Izmjene iz NN 112/12 od 11.10.2012.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POTROŠAČKOM KREDITIRANJU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 28. rujna 2012. godine.

Klasa: 011-01/12-01/117

Urbroj: 71-05-03/1-12-2

Zagreb, 4. listopada 2012.

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POTROŠAČKOM KREDITIRANJU

Članak 1.

U Zakonu o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09.) iza članka 1. dodaje se članak 1.a koji glasi:

»Članak 1.a

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom 2008/48/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133 22. svibnja 2008.).«.

Članak 2.

U članku 2. točka 6. mijenja se i glasi:

»6. kreditni posrednik je fizička osoba ili pravna osoba koja nije vjerovnik i koja u okviru svoje djelatnosti ili slobodnog zanimanja i na temelju punomoći vjerovnika, za naknadu u novcu ili u drugom dogovorenom financijskom obliku:

– prezentira ili nudi ugovore o kreditu potrošačima,

– provodi druge pripremne radnje za potrošače vezane uz ugovor o kreditu ili,

– sklapa ugovore o kreditu s potrošačima u ime vjerovnika;«.

Članak 3.

U članku 3. stavku 1. točka a) mijenja se i glasi:

»a) ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna,«.

Točka e) mijenja se i glasi:

»e) ugovore o kreditu prema kojima poslodavac, izvan svoje poslovne djelatnosti, odnosno sindikat odobrava kredit posloprimcima, odnosno članovima sindikata bez kamata ili po EKS nižoj od stopa koje postoje na tržištu, pri čemu takvi ugovori o kreditu nisu u ponudi za širu javnost,«.

Točka i), briše se.

Članak 4.

U članku 4. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Oglašavanje koje se odnosi na ugovore o kreditu mora sadržavati informacije propisane ovim člankom.«.

Članak 5.

Iza članka 11. dodaje se članak 11.a i naslov iznad njega koji glase:

»Promjenjiva kamatna stopa

Članak 11.a

(1) Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan:

a) definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i

b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i

c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

(2) Parametri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.

(3) Promjena kamatne stope u jednom referentnom razdoblju ne može biti veća, odnosno kod smanjenja manja, od sumarnog efekta promjena parametara iz stavka 1. točke a) ovoga članka.

(4) Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača o svim rizicima ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

(5) Ako se uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe. U roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač ima pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita. U tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.

(6) Na postojeće ugovore o kreditu odobrene prije stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjuju se odredbe stavka 5. ovoga članka.«.

Članak 6.

U članku 15. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Ako obveze iz ugovora o kupnji proizvoda ili usluga koje su predmet povezanog ugovora o kreditu nisu ispunjene ili nisu uredno ispunjene, potrošač ima pravo tražiti ispunjenje od vjerovnika, ako je ispunjenje, na koje je ovlašten na temelju zakonskih propisa ili ugovora o kupnji proizvoda ili usluga, prethodno bez uspjeha zatražio od dobavljača.«.

Članak 7.

Iza članka 20. dodaje se članak 20.a i naslov iznad njega, koji glase:

»Gornja granica EKS-a

Članak 20.a

EKS sukladno ovome Zakonu ne može prijeći ograničenja visine kamatnih stopa utvrđena Zakonom o obveznim odnosima.«.

Članak 8.

U članku 21. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Odobrenje nije potrebno kreditnim institucijama i kreditnim unijama kojima odobrenje za odobravanje kredita izdaje Hrvatska narodna banka na temelju zakona kojima se uređuje poslovanje tih institucija, kao ni institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac za odobravanje kredita koji su sastavni dio platnih usluga koje te institucije pružaju na temelju odobrenja Hrvatske narodne banke. Odobrenje nije potrebno leasing društvima kojima odobrenje za obavljanje financijskog leasinga izdaje Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga na temelju posebnih zakona kojima se uređuje poslovanje leasing društava. Odobrenje nije potrebno ni Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, kao ni vjerovnicima koji odobravaju kredite isključivo svojim zaposlenicima. Odobrenje također nije potrebno vjerovnicima trgovcima prodavateljima koji omogućavaju potrošačima plaćanje robe ili usluga u četiri ili manje obroka u razdoblju od godine dana od dana kupnje.«.

Članak 9.

Iza članka 21. dodaje se članak 21.a koji glasi:

»Članak 21.a

(1) Vjerovnici kojima je Ministarstvo financija izdalo odobrenje iz članka 21. ovoga Zakona mogu sukladno ovome Zakonu pružati isključivo usluge namjenskog potrošačkog kreditiranja u svrhu razvitka glavne djelatnosti koju pretežito obavljaju.

(2) Djelatnost pružanja usluga potrošačkog kreditiranja ne može biti glavna djelatnost vjerovnika, osim ako je vjerovnik kreditna institucija, kreditna unija ili leasing društvo koje obavlja poslove financijskog leasinga kao poslove koji u smislu ovoga Zakona, po svojoj gospodarskoj biti odgovaraju poslovima potrošačkog kreditiranja.«.

Članak 10.

U članku 22. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»(1) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, osim u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, obavlja Državni inspektorat.

(2) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona kod kreditnih institucija i kreditnih unija kojima je Hrvatska narodna banka izdala odobrenje za odobravanje kredita te kod institucija za platni promet i institucija za elektronički novac koje odobravaju kredite koji su sastavni dio platnih usluga koje te institucije pružaju na temelju odobrenja Hrvatske narodne banke, obavlja Hrvatska narodna banka na način propisan posebnim zakonima kojima se uređuje poslovanje tih vjerovnika. Hrvatska narodna banka također provodi nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i nad drugim vjerovnicima koji sukladno zakonu koji uređuje poslovanje kreditnih institucija, pružaju uslugu odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj neposredno ili preko podružnice.«.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona kod vjerovnika koji posluju na temelju odobrenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga izdanog prema posebnim zakonima koji uređuju poslovanje tih vjerovnika, obavlja Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 11.

Članak 23. mijenja se i glasi:

»(1) Vjerovnik, odnosno kreditni posrednik dužan je nadležnom inspektoru ili drugom nadležnom nadzornom tijelu u svom sjedištu i u ostalim prostorijama u kojima obavlja djelatnost i poslove u vezi s kojima nadležni inspektor ili drugo nadležno nadzorno tijelo provodi nadzor omogućiti pregled sklopljenih ugovora i dati njihove preslike te dostaviti druge podatke i poslovnu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje činjeničnog stanja u provođenju nadzora.

(2) Vjerovnik, odnosno kreditni posrednik dužan je nadležnom inspektoru ili drugom nadležnom nadzornom tijelu osigurati prikladne prostore, u kojima mogu neometano i bez nazočnosti drugih osoba obavljati nadzor.

(3) Vjerovnik, odnosno kreditni posrednik dužan je omogućiti da tijekom nadzora u prostorima iz stavka 1. ovoga članka budu nazočne i ovlaštene osobe vjerovnika, odnosno kreditnog posrednika, koje mogu dati odgovarajuća objašnjenja u vezi s poslovnim događajima te administrativnim, odnosno poslovnim evidencijama, koje su predmet nadzora.

(4) Vjerovnik, odnosno kreditni posrednik, koji pruža usluge potrošačkog kreditiranja, odnosno posreduje pri potrošačkom kreditiranju na temelju odobrenja Ministarstva financija dužan je na propisanom obrascu voditi evidenciju sklopljenih ugovora, koja mora biti u poslovnom prostoru i dostupna na uvid nadležnom inspektoru.

(5) Nadležni inspektor ili drugo nadležno nadzorno tijelo dužni su podatke do kojih su došli u postupku nadzora čuvati kao poslovnu tajnu.

(6) Nadležni inspektor dužan je o utvrđenim nezakonitostima u nadzoru obavijestiti Ministarstvo financija.

(7) Ministar financija pravilnikom će propisati sadržaj, oblik i način vođenja evidencije iz stavka 4. ovoga članka.«.

Članak 12.

Iza članka 23. dodaju se članci 23.a i 23.b koji glase:

»Članak 23.a

(1) U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor usmenim će rješenjem u zapisniku zabraniti pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno posredovanje pri potrošačkom kreditiranju ako utvrdi da:

1) vjerovnik pruža usluge potrošačkog kreditiranja bez odobrenja Ministarstva financija,

2) posrednik posreduje pri potrošačkom kreditiranju bez odobrenja Ministarstva financija.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se bez odgode, po obavljenom nadzoru, pečaćenjem poslovnih prostorija ili ako to nije moguće na drugi pogodan način.

(3) Zabrana pružanja usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno posredovanja pri potrošačkom kreditiranju važi do otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, a najkraće 30 dana od dana donošenja usmenog rješenja.

(4) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se u pisanom obliku bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana donošenja usmenog rješenja.

(5) Žalba izjavljena na rješenje iz stavka 4. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.

Članak 23.b

(1) U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor će rješenjem narediti vjerovniku, odnosno kreditnom posredniku otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti određujući rok u kojemu se te nepravilnosti moraju otkloniti ako utvrdi da:

1) oglašavanje koje se odnosi na ugovore o kreditu ne sadrži informacije sukladno odredbama članka 4. ovoga Zakona,

2) prije prihvaćanja ponude ili sklapanja ugovora o kreditu nije obavijestio potrošača sukladno odredbama članka 5. ovoga Zakona,

3) prije sklapanja ugovora ne izvrši procjenu kreditne sposobnosti potrošača sukladno odredbama članka 8. ovoga Zakona,

4) ugovor o kreditu nije sklopljen u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju,

5) ugovor o kreditu ne sadrži ugovorne odredbe propisane ovim Zakonom,

6) ugovor o kreditu sadrži ugovorne odredbe protivne ovom Zakonu i na štetu potrošača,

7) odobrava kredite protivno odredbama ovoga Zakona.

(2) Ako nadležni inspektor utvrdi da vjerovnik, odnosno kreditni posrednik nije otklonio nepravilnosti u ostavljenom roku, rješenjem će vjerovniku, odnosno kreditnom posredniku zabraniti sklapanje ugovora o kreditu.

(3) Žalba izjavljena na rješenje iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.«.

Članak 13.

U članku 26. stavku 1. iza podstavka 25. dodaju se podstavci 26. i 27. koji glase:

»– ako postupa protivno odredbama članka 11.a ovoga Zakona i

– ako postupa protivno odredbama članka 20.a ovoga Zakona.«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 14.

(1) Vjerovnici koji su do stupanja na snagu ovoga Zakona odobravali kredite na temelju članka 3. stavka 1. točke a) i i) Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09.) stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju s obavljanjem ove djelatnosti te su dužni u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti Ministarstvu financija dokumentirani zahtjev za izdavanje odobrenja za poslove namjenskog potrošačkog kreditiranja.

(2) Vjerovnik koji ne postupi u skladu s odredbama članka 5. ovoga Zakona, a u dijelu kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09.) dodan članak 11.a stavak 1. ne smije mijenjati postojeće kamatne stope na štetu potrošača i ne smije plasirati nove kredite s promjenjivom kamatnom stopom sve dok se ne uskladi s odredbama članka 5. ovoga Zakona kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 11.a stavak 1.

(3) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju vrijediti odobrenja izdana leasing društvima na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09.) i njegovih podzakonskih akata, kao i obveze koje proizlaze iz tih odobrenja.

(4) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju vrijediti odobrenja za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja izdana institucijama za elektronički novac i institucijama za platni promet na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09.) u odnosu na kreditiranje koje je sastavni dio platnih usluga za koje su te institucije dobile odobrenje Hrvatske narodne banke.

Članak 15.

Ministar financija donijet će propis iz članka 11. ovoga Zakona u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 16.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbi članaka 5. i 7. ovoga Zakona koje stupaju na snagu danom isteka 90 dana od dana objave ovoga Zakona u »Narodnim novinama«.

Klasa: 450-05/12-01/01

Zagreb, 28. rujna 2012.

HRVATSKI SABOR

Potpredsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, v. r.