1                    Poslovni broj: Gž-1452/2023-2

 

 

                                                                                                               

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1452/2023-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. G. & P., P. O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-168/2020-17 od 9. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-168/2020-17 od 9. listopada 2023. u točki I. izreke.

 

2. Prihvaća se djelomično žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-168/2020-17 od 9. listopada 2023. u točki II. izreke na način da se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 870,99 eur/ 6.562,50 kuna[1] u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 372,76 eur/2.808,56 kuna odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku A. o. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 3.767,46 eura / 28.385,89 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe do 31.12.2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.243,75 eura/ 9.371,04 kuna, roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude u cijelosti pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, konkretno čl. 27. st. 3., te da je trebalo utvrditi razliku između mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku i iznosa mirovine koji bi bili isplaćeni da je pravo na invalidsku mirovinu priznato zbog ozljede na radu jer da bi tada postojalo pravo na naknadu štete. Ističe da po navedenoj zakonskoj odredbi tužitelj nikad ne bi imao pravo na naknadu štete od tuženika budući je iznos invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu uvijek veći od iznosa koji se utvrđuje sukladno pravilima o mirovinskom osiguranju u slučaju povrede izvan rada i obiteljske mirovine, a to sigurno nije svrha čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ukazuje na relevantnu sudsku praksu iz svog podneska od 5. svibnja 2023., kao i na odluku Vrhovnog suda br. Revd-1177/2023 od 21. ožujka 2023. Također, na odredbu čl. 27. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim se određuje da se odredbe st. 1., 2. i 3. toga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Međutim, da ovaj zahtjev tužitelja nije subrogacijski, nego originarni i to na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju, tako da se navedena odredba na konkretan zahtjev tužitelja ne primjenjuje. Stoga, ističe da za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva nije bilo nužno provoditi vještačenje te je sud prvog stupnja pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja. Ukazuje da mu isplatom priznate mirovine nastaje šteta jer je osiguranica bila zdrava, potpuno radno sposobna, u dobi od 32 godine te da nije bilo prometne nezgode u kojoj je zadobila ozljede koje su prouzročile nastanak profesionalne nesposobnosti za rad tužitelj ne bi isplaćivao invalidsku mirovinu. Ukazuje na sudsku praksu. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana u dijelu glavnog zahtjeva.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.767,46 eura/28.385,89 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu od podizanja tužbe do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio osiguranici M. D. u razdoblju od 20. srpnja 2018. do 30. rujna 2020. uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 21. rujna 2014. uslijed čega joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomične nesposobnosti za rad, a koju nezgodu je prouzročila P. K., osiguranica tuženika.

 

6. U tijeku postupka nije sporan nastanak štetnog događaja. Sporna je odgovornost osiguranika tuženika jer tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti na strani osiguranice tužitelja koja je pristala na vožnju s vozačem pod utjecajem alkohola te zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, kao i osnov i visina zahtjeva. Sporno je, nastavno i prema žalbenim navodima, pravo tužitelja na naknadu štete osnovom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18; ZMO) ili odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; ZOOP).

 

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u cijelosti odbio zahtjev tužitelja s osnova naknade štete, uz zaključke:

- da valja primijeniti odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP kojom je određeno je da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, za naknadu štete tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima mirovinskog osiguranja u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu

- da kada HZMO potražuje naknadu štete od društava za osiguranje na pitanje opsega odgovornosti i načina izračuna visine štete primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao zakon kojim je posebno regulirano pitanje subrogacijskih zahtjeva nositelja socijalnih osiguranja prema društvima za osiguranje;

- da su društva za osiguranje dužna naknaditi nositeljima socijalnih osiguranja štetu koja se odnosi na isplaćene iznose mirovine u razmjernom iznosu, a koji se iznos određuje sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i to sve u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

- da Zakon o mirovinskom osiguranju i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ne reguliraju ista pitanja već je Zakon o mirovinskom osiguranju regulira pitanja naknade štete općenito prema svim osobama u odnosu na koje HZMO može potraživati naknadu stvarne štete, dok je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, kao posebnim zakonom, regulirano pitanje odgovornosti društava za osiguranje kada HZMO od njih potražuje naknadu štete

- da obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji ukoliko postoji razlika između razmjernog iznosa invalidske mirovine i razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu;  

- da tužitelj nije dokazao taj razmjeran iznos

iz čega zaključuje da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao visinu predmetne štete koju potražuje, odnosno da je visina invalidske mirovine veća od invalidske mirovine koja bi se isplaćivala osiguranici na ime ozljede na radu; čl. 221.a ZPP.

 

8. Ispitujući presudu u granicama određenih žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno utvrđeno bitno činjenično stanje, osim dijelom u odluci o trošku. Pritom nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP time što sud prvog stupnja navodi da je tužitelj za dio zahtjeva povukao tužbu (točka 18. obrazloženja) jer je očito da se glede toga dijela radi o omašci u pisanju, dakle ne o nedostatku zbog kojeg se presuda ne bi mogla ispitati, niti je takav navod čini nerazumljivom.

 

9. Prvostupanjski sud je pravilno pristupio ovom predmetu, odnosno odlučivanju o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine koju potražuje od osiguravajućeg društva (štetnika) te je pritom pravilno primijenio ZOOP, a ne ZMO.

 

10. Prema pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) zauzeo u većem broju svojih odluka (npr. Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-264/2022), za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). U svezi odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a na koju se u žalbi ukazuje, valja navesti da istom nije ocjenjivana međusobna usklađenost navedenih zakona, niti koji bi se od istih trebao primjenjivati kao mjerodavan u pojedinom konkretnom slučaju.

 

11. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine prema odredbi čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog isplate mirovine bila ozljeda na radu osiguranika, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja štetnika (VSRH, Rev-264/2022; Rev-1034/2021).

 

12. Slijedom navedenog, teret dokaza nastale štete – kao razlike između iznosa invalidske mirovine i one koja bi bila isplaćena u slučaju povrede na radu osiguranika tužitelja - jest na tužitelju kao ovdje oštećeniku, a ne na tuženiku. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravilo o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP te odluku donio i primjenom istog.

 

13. Dakle, kako u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom nije utvrđena nastala šteta, odnosno visina iste jer tužitelj u tom smislu nije predlagao financijsko vještačenje, a iz dostavljenih podataka, šteta, odnosno visina iste se nije mogla utvrditi, dok je teret toga dokaza nastanka štete bio na tužitelju (kako je već navedeno), to je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, takav zahtjev valjalo odbiti, kako je i učinio sud prvog stupnja.

 

14. Odluku o trošku je valjalo preinačiti jer tuženiku za sastav podneska od 19. travnja 2023. pripada 25 bodova po Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” 142/12,103/14,118/14, 107/15, 37/22, 126/22), kao i za sastav podneska od 4. srpnja 2023. Za preostale radnje je trošak pravilno odmjeren, pa tuženiku sveukupno pripada trošak u iznosu (uz PDV) 870,99 eur/ 6.562,50 kuna, čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 3. u svezi sa čl. 381. i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

U Puli – Pola 27. prosinca 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Dolores Peruško