VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 11. stavka 3. Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 130/2011 i 74/2013), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 13. svibnja 2015. godine donijela
Članak 1.
Ovom Uredbom propisuje se vizni sustav Republike Hrvatske, u skladu s člankom 4. Uredbe Vijeća (EZ) broj 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 81, 21. 3. 2001.), kako je zadnji put izmijenjena i dopunjena Uredbom (EU) br. 509/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 149, 20. 5. 2014.), kao i visina sredstava potrebnih državljaninu treće zemlje za uzdržavanje tijekom kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu.
Članak 2.
Državljani sljedećih trećih zemalja, nositelji valjanih diplomatskih putovnica, ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske:
– Alžirska Narodna Demokratska Republika, Hašemitska Kraljevina Jordan.
Državljani sljedećih trećih zemalja, nositelji valjanih diplomatskih i službenih putovnica, ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske, osim ako nije drugačije određeno međunarodnim ugovorom:
– Republika Armenija, Višenacionalna Republika Bolivija, Republika Filipini, Gruzija, Republika Indija, Republika Indonezija, Islamska Republika Iran, Južnoafrička Republika, Država Katar, Republika Kazahstan, Narodna Republika Kina, Republika Kolumbija, Republika Kosovo, Republika Kuba, Republika Moldova, Sultanat Oman, Republika Peru, Ruska Federacija, Kraljevina Tajland, Republika Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ukrajina, Socijalistička Republika Vijetnam.
Državljani sljedećih trećih zemalja, nositelji valjanih diplomatskih, službenih i posebnih putovnica ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske, osim ako nije drugačije određeno međunarodnim ugovorom:
– Arapska Republika Egipat, Kraljevina Maroko, Republika Turska.
Članak 3.
Državljani trećih zemalja, koji su nositelji valjanih diplomatskih, službenih ili običnih putovnica, ako su akreditirani pri Diplomatskom protokolu Ministarstva vanjskih i europskih poslova te im je u putovnicu stavljen pečat Diplomatskog protokola Ministarstva vanjskih i europskih poslova i izdana posebna osobna iskaznica, ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku.
Članak 4.
Nositelji valjanih posebnih putnih isprava što ih izdaju Ujedinjeni narodi, odnosno specijalizirane ustanove Ujedinjenih naroda (Laissez-Passer), ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske.
Članak 5.
Državljani trećih zemalja koje su države ugovornice Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu od 7. prosinca 1944. (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/96), nositelji valjanih običnih putovnica, ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske ako su:
– civilni članovi posade zrakoplova, u obavljanju svojih službenih obveza, uz predočenje međunarodne iskaznice člana posade zrakoplova (CMC) i odgovarajući upis u općoj deklaraciji.
Članak 6.
Državljani trećih zemalja, nositelji običnih putovnica, ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske ako su:
– članovi posade zrakoplova ili broda ili prateće osoblje koje sudjeluje u žurnim ili spasilačkim misijama u slučaju elementarne nepogode ili nesreće.
Članak 7.
Nositelji sljedećih valjanih posebnih putnih isprava i s njima izjednačenih putnih isprava za strance, a koje su izdale treće zemlje:
– putnih isprava za izbjeglice koje izdaju države stranke Konvencije o pravnom položaju izbjeglica od 28. srpnja 1951. (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 12/93),
– putnih isprava za osobe bez državljanstva koje izdaju države stranke Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva od 28. rujna 1954. (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 12/93),
– putnih isprava za strance,
trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske.
Priznate izbjeglice i osobe bez državljanstva, i druge osobe koje nemaju državljanstvo nijedne zemlje, a borave u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske ili u Irskoj, a nositelji su valjane putne isprave koju je izdala Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske ili Irska, ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske.
Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, nositelji putnih isprava za izbjeglice ili putnih isprava za osobe bez državljanstva, izdanih u:
– Kneževini Andori, Japanu, Kanadi, Kneževini Monaku, Republici San Marinu, Sjedinjenim Američkim Državama i pri Svetoj Stolici,
ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske.
Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, nositelji valjanih putnih isprava za strance izdanih u:
– Kneževini Andori, Japanu, Kanadi, Kneževini Monaku, Republici San Marinu, Sjedinjenim Američkim Državama i pri Svetoj Stolici,
ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske, ako je nositelju omogućen povratak u državu koja je izdala putnu ispravu.
Članak 8.
Državljanin treće zemlje dužan je dokazati da ima dovoljno sredstava za uzdržavanje tijekom boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu.
Pri ulasku u Republiku Hrvatsku, tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice ovlašteno je od državljanina treće zemlje zatražiti da predoči sredstva za uzdržavanje tijekom boravaka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu.
Visina sredstava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka je protuvrijednost 70 eura (slovima: sedamdeset eura) po danu predviđenog boravka u Republici Hrvatskoj.
Ako državljanin treće zemlje posjeduje ovjereno jamstveno pismo fizičke ili pravne osobe iz Republike Hrvatske, dokaz o uplaćenom turističkom aranžmanu ili sličnu ispravu, dužan je predočiti dokaz o posjedovanju sredstava u protuvrijednosti 30 eura (slovima: trideset eura) po danu predviđenog boravka u Republici Hrvatskoj.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako državljanin treće zemlje posjeduje ovjereno jamstveno pismo fizičke ili pravne osobe iz Republike Hrvatske iz kojeg je vidljivo da jamac u potpunosti preuzima sve troškove vezane uz boravak i napuštanje Republike Hrvatske, državljanin treće zemlje oslobođen je od obveze prilaganja dokaza o posjedovanju sredstava iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 9.
Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje vrijediti Uredba o viznom sustavu (»Narodne novine«, br. 54/2012 i 38/2013).
Članak 10.
Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 022-03/15-03/43
Urbroj: 50301-21/21-15-2
Zagreb, 13. svibnja 2015.
Predsjednik
Zoran Milanović, v. r.
Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_05_55_1056.html