NN 50/15 od 08.05.2015. Pravilnik o utvrđivanju zahtjeva za eko-dizajn proizvoda povezanih s energijom

Objavljeno u NN 50/15 od 08.05.2015.:

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA

Na temelju članka 32. stavka 2. Zakona o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, br. 127/2014) uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zaštitu okoliša, ministar gospodarstva donosi

PRAVILNIK O UTVRĐIVANJU ZAHTJEVA ZA EKO-DIZAJN PROIZVODA POVEZANIH S ENERGIJOM

PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

(1) Ovaj Pravilnik uspostavlja okvir za postavljanje zahtjeva Europske unije za eko-dizajn proizvoda povezanih s energijom s ciljem osiguranja slobodnog kretanja tih proizvoda na unutarnjem tržištu.

(2) Ovaj Pravilnik predviđa utvrđivanje zahtjeva koje moraju ispuniti proizvodi povezani s energijom obuhvaćeni provedbenim mjerama, kako bi bili stavljeni na tržište i/ili u uporabu, te pridonosi održivom razvitku povećanjem energetske učinkovitosti i razine zaštite okoliša, dok u isto vrijeme povećava sigurnost opskrbe energijom.

(3) Ovaj Pravilnik se ne primjenjuje na putnička ni teretna prijevozna sredstva.

(4) Ovaj Pravilnik ne dovodi u pitanje zakonodavstvo Europske unije o gospodarenju otpadom i o kemikalijama, uključujući zakonodavstvo Europske unije o fluoriranim stakleničkim plinovima.

(5) Ovim Pravilnikom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenose Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtijeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom (SL L 285, 31. 10. 2009.) i Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, o izmjenama Direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i ukidaju Direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14. 11. 2012.).

(6) Ovim Pravilnikom se omogućava provedba uredbi Europske komisije koje predstavljaju provedbene mjere za Direktivu 2009/125/EZ za pojedine skupine proizvoda.

TEMELJNI POJMOVI

Članak 2.

U smislu ovog Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. proizvod povezan s energijom je svaki proizvod koji tijekom uporabe utječe na potrošnju energije i koji je stavljen na tržište i/ili u uporabu, uključujući dijelove koji su namijenjeni za ugradnju u proizvode koji su povezani s energijom obuhvaćene ovim Pravilnikom, i koji su stavljeni na tržište ili u uporabu kao pojedinačni dijelovi za krajnje korisnike i čija se ekološka učinkovitost može neovisno ocijeniti;

2. sastavni dijelovi i sklopovi su dijelovi koji su namijenjeni za ugradnju u proizvod, koji nisu stavljeni na tržište i/ili u uporabu kao pojedinačni dijelovi za krajnje korisnike ili čija se ekološka učinkovitost ne može neovisno ocijeniti;

3. provedbene mjere su mjere donesene na temelju ovoga Pravilnika koje utvrđuju zahtjeve za eko-dizajn određenih proizvoda povezanih s energijom ili za njihove ekološke aspekte;

4. stavljanje na tržište znači stavljanje proizvoda na tržište Europske unije po prvi put s ciljem njegove distribucije ili uporabe unutar Europske unije bilo uz naplatu ili besplatno i bez obzira na način prodaje;

5. stavljanje u uporabu znači prvu uporaba proizvoda za njegovu predviđenu namjenu od strane krajnjeg korisnika u Europskoj uniji;

6. proizvođač je fizička ili pravna osoba koja proizvodi proizvode obuhvaćene ovim Pravilnikom i odgovorna je za njihovu sukladnost s ovim Pravilnikom u pogledu njihovog stavljanja na tržište ili u uporabu pod vlastitim imenom proizvođača ili robnim žigom ili za osobnu uporabu proizvođača. U nedostatku proizvođača u skladu s definicijom u prvoj rečenici ili uvoznika u skladu s definicijom u točki 8., svaka fizička ili pravna osoba koja stavlja na tržište i/ili u uporabu proizvode povezane s energijom obuhvaćene ovim Pravilnikom smatra se proizvođačem;

7. ovlašteni zastupnik je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Europskoj uniji koja je dobila pismeni nalog od proizvođača da u njegovo ime obavi sve ili dio obaveza i formalnosti povezano s ovim Pravilnikom;

8. uvoznik je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Europskoj uniji koja stavlja proizvod iz treće zemlje na tržište tijekom svog poslovanja;

9. materijali su svi materijali koji se koriste u životnom ciklusu jednog proizvoda;

10. dizajn proizvoda podrazumijeva skup postupaka kojim se pravni, tehnički, sigurnosni, funkcionalni, tržišni i drugi zahtjevi koje proizvod treba ispunjavati pretvaraju u tehničku specifikaciju za taj proizvod;

11. ekološki aspekt je element ili funkcija proizvoda koji može uzajamno djelovati s okolišem tijekom svojeg životnog ciklusa;

12. utjecaj na okoliš je svaka promjena okoliša koja u cijelosti ili djelomično proizlazi iz proizvoda u njegovom životnom ciklusu;

13. životni ciklus podrazumijeva posljedične i međusobno povezane faze proizvoda od uporabe sirovine do konačnog zbrinjavanja;

14. ponovna uporaba je svaki postupak kojim se proizvodi ili dijelovi koji nisu otpad ponovo upotrebljavaju u istu svrhu za koju su izvorno stvoreni;

15. recikliranje je svaki postupak oporabe, uključujući ponovnu preradu organskog materijala, kojim se otpadni materijali prerađuju u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili drugu svrhu osim uporabe otpada u energetske svrhe, odnosno prerade u materijal koji se koristi kao gorivo ili materijal za zatrpavanje;

16. energetska oporaba podrazumijeva uporabu gorivog otpada kao načina za proizvodnju energije putem izravnog spaljivanja sa ili bez drugog otpada, ali sa iskorištavanjem topline;

17. oporaba podrazumijeva svaki od primjenjivih postupaka sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje otpadom;

18. otpad je svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti;

19. opasni otpad je svaki otpad koji se smatra opasnim sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje otpadom;

20. ekološki profil podrazumijeva opis, u skladu s provedbenom mjerom koja se primjenjuje na proizvod, unosa i iznosa (npr. materijala, emisija i otpada) povezanih s proizvodom kroz njegov životni ciklus, koji su značajni s gledišta njihovog ekološkog utjecaja i izraženi u fizičkim količinama koje se mogu izmjeriti;

21. ekološka učinkovitost proizvoda podrazumijeva rezultate proizvođačevog upravljanja ekološkim aspektima proizvoda, vidljivih u njegovoj tehničkoj dokumentaciji;

22. poboljšanje ekološke učinkovitosti je postupak poboljšanja ekološke učinkovitosti proizvoda tijekom uzastopnih generacija, iako ne nužno u pogledu svih ekoloških aspekata proizvoda istodobno;

23. eko-dizajn podrazumijeva uključivanje ekoloških aspekata u dizajn proizvoda s ciljem poboljšanja njegove ekološke učinkovitosti kroz njegov cijeli životni ciklus;

24. zahtjev za eko-dizajn je svaki zahtjev u vezi s proizvodom, ili s dizajnom proizvoda, koji je namijenjen poboljšanju njegove ekološke učinkovitosti, ili svaki zahtjev za dostavljanje informacija u pogledu ekoloških aspekata proizvoda;

25. opći zahtjev za eko-dizajn je svaki zahtjev za eko-dizajn koji se temelji na ekološkom profilu cijelog proizvoda, bez zadanih graničnih vrijednosti za posebne ekološke aspekte;

26. poseban zahtjev za eko-dizajn je kvantificirani i izmjeriv zahtjev za eko-dizajn u vezi s posebnim ekološkim aspektom proizvoda, na primjer potrošnje energije za vrijeme uporabe, izračunate za danu jedinicu proizvodne učinkovitosti;

27. usklađena norma je tehnička specifikacija koju je donijelo priznato tijelo za normizaciju prema nalogu Europske komisije (u daljnjem tekstu Komisija), u skladu s Uredbom o postupcima službenog obavješćivanja u području norma, tehničkih propisa te propisa o uslugama informacijskog društva (»Narodne novine« br. 40/2013), za potrebe uspostave europskog zahtjeva, s kojim usklađenost nije obvezna.

STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I/ILI STAVLJANJE U UPORABU

Članak 3.

(1) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo poduzet će sve odgovarajuće mjere za osiguranje da se proizvodi obuhvaćeni provedbenim mjerama mogu staviti na tržište i/ili u uporabu samo ako su u skladu s ovim mjerama i nose oznaku »CE« u skladu s člankom 5. ovoga Pravilnika.

(2) Nadležno inspekcijsko tijelo provodi nadzor nad tržištem. Nadležno inspekcijsko tijelo u skladu s nadležnostima koja proizlaze iz posebnih propisa koji se odnose na njihov rad, ima ovlasti:

1. tijekom inspekcijskog nadzora provoditi provjere sukladnosti proizvoda u odgovarajućoj mjeri i narediti proizvođaču ili njegovom ovlaštenom zastupniku da povuče nesukladni proizvod s tržišta, u skladu s člankom 7. ovoga Pravilnika,

2. zahtijevati od gospodarskih subjekata stavljaje na raspolaganje svih potrebnih informacija, kao što je utvrđeno u provedbenim mjerama,

3. ukoliko je to potrebno mogu uzeti uzorke proizvoda i dati na ispitivanje stručnoj ustanovi.

(3) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo obavijestit će Komisiju o rezultatima nadzora nad tržištem.

(4) Potrošači i drugi zainteresirani gospodarski subjekti mogu podnijeti svoja zapažanja o sukladnosti proizvoda nadležnom inspekcijskom tijelu koje će provjeriti prijavu i o rezultatima obavijestiti ministarstvo nadležno za gospodarstvo.

ODGOVORNOSTI UVOZNIKA

Članak 4.

Ako proizvođač nema poslovni nastan niti ovlaštenog zastupnika u Europskoj uniji, uvoznik je dužan:

1. osigurati da je proizvod koji je stavljen na tržište i/ili u uporabu u skladu s ovim Pravilnikom i primjenjivom provedbenom mjerom,

2. čuvati i dati na raspolaganje EU Izjavu o sukladnosti i tehničku dokumentaciju.

OZNAČIVANJE I EU IZJAVA O SUKLADNOSTI

Članak 5

(1) Prije nego se proizvod povezan s energijom obuhvaćen provedbenim mjerama stavi na tržište i/ili stavi u uporabu, pričvršćuje se oznaka sukladnosti »CE« i izdaje EU Izjava o sukladnosti, čime proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik jamči i izjavljuje da je proizvod povezan s energijom u skladu s odgovarajućim odredbama primjenjive provedbene mjere.

(2) Oznaka sukladnosti »CE« sastoji se od početnih slova »CE« kako je prikazano u Prilogu III. ovoga Pravilnika.

(3) EU Izjava o sukladnosti sadrži elemente navedene u Prilogu VI. ovoga Pravilnika i poziva se na odgovarajuću provedbenu mjeru.

(4) Zabranjuje se označivanje proizvoda povezanog s energijom znakovima koji mogu dovesti u zabludu korisnike što se tiče značenja ili oblika oznake »CE«.

(5) Podaci koji se dostavljaju na temelju Priloga I. dijela 2. moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, kad proizvod stigne do krajnjeg korisnika.

(6) Podaci iz stavka 5. ovoga članka, osim na hrvatskom jeziku mogu biti i na jednom ili više drugih službenih jezika Europske unije.

SLOBODA KRETANJA

Članak 6.

(1) Temeljeno na zahtjevima za eko-dizajn koji se odnosi na one parametre eko-dizajna iz Priloga I. dijela 1. na koje se primjenjuje određena provedbena mjera, neće se zabraniti, ograničavati ili spriječiti stavljanje na tržište i/ili u uporabu proizvod koji je u skladu sa svim odgovarajućim odredbama primjenjive provedbene mjere i nosi oznaku »CE« u skladu s člankom 5. ovoga Pravilnika.

(2) Odredba iz stavka 1. ovoga članka se primjenjuje ne dovodeći u pitanje zahtjeve za energetska svojstva i zahtjeve sustava koji su utvrđeni u Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama u skladu s člankom 4. stavkom 1. i člankom 8. Direktive 2010/31/EU.

(3) Temeljeno na zahtjevima za eko-dizajn koji se odnosi na one parametre eko-dizajna iz Priloga I. dijela 1., neće se zabraniti, ograničavati ili spriječiti stavljanje na tržište i/ili stavljanje u uporabu proizvoda koji nose oznaku »CE« u skladu s člankom 5. za koje primjenjiva provedbena mjera navodi da zahtjev za eko-dizajn nije potreban.

(4) Neće se spriječiti prikazivanje, na primjer na sajmovima, izložbama i izlaganjima, proizvoda koji nisu sukladni odredbama primjenjive provedbene mjere, pod uvjetom da postoji vidljiva naznaka da se oni ne mogu staviti na tržište i/ili u uporabu dok se ne usklade.

ZAŠTITNA KLAUZULA

Članak 7.

(1) Ako nadležno inspekcijsko tijelo utvrdi da proizvod koji nosi oznaku »CE« iz članka 5. ovoga Pravilnika i koji se koristi u skladu s njegovom namijenjenom uporabom ne zadovoljava odgovarajuće odredbe na koje se primjenjuju određene provedbene mjere, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik imaju obvezu uskladiti proizvod s odredbama primjenjive provedbene mjere i/ili s oznakom »CE«. Kada rezultati ispitivanja pokažu da je proizvod nesukladan, nadležno inspekcijsko tijelo poduzima potrebne mjere te ovisno o težini neusklađenosti, može rješenjem privremeno zabraniti stavljanje proizvoda na tržište dok se ne utvrdi sukladnost. Ako se nesukladnost proizvoda ne otkloni u određenom roku, nadležno inspekcijsko tijelo donosi rješenje kojim ograničava ili zabranjuje stavljanje na tržište i/ili u uporabu tog proizvoda ili naređuje da se povuče s tržišta.

(2) Svako rješenje nadležnog inspekcijskog tijela na temelju ovoga Pravilnika kojim se ograničava ili zabranjuje stavljanje na tržište i/ili u uporabu proizvoda navodi razloge na kojima se temelji. Takva odluka se odmah priopćava gospodarskom subjektu u pitanju, koji će u isto vrijeme biti obaviješten o pravnim lijekovima koji su na raspolaganju u skladu sa zakonima na snazi u toj državi članici i vremenskim rokovima kojima podliježu takvi pravni lijekovi.

(3) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice o svakoj odluci iz stavka 1., navodeći razloge za to, i posebno, je li do nesukladnosti došlo radi:

1. nemogućnosti zadovoljavanja zahtjeva primjenjive provedbene mjere;

2. nepravilne primjene usklađenih normi iz članka10. stavka 2.;

3. nedostataka u usklađenim normama iz članka 10. stavka 2.;

(4) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo poduzima potrebne mjere kojima jamči povjerljivost u pogledu informacija koje su dostavljene tijekom postupka iz stavka 1. ovoga članka, ako je opravdano.

(5) Odluke koje ministarstvo nadležno za gospodarstvo donosi na temelju ovoga članka objavljuju se na transparentan način.

OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI

Članak 8.

(1) Prije stavljanja proizvoda obuhvaćenog provedbenim mjerama na tržište i/ili stavljanja takvog proizvoda u uporabu, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik osiguravaju da je obavljeno ocjenjivanje sukladnosti proizvoda sa svim odgovarajućim zahtjevima primjenjive provedbene mjere.

(2) Postupci za ocjenjivanje sukladnosti utvrđuju se provedbenim mjerama i ostavljaju proizvođačima izbor između unutarnje kontrole dizajna navedene u Prilogu IV. ovoga Pravilnika i sustava upravljanja navedenog u Prilogu V. ovoga Pravilnika. Kad je propisno opravdan i razmjeran riziku, postupak ocjenjivanja sukladnosti određuje se među relevantnim modulima, kako je opisano u Prilogu II. Odluci br. 768/2008/EZ. Ako nadležno inspekcijsko tijelo ima osnovanu sumnju da je proizvod nesukladan ono će na temelju ocjene rizika poduzeti pravovremene korektivne mjere. Ako je proizvod koji je obuhvaćen provedbenim mjerama dizajnirala organizacija registrirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i Odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ (SL L 342, 22. 12. 2009.)« i funkcija dizajna je uključena unutar opsega te registracije, pretpostavlja se da sustav upravljanja te organizacije zadovoljava zahtjeve Priloga V. ovoga Pravilnika. Ako je proizvod koji je obuhvaćen provedbenim mjerama oblikovala organizacija koja ima sustav upravljanja koji uključuje funkciju dizajna proizvoda koji se primjenjuje u skladu s usklađenim normama čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije, pretpostavlja se da taj sustav upravljanja zadovoljava odgovarajuće zahtjeve Priloga V.

(3) Nakon stavljanja proizvoda koji je obuhvaćen provedbenim mjerama na tržište ili u uporabu, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik čuva odgovarajuće dokumente u vezi postupka ocjenjivanja sukladnosti i izdanih izjava o sukladnosti radi stavljanja na raspolaganje nadležnom inspekcijskom tijelu u razdoblju od 10 godina nakon što je zadnji od tih proizvoda proizveden. Odgovarajući dokumenti stavljaju se na raspolaganje u roku od 10 dana od primanja zahtjeva od strane nadležnog inspekcijskog tijela.

(4) Dokumenti koji se odnose na postupke ocjenjivanja sukladnosti i EU izjava o sukladnosti iz članka 5. izrađuju se na hrvatskom jeziku te ukoliko je potrebno i na jednom od službenih jezika institucija Europske unije.

PRETPOSTAVKA O SUKLADNOSTI

Članak 9.

(1) Smatra se da je proizvod označen oznakom »CE« iz članka 5. ovoga Pravilnika sukladan odgovarajućim odredbama primjenjive provedbene mjere.

(2) Smatra se da je proizvod na koji su primijenjene usklađene norme, čiji su referentni brojevi objavljeni u službenom listu Europske unije, sukladan svim odgovarajućim zahtjevima primjenjive provedbene mjere na koju se takve norme odnose.

(3) Smatra se da su proizvodi kojima je dodijeljen znak zaštite okoliša Europske unije temeljem Uredbe (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27, 30. 1. 2010.) sukladni sa zahtjevima za eko-dizajn primjenjive provedbene mjere ukoliko kriteriji za dodijelu znaka zaštite okoliša EU Ecolabel za tu kategoriju proizvoda zadovoljava te zahtjeve.

USKLAĐENE NORME

Članak 10.

(1) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo u najvećoj mogućoj mjeri, osigurava poduzimanje odgovarajućih mjera koje omogućavaju da se zainteresirane stranke savjetuju na nacionalnoj razini o postupku pripreme i nadziranja usklađenih normi.

(2) Ako ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili Komisija smatraju da usklađene norme, za čiju se primjenu pretpostavlja da ispunjavaju posebne odredbe provedbenih mjera ne zadovoljavaju u cijelosti te odredbe, ministarstvo nadležno za gospodarstvo obavješćuje Stalni odbor koji je osnovan u skladu s člankom 5. Direktive 98/34/EZ u tu svrhu, uz navođenje razloga.

ZAHTJEVI ZA SASTAVNE DIJELOVE I SKLOPOVE

Članak 11.

Provedbene mjere mogu zahtijevati od proizvođača ili njihovih ovlaštenih zastupnika koji stavljaju sastavne dijelove i sklopove na tržište i/ili u uporabu da osiguraju proizvođaču proizvoda koji je obuhvaćen provedbenim mjerama odgovarajuće podatke o sastavu materijala i potrošnji energije, materijala i/ili resursa za sastavne dijelove ili sklopove.

ADMINISTRATIVNA SURADNJA I RAZMJENA INFORMACIJA

Članak 12.

Ministarstvo nadležno za gospodarstvo poduzet će odgovarajuće mjere za poticanje međusobne suradnje nadležnih tijela odgovornih za primjenu ovoga Pravilnika, a za Komisiju osigurava informacije kako bi pomogli u primjeni ovoga Pravilnika, a posebno pomogli u provedbi članka 7. ovoga Pravilnika. Pri administrativnoj suradnji i razmjeni informacija čim više se koriste elektronička sredstva komunikacije i potpora odgovarajućih programa Europske unije.

MALA I SREDNJA PODUZEĆA

Članak 13.

Ministarstvo nadležno za gospodarstvo, u suradnji s ministarstvom nadležnim za malo i srednje poduzetništvo, osigurava, posebno putem jačanja potpornih mreža i struktura, poticanje malih i srednjih poduzeća i vrlo malih poduzeća na prihvaćanje ekološki prihvatljivog pristupa već u fazi dizajna proizvoda i njihovu prilagodbu budućem europskom zakonodavstvu.

INFORMIRANJE POTROŠAČA

Članak 14.

U skladu s primjenjivom provedbenom mjerom, proizvođači osiguravaju potrošačima, u obliku koji smatraju prikladnim:

1. potrebne informacije o ulozi koju oni mogu imati u održivoj uporabi proizvoda;

2. kad to zahtijevaju provedbene mjere, ekološki profil proizvoda i pogodnosti ekološkog dizajna.

PROVEDBENE MJERE

Članak 15.

(1) Kada proizvod povezan s energijom zadovoljava kriterije navedene u stavku 2. ovoga članka obuhvaćen je provedbenom mjerom ili mjerom samoregulacije.

(2) Kriteriji iz stavka 1. su:

1. godišnji opseg prodaje proizvoda u Europskoj uniji i trgovanja s njim, koji predstavlja znatan opseg, treba po najnovijim raspoloživim brojkama biti okvirno veći od 200 000 jedinica;

2. proizvod mora imati, s obzirom na količine koje su stavljene na tržište i/ili u uporabu, znatan utjecaj na okoliš u Europskoj uniji, kako je navedeno u strateškim prioritetima Europske unije navedenima u Odluci br. 1600/2002/EZ;

3. proizvod predstavlja znatnu mogućnost za poboljšanje u smislu njegovog utjecaja na okoliš bez da to uključuje pretjerane troškove, posebno uzimajući u obzir:

– nedostatak drugog relevantnog zakonodavstva Europske unije ili propust tržišnih snaga da pravilno riješe pitanje;

– velike razlike među proizvodima jednake funkcionalnosti i koji su dostupni na tržištu, s obzirom na njihovu ekološku učinkovitost.

(3) Provedbene mjere donosi Komisija.

(4) Provedbene mjere zadovoljavaju sve sljedeće kriterije:

1. sa stajališta korisnika, ne smije biti znatnog negativnog utjecaja na funkcionalnost proizvoda;

2. ne smije biti negativnog utjecaja na zdravlje, sigurnost i okoliš;

3. ne smije biti znatnog negativnog utjecaja na potrošače, posebno što se tiče novčane dostupnosti i troška životnog ciklusa proizvoda;

4. nema značajnog negativnog utjecaja na konkurentnost industrije;

5. u načelu, utvrđivanje zahtjeva za eko-dizajn ne smije imati za posljedicu nametanje zaštićene tehnologije proizvođačima;

6. proizvođačima se ne smije nametati pretjerani administrativni teret.

(5) Provedbene mjere navode zahtjeve za eko-dizajn u skladu s Prilogom I. i/ili Prilogom II. ovoga Pravilnika. Posebni zahtjevi za eko-dizajn uvode se za odabrane ekološke aspekte koji imaju značajan utjecaj na okoliš. Provedbene mjere mogu također odrediti da za neke navedene parametre ekološkog dizajna iz Priloga I. dijela 1. nisu potrebni nikakvi zahtjevi za eko-dizajn.

(6) Zahtjevi se oblikuju tako da osiguraju da tijela za nadzor nad tržištem mogu provjeriti sukladnost proizvoda sa zahtjevima provedbene mjere. Provedbena mjera navodi može li se provjera postići izravno na proizvodu ili na temelju tehničke dokumentacije.

(7) Provedbene mjere uključuju elemente navedene u Prilogu VII. ovoga Pravilnika.

SAMOREGULACIJA

Članak 16.

Dobrovoljni sporazumi ili druge mjere za samoregulaciju koje su predstavljene kao alternative provedbenim mjerama u kontekstu ovoga Pravilnika ocjenjuju se najmanje na temelju Priloga VIII.

POVJERLJIVOST

Članak 17.

Zahtjevi proizvođača i/ili njegovog ovlaštenog zastupnika u vezi s dostavljanjem podataka iz članka 11. i Priloga I. dijela 2. su razmjerni i poštuju zakonitu povjerljivost tržišno osjetljivih informacija.

PRESTANAK VAŽENJA

Članak 18.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom (»Narodne novine«, br. 80/13).

STUPANJE NA SNAGU

Članak 18.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/15-01/04

Urbroj: 526-03-01-02/1-15-07

Zagreb, 28. travnja 2015.

Ministar Ivan Vrdoljak, v. r.

PRILOG I.

METODA ZA UTVRĐIVANJE OPĆIH ZAHTJEVA ZA EKO-DIZAJN (iz članka 15. stavka 5.)

Cilj općih zahtjeva za eko-dizajn je poboljšanje ekološke učinkovitosti proizvoda povezanih s energijom, s naglaskom na njihove znatne ekološke aspekte bez utvrđivanja graničnih vrijednosti. Metoda u skladu s ovim Prilogom će se primjenjivati kad nije primjereno utvrditi granične vrijednosti za grupu proizvoda koja se ispituje.

1. dio: Parametri za eko-dizajn proizvoda

1.1. Ako su povezani s dizajnom proizvoda, znatni ekološki aspekti određuju se pozivanjem na sljedeće faze životnog ciklusa proizvoda:

(a) odabir i uporaba sirovina;

(b) proizvodnja;

(d) ugradnja i održavanje;

(e) uporaba;

(f) kraj životnog vijeka, označava stanje proizvoda koji je dosegao kraj svoje prve upotrebe do njegovog konačnog zbrinjavanja

1.2. Za svaku fazu, ocjenjuju se sljedeći ekološki aspekti, ako je relevantno:

(a) predviđena potrošnja materijala, energije i drugih resursa npr. pitke vode;

(b) predviđene emisije u zrak, vodu ili tlo;

(d) očekivani nastanak otpadnih materijala;

(e) mogućnosti za ponovnu uporabu, recikliranje i materijalnu i/ili energetsku oporabu, uzimajući u obzir Direktivu 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197, 24. 7. 2012.).

1.3. Za ocjenjivanje mogućnosti za poboljšanje ekoloških aspekata navedenih u točki 1.2., prema potrebi se koriste sljedeći parametri i kada je potrebno dopunjuju drugima:

(a) masa i volumen proizvoda;

(b) uporaba materijala koji su dobiveni iz djelatnosti recikliranja;

(d) uporaba tvari koje su klasificirane kao opasne za zdravlje i/ili okoliš prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008.) i uzimajući u obzir zakonodavstvo o stavljanju na tržište i uporabu određenih tvari, kao što su Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006.) ili Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničavanju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1. 7. 2011.);

(e) količina i priroda potrošnih materijala, potrebnih za pravilnu uporabu i održavanje;

(f) jednostavnost ponovne uporabe i recikliranja, izražena: brojem upotrijebljenih materijala i sastavnih dijelova, uporabom standardnih sastavnih dijelova, potrebnim vremenom za rastavljanje, složenošću alata potrebnih za rastavljanje, uporabom standarda za kodiranje sastavnih dijelova i materijala za raspoznavanje sastavnih dijelova i materijala prikladnih za ponovnu uporabu ili recikliranje (uključujući označivanje plastičnih dijelova u skladu s ISO normama), uporabom materijala koje je jednostavno reciklirati, jednostavnim pristupom vrijednim i drugim sastavnim dijelovima i materijalima koje je moguće reciklirati; jednostavnim pristupom sastavnim dijelovima i materijalima koji sadrže opasne tvari;

(g) uključenost rabljenih sastavnih dijelova;

(h) izbjegavanje tehničkih rješenja koja su štetna za ponovnu uporabu i recikliranje sastavnih dijelova i cijelih uređaja;

(i) produljenje životnog vijeka izraženo kroz: najkraće zajamčen životni vijek, najkraće vrijeme raspoloživosti rezervnih dijelova, modularnost, mogućnost unapređivanja, mogućnost popravka;

(j) količina proizvedenog otpada i količine proizvedenog opasnog otpada;

(k) emisije u zrak (staklenički plinovi, sredstva zakiseljavanja, hlapivi organski spojevi, tvari koje oštećuju ozonski sloj, trajni organski zagađivači, teški metali, fine i lebdeće čestice) ne dovodeći u pitanje Direktivu 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve;

(l) emisije u vodu (teški metali, tvari sa štetnim učinkom na ravnotežu kisika, trajne organske onečišćujuće tvari);

(m) emisije u tlo (posebno istjecanje i izljevi opasnih tvari tijekom faze uporabe proizvoda, i mogućnost ispiranja po zbrinjavanju proizvoda kao otpada).

2. dio: Zahtjevi u vezi s dostavljanjem informacija

Provedbene mjere mogu zahtijevati da proizvođači dostave informacije koje mogu utjecati na način na koji se rukuje s proizvodom, njegovu uporabu ili recikliranje od strane drugih stranaka koje nisu proizvođač. Te informacije, prema potrebi, mogu uključivati:

(a) informacije dizajnera u vezi s proizvodnim postupkom;

(b) informacije za potrošače o značajnim ekološkim svojstvima i učinkovitosti proizvoda, priložene proizvodu koji je stavljen na tržište kako bi se potrošačima omogućilo da usporede te aspekte proizvoda;

(c) informacije za potrošače o načinu ugradnje, uporabe i održavanja proizvoda kako bi se smanjio njegov utjecaj na okoliš i osigurao optimalni prosječni životni vijek, te o načinu vraćanja proizvoda na kraju životnog vijeka, i prema potrebi, informacije o razdoblju dostupnosti rezervnih dijelova i mogućnostima unapređivanja proizvoda;

(d) informacije za postrojenja za rastavljanje, recikliranje ili zbrinjavanje na kraju životnog vijeka proizvoda.

Informacije se kad god je to moguće trebaju navesti na samom proizvodu.

Ove informacije moraju uzeti u obzir obveze prema drugom zakonodavstvu Europske unije, na primjer prema Direktivi 2011/65/EU.

3. dio: Zahtjevi za proizvođača

1. Pristupanjem ekološkim aspektima koji su identificirani u provedbenim mjerama kao onima na koje se može znatno utjecati putem dizajna proizvoda, od proizvođača proizvoda mora se zahtijevati da obavljaju ocjenjivanje modela proizvoda tijekom cijelog njegovog životnog ciklusa, na temelju stvarnih pretpostavki o uobičajenim uvjetima i namjenama uporabe. Drugi ekološki aspekti se mogu ocijeniti na dobrovoljnoj osnovi.

Na temelju ocjenjivanja modela proizvođači će izraditi ekološki profil proizvoda. On će se temeljiti na ekološki važnim značajkama proizvoda i unosa/iznosa kroz životni ciklus proizvoda izraženog u fizikalnim količinama koje se mogu mjeriti.

2. Proizvođači moraju iskoristiti ocjenjivanje za vrednovanje alternativnih oblikovnih rješenja i postignute ekološke učinkovitosti proizvoda prema referentnim vrijednostima.

Referentne vrijednosti mora identificirati Komisija u provedbenoj mjeri na temelju informacija prikupljenih tijekom pripreme mjere.

Odabir određenog oblikovnog rješenja mora postići razumnu ravnotežu između različitih ekoloških aspekata te između ekoloških aspekata i drugih odgovarajućih pitanja, na primjer sigurnosnih i zdravstvenih, tehničkih zahtjeva za funkcionalnost, kakvoću i učinkovitost, i ekonomskih aspekata, uključujući proizvodne troškove i mogućnost plasiranja na tržištu, i u isto vrijeme usklađenosti sa svim odgovarajućim zakonodavstvom.

PRILOG II.

METODA ZA UTVRĐIVANJE POSEBNIH ZAHTJEVA ZA EKO-DIZAJN (iz članka 15. stavka 5.)

Cilj posebnih zahtjeva za eko-dizajn je poboljšanje odabranih ekoloških aspekata proizvoda. To mogu prema potrebi, biti zahtjevi za smanjenu potrošnju danog resursa, na primjer, ograničenje uporabe resursa u različitim fazama životnog ciklusa proizvoda (na primjer ograničenje potrošnje vode u fazi uporabe ili količine danog materijala ugrađenog u proizvod ili zahtjev za najmanje količine recikliranog materijala).

Posebne zahtjeve za eko-dizajn proizvoda povezanih s energijom donosi Komisija primjenjujući postupak kako sljedi:

1. Na temelju tehničke, ekološke i ekonomske analize odabire se određeni broj reprezentativnih modela određenog proizvoda koji je na tržištu i određuju tehničke mogućnosti za poboljšanje ekološke izvedbe proizvoda, imajući u vidu ekonomsku održivost rješenja i izbjegavanje svih znatnih smanjenja učinkovitosti ili korisnosti za potrošače.

Na temelju tehničke, ekološke i ekonomske analize također se među proizvodima i tehnologijama koji su dostupni na tržištu moraju odrediti oni s najboljim učincima za ekološke aspekte koji se razmatraju.

Učinkovitost proizvoda koji su dostupni na međunarodnom tržištu i referentne vrijednosti koje su utvrđene u zakonodavstvima drugih zemalja trebaju se uzeti u obzir tijekom analize kao i pri utvrđivanju zahtjeva.

Na temelju ove analize i uzimajući u obzir ekonomsku i tehničku isplativost kao i mogućnost za poboljšanje, poduzimaju se konkretne mjere s ciljem smanjenja utjecaja proizvoda na okoliš.

Što se tiče potrošnje energije u uporabi, mora se utvrditi razina energetske učinkovitosti ili potrošnje s ciljem minimalnog troška životnog ciklusa za krajnje korisnike za reprezentativne modele proizvoda, uzimajući u obzir posljedice na druge ekološke aspekte. Metoda troška analize životnog ciklusa koristi stvarnu diskontnu stopu na temelju podataka dobivenih od Europske središnje banke i stvarni životni vijek proizvoda; temelji se na zbroju varijacija nabavne cijene (koja je posljedica varijacija u industrijskim troškovima) i u pogonskim troškovima, koji su posljedica različitih razina mogućnosti tehničkih poboljšanja, diskontiranih tijekom životnog vijeka razmatranih reprezentativnih modela proizvoda. Pogonski troškovi obuhvaćaju prvenstveno potrošnju energije i dodatne troškove u drugim resursima (npr. vodu ili deterdžent).

Mora se provesti analiza osjetljivosti koja obuhvaća relevantne faktore kao što su cijena energije ili drugog resursa, trošak sirovina ili proizvodni troškovi, i prema potrebi vanjske ekološke troškove, uključujući izbjegavane emisije stakleničkih plinova, da se provjeri postoje li znatne promjene i jesu li sveukupni zaključci pouzdani. Zahtjev će se shodno tome prilagoditi.

Slična metodologija mogla bi se primijeniti na druge resurse, npr. na vodu.

2. Za razvoj tehničkih, ekoloških i ekonomskih analiza, mogu se koristiti informacije koje su na raspolaganju u okviru drugih aktivnosti Europske unije.

Isto se odnosi na informacije koje su na raspolaganju u drugim krajevima svijeta u okviru postojećih programa za utvrđivanje posebnih zahtjeva za eko-dizajn proizvoda s kojima trguju gospodarski partneri Europske unije.

3. Datum stupanja zahtjeva na snagu mora uzeti u obzir ciklus redizajna proizvoda.

PRILOG III.

OZNAKA »CE« (iz članka 5. stavka 2.)

Oznaka »CE« mora biti visine od najmanje 5 mm. Ako se oznaka »CE« smanjuje ili povećava moraju se poštovati omjeri iz gornjeg mrežastog crteža.

Oznaka »CE« mora biti pričvršćena na proizvod povezan s energijom. Ako to nije moguće, mora biti pričvršćena na ambalažu i popratne dokumente.

PRILOG IV.

UNUTARNJA KONTROLA DIZAJNA (iz članka 8. stavka 2.)

1. Ovaj Prilog opisuje postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik, koji izvršava obveze utvrđene u točki 2. ovog Priloga jamči i izjavljuje da proizvod povezan s energijom zadovoljava odgovarajuće zahtjeve primjenjive provedbene mjere. EU Izjava o sukladnosti može obuhvatiti jedan ili više proizvoda i dužan ju je čuvati proizvođač.

2. Proizvođač će sastaviti tehničku dokumentaciju koja omogućava ocjenjivanje sukladnosti proizvoda povezanog s energijom sa zahtjevima primjenjive provedbene mjere.

Tehnička dokumentacija mora sadržavati:

(a) opći opis proizvoda povezanog s energijom i njegovu namjeravanu uporabu;

(b) rezultate relevantnog ekološkog ocjenjivanja koje je izvršio proizvođač i/ili upute na literaturu o ekološkim ocjenama ili analize slučaja, koje proizvođač koristi pri ocjeni, dokumentiranju i određivanju rješenja u dizajnu proizvoda;

(d) elemente specifikacija dizajna proizvoda u vezi s aspektima ekološkog dizajna proizvoda;

(e) popis odgovarajućih normi iz članka 10. koje se primjenjuju u potpunosti ili djelomično, i opis rješenja donesenih da se zadovolje zahtjevi primjenjive provedbene mjere kad nisu primijenjene norme iz članka 10. ili kad te norme ne obuhvaćaju u potpunosti zahtjeve primjenjive provedbene mjere;

(f) kopiju informacija u vezi s ekološkim aspektima dizajna proizvoda koje se osiguravaju u skladu sa zahtjevima navedenima u dijelu 2. Priloga I.; i

(g) rezultate izvršenih mjerenja u skladu sa zahtjevima za eko-dizajn, uključujući pojedinosti o sukladnosti tih mjera u usporedbi sa zahtjevima za eko-dizajn koji su navedeni u primjenjivoj provedbenoj mjeri.

3. Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere da osigura proizvodnju proizvoda u skladu sa specifikacijama dizajna iz točke 2. i sa zahtjevima mjere koja se primjenjuje.

PRILOG V.

SUSTAV UPRAVLJANJA ZA OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI (iz članka 8. stavka 2.)

1. Ovaj Prilog opisuje postupak pomoću kojeg proizvođač koji zadovoljava obveze točke 2. ovog Priloga jamči i izjavljuje da proizvod povezan s energijom zadovoljava zahtjeve primjenjive provedbene mjere. EU Izjava o sukladnosti može obuhvatiti jedan ili više proizvoda i dužan ju je čuvati proizvođač.

2. Sustav upravljanja može se koristiti za ocjenjivanje sukladnosti proizvoda povezanog s energijom pod uvjetom da proizvođač primjenjuje ekološke elemente naznačene u točki 3. ovog Priloga.

3. Ekološki elementi sustava upravljanja

Ova točka navodi elemente sustava upravljanja i postupke kojima proizvođač može pružiti dokaze da proizvod povezan s energijom zadovoljava zahtjeve primjenjive provedbene mjere.

3.1. Politika ekološke učinkovitosti proizvoda

Proizvođač mora biti sposoban pružiti dokaze sukladnosti sa zahtjevima primjenjive provedbene mjere. Proizvođač također mora moći pružiti okvir za utvrđivanje i nadziranje ciljeva ekološke učinkovitosti proizvoda i pokazatelja s ciljem poboljšanja cjelokupne ekološke učinkovitosti proizvoda.

Sve mjere koje je proizvođač donio radi poboljšanja cjelokupne ekološke učinkovitosti i uspostave ekološkog profila proizvoda povezanog s energijom, ako to zahtijeva provedbena mjera, kroz dizajn i proizvodnju, moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih postupaka i uputa.

Ovi postupci i upute moraju posebice sadržavati odgovarajući opis:

– popisa dokumenata koji mora biti sastavljen tako da pruži dokaze o sukladnosti proizvoda povezanog s energijom, i ako je bitno, koji moraju biti dostupni;

– ciljeva i pokazatelja ekološke učinkovitosti proizvoda te organizacijske strukture, odgovornosti, nadležnosti uprave i alokacije resursa s obzirom na njihovu provedbu i održavanje;

– provjera i ispitivanja koji se trebaju izvršiti nakon proizvodnje za provjeru učinkovitosti proizvoda prema pokazateljima ekološke učinkovitosti;

– postupaka za nadzor zahtijevane dokumentacije i osiguranje njenog ažuriranja;

– metode za provjere provedbe i učinkovitosti ekoloških elemenata sustava upravljanja.

3.2. Planiranje

Proizvođač mora uspostaviti i održavati:

(a) postupke za određivanje ekološkog profila proizvoda;

(b) ciljeve i pokazatelje ekološke učinkovitosti proizvoda, koji razmatraju tehnološka rješenja uzimajući u obzir tehničke i ekonomske zahtjeve;

3.3. Provedba i dokumentacija

3.3.1. Dokumentacija u vezi sa sustavom upravljanja treba posebno obuhvatiti sljedeće:

(a) odgovornosti i ovlasti moraju se definirati i dokumentirati kako bi se osigurala visoka ekološka učinkovitost proizvoda i izvještavanje o njegovom djelovanju radi nadziranja i poboljšanja;

(b) moraju se sastaviti dokumenti koji navode kontrolu dizajna i tehnike za provjeru koje su primijenjene i postupke i sustavne mjere koji se koriste pri dizajniranju proizvoda;

(c) proizvođač mora uspostaviti i održavati informacije koje opisuju ključne ekološke elemente sustava upravljanja i postupke za kontroliranje svih potrebnih dokumenata.

3.3.2. Dokumentacija u vezi proizvoda posebno mora navoditi:

(a) opći opis proizvoda i njegove namjeravane uporabe;

(b) rezultate relevantnih ekoloških ocjena koje je proveo proizvođač i/ili upute na literaturu o ekološkim ocjenama ili analize slučajeva, koje proizvođač koristi pri ocjeni, dokumentiranju i određivanju rješenja u dizajnu proizvoda;

(d) dokumente koji opisuju rezultate mjerenja u skladu sa zahtjevima za eko-dizajn, uključujući pojedinosti o sukladnosti ovih mjera u usporedbi sa zahtjevima za eko-dizajn navedenima u primjenjivoj provedbenoj mjeri;

(e) proizvođač mora utvrditi specifikacije koje posebno navode primijenjene norme; ako se ne primjenjuju norme iz članka 10. ili ako ne obuhvaćaju u potpunosti zahtjeve odgovarajuće provedbene mjere, navesti sredstva koja su upotrijebljena za osiguranje usklađenosti;

(f) kopiju informacije o aspektima ekološkog dizajna proizvoda osiguranu u skladu sa zahtjevima u Prilogu I. dijelu 2.

3.4. Provjera i korektivno djelovanje

3.4.1. Proizvođač mora:

(a) poduzeti sve potrebne mjere da osigura proizvodnju proizvoda u skladu sa specifikacijama dizajna i sa zahtjevima primjenjive provedbene mjere;

(b) uspostaviti i održavati postupke za istraživanje i rješavanje neusklađenosti, i provesti izmjene u dokumentiranim postupcima koji su posljedica korektivnog djelovanja;

PRILOG VI.

EU IZJAVA O SUKLADNOSTI (iz članka 5. stavka 3.)

EU Izjava o sukladnosti mora sadržavati sljedeće podatke:

1. naziv i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika;

2. opis modela dovoljan za nedvojbenu identifikaciju;

3. prema potrebi upute na primijenjene usklađene norme;

4. prema potrebi druge upotrijebljene tehničke norme i specifikacije;

5. prema potrebi upute na drugo primjenjivo zakonodavstvo Europske unije koje osigurava označivanje s oznakom »CE« i

6. ime i potpis osobe koja je ovlaštena da obveže proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

PRILOG VII.

SADRŽAJ PROVEDBENIH MJERA (iz članka 15. stavka 6.)

Provedbene mjere posebno navode:

1. točnu definiciju tipa/tipova obuhvaćenog/obuhvaćenih proizvoda;

2. zahtjev(e) za eko-dizajn za obuhvaćeni proizvod/obuhvaćene proizvode, datum(e) provedbe, postupne ili prijelazne mjere ili razdoblja;

(a) u slučaju općeg/općih zahtjeva za eko-dizajn, relevantne faze i aspekte odabrane među onima spomenutima u točkama 1.1. i 1.2. Priloga I., popraćene primjerima parametara odabranih među onima spomenutima u točki 1.3. Priloga I., kao vodilju pri ocjenjivanju poboljšanja u vezi s identificiranim ekološkim aspektima;

(b) u slučaju posebnog/posebnih zahtjeva za eko-dizajn, njegova/njihova razina:

3. parametre za eko-dizajn iz dijela 1. Priloga I., u vezi kojih nisu potrebni nikakvi zahtjevi za eko-dizajn;

4. zahtjeve za ugradnju proizvoda ako to ima izravnu važnost za razmatranu ekološku učinkovitost proizvoda;

5. mjerne norme i/ili mjerne metode koje će se koristiti; kad su dostupne, usklađene norme čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije;

6. pojedinosti ocjenjivanja sukladnosti prema Odluci br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13. 8. 2008.);

(a) ako je/su modul(i) koji će se primijeniti različit(i) od Modula A; faktori koji dovode do odabira određenog postupka;

(b) prema potrebi kriteriji za odobrenje i/ili certifikaciju trećih strana;

ako su različiti moduli navedeni u drugim »CE« zahtjevima za isti proizvod, modul definiran u provedbenoj mjeri će prevladati za zahtjev u pitanju;

7. zahtjeve o informacijama koje trebaju osigurati proizvođači, ponajprije o elementima tehničke dokumentacije koji su potrebni za olakšavanje provjere usklađenosti proizvoda s provedbenom mjerom;

8. trajanje prijelaznog razdoblja u kojem države članice moraju dozvoliti stavljanje na tržište i/ili uporabu proizvoda koji zadovoljavaju propise na snazi na njihovom državnom području na datum donošenja provedbene mjere;

9. datum za ocjenjivanje i moguću reviziju provedbene mjere, uzimajući u obzir brzinu tehnološkog napretka.

PRILOG VIII.

SAMOREGULACIJA (iz članka 16.)

Povrh osnovnog pravnog zahtjeva da inicijative za samoregulaciju moraju zadovoljavati sve odredbe Ugovora (posebno pravila o unutarnjem tržištu i tržišnom natjecanju), kao i međunarodne obveze Europske unije, uključujući pravila o multilateralnoj trgovini, sljedeći nepotpuni popis okvirnih kriterija može se koristiti za ocjenu prihvatljivosti inicijativa za samoregulaciju kao alternative provedbenoj mjeri u kontekstu ovoga Pravilnika:

1. Otvorenost sudjelovanja

Inicijative za samoregulaciju otvorene su za sudjelovanje operaterima trećih zemalja, u fazama pripreme kao i u fazama provedbe.

2. Dodana vrijednost

Inicijative za samoregulaciju omogućavaju dodanu vrijednost (veću nego je uobičajeno) u obliku poboljšane cjelokupne ekološke učinkovitosti obuhvaćenog proizvoda.

3. Zastupljenost

Industrija i njena udruženja koja sudjeluju u samoregulaciji predstavljaju veliku većinu odgovarajućeg gospodarskog sektora, sa što je moguće manje izuzetaka. Treba se pobrinuti za osiguranje poštivanja pravila tržišnog natjecanja.

4. Kvantificirani ciljevi i ciljevi po fazama

Ciljevi koje su definirale interesne skupine moraju biti jasni i nedvoznačni, počevši od jasno određenog ishodišta. Ako inicijativa za samoregulaciju obuhvaća dugačko vremensko razdoblje, treba uključiti privremene ciljeve. Mora biti moguće nadzirati usklađenost s ciljevima i (privremenim) ciljevima na dostupan i vjerodostojan način koristeći jasne i pouzdane pokazatelje. Razvoj ovih pokazatelja olakšavaju podaci o istraživanju te znanstveni i tehnološki podaci.

5. Uključenost civilnog društva

Za osiguranje transparentnosti, inicijative za samoregulaciju objavljuju se javno, uključujući objavu putem Interneta i drugih elektroničkih sredstava širenja informacija.

Isto se odnosi na privremena i završna izvješća o nadziranju. Interesne skupine koje uključuju države članice, industriju, ekološke nevladine organizacije i udruge potrošača pozivaju se da komentiraju inicijative za samoregulaciju.

6. Nadziranje i izvješćivanje

Inicijative za samoregulaciju sadrže dobro oblikovan sustav nadziranja, s jasno određenim odgovornostima za industriju i nezavisne inspektore.

Plan za nadziranje i izvješćivanje je detaljan, transparentan i objektivan.

7. Ekonomičnost provođenja inicijative za samoregulaciju

Trošak provođenja inicijativa za samoregulaciju, posebno što se tiče nadzora, ne smije dovesti do neproporcionalnog administrativnog tereta, u usporedbi s njihovim ciljevima i drugim dostupnim instrumentima politike.

8. Održivost

Inicijative za samoregulaciju odgovaraju na ciljeve politike ovoga Pravilnika uključujući integrirani pristup i u skladu su s ekonomskim i socijalnim dimenzijama održivog razvoja. Zaštita interesa potrošača (zdravlje, kvaliteta života i ekonomski interesi) je uključena.

9. Kompatibilnost poticaja

Malo je vjerojatno da će poticaji za samoregulaciju dati očekivane rezultate ako drugi faktori i poticaji kao što su pritisak tržišta, porezi i zakonodavstvo na nacionalnoj razini šalju kontradiktorne signale sudionicima u obvezi. U tom pogledu ključna je dosljednost politike koja se uzima u obzir pri procjeni učinkovitosti poticaja.

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_05_50_982.html