-1-             

                            Poslovni broj: Gž-3292/2023-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 49 Gž-3292/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću tog suda sastavljenom od Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š., OIB: …, iz T., zastupane po punomoćniku N. N., odvjetniku u N. G., protiv tuženika R. d.o.o., OIB: …, O. G., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući u povodu žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-66/2022-8 od 19. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-66/2022-8 od 19. svibnja 2023. godine.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu iznosa od 6.503,42 EUR / 49.000,00 kuna na ime neimovinske štete s pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) te je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,70 EUR / 3.749,92 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan (točka III izreke).

 

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da prihvati tuženi zahtjev u cijelosti i obveže tuženika na naknadu parničnog troška, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka jest novčano potraživanje tužiteljice prema tuženiku na ime neimovinske štete.

 

6. U tijeku prvostupanjskog postupka, a i u postupku u povodu žalbe, nije bilo sporno da je tuženik društvo koje se bavi naplatom parkiranja u mjestu O. G. na otoku Č., da su zaposlenici tuženika 15. kolovoza 2018. na parkirnom mjestu fotografirali osobno vozilo u vlasništvu majke tužiteljice, i to iz razloga što nije bila plaćena parkirna karta, kao i da je majka tužiteljice dobila obavijest s nalogom za plaćanje s fotografijama osobnog vozila majke tužiteljice, a kao dokaz da je predmetno osobno vozilo bilo parkirano bez parkirne karte. Ujedno među strankama nije sporno da je na nekim od fotografija tužiteljica, tada maloljetnica, u kupaćem kostimu.

 

7. Međutim, sporno je u ovom postupku je li riječ o neovlaštenom fotografiranju te je li ustupom (cesijom) potraživanja tražbine s tuženika na odvjetničko društvo došlo do neovlaštenog distribuiranja fotografija, a koje je za rezultat imalo povredu prava osobnosti tužiteljice, i to prava na duševno zdravlje, prava na ugled, čast, dostojanstvo i privatnost, kao i da je zbog navedenog tužiteljica pretrpjela strah te da je došlo do umanjenja životne i radne aktivnosti kod tužiteljice.

 

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njezinim obrazloženjem.

 

10. Pritom, a uzimajući posebno u obzir da je tužiteljica u vrijeme nastanka fotografija bila maloljetna osoba, ovaj sud smatra potrebnim posebno detaljno obrazložiti odluku i posebno pažljivo ispitati njezine navode, i to ne samo zbog prava na djelotvoran pravni lijek, već i zato što je to potvrda časti i dostojanstva subjekta o čijim se pravima i obvezama odlučuje (v. u tom smislu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-606/2015 od 9. srpnja 2015. i dr.).

 

11. Nesporno je kako osim materijalnih dobara građansko pravo štiti i čovjekova osobna neimovinska dobra, odnosno njegova prava osobnosti. Naime, člankom 19. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021. – dalje: ZOO) propisano je, između ostaloga, kako svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je stavkom 2. istoga članka propisano kako se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Navedenom odredbom, između ostaloga, štiti se i Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 05/2014. – dalje: Ustav) zaštićeno pravo na privatnost, ugled, čast i ljudsko dostojanstvo (članak 35. Ustava), odnosno pravo na pravnu zaštitu kojim se otvara put za dobivanje zadovoljštine u sudskom postupku u slučaju postupanja koje je suprotno obvezi štovanja nečijeg dostojanstva, ugleda i časti (v. u tom smislu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-3054/2009 od 6. ožujka 2013.).

 

12. Međutim, da bi nastao obveznopravni odnos odgovornosti za štetu potrebno je u pravilu ispunjenje određenih pretpostavki, a te su postojanje subjekata obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu, tj. štetnika i oštećenika, postojanje štetne radnje štetnika, nastanak štete na strani oštećenika, postojanje uzročne veze (kauzalnog neksusa) između štetne radnje i nastale štete, kao i da je štetna radnja protupravna, a koja protupravnost ima objektivne i subjektivne elemente.

 

13. U vezi s navedenim, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako tužiteljica nije dokazala da je u postupanju tuženika kritičnoga dana bilo nezakonitog ili nepravilnog rada jer je tužiteljica fotografirana pored osobnog vozila, na javnom mjestu (parkiralištu) u neposrednoj blizini plaže.

 

14. Pritom je nesporno kako fotografiranje osobe na plaži i izvan plaže, pa makar to bilo i samo nekoliko desetaka metara od plaže, može imati različiti učinak na osjećaj osobe koja je slikana te da u njoj može stvoriti osjećaj neugode pa čak i poniženja. Međutim, navedeno je potrebno i dokazati, a što tužiteljica u konkretnom slučaju nije učinila.

 

15. Naime, tužiteljica nije dostavila nikakvu medicinsku dokumentaciju kojom bi se potvrdili navodi kako je patila zbog predmetnih fotografija, odnosno da su je slike uznemirile, da se bojala da predmetne fotografije ne završe na društvenim mrežama, da joj se gastritis koji je imala i ranije zbog navedenih slika pogoršao, kao i da nije išla u školu 7 – 10 dana nakon što je vidjela fotografije. Ujedno je i sama tužiteljica u svom iskazu navela kako je slike koje je vidjela nisu posebno uznemirile (stranica spisa 51), ali da ih se prepala jer da nije znala od kuda dolaze. Dakle, iz samog iskaza tužiteljice proizlazi kako je primarni strah prouzročen zbog neobjašnjavanja tužiteljici od kuda predmetne slike dolaze, a ne od fotografija kao takvih. Pritom je i sama tužiteljica navela kako nije posjetila liječnika nakon što je vidjela predmetne fotografije jer nije imala nikakvih zdravstvenih problema.

 

16. Dakle, iz samog iskaza tužiteljice proizlazi kako je fotografije nisu posebno uznemirile, kao i da zbog njih nije imala potrebu posjetiti liječnika. Dodatno, iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je u to vrijeme imala probleme na društvenim mrežama i kako je kod nje postojao strah da će navedene fotografije završiti na društvenim mrežama, a slijedom čega da joj se i pogoršao gastritis, posebno zbog straha da bi mogle postojati fotografije bez gornjeg dijela kupaćeg kostima. Iz navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi kako eventualni strah tužiteljice nije posljedica ovih fotografija, već iracionalnog straha da bi predmetne fotografije mogle završiti na društvenim mrežama, a što je, uzimajući u obzir navode tužiteljice, možebitna posljedica problema koje je tužiteljica u to vrijeme imala na društvenim mrežama.

 

17. Pritom je potrebno osvrnuti se i na ustup potraživanja (cesiju), a slijedom kojega tužiteljica navodi kako su fotografije učinjene dostupnima većem broju osoba. Naime, fotografije su, kako to navodi sama tužiteljica, učinjene dostupnima odvjetničkom uredu, dakle osobama koje su obvezne postupati sukladno propisima kojima se uređuje obavljanje odvjetničke službe, kao i Kodeksu odvjetničke etike („Narodne novine“ broj: 64/2007., 72/2008., 64/2018., 52/2021. i 83/2021. – dalje: Kodeks) kojim je propisana obveza čuvati kao tajnu sve ono što je odvjetnik saznao u obavljanju svoje službe, a što podrazumijeva i sve slikovne zapise pa tako i predmetne fotografije (II, 28. Kodeksa) pri čemu se ta obveza na odgovarajući način primjenjuje i na zaposlenike u odvjetničkom uredu (II, 32. Kodeksa).  

 

18. Konačno, potrebno je navesti i kako su fotografije tužiteljice loše rezolucije te da je nije moguće identificirati na predmetnim fotografijama tim više jer na fotografijama na kojima se nalazi nije vidljiva registracijska oznaka osobnog vozila majke tužiteljice, a kojom bi se tužiteljica eventualno mogla identificirati pri čemu je i ta mogućnost mala uzimajući u obzir da podatci o osobi vlasnika vozila nisu javno dostupni.

 

19. U vezi s navedenim fotografijama, na prvoj fotografiji slikanoj u 17:00:22 sata (stranica spisa 6) tužiteljica se nalazi na krajnjem lijevom rubu fotografije te je vidljiv samo dio desne ruke, desno rame te glava iz desnog profila koja je dijelom zaklonjena od osobnog vozila, dok je na drugoj fotografiji slikanoj u 17:00:34 sata (stranica spisa 5) djelomično vidljiva gornja polovica tijela tužiteljice kako se naginje u osobno vozilo s ciljem da nešto uzme ili ostavi i na kojoj fotografiji je u prvom planu parkirališna karta koja je ostavljena na vjetrobranskom staklu osobnog vozila. Pritom, a kako je već i navedeno, su obje fotografije (bitno) reducirane kvalitete slike pa stoga ni ne čudi kako je i sama tužiteljica u svom iskazu (stranica spisa 51) navela kako je nekoliko puta pogledala fotografije koje su bile većeg formata da provjeri je li to ona na fotografijama. 

 

20. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, a koja pravila primjena materijalnog prava je u neposrednoj vezi i s potpuno i točno utvrđenim činjeničnim stanjem. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je, u okviru svoje ovlasti isporuke komunalnih usluga parkiranja na parkiralištu u mjestu O. G., Č., a uzimajući u obzir da za osobno vozilo nije bila plaćena parkirališna karta, sačinio više fotografija vozila registracijske oznake W-75102-G na javnom parkiralištu u neposrednoj blizini plaže. Tom prigodom slikane su dvije fotografije na kojima se nalazi tužiteljica. Međutim, navedenim fotografiranjem nije narušeno dostojanstvo ili koje drugo pravno dobro tužiteljice jer se navedene fotografije ne mogu tumačiti na način da se njima vrijeđa njezino ljudsko dostojanstvo ili koje drugo pravno dobro slijedom kojega bi postojala osnova za naknadu neimovinske štete, a posebno kada se uzme u obzir sami iskaz tužiteljice.

21. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi kako se tužiteljica u bitnom poziva na Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) („Službeni list Europske unije“ broj: L119 od 4. svibnja 2016.), i to na članke 4. – 6. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka problematizirajući činjenicu da je cesijom fotografija tada maloljetne tužiteljice postala dostupna većem broju osoba.

 

22. U vezi s tim, potrebno je prije svega navesti kako u ovom slučaju nije riječ o tužbi za naknadu štete zbog povrede Opće uredbe za zaštitu osobnih podataka iz članka 82. Uredbe, već je riječ o tužbi za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti iz Zakona o obveznim odnosima.

 

23. Međutim, potrebno se osvrnuti na navode tužiteljice u tom dijelu obzirom da sud na temelju članka 186. stavka 3. ZPP-a nije vezan pravnom osnovom, kao i zbog odredbe članka 288. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Službeni list Europske unije“ broj: C 202/172 od 7. lipnja 2016.) kojom je propisano kako uredba ima opću primjenu te je obvezujuća u cijelosti i izravno se primjenjuje u svim državama članicama. Dakle, riječ je o sekundarnom izvoru prava Europske unije koje je nacionalni sudac dužan primjenjivati.

 

24. Člankom 1. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je kako se njome uređuju pravila povezana sa zaštitom pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka i pravila povezana sa slobodnim kretanjem osobnih podataka, dok je stavkom 2. određeno kako se njome štite temeljna prava i slobode pojedinaca, a posebno njihovo pravo na zaštitu osobnih podataka.

 

25. Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka dana je, između ostaloga, i definicija pojma „osobni podatci“ na način da se predmetni određuju kao svi podatci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi pri čemu je pojedinac čiji se identitet može utvrditi osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podatci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

 

26. Sukladno članku 5. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka osobni podaci moraju biti zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika, prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe, primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koju se obrađuju, točni i prema potrebi ažurni.

 

27. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade; obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe; obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade; obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.

 

28. U vezi s tim ovaj sud zaključuje kako nije ispunjen osnovni uvjet iz članka 4. Uredbe o zaštiti osobnih podataka jer se tužiteljica ne može identificirati na temelju te dvije fotografije. Naime, ni na jednoj od dvije fotografije nije jasno vidljiv njezin lik (v. točku 19. obrazloženja), a niti su na navedenim fotografijama vidljive registracijske oznake osobnoga vozila putem kojega bi se eventualno mogla identificirati. Pritom je potrebno navesti i kako, sve i da se navedene fotografije gledaju skupno s ostalim fotografijama na kojima su vidljive registracijska oznake osobnog automobila, je identifikacija tužiteljice gotovo pa nemoguća s obzirom na to da podatci o vlasniku vozila nisu javno dostupni svakom, kao i da eventualno identificiranje vlasnika vozila ne dovodi do identifikacije tužiteljice jer podatci o djeci ne nalaze u evidencijama osobnih vozila. Dakle, sama činjenica da se iz fotografija vidi kako je riječ o osobi ženskoga spola nije dovoljna da bi se govorilo o mogućoj identifikaciji osobe na fotografijama te bi navedeno tumačenje bilo protivno cilju i svrsi same Uredbe o zaštiti osobnih podataka i dovelo do nerazmjernih i pretjerano otegotnih zahtjeva koji se postavljaju onom tko obrađuje osobne podatke.

 

29. Uz to, potrebno je navesti i kako se neosnovano tužiteljica poziva na članak 5. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka s obzirom na to da se njezini podatci ni na koji način nisu koristili jer tužiteljica ni nije ispitanik u konkretnom slučaju jer je riječ o osobnom vozilu u vlasništvu majke tužiteljice, kao i da je ustupanje fotografija radi naplate neplaćene dnevne parkirališne karte bilo odvjetnicima na koje se primjenjuju strogi propisi o tajnosti i zaštiti osobnih podataka, a na što se ovaj sud već očitovao.

 

30. Pritom pozivanje u žalbenoj fazi postupka na drugi propis koji podrazumijeva drugačiju osnovu naknade štete (članak 82. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka) se ima tumačiti sukladno članku 352. stavku 1. ZPP-a kojim je zabranjeno iznošenje novih činjenica i novih dokaza, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što je tužitelj propustio jasno naznačiti. Naime, ako se u žalbenoj fazi poziva na pravni propis koji se u bitnom razlikuje od ranije jasno naznačenog propisa na koji se tužiteljica pozivala, a koje pozivanje je u neposrednoj vezi i s dokazima koji se u tom slučaju izvode, tada tužiteljica mora jasno ukazati na koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka se u tom slučaju poziva, a što tužiteljica nije učinila jer iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se na povredu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a poziva iz tog razloga. Navedeno je u neposrednoj vezi i s načelom ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavka 1. ZPP-a.

 

31. Odluka o trošku pravilna je kako po osnovi tako i po visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a).

 

32. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom to je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadu troška kao neosnovan na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

 

33. Slijedom svega navedenoga, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 19. prosinca 2023.

 

Predsjednica vijeća

Milena Frankić, v.r.