- 1 -              Rev 420/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 420/2021-3

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB: ..., iz D. R., kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika O.-K. d.d., OIB: ..., O., koga zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1459/2019-2 od 27. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-152/2018-16 od 9. svibnja 2019., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

 

I. Prihvaća se revizija, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1459/2019-2 od 27. svibnja 2020. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelju od 8. prosinca 2017., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 4. travnja 2018., zahtjev za naknadu štete u iznosu od 61.248,60 kn / 8.129,09 EUR, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.750,00 kn / 1.161,32 EUR, potonje s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev, prihvaćen po prvostupanjskom sudu, u cijelosti odbijen. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosima od 2.500,00 i 750,00 kn / 331,81 i 99,54 EUR.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj ne navodeći određeno zbog kojeg revizijskog razloga, a sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da je preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i za naknadu štete zbog raskida ugovora o radu.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).

 

9. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim uz utvrđenje i obrazloženje

 

- da je tuženik tužitelju dana  8. prosinca 2017. otkazao ugovor o radu od 28. rujna 2012. zbog poslovno uvjetovanih razloga;

- da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu geodeta, a tuženik da je, kako se to navodi u odluci o otkazu, radi uštede, povećanja prihoda i smanjenja rashoda, smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu geodeta s pet na četiri;

- da se u odluci o otkazu navodi da je tuženik proveo postupak sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a te je sastavio tablicu prema kojoj je tužitelj dobio najmanji broj bodova;

- da su prilikom sastavljanja tablice i rangiranja radnika uzimani u obzir kvaliteta rada, trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja, od čega je kvaliteta rada donosila najviše 40 bodova, dok su ostali kriteriji ukupno donosili puno manje bodova;

- da za ocjenu kvalitete rada nisu bili propisani pisani kriteriji, da su radnike ocjenjivale različite osobe koje nisu imale uvid u rad drugih radnika i da je ocjena ovisila o subjektivnom dojmu,

stoga da je tuženik ocjenjivanje izvršio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava i zaštite dostojanstva radnika.

 

10. Drugostupanjski sud je koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a o postojanju odlučne činjenice - pravilnosti primjene kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR-a, zaključio da je poslodavac ispunio onaj potrebni minimum uvjeta koje zakon propisuje da bi otkaz bio zakonit, a da sam zakon ne propisuje način na koji se treba izvršiti ocjenjivanje, po kojim mjerilima i po kojem postupku. Stoga otkaz smatra dopuštenim.

 

11. Dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu potrebno je ocijeniti kroz primjenu odredbe čl. 115. st. 1. podstavak 1. ZR-a kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, kao i odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a, koja propisuje da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

12. Autonomno je pravo poslodavca da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

 

13. Kako to navodi drugostupanjski sud zakon propisuje samo neke kriterije o kojima poslodavac mora voditi računa pri odlučivanju o tome koji radnik ima prednost u nastavku radnog odnosa dok je u odnosu na druge kriterije poslodavac slobodan u odlučivanju. Međutim, neovisno o autonomnom pravu poslodavca da odredi i druge kriterije, određujući te kriterije i njihov značaj izražen kroz broj bodova poslodavac mora postupati pošteno i savjesno i ne zloupotrebljavati to svoje pravo. To znači da jednom kriteriju (konkretno kvaliteta rada) ne može dati nedostižnu prednost u odnosu na ostale, pa i zakonske kriterije, tim više ako ne postoje jasna mjerila za ocjenjivanje po tom pretežnom kriteriju.

 

14. Po ocjeni ovog suda poslodavac koji je u konkretnom slučaju odredio nedostižnu prednost kriteriju kvalitete rada, a koji kriterij nije objektivno razradio, zloupotrijebio je svoje autonomno pravo da osim zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR-a pri određivanju prvenstva odredi i druge kriterije.

 

15. Slijedom iznesenog osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud, zaključivši o postojanju apsolutne slobode poslodavca u određivanju kriterija kojima daje prednost pri određivanju prava prvenstva u nastavljanju radnog odnosa pojedinog radnika i značenju tih kriterija, pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 2. ZR-a.

 

16. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije raspravio ostale žalbene navode od odlučnog značenja valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 3. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.