- 1 -              Poslovni broj: Usž-1822/23-3

Poslovni broj: Usž-1822/23-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. d.o.o., Š., kojeg zastupa opunomoćenik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Z., radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsI-3488/21-13 od 8. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužitelja B. d.o.o., Š. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsI-3488/21-13 od 8. veljače 2023.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsI-3488/21-13 od 8. veljače 2023. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja točke II. rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, klasa: UP/I-910-04/20-02/101, urbroj: 538-05-3-3-2/575-21-5 od 29. rujna 2021. (točka I. izreke presude), te je odlučeno da će o troškovima spora sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem (točka II. izreke presude).

2.              Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je glavni nedostatak pobijane presude postojanje pravilnog obrazloženja koje bi se moglo ispitati i argumentirano provjeriti. Tako u odnosu na stručne kvalifikacije stručnjaka 1 sud paušalno navodi da iz predmeta nabave proizlazi da radovi nisu samo građevinski, već da ima i strojarskih i elektroničkih radova pa da je to po ocjeni suda, a bez ikakvih daljnjih argumenata, neosnovan navod tužitelja da poslove vođenja građenja može obavljati samo stručnjak građevinske struke. Prvenstveno ističe kako prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbe Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje jer za određivanje koja struka može voditi građenje nije bitno od koje vrste radova se građevina sastoji već da je projekt u opisu zadaća struka iz članka 49. – 52. Zakona. Međutim, sve da je tumačenje suda pravilno i da sukladno Zakonu o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje i da poslove vođenja gradnje na predmetnom projektu su mogli obavljati i stručnjaci ostalih struka to ne znači da su trebali, odnosno da je propisani uvjet nezakonit, ili da je razlog za određivanje financijske korekcije. Prvenstveni pravni izvor za predmetni postupak je Zakon o javnoj nabavi dok se Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje tek posredno primjenjuje. Poanta uvjeta tehničke i stručne sposobnosti nije striktno vezana podrednim Zakonom već je cilj osiguranje odgovarajuće razine kvalitete u izvršenju ugovora, odnosno, uvjet tehničke i stručne sposobnosti nije zakonski minimum već minimum kvalitete, a kvaliteta podrazumijeva standard više od zakonskog minimuma, te u tom smislu upućuje na odgovarajuće odredbe Zakona o javnoj nabavi. Prvostupanjski sud je u predmetnom dijelu presude zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno se ograničio jedino na preispitivanje sukladnosti propisanog uvjeta za Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje, bez da je primijenio zakon koji se stvarno primjenjuje, a to je Zakon o javnoj nabavi pa je iz tog razloga prvostupanjski sud na njegovu štetu tek površno ocijenio tužbeni zahtjev. Smatra da je riječ o složenoj građevini velikog financijskog iznosa, te je neozbiljno tvrditi što je minimalni uvjet da se uspješno završi takav projekt i upuštati se u prekomjerno smanjivanje zahtjeva sposobnosti. Voditelj građenja je gotovo uvijek građevinske struke i na manje složenim projektima, a ovakav uvjet ne predstavlja nikakvu prepreku sposobnom ponuditelju te je apsolutno nezamislivo da se na takav projekt javi gospodarski subjekt koji nema na raspolaganju niti jednu osobu građevinske struke. Smatra potpuno pogrešnim pravni stav prvostupanjskog suda da on nije mogao istovremeno propisati uvjet minimalne kvalitete angažiranog osoblja i uvjet minimalne kvalitete iskustva ponuditelja. Ukoliko je po ocjeni suda predmetni uvjet prekomjeran iz nekog drugog razloga, a koji po svemu sudeći nije naveden u presudi ukazuje se na nedostatak pravilnog obrazloženja i uskratu prava tužitelju na pravično suđenje. Dokumentacijom o nabavi je za stručnjaka 1 traženo također i općenito radno iskustvo, odnosno minimalno deset godina ukupnog radnog staža, od toga minimalno osam godina radnog iskustva na sličnim poslovima, a pod sličnim poslovima se smatra vođenje izgradnje infrastrukturnih objekata ili industrijskih postrojenja koje je uključivalo projektiranje glavnog projekta. U tom kontekstu uvjet specifičnog stručnog iskustva od tri projekta ili industrijska postrojenja po modelu Fidic za takav profil stručnjaka nipošto nije prekomjeran niti teško premostiv, a svakako nema takav učinak na tržišno natjecanje kakav mu pridaje tuženik, a ovdje odobrava prvostupanjski sud. Smatra da je pobijana presuda nedovoljno obrazložena i u pogledu visine financijske korekcije što detaljno obrazlaže te ističe da je tijekom upravnog spora isticao da visina određenog financijskog ispravka je nerazmjerno visoka u odnosu na težinu eventualnog propusta. Ističe da je predmetni projekt projekt od državnog interesa, a kojim se zadovoljava jedna od vitalnih funkcija u zbrinjavanju i gospodarenju otpadom i projekt od životne važnosti za Š.-k. županiju pa se u pripremi takvog projekta ništa nije moglo prepustiti slučaju te izbor sposobnog izvođača je bio jedan od važnijih imperativa. Smatra da je tuženik u provedenom postupku bez ikakve dodatne analize ili valjanog obrazloženja uvjete natječaja bez uzimanja u obzir specifičnosti i složenosti konkretnog predmeta nabave bez valjanog opravdanja, proglasio prekomjernim i u suprotnosti s člankom 256. Zakona o javnoj nabavi. Zbog svih nedostataka koje navodi i bez pravog ispitivanja žalbenih razloga, a ponajviše zbog potpunog pomanjkanja pravilnog obrazloženja ukazuje na pravnu neodrživost pobijane presude te predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a zatražio je i naknadu troškova žalbenog postupka.

3.              Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Točkom II. izreke rješenja tuženika od 29. rujna 2021. koja je sporna u predmetnom upravnom sporu i koju tužitelj pobija tužbom i žalbom odbijen je prigovor korisnika C. z. g. o. Š.-k. ž. B. d.o.o., izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost povodom odluke o utvrđenoj nepravilnosti klasa: 018-10/15-01/5, urbroj: 563-11-6/299-20-257 od 31. siječnja 2020. u odnosu na točke 1. kvalifikacije za stručnjaka 5 – voditelj građenja, 2.1. specifično stručno iskustvo za stručnjaka 1 – voditelj tima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti.

7.              Dakle, među strankama je sporno je li osporenim rješenjem pravilno i zakonito odbijen kao neosnovan prigovor protiv točke II. izreke rješenja tuženika, odnosno je li tužitelj propisivanjem uvjeta za stručnjaka 5 prema kojima isti mora u vidu kvalifikacija i vještina zadovoljiti sljedeće uvjete: visoku ili višu stručnu spremu odnosno završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij u znanstvenom polju građevinarstva, zvanje: ing. građ., dipl. ing. građ., univ. bacc. ing. aedif., mag. ing. aedif., struč. spec. ing. aedif., propisao restriktivni uvjet, odnosno da li je to učinio traženjem specifičnog stručnog iskustva za stručnjaka 1 – voditelja tima.

8.              Prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz dokumentacije o nabavi proizlazi da predmet nabave nisu bili samo građevinski radovi već i projektiranje strojarskih i elektrotehničkih građevina pa nije osnovan prigovor tužitelja da je poslove vođenja građenja, odnosno izvođenja radova mogao obavljati isključivo stručnjak građevinske struke, te u tom smislu prvostupanjski sud pravilno upućuje na odgovarajuće odredbe Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje ("Narodne novine", 78/15.), te smatra da je tužitelj propisivanjem tako restriktivnog uvjeta postupio protivno odredbi članka 256. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16.) i protivno načelu razmjernosti i zaštite tržišnog natjecanja.

9.              U pogledu utvrđene nepravilnosti glede stručnog iskustva za stručnjaka 1 – voditelja tima te u pogledu navoda tužitelja u odnosu na visinu financijske korekcije ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge koje je naveo prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Naime, ovo osobito imajući na umu činjenicu da je već tuženik obrazlažući stajališta istaknuta u osporenom rješenju, dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da navodi iz prigovora tužitelja nisu osnovani, a koje razloge je osnovano prihvatio i prvostupanjski sud, kao što ih, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

10.              Kako iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući na umu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drugačije tumači, dajući ustvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

11.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

12.              Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 17. siječnja 2024.

 

                                                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                             mr. sc. Mirjana Juričić v.r.