaziti MGK-SKVO iz stupaca 6. i 7. tablice iz Priloga 5.B ove Uredbe.

3. SKVO za površinske vode utvrđeni u Prilogu 5.B ove Uredbe izražavaju se kao ukupne koncentracije u cijelom uzorku vode, osim za kadmij, olovo, živu i nikal (u daljnjem tekstu: »metali«), gdje se SKVO za vode odnose na otopljene koncentracije, odnosno otopljenu fazu uzorka vode dobivenu filtriranjem kroz filtar 0,45 μm ili nekom drugom ekvivalentnom predobradom ili, ako je izričito naznačeno, na biološki raspoloživu koncentraciju.

Pri ocjenjivanju rezultata monitoringa u odnosu na relevantne SKVO mogu se uzeti u obzir:

(a) prirodne pozadinske koncentracije za metale i njihove spojeve, kada takve koncentracije sprječavaju sukladnost s relevantnim SKVO i

(b) tvrdoću, pH vrijednost, otopljeni organski ugljik ili ostale pokazatelje kakvoće vode koji utječu na biološku raspoloživost metala. Biološki raspoložive koncentracije metala utvrđuju se primjenom odgovarajućeg modeliranja biološke raspoloživosti.«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 14.

Iznimno od odredbe članka 22. stavka 1. Uredbe o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 73/2013 i 151/2014) koja je izmijenjena člankom 4. ove Uredbe na tvari navedene pod brojevima 2, 5, 15, 20, 22, 23, 28 u Prilogu 5.A Uredbe o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 73/2013 i 151/2014) koji je izmijenjen člankom 13. ove Uredbe, primjenjuju se SKVO navedeni u Prilogu 5.B Uredbe o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 73/2013 i 151/2014) koji je izmijenjen člankom 13. ove Uredbe počevši od 22. prosinca 2015. godine s ciljem postizanja dobrog kemijskog stanja površinskih voda do 22. prosinca 2021. godine putem programa mjera za drugi ciklus Plana upravljanja vodnim područjima.

Na tvari iz stavka 1. ovoga članka i do roka utvrđenog tim stavkom primjenjuju se SKVO iz Priloga 5.B Uredbe o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 73/2013 i 151/2014).

Iznimno od odredbe članka 22. stavka 1. Uredbe o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 73/2013 i 151/2014) koja je izmijenjena člankom 4. ove Uredbe za novoutvrđene tvari navedene pod brojevima od 34 do 45 u Prilogu 5.A Uredbe o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 73/2013 i 151/2014) koji je izmijenjen člankom 13. ove Uredbe, primjenjuju se SKVO navedeni u Prilogu 5.B Uredbe o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 73/2013 i 151/2014) koji je izmijenjen člankom 13. ove Uredbe počevši od 22. prosinca 2018. godine s ciljem postizanja dobrog kemijskog stanja površinskih voda do 22. prosinca 2027. godine te s ciljem sprječavanja pogoršanja kemijskog stanja površinskih voda s obzirom na te tvari. U tu svrhu potrebno je uspostaviti i dostaviti Europskoj komisiji dodatni program monitoringa te preliminarni program mjera koje obuhvaćaju te tvari. Konačni program mjera sukladno članku 47. Zakona o vodama utvrđuje se najkasnije do 22. prosinca 2021. godine, a mora biti proveden i u cijelosti funkcionalan najkasnije do 22. prosinca 2024. godine.

Članak 15.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/15-03/62

Urbroj: 50301-05/25-15-2

Zagreb, 16. srpnja 2015.

Predsjednik Zoran Milanović, v. r.

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_07_78_1504.html