1              Poslovni broj: Gž R-664/2023-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-664/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanče predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Denis Pancirov Parcen članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & S. d.o.o. sa sjedištem u S., protiv tuženika Turističke zajednice Grada V., OIB: ..., kojeg zastupa direktor N. B., a njega zastupa punomoćnik S. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o., iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-2290/2022-9 od 18. listopada 2023., u sjednici održanoj 7. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-2290/2022-9 od 18. listopada 2023.

 

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena i bez pravnog učinka odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 8. studenog 2022. kojom se tužitelju zaposlenom na radnom mjestu direktor otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 13. lipnja 2011. između tužitelja i tuženika, kao što je odbijen i zahtjev da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I.I. izreke). Istom presudom odbijen i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužitelja vratiti na rad na radno mjesto direktor ili druge odgovarajuće poslove kod tuženika te mu omogućiti radno pravni status sukladno sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 13. lipnja 2011., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I.II. izreke).

 

1.1. Odlukama o troškovima postupka sadržanim u navedenoj presudi odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kuna uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koja na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka I.III. izreke), dok je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana, naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 524,25 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 18. listopada 2023. pa do isplate (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak za sastavljanje žalbe.

 

2.1. Tuženik je odgovorom na žalbu osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije i potvrdi pobijana presuda. Tuženik je zatražio trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.  

 

2.2. Žalba nije osnovana.

 

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz navedenog članka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni ne razumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

4. Predmet ovoga spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 8. studenog 2022., zahtjev za utvrđenjem da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao i zahtjev da se naloži tuženiku da ga vrati na posao.

 

5. Između stranka nije sporno da je tužitelj kao radnik s tuženikom kao poslodavcem sklopio ugovorom o radu na neodređeno vrijeme 13. lipnja 2011., za rad na poslovima direktora Ureda turističke zajednice Grada V., kao što nije sporno ni da mu je tuženik navedenom odlukom o otkazu ugovora o radu otkazao taj ugovor o radu, zbog organizacijskih razloga na temelju odredbi članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. - u daljnjem tekstu: ZR).

 

5.1. Nije sporno ni to da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke o otkazu, a kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio, kao što nije sporno ni da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu.

 

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

 

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 13. lipnja 2011. za radno mjesto direktora Ureda turističke zajednice Grada V.,

- da je tuženik taj ugovor otkazao zbog poslovno uvjetovanih razloga (organizacijskih razloga), uz otkazni rok od dva mjeseca i dva tjedna, uz isplatu preostalih 26 dana godišnjeg odmora za 2022. nakon isteka otkaznog roka i uz isplatu otpremnine u bruto iznosu od 54.371,99 kn (7.216,40 eura) s dospijećem na dan prestanka ugovora o radu,

- da iz obrazloženja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 8. studenoga 2022. proizlazi kako je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što je 1. siječnja 2020. na snagu stupio Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma ("Narodne novine", broj 52/19. i 42/20. - u daljnjem tekstu: Zakon o TZ), a čime da su se ispunili zakonski uvjeti za raspisivanje natječaja za izbor direktora turističke zajednice kod tuženika kao poslodavca; da je na javnom natječaju odabran drugi kandidat za direktora turističke zajednice (koja odluka o izboru direktora turističke zajednice je postala pravomoćna 3. listopada 2022.), a ne tužitelj; da je turističko vijeće tuženika donijelo odluku o razrješenju radnika s mjesta direktora sukladno odredbi članka 44. Statuta, a potom i odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga,

- da iz iskaza svjedoka N. B. proizlazi kako je u lipnju 2022. turističko vijeće turističke zajednice Grada V. donijelo odluku o raspisivanju javnog natječaja za izbor i imenovanje direktora Turističke zajednice Grada V.; da je za direktora Turističke zajednice Grada V. izabran on 14. lipnja 2022.; da je sklopljen ugovor o radu i početak rada 19. listopada 2022.; da su, on kao novi direktor tuženika sukladno uputama pravne službe Ministarstva turizma predložio i I. R., gradonačelnik V., u ovom svojstvu predsjednika Turističke zajednice Grada V., predložili turističkom vijeću da glasuje o odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju, koje Vijeće je glasovalo i donijelo odluku; da odluka o razrješenju tužitelja kao direktora tuženika nije donesena, već je donesena samo odluka o njegovom imenovanju kojom da se automatski briše stari direktor; da se na odluku o izboru novog direktora žalio tužitelj Ministarstvu turizma, koje odgovorilo kako je njegov izbor valjan, a nakon čega je donesena odluka o razrješenju tužitelja, što je i zapisnički utvrđeno,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je od 13. lipnja 2011. zaposlen na radnom mjestu direktora Turističkog ureda turističke zajednice Grada V. na neodređeno vrijeme; da je turističko vijeće Turističke zajednice Grada V. raspisalo natječaj za izbor direktora turističke zajednice, na koji natječaj su se javile četiri osobe između kojih svjedok N. B. i on, s time što je N. B. dobio četiri glasa, a on tri,  - da je novoizabrani direktor N. B., kao osoba ovlaštena za zastupanje turističke zajednice Grada V., upisan u upisnik turističkih zajednica sa 14. lipnja 2022., na mandat od četiri godine dok je tužitelj s tim danom brisan iz upisnika turističkih zajednica.

 

7. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je da je odlukom turističkog vijeća turističke zajednice Grada V. od 14. lipnja 2022. izabran novi direktor tuženika na temelju odredbi Zakona o TZ-a, i to nakon što je proveden javni natječaj, pri čemu je naveo da je time tužitelju prestalo svojstvo direktora turističkog ureda turističke zajednice Grada V., jer je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu upravo za obavljanje poslova direktora turističkog ureda turističke zajednice Grada V. i da tužitelj po prirodi stvari niti ne može obavljati poslove zbog kojih je sklopio ugovor o radu s tuženikom jer da je uslijed toga prestala potreba za radom tužitelja na tim poslovima kod tuženika.

 

7.1. Pri tome je prvostupanjski sud naveo da činjenica što tužitelj nije zaprimio odluku o razrješenju s mjesta direktora, već samo odluku o otkazu, kako to tužitelj ističe, ne dovodi do nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu.

 

7.2. Nadalje je prvostupanjski sud u odnosu na tvrdnje tužitelja da se na njegov ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. lipnja 2011., koji je sklopljen prije stupanja na snagu Zakon o TZ-a, trebaju primjenjivati isključivo odredbe zakona koji je tada bio na snazi, a ne odredbe ovog Zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., naveo da su te tvrdnje neutemeljene, jer da su stupanjem na snagu Zakona o TZ-a, i to odredbe članka 22. stavka 2. ispunjeni uvjeti za raspisivanje natječaja za izbor direktora turističkih zajednica, a izborom direktora turističkih zajednica da prestaje mandat osobama koje su na dan stupanja na snagu tog Zakona zatečene na radnom mjestu direktora turističkog ureda na temelju odredbe članka 75. stavka 1. Zakona o TZ-a, kao što je u ovom slučaju prestalo tužitelju. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje tužiteljevog ugovora o radu, jer je na njegovo radno mjesto putem javnog natječaja izabrana druga osoba, a kod tuženika nije bilo drugog radnog mjesta na koje bi se tužitelj mogao zaposliti nakon što na natječaju nije izabran za poslove radnog mjesta direktor pa da nastavak njegovog radnog odnosa nije niti bio moguć, zbog čega je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja. 

 

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

 

9. Naime, u ovom postupku je valjalo utvrditi je li tužitelju osnovano dan redoviti otkaz ugovora o radu, i to iz razloga što je prestala potreba za njegovim radom kao radnika kod tuženika na poslovima direktora, pozivom na odredbu članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a, a kako je to navedeno u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu od 8. studenog 2022.

 

10. Prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

11. U ovom slučaju prema bitnom utvrđenom činjeničnom stanju tuženik je dao tužitelju otkaz ugovora o radu zbog toga što je prestala potreba za radom tužitelja, koji je radio na poslovima direktora, i to iz razloga što je 1. siječnja 2020. na snagu Zakon o TZ-a, osim odredbi članka 22. stavaka 2. i 5. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. siječnja 2022., a na temelju kojeg je bio raspisan natječaj za novog direktora i nakon kojeg je izabrana druga osoba za direktora, iako se i tužitelj prijavio, ali nije bio izabran.

 

11.1. Odredbom članka 22. stavkom 2. Zakona o TZ-a, propisano je, da direktora turističke zajednice imenuje turističko vijeće na vrijeme od četiri godine, dok je stavkom 5. istoga članka, propisano da do izbora direktora turističke zajednice, a najduže šest mjeseci, prava i obveze direktora turističke zajednice iz stavka 3. ovoga članka obnaša predsjednik turističke zajednice.

 

11.2. Prema odredbi članka 75. stavka 1. Zakona o TZ-a, osobe koje su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatečene na radnom mjestu direktora turističkog ureda obnašat će dužnost direktora do izbora direktora turističke zajednice od strane turističkog vijeća sukladno članku 22. stavku 2. ovoga Zakona.

 

12. Budući da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su se, a nakon što je stupila na snagu citirana odredba članka 22. stavka 2. Zakona o TZ-a (1. siječnja 2022.), ispunili zakonski uvjeti za raspisivanje natječaja za izbor direktora turističke zajednice kod tuženika kao poslodavca, koji je tuženik raspisao i na koji se kao kandidat prijavio i tužitelj s još tri kandidata, kao što je taj sud utvrdio da je na tom javnom natječaju za direktora odabran drugi kandidat (odlukom koja je postala pravomoćna 3. listopada 2022.), to tužitelj ne može osnovano ovim tužbenim zahtjevom tražiti da se utvrdi da je nedopuštena odluka o otkazu i da tužitelju kod tuženika nije prestao radni odnos pa da ga se vrati na radno mjesto direktora jer je na to mjesto na temelju navedenog Zakona izabran drugi kandidat, s time što ga tuženik ne može vratiti ni na druge odgovarajuće poslove kod tuženika te mu omogućiti radno pravni status sukladno sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 13. lipnja 2011. jer takvih poslova kod tuženika nema.

 

13. Dakle, u ovom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da je prema ugovoru o radu tužitelj obavljao samo poslove direktora tuženika i da je za poslove radnog mjesta direktora imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme (koji je sklopljen 13. lipnja 2011. i trajao je do 8. studenog 2022.), kao što je utvrđeno i da bio zatečen na tom radnom mjestu u trenutku stupanja na snagu Zakona o TZ-a. Kako je odredbom članka 75. stavka 1. Zakona o TZ-a, propisano da će osobe koje su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona (1. siječnja 2020.) zatečene na radnom mjestu direktora turističkog ureda obnašati dužnost direktora do izbora direktora turističke zajednice od strane turističkog vijeća sukladno članku 22. stavku 2. ovoga Zakona, te kako je tijekom postupka utvrđeno da je od strane turističkog vijeća tuženika kao turističke zajednice izabran novi direktor tuženika nakon zakonito provedenog natječaja, to bi iz navedenog proizlazilo da je tužitelju prestao radni odnos na temelju tog Zakona, odnosno da tužitelj nije mogao nastaviti obavljati poslove direktora za koji je imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, i iz razloga što je imenovan novi direktor, pa proizlazi da su bili ispunjeni uvjeti iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a, za poslovno uvjetovani otkaz.

 

13.1. Pri tome se navodi da je potpuno neprihvatljivo da bi kod tuženika bila istovremeno dva direktora ili da bi dvije osobe imele sklopljen ugovor o radu za radno mjesto direktora, bez obzira što potreba za obavljanjem tih poslova nije prestala, što tužitelj ponavlja u žalbi.

 

13.2. Isto tako, na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni tvrdnja tužitelja da je tuženik bio dužan donijeti odluku o razrješenju tužitelja s radnog mjesta direktora tuženika iz svih prethodno navedenih razloga, kao i razloga što tužitelj nije imenovan od strane tuženika kao poslodavca za obavljanje tih poslova niti se na tužitelja kao fizičku osobu primjenjuju odredbe članka 4. stavaka 3. i 4. ZR-a, već stavci 1. i 2. istoga članka, jer je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji nema elemente menadžerskog ugovora za radno mjesto direktora.

 

13.3. Neosnovano u žalbi tužitelj tvrdi, a što je tvrdio i tijekom postupka, da se na njegov radni odnos ne primjenjuje Zakon o TZ-a iz razloga što je ugovor o radu sklopio prije stupanja na snagu toga Zakona, kada je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u ovom slučaju primjenjuje ovaj Zakon, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o radu 13. lipnja 2011. i koji nije ograničavao vrijeme trajanja ugovora o radu direktora na četiri godine.

 

14. Inače, ostali žalbeni navodi tužitelja su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća ovaj žalbeni sud, što se ponovno ističe.

 

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, u svezi s Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

 

16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u točki I. izreke, ove odluke. 

 

17. Odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove na ime sastavljanja žalbe iz razloga što isti nije uspio sa svojom žalbom pa mu ti troškovi ne pripadaju, dok trošak tuženiku za odgovor na žalbu prema mišljenju ovoga suda nije bio potreban za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa su zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove odluke.

 

U Splitu 7. prosinca 2023.