1                  Poslovni broj: 5 Us I-612/2023-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                    Poslovni broj: 5 Us I-612/2023-2

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja S. u Z., Z., T. R. H.14, zastupanog po opunomoćeniku M. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i … j.t.d., Z., D. S. 99a, protiv tuženika Ministarstva financija, Uprave za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor, Sektora za financijski i proračunski nadzor, Zagreb, Katančićeva 5, radi proračunskog nadzora, 16. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Uprave za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor, Sektora za financijski i proračunski nadzor KLASA: UP/I-041-01/22-01/2, URBROJ: 513-08-04-22-1 od 8. ožujka 2022.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-041-01/22-01/2, URBROJ: 513-08-04-22-1 od 8. ožujka 2022.

 

2.               Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet je ustupljen na nadležno rješavanje Upravnom sudu u Rijeci.

 

3.               Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-041-01/22-01/2, URBROJ: 513-08-04-22-1 od 8. ožujka 2022. (dalje: osporavano rješenje) naloženo je tužitelju da u roku od 30 dana sredstva stečena po Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020., … sklopljenog 8. ožujka 2016. (dalje: Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava od 8. ožujka 2016.) korištena suprotno zakonu ili proračunu uplati zajedno sa zakonskim zateznim kamata na račun državnog proračuna.

 

4.               Tužitelj osporava zakonitost rješenje tuženika te u tužbi, u bitnome, navodi da je Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (dalje u tekstu: SAFU) donijela odluku KK.09.1.2.01.0003/IRR10 od 16. studenoga 2018. (dalje: odluka o nepravilnosti od 16. studenog 2018.) kojom je utvrđena nepravilnost u provođenju projekta rekonstrukcija građevina, infrastrukture i okoliša unutar studentskih naselja S. R. i C. te da je određena financijska korekcija u iznosu od 10% vrijednosti nabave, protiv koje odluke je podnio prigovor koji je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (dalje: MRRFEU) odbilo rješenjem KLASA: UP/1-910-04/18-02/452, URBROJ: 538-05-2-22/343-20-6 od 29. travnja 2020. (dalje: I° rješenje od 29. travnja 2020.). Nadalje, navodi da je protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor, izlaže činjenične i pravne navode vezane za taj spor te navodi da je Upravni sud u Zagrebu donio rješenje o odgodnom učinku tužbe posl. br. Uszp-26/20-2 od 12. lipnja 2020. (dalje: rješenje o odgodnom učinku od 12. lipnja 2020.), a da je nepravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu pod posl. br. Uszp-26/20-11 od 12. listopada 2021. (dalje: presuda Uszp-26/20-11 od 12. listopada 2021.) njegov tužbeni zahtjev odbijen. Navodi dalje da se osporavano rješenje temelji na odluci MRRFEU o povratu broj 3, KLASA: 910-04/16-02/83, URBROJ: 538-05-3-2-1/168-20-od 21. svibnja 2020. (dalje: odluka o povratu od 21. svibnja 2020.), donesenoj na temelju zahtjeva za povratom sredstava SAFU-a broj 11. KLASA: 910-01/16-01/72, URBROJ: 358-05-02-01-18-13 od 30. studenoga 2019. (dalje: zahtjev od 30. studenog 2019.), a koji su doneseni kao provedbeni akti odluke o nepravilnosti od 16. studenog 2018., povodom koje se vodio upravni spor pod posl. br. Uszp-26/20. Pojašnjava da taj spor i dalje nije pravomoćno okončan, a da je odluka o odgodnom učinku određena do pravomoćnog okončanja spora. Poziva se na čl. 59. st. 2. Zakona o proračunu (NN br. 87/08., 109/07., 136/12., 15/15., dalje: Zakon) i objašnjava da nije obvezan postupiti po osporavanom rješenju s obzirom da je ono doneseno po obavljenom proračunskom nadzoru koji je vezan za odluku o povratu od 21. svibnja 2020., koja je donesena na temelju odluke o nepravilnosti od 23. studenoga 2018., a povodom koje spor nije pravomoćno okončan i u kojem postupku je određena odgoda izvršenja do utvrđenja zakonitosti rješenja. Zaključuje da nije bilo osnove za prosljeđivanje predmeta vezanog za odluku o povratu od 21. svibnja 2020. na postupanje tuženiku i posljedično osnove za donošenje osporavanog rješenja sve do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora. Ističe da suprotno navodima tuženika, nije bio obvezan u prigovoru protiv zapisnika tuženika KLASA: 041-01/21-01/1011, URBROJ: 513-08-04-21-4 od 31. prosinca 2021. (dalje: zapisnik od 31. prosinca 2021.) pozvati se na žalbu na presudu posl. br. Uszp-26/2020 od 12. listopada 2021., već da je tuženik bio obvezan pri provedbi postupka uzeti u obzir rješenje o odgodnom učinku od 12. lipnja 2020.

 

5.               U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnom, ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavane odluke te dodatno izlaže da je kod tužitelja proveden proračunski nadzor, a da tužitelj nije predočio dokumentaciju na temelju koje bi se osnovano mijenjale utvrđene činjenice sukladno zapisniku od 31. prosinca 2021. Navodi da je sukladno čl. 12. st. 3. Pravilnika o proračunskom nadzoru (NN br. 71/13., 57/15., dalje: Pravilnik) tužitelj mogao na zapisnik uložiti primjedbe, a što nije učinio te da se nije pozvao na žalbu na presudu posl. br. Uzsp-26/20 od 12. listopada 2021. niti da je dao nove dokaze kojima bi osporio osnovanost potraživanja određenih odlukom o povratu od 21. svibnja 2020.

 

6.               Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je Sud na temelju čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima (NN broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama posl. br. UsII-224/21-6 od 16. studenoga 2021. i Usž-181/19 od 30. siječnja 2019.).

 

7.               Prije svega valja navesti da meritum ovog spora nije ocjena zakonitosti rješenja MRRFEU-a od 29. travnja 2020. kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv odluke SAFU-a o utvrđenoj nepravilnosti od 23. Studenog 2018.,, to je bilo predmetom upravnog spora koji se vodio pred Upravnim sudom u Zagrebu pod posl. br. Uszp-26/2020 (koji je u međuvremenu pravomoćno okončan), pa se stoga Sud u obrazloženju ove odluke neće posebno osvrtati na navode tužitelja koji se osporava zakonitost postupanja javnopravnih tijela u postupku utvrđivanja nepravilnosti.

 

8.               Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.               Čl. 3. tč. 34. Zakona propisano je da su sredstva Europske unije sredstva koja Republika Hrvatska prima kroz pretpristupne programe i fondove Europske unije.

 

10.          Čl. 59. st. 1. ZP-a propisano je da ako se naknadno utvrdi da je isplata iz proračuna izvršena nezakonito i/ili neopravdano, proračunski korisnik mora odmah zahtijevati povrat proračunskih sredstava u proračun. St. 2 da ako se proračunskim nadzorom utvrdi da su sredstva korištena suprotno zakonu ili proračunu, inspektor proračunskog nadzora donosi rješenje o povratu sredstava u proračun. St. 3. da ako se proračunskim nadzorom utvrdi da proračunska sredstva, za koje je posebnim propisom utvrđena obveza uplate u državni proračun, nisu uplaćena u državni proračun ili su uplaćena u manjem iznosu od propisanog, inspektor proračunskog nadzora donosi rješenje kojim se nalaže njihova uplata u državni proračun.

 

11.          Čl. 114. st. 1. Zakona propisano je da se aktivnosti i projekti koji se financiraju iz sredstava Europske unije planiraju u državnom proračunu.

 

12.          Čl. 15. st. 3. Pravilnika propisao je da ako se proračunskim nadzorom utvrdi da su sredstva korištena suprotno zakonu ili proračunu, inspektor proračunskog nadzora rješenjem nalaže povrat sredstava u proračun.

 

13.          Iz dokumentacije spisa upravnog postupka i ovoga spora proizlazi da su tužitelj i MRRFEU sklopili Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava od 8. ožujka 2016. te Dodatak 1. i Dodatak 2. ugovoru. Nadalje, MRRFEU je donijelo odluku o nepravilnost od 16. studenog 2018. kojom je tužitelju utvrđen povrat u iznosu od 171.425,02 kn. Odluka o nepravilnosti od 16. studenog 2018. dostavljena je tužitelju uz dopis od 23. studenog 2018. protiv kojeg je tužitelj uložio prigovor. Nadalje, povodom odluke o nepravilnosti od 16. studenog 2018., SAFU je podnijela MRRFEU zahtjev za povratom sredstava od 30. studenog 2018., a povodom kojeg je MRRFEU donijelo odluku o povratu od 21. svibnja 2020. Prigovor tužitelja podnesen protiv odluke od nepravilnosti od 16. studenog 2018. odbijen je I° rješenjem od 29. travnja 2020., protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu koji se vodio pod spol. br. Uszp-26/20. U predmetnom sporu rješenjem o odgodnom učinku od 12. lipnja 2020. određen je odgodni učinak do ocjene zakonitost predmetnog rješenja te je presudom  pod. posl. br. Uszp-26/20 od 12. listopada 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje I° rješenja od 29. travnja 2020. Nadalje, proizlazi da je vezano za odluku o povratu od 21. svibnja 2020. obavljen proračunski nadzor tužitelja povodom kojeg je sastavljen zapisnik od 31. prosinca 2021., kojim je utvrđeno da je tužitelj dužan izvršiti povrat navedenih sredstava. Uvidom u e-spis utvrđeno je da je presuda posl. br. Uszp-26/20 od 12. listopada 2021. potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-4558/21 od 14. ožujka 2023.

 

14.          Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi i utvrđenja iz ovoga spora proizlazi da je tuženik osnovano postupio donijevši rješenje o povratu predmetnih sredstava. Naime, odlukom od 16. studenog 2018. utvrđene su nepravilnosti radi kojih je SAFU podnio zahtjev za povratom sredstava od 30. studenog 2019., a MRRFEU donio odluku o povratu od 21. svibnja 2020. S obzirom da tužitelj nije postupio po odluci o povratu od 21. svibnja 2020., proveden je proračunski nadzor kojim su potvrđene nepravilnosti u provedbi dijela predmetnog projekta, a osnovom kojeg je tuženik pravilno postupio utvrdivši tužitelju obvezu povrata sredstava sukladno čl. 59. st. 2. Zakona.

 

15.          Dakle, neosnovano tužitelj ističe da tuženik nije smio donijeti osporavano rješenje sve do pravomoćnosti odluke o zakonitosti I° rješenja od 29. travnja 2020., a s obzirom da je osporavano rješenje doneseno iz druge pravne osnove, odnosno na temelju odluke o povratu od 21. svibnja 2020. i provedenog proračunskog nadzora. Stoga, odluka tuženika u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu, neovisna je o pravomoćnosti odluke u upravnom sporu koji se pred Upravnim sudom u Zagrebu  vodio pod posl. br. Uszp-26/20.

 

16.          U odnosu na tužbeni navod da je tuženik bio obvezan sačekati pravomoćnost presuda posl. br. Uszp-26/20 od 12. listopada 2021., s obzirom na doneseno rješenje o odgodnom učinku od 12.lipnja 2020., ističe se da je u međuvremenu predmetna presuda postala pravomoćna što ukazuje na ispravnost i zakonitost osporavanog rješenja.

 

17.          Stoga, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke presude.

 

18.          Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS- a.

 

 

U Rijeci 16.siječnja 2024.

 

Sudac

       Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).