Objavljeno u NN 125/09 od 19.10.2009.:

 

MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

Na temelju članka 7. stavka 1. Zakona o predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 85/06 i 75/09) ministar zdravstva i socijalne skrbi uz suglasnost ministra poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donosi

 

PRAVILNIK O ZDRAVSTVENOJ ISPRAVNOSTI MATERIJALA I PREDMETA KOJI DOLAZE U NEPOSREDAN DODIR S HRANOM

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom utvrđuju:

– opći i posebni uvjeti koji se odnose na zdravstvenu ispravnost materijala od kojih su izrađeni predmeti koji dolaze ili mogu doći, direktno ili indirektno u dodir s hranom (u daljem tekstu: »materijali«).

– opći i posebni uvjeti koji se odnose na zdravstvenu ispravnost predmeta koji dolaze ili mogu doći, direktno ili indirektno u dodir s hranom, a načinjeni su od materijala (u daljem tekstu: »predmeti«).

– metode analize za određivanje migracije olova i kadmija iz keramičkih proizvoda, metode za određivanje sadržaja vinil–klorid monomera u materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom, vinil- klorid monomera koji meterijali i predmeti otpuštaju u hranu, tehnika određivanja granica detekcije, način ispitivanja N-nitrozamina i njihovih prekursora u gumenim dudama za bočice i dudama varalicama.

Članak 2.

Materijalima u smislu ovoga Pravilnika smatraju se: metali i njihove slitine, emajl, cement, keramika i porculan, staklo, polimerni materijali (plastika uključujući lakove, premaze i prevlake, celuloza i elastomeri) drvo uključujući i pluto te tekstil.

Pod pojmom »Plastika« u smislu ovoga Pravilnika podrazumijevaju se organski makromolekularni kemijski spojevi dobiveni polimerizacijom, polikondenzacijom, poliadicijom ili nekim drugim sličnim procesom iz niskomolekularnih tvari ili kemijskom izmjenom prirodnih makromolekula. U takve makromolekularne kemijske spojeve mogu se dodavati i druge tvari ili materijali.

»Plastikom« se ne smatraju: lakirani ili nelakirani regenerirani celulozni film, elastomeri i prirodni i sintetski kaučuci/gume, papir i papirne ploče, bez obzira dali su modificirane plastikom ili ne, površinski premazi dobiveni iz parafinskih voskova, uključujući sintetske parafinske voskove i/ili mikrokristalične voskove, kao i mješavine tih voskova pomiješanih međusobno i/ili s drugom plastikom, ionsko-izmjenjivačke smole te silikoni.

Predmetima se u smislu ovoga Pravilnika smatraju posuđe, pribor, oprema i uređaji te ambalaža koja se rabi u poslovanju s hranom.

Plastičnim višeslojnim materijalom ili predmetom smatra se plastični materijal ili predmet sastavljen od dva ili više sloja materijala od kojih se svaki sastoji isključivo od plastike, a koji su međusobno povezani nekim adhezivom ili nekim drugim sredstvom.

Plastičnom funkcionalnom barijerom smatra se barijera koja se sastoji od jednog ili više slojeva plastike koja osigurava da gotovi materijali i predmeti odgovaraju u pogledu zdravstvene ispravnosti zahtjevima članka 6. i 7. ovoga Pravilnika.

Bezmasnom hranom smatra se hrana za koju je pri provođenju migracijskog testa potrebno odabrati bilo koju modelnu otopinu iz Tablice 4. Modelne otopine hrane koja čini sastavni dio ovoga Pravilnika, a ne modelnu otopinu D.

Metode određivanja parametara zdravstvene ispravnosti koje su obuhvaćene ovim Pravilnikom navedene su u Dodacima 1., 2. i 3. koji su otisnuti uz ovaj Pravilnik i čine njegov sastavni dio.

Članak 3.

Ovaj Pravilnik uključuje i aktivne i inteligentne materijale i predmete u dodiru s hranom.

Pod aktivnim materijalima i predmetima smatraju se materijali i predmeti čija namjena je povećanje trajnosti ili održavanje ili poboljšanje uvjeta zapakirane hrane, a sadržavaju komponente koje bi trebale oslobađati ili apsorbirati tvari u upakirani ili iz upakiranog proizvoda ili okoline koja okružuje hranu.

Pod inteligentnim materijalima i predmetima smatraju se materijali i predmeti koji registriraju uvjete u pakovanju ili okolini koja okružuje hranu.

Članak 4.

Posebnu grupu predmeta čine proizvodi namijenjeni dojenčadi i djeci mlađoj od 3 godine za olakšavanje hranjenja i sisanja, umirivanja i spavanja.

Članak 5.

Materijali i predmeti koji se stavljaju u promet moraju u pogledu zdravstvene ispravnosti odgovarati uvjetima propisanim ovim Pravilnikom.

Prije ispitivanja predmeta opće uporabe iz stavka 1. ovoga članka potrebno je provesti propisanu predobradu prije upotrebe tamo gdje je to izričito navedeno.

Članak 6.

Materijali i predmeti ne smiju prenositi na hranu tvari u količinama koje mogu ugroziti zdravlje ljudi ili izazvati neprihvatljive promjene u sastavu hrane ili njenim organoleptičkim svojstvima.

Članak 7.

Aktivni materijali i predmeti mogu dovesti do promjene u sastavu ili organoleptičkim svojstvima hrane uz uvjet da ne utječu na zdravstvenu ispravnost upakiranog proizvoda i da udovoljavaju odredbama koje se primjenjuju na tu vrstu hrane.

Aktivni materijali i predmeti ne smiju mijenjati sastav ili organoleptička svojstva hrane, ukoliko na taj način prekrivaju kvarenje hrane što može dovesti potrošača u zabludu.

Inteligentni materijali i predmeti ne smiju pokazivati informaciju o stanju hrane koja bi mogla dovesti potrošača u zabludu.

Aktivni i inteligentni materijali i predmeti u dodiru s hranom moraju biti označeni na način koji omogućuje potrošaču identifikaciju nejestivih dijelova. Aktivni i inteligentni materijali i predmeti moraju biti označeni tako da ukazuju da se radi o materijalima ili predmetima koji su aktivni i/ili inteligentni.

Otpuštena aktivna tvar u hranu mora odgovarati zahtjevima vezanim uz Zakon o hrani[2], odnosno Pravilnik o prehrambenim aditivima[3] kao i odredbama ovoga Pravilnika.

Ostali zahtjevi za aktivne i inteligentne materijale i predmete uključujući i obavijest o proizvodu navedeni su u Dodatku 4. koji je otisnuti uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Članak 8.

Odredbe ovoga Pravilnika primjenjuju se na sve pravne i fizičke osobe koje materijale i predmete proizvode i/ili stavljaju na tržište.

Članak 9.

Materijali i predmeti koji su namijenjeni da dolaze u neposredan dodir s hranom, a stavljaju se na tržište Republike Hrvatske moraju u okviru obavijesti o proizvodu ili deklaracije sadržavati sljedeće:

a) pisanu oznaku »Za hranu« ili posebnu oznaku prema mogućoj namjeni, poput aparata za kavu, boca za vino, žlica za juhu, ili slikovnu oznaku iz Slike 1. koja je otisnuta uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio,

b) ukoliko je potrebno posebne upute za sigurnu i odgovarajuću uporabu,

c) naziv ili trgovačku oznaku, odnosno naziv marke i/ili zaštitni znak, naziv i adresu proizvođača, prerađivača i/ili pravne ili fizičke osobe koja proizvod stavlja na tržište, naziv i adresu sjedišta uvoznika te zemlju podrijetla ako se materijali i predmeti uvoze,

d) oznaku kojom se osigurava sljedivost materijala i predmeta kao mogućnost ulaženja u trag materijalu ili predmetu kroz sve faze proizvodnje, preradbe i distribucije,

e) u slučaju aktivnih materijala i predmeta, obavijest o dozvoljenoj uporabi i druge relevantne informacije kao što su naziv i količina tvari koja se oslobađa iz aktivne komponente, kako bi se omogućilo poslovnim čimbenicima koji koriste ove materijale i predmete da budu usklađeni s odgovarajućim odredbama ili, u njihovom nedostatku, nacionalnim odredbama koji se primjenjuju na hranu, uključujući odredbe o označavanju hrane.

Zahtjevi iz stavka 1 točke a) ovoga članka nisu obvezatni za predmete za koje je po njihovim karakteristikama potpuno jasno da su namijenjeni za direktan dodir s hranom.

Zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka moraju biti jasno vidljivi, čitljivi i neizbrisivi.

U maloprodaju ne smiju se stavljati materijali i predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom ukoliko nisu ispunjeni zahtjevi iz stavka 1. točka a), b) i e) ovoga članka napisani razumljivim jezikom za potrošača.

Podaci o proizvodu iz stavka 1. ovoga članka mogu se u maloprodajnom prometu staviti na:

a) materijal ili predmet ili na njihovo pakovanje ili

b) u obliku privjesnice na materijal ili predmet ili na njihovo pakovanje ili

c) ili u obliku letka koji je uz ili u vidokrugu materijala i predmeta, i koji je jasno vidljiv potrošaču; za podatke iz stavka 1 točka c)ovoga članka ova je opcija moguća samo ako se oni iz tehničkih razloga ne mogu pričvrstiti na materijale ili predmete u fazi proizvodnje ili prometa.

U fazama prodaje osim maloprodaje podaci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti navedeni:

a) na popratnim dokumentima ili

b) deklaraciji (etiketi) ili pakovanju ili

c) na samim materijalima ili predmetima.

Zahtjevi iz stavka 1. točka a), b) i e) ovoga članka odnose se samo na materijale i predmete koji su sukladni s člankom 5., člankom 6. i člankom 7. ovoga Pravilnika.

Zahtjevi koji se odnose na sukladnost, sljedivost kao i specifične mjere prema vrsti materijala propisani su u Dodatku 5. koji je otisnut uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

II. POSUĐE, PRIBOR, OPREMA I UREĐAJI

Članak 10.

Posuđe, pribor, oprema i uređaji koji se koriste u pripremi, proizvodnji, mjerenju, preradi, doradi, prijevozu ili uporabi hrane ne smiju biti izrađeni od materijala koji otpušta sastojke štetne za zdravlje, ili u količinama štetnim za zdravlje, ili nepovoljno utječe na organoleptička, fizikalna ili kemijska svojstva hrane kao i na njeno održavanje u zdravstveno ispravnom stanju. Oni ne smiju biti izrađeni od materijala koji je propustljiv i porozan i koji ne štiti hranu od nepovoljnog vanjskog utjecaja.

Članak 11.

Posuđe, pribor, oprema i uređaji moraju imati glatke površine, bez udubljenja i pukotina i moraju biti izrađeni tako da se mogu lako i uspješno čistiti, prati i dezinficirati. Rubovi i druga mjesta na kojima se sastaju dvije površine takvih predmeta moraju biti zaobljeni.

Posuđe, pribor, oprema i uređaji namijenjeni za pripremu, izdavanje i prijevoz hrane ili ako su namijenjeni za pohranu i prijevoz mlijeka moraju biti izrađeni tako da se mogu sterilizirati zagrijavanjem ili drugim dopuštenim postupkom. Takvo posuđe, pribor, oprema i uređaji ne smiju se koristiti u druge svrhe.

Zabranjeno je stavljati u promet posuđe, pribor, opremu i uređaje koji su s unutarnje strane toliko okrnjeni ili oštećeni, ili su nedovoljno obrađeni, da mogu utjecati na zdravstvenu ispravnost hrane odnosno na zdravlje ljudi, ili su zbog nedorađenih dijelova opasni za uporabu.

Članak 12.

Iz posuđa i pribora za jednokratnu uporabu koje se prije uporabe ne čisti, ne pere, ne dezinficira, niti sterilizira ne smije biti izolirano:

1. ukupan broj aerobnih mezofilnih bakterija više od 10 cfu/ml inicijalnog razrjedenja brisa ili na cm² površine

2. Enterobacteriaceae u ml inicijalnog razrjedenja brisa ili na 25 cm² površine

3. Staphylococcus aureus u ml inicijalnog razrjedenja brisa ili na 25 cm² površine

4. Pseudomonas aeruginosa u ml inicijalnog razrjedenja brisa ili na 25 cm² površine

Mikrobiološka čistoća iz stavka 1. ovoga članka određuje se: – metodom brisa i to na način da se prebriše cijeli predmet (čaša, šalica, pribor za jelo) ili površina ograničena sterilnom šablonom 5 x 5 cm ili – metodom ispirka na način da se u ispitivanu posudu, ambalažu i dr. doda 10 ml sterilne fiziološke otopine za ispitivanje 100 ml volumena, posuda se dobro promućka i ispirak obradi.

Članak 13.

Bojila za bojenje posuđa i pribora, opreme i uređaja čije obojene površine dolaze u neposredan dodir s hranom ne smiju prelaziti u hranu niti smiju sadržavati, izraženo na 1 kg suhog bojila, određeno u ekstraktu s 0,1 moldm-3 kloridnom kiselinom nakon kuhanja tijekom 15 minuta uz povratno hlađenje (povratni kondenzator), više od:

1. 0.01% arsena

2. 0.01% olova

3. 0.01% kadmija

4. 0.005% žive

5. 0.01% barija

6. 0.1% kroma

7. 0.05% antimona

8. 0.01% selena.

Organska bojila ne smiju otpuštati više od 0,l mg/kg policikličkih aromatskih ugljikovodika.

Sadržaj primarnih aromatskih amina topivih u 1 mol/L kloridnoj kiselini ne smije iznositi više od 0,05%, izraženo kao anilin.

Ograničenje sadržaja primarnih aromatskih amina iz stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na primarne aromatske amine s karboksi- i sulfo-skupinama.

Naftilamin, benzidin ili 4-aminodifenil ne smiju se koristiti u proizvodnji bojila za bojenje predmeta od umjetnih masa.

Članak 14.

Punila koja se koriste u proizvodnji dijelova posuđa, pribora, opreme ili uređaja ne smiju sadržavati u ekstraktu s 0,1 moldm-3 kloridnom kiselinom nakon kuhanja tijekom 15 minuta uz povratno hlađenje (povratni kondenzator), više od:

1. 0.01% arsena

2. 0.01% olova

3. 0.01% kadmija

4. 0.0005% žive

5. 0.005% antimona

Barijev sulfat koji se koristi kao punilo mora udovoljavati posebnim uvjetima:

u ekstraktu s 0,1 moldm-3 kloridnom kiselinom nakon kuhanja tijekom 15 minuta uz povratno hlađenje (povratni kondenzator), ne smije sadržavati više od 0.01% barija, a u ekstraktu s destiliranom vodom pod istim uvjetima ne smije sadržavati više od 0,4% u vodi topivog dijela.

Čađa koja se koristi u proizvodnji dijelova predmeta iz stavka 1. ovoga članka ne smije imati toluenski ekstrakt veći od 0,15%, a što se tiče policikličkih aromatskih ugljikovodika mora odgovarati zahtjevima iz stavka 2. članka 13. ovoga Pravilnika.

Čađa koja se koristi za bojenje dijelova predmeta iz stavka 1. ovoga članka ne smije se primijeniti u količinama većim od 2,5%, izraženo na obojeni dio gotovog predmeta, ako ovim Pravilnikom nije drugačije određeno.

Članak 15.

Ljepila i sličan pomoćni materijal koji se na posuđu, priboru, opremi ili uređajima nalaze na mjestima koji dolaze u neposredan dodir s hranom, odnosno na mjestima na kojima postoji mogućnost da dođu u neposredan dodir s hranom moraju odgovarati zahtjevima predviđenim u članku 32. do 71. te u članku 92. ovoga Pravilnika.

Ljepila kojima se povezuju cijevi za provođenje tekuće hrane moraju biti na bazi polimernog materijala od kojeg su izrađene cijevi, a osim toga smiju sadržavati još samo otapalo koje ne smije zaostati u cijevima.

Za ljepljenje ambalaže, posebice višeslojnih folija, mogu se koristiti ljepila na bazi poliuretana uz uvjet da odgovaraju zahtjevima iz članka 62. do 64. ovoga Pravilnika.

1. Metalno posuđe, pribor, oprema i uređaji

Članak 16.

Metalno posuđe, pribor, oprema i uređaji ne smiju biti izrađeni od olova niti od cinka ili slitina koje sadrže više od 1% olova, 0,03% arsena, više od 0,1% kadmija i ne smiju biti pokriveni kositrenim (pocinčanim), kadmijevim ili olovnim prevlakama ili prevlakama od njihovih slitina.

Za izradu metalnog posuđa i pribora, te opreme i uređaja mogu se koristiti aluminijske slitine uz uvjet da moraju odgovarati zahtjevima europskih normi za aluminijske slitine.

Dijelovi metalnog posuđa, pribora, opreme i uređaja koji ne dolaze u neposredan dodir s hranom, mogu se izrađivati od slitina koje sadrže najviše 10% olova, uz uvjet, da ti dijelovi budu potpuno pokriveni metalnim ili emajliranim prevlakama koje ne sadrže sastojke štetne za zdravlje.

Članak 17.

Gotovi proizvodi iz članka 16. ovoga Pravilnika ne smiju stajanjem tijekom 1 do 24 sata pri temperaturi od 23°C odnosno 100°C u direktnom dodiru s destiliranom vodom ili odgovarajućom modelnom otopinom, sve ovisno o namjeni i načinu uporabe i ako ovim Pravilnikom nije drukčije propisano otpuštati više od: 0,6 mg/L olova, 0,05 mg/L kadmija, 0,01 mg/L arsena, 50,0 mg/L cinka, 0,1 mg/L kroma niti više od 0,1 mg/L nikla.

Članak 18.

Zabranjen je promet i uporaba posuđa, pribora, opreme i uređaja proizvedenih od bakra ili njegovih slitina ako su namijenjeni za tekuću ili kašastu hranu, osim ako je unutarnja površina, koja dolazi u neposredan dodir sa spomenutom hranom, u potpunosti prekrivena zdravstveno ispravnom zaštitnom prevlakom (npr. od kositra).

Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na posuđe i pribor koji su namijenjeni za kuhanje kave ako su ispravno kositreni, niti na bakrene kotlove namijenjene za pečenje rakije ako je bakar od kojih su izrađeni čistoće najmanje 99,95%.

Članak 19.

Za izradu pribora za jelo i pribora za pripremu i posluživanje jela ne smiju se koristiti bakar ili cink, osim u slitinama od kojih se izrađuje takav pribor (novo srebro-alpaka i sl.).

Pribor za jelo i pribor za pripremu i posluživanje jela mora biti izrađen tako da nema oštre rubove (osim oštrice noža i vrha vilice), a sve površine, osim površina između zubaca vilice, moraju biti potpuno glatke odnosno polirane.

Završna obrada površina posuđa, pribora, opreme i uređaja za pripremu, odnosno posluživanje jela, izrađenih od nehrđajućeg čelika koji dolaze u dodir s hranom mora biti tako izvedena da osigura kemijsku otpornost pri uporabi. Te se površine, osim kod noževa, ne smiju promijeniti djelovanjem octene kiseline, 4% (v/v) tijekom 24 sata pri temperaturi od 20 ± 2°C ako se gotovi proizvod koristi pri niskim temperaturama, niti tijekom 30 minuta pri temperaturi od 100 °C ako se koristi za toplinsku obradu hrane.

Kemijska otpornost noževa iz stavka 3. ovoga članka provjerava se u posebnoj aparaturi koja mora osigurati da se sječivo noža uranja 2 – 3 puta u minuti u 2% otopinu natrijevog klorida pri temperaturi od 60°C ± 2°C tijekom 6 sati. Volumen otopine mora biti najmanje 1 L/dm² površine od nehrđajućeg čelika. Nakon pranja i ispiranja sječiva, promatra se nastala korozija pomoću povećala.

Specifična migracija kroma, nikla i mangana u proizvodima iz stavka 3. ovoga članka određuje se u drugom ekstraktu (dva uzastopna kuhanja) i ona ne smije iznositi za svaki pojedini metal više od 0,1 mg/L.

Članak 20.

Metalne armature koje se koriste za vodu za piće ispituju se na sadržaj olova, bakra, kroma i nikla, čije nađene vrijednosti ne smiju prijeći količine dopuštene pravilnikom koji regulira zdravstvenu ispravnosti vode za piće. Ispitivanja se provode na posebno konstruiranom uređaju koji može osigurati uvjete u stvarnoj primjeni (napr.vodoopskrbnoj mreži). Ispituju se 2 uzorka (S1 i S2) stajanjem (mirovanjem) u neposrednom dodiru s vodom za piće tijekom minimalno 2 sata, a maksimalno 4 sata u odnosu na uzorak S0. Uzorak S0 predstavlja slijepu probu, uzorak S1 pokazuje utjecaj kućnih instalacija i aparature za uzimanje uzorka dok uzorak S2 pokazuje utjecaj kućne instalacije. Prilikom izračunavanja rezultata treba uzeti u obzir stvarno vrijeme mirovanja u odnosu na maksimalno propisano vrijeme od 4 sata. U sva tri uzorka određuju se koncentracije olova, bakra, nikla i kroma.

Metalne cijevi i dijelovi sustava za provođenje vode za piće ne smiju stajanjem u neposrednom dodiru s vodom za piće otpuštati metale u količinama većim od onih, propisanih pravilnikom koji propisuje zdravstvenu ispravnost vode za piće. Ispitivanje se provodi stajanjem u neposrednom dodiru s vodom za piće tijekom 4 sata pri temperaturi od 20 ± 2°C, ili pri povišenoj temperaturi, u skladu s načinom primjene.

Za predmete iz stavka 2. ovoga članka, ovisno o vrsti metala i /ili vrsti materijala od kojeg je izrađena kontaktna površina, u ekstraktu je potrebno izvršiti dodatna ispitivanja, a sve u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka.

Metalni spremnici za čuvanje i transport vode za piće ispituju se, ovisno o vrsti metala i /ili vrsti materijala od kojeg je izrađena kontaktna površina, u skladu s propisima koje propisuje ovaj Pravilnik za tu vrstu materijala.

Članak 21.

Ako pri uporabi metalnog posuđa, pribora, opreme i uređaja postoji mogućnost nastanka korozije na površinama, one moraju biti zaštićene zdravstveno ispravnim organskim zaštitnim prevlakama ili metalnim prevlakama (npr. kroma).

Zaštitne prevlake iz stavka 1. ovoga članka moraju ujednačeno pokrivati površinu koja dolazi u neposredan dodir s hranom i ne smiju imati mjehurića, nadignutih mjesta i pukotina.

Na proizvodima iz stavka 1. ovoga članka, bez obzira da li su zaštićeni prevlakama ili nisu, ne smije nastati vidljiva korozija stajanjem u octenoj kiselini, 3% (v/v) tijekom jednog sata pri temperaturi od 23°C, odnosno pri temperaturi od 100°C, ovisno o namjeni gotovog proizvoda.

Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na metalno posuđe, pribor, opremu i uređaje za pečenje (roštilje, ražnjeve, pržilice za kavu i sl.).

Organske zaštitne prevlake iz stavka 1. ovoga članka mogu se izrađivati u obliku premaza od temperaturno postojanih polimernih materijala (primjerice »teflon«) uz uvjet da odgovaraju zahtjevima iz članka 32. i članka 44. ovoga Pravilnika.

Članak 22.

Metalno posuđe, pribor, oprema i uređaji moraju se lemiti bezolovnim lemom i kositrom čistoće 97% koji ne sadrži više od 0,03% arsena, više od 0,005% cinka, više od 0,08% bakra, više od 0,05% antimona, niti više od 0,01% olova.

Članak 23.

Dijelovi posuđa, pribora i uređaja za usitnjavanje (što uključuje i cirkular mesoreznice, satare, pile za kosti i sjekirice, a odnosi se i na bat za meso) i mljevenje hrane ne smiju biti izrađeni od cinka, kadmija, olova ili njihovih slitina.

2. Emajlirano posuđe, pribor, oprema i uređaji

Članak 24.

Za izradu emajliranog posuđa, pribora, opreme i uređaja mora se koristiti čelični lim ili lijevano željezo.

Emajl kojim se prevlače površine posuđa, pribora, opreme i uređaja ne smije sadržavati lako topljive tvari i mora biti takve kvalitete da se osigura trajnost prevučenih površina pri predviđenom načinu uporabe.

Površine i rubovi emajliranog posuđa, pribora, opreme i uređaja moraju biti glatki i sjajni, bez mjehurića i mjesta na kojima je emajl ispucao ili otpao.

Članak 25.

Emajlirane površine posuđa, pribora, opreme i uređaja moraju biti postojane spram octene kiseline, 4% (v/v) tijekom 24 sata pri temperaturi od 22 ± 2°C. One pritom ne smiju otpuštati više od 50 mg emajla, računato na površinu od 1 dm².

Emajlirane površine iz stavka 1. ovoga članka ne smiju stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v) tijekom 24 sata pri temperaturi od 22 ± 2°C otpuštati.

1. za stolno posuđe, opremu i uređaje čija je unutarnja visina manja od 25 mm:

a) olova više od 0,8 mg/dm²;

b) kadmija više od 0,07 mg/dm²;

2. za stolno posuđe, opremu i uređaje čija je unutarnja visina veća od 25 mm:

a) olova više od 0,8 mg/L;

b) kadmija više od 0,07 mg/L;

3. za posuđe, opremu i uređaje za kuhanje i pečenje te posuđe za čuvanje hrane, čija je unutarnja visina manja od 25 mm:

a) olova više od 0,1 mg/dm²;

b) kadmija više od 0,05 mg/dm²;

4. za posuđe, opremu i uređaje za kuhanje i pečenje te posuđe za čuvanje hrane zapremine veće od 3 dm3:

a) olova više od 0,4 mg/L;

b) kadmija više od 0,07 mg/L.

Ispitni uzorci velikih spremnika, dijelova aparata i grijača za vodu (vodogrijalice) emajliranom površinom ne smiju otpuštati olovo i kadmij pod uvjetima u stavku 2. ovoga članka u količinama većim od dopuštenih u točki 3. stavka 2. ovoga članka.

Otpuštanje boja, olova i kadmija ispituje se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i u vanjskom rubu koji pri uporabi dolazi u usta i to u visini od 20 mm, računato od gornjeg ruba posuđa. Pritom u octenu kiselinu, 4% (v/v), ne smije prijeći, izraženo na uzorak posuđa koje se ispituje:

a) olova više od 2,0 mg;

b) kadmija više od 0,20 mg.

3. Cementno posuđe, pribor i oprema

Članak 26.

Posuđe, pribor i oprema od cementa ili sličnog poroznog materijala moraju s unutarnje strane biti potpuno zaštićeni nepropustljivim prevlakama, postojanim i otpornim na sastojke hrane.

Oprema iz stavka 1. ovoga članka koja u primjeni dolazi u neposredan dodir s vodom za piće, a izrađena je na bazi cementa, mora odgovarati zahtjevima za cementom vezane materijale i montažne elemente u pojedinom području vode za piće navedenim u Tablicama 1. i 2. koje su tiskane uz ovaj Pravilnik i čine njegov sastavni dio.

Ispitivanja predmeta iz stavka 2. ovoga članka provode se stajanjem u neposrednom dodiru s ispitnom vodom u trajanju od tri puta po 72 sata. Kao ispitna voda koristi se 0,01 M otopina natrij hidrogen karbonata. Prilikom provedbe ispitivanja ne smiju rasti migracijske vrijednosti od 1. do 3. ekstrakcije. Vrste i uvjeti ispitivanja te dopuštene granice ograničenja u ispitnoj vodi za različita područja primjene navedeni su u Tablici 3. koja je tiskana uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Ako se unutarnja strana posuđa, pribora i opreme iz stavka 1. ovoga članka zaštićuje nepropustljivim materijalom (porculanske pločice, staklo, umjetne mase i sl.) sva njihova površina mora biti obložena na način kojim se onemogućuje stvaranje pukotina i udubljenja.

4. Glineno, keramičko, porculansko i stakleno posuđe, pribor i oprema

Članak 27.

Glineno posuđe, pribor i oprema smije se stavljati u promet samo ako su izrađeni od lončarske gline. Gotovi proizvodi moraju nakon sušenja biti premazani smjesom za dobivanje cakline i pečeni pri temperaturi od najmanje 900°C.

U promet se može iznimno stavljati nepocakljeno glineno posuđe, ako služi za posebnu pripremu određenih jela s malim udjelom vode i ako udovoljava ostalim uvjetima propisanim ovim Pravilnikom.

Pri stavljanju u promet nepocakljenoga glinenog posuđa mora se priložiti uputa o postupku s posuđem prije uporabe, o jelima koja se u njemu mogu pripremati i o načinu njegova pranja i čišćenja.

Posuđe i pribor iz stavka 1. ovoga članka koji nisu proizvedeni u skladu s odredbama ovoga Pravilnika ne mogu se koristiti za neposredan dodir s hranom i moraju biti posebno označeni.

Keramičko posuđe koje se stavlja na tržište uključujući i maloprodaju koje još nije u neposrednom dodiru s hranom mora biti označeno u skladu s odredbama Dodataka 5. ovoga Pravilnika.

Članak 28.

Nepocakljeno glineno posuđe ne smije imati pukotine, neravnine i džepove. Pri pokusu obavljenom tri puta uzastopce kuhanjem tijekom 30 minuta u otopini octene kiseline, 3% (v/v) ono ne smije otpustiti:

1. više od 3 mg olova i 0,2 mg kadmija nakon trećeg pokusa, izraženo na 1L otopine;

2. više od 60 mg ukupno otopljenih tvari nakon trećeg pokusa, izraženo na 1 L otopine.

Članak 29.

Caklina na glinenom, keramičkom i porculanskom posuđu, priboru i opremi ne smije biti oštećena i ne smije se ljuštiti s površina na koje je nanesena. Površina glinenog, keramičkog i porculanskog posuđa ne smije biti porozna.

Rubovi glinenog, keramičkog i porculanskog posuđa i pribora koji se pri uporabi prinose ustima moraju biti zaobljeni i glatki.

Članak 30.

Glineno, keramičko i porculansko posuđe, pribor, oprema i uređaji ne smiju stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v) tijekom 24 sata pri temperaturi od 22 ± 2o C otpuštati boju niti teške metale iznad vrijednosti izraženih u sljedećim kategorijama:

Međutim, ukoliko količina otpuštenog kadmija i/ili olova u keramičkom proizvodu ne prekoračuje navedene količine za više od 50%, za taj se proizvod usprkos tome smatra ispravnim odnosno da odgovara zahtjevima postavljenim u ovom članku Pravilnika pod sljedećim uvjetima:

– ako su najmanje tri druga proizvoda jednakih oblika i dimenzija, s jednakim ukrasima i glazurom ispitani pod uvjetima iz Dodatka 1. ovoga Pravilnika pri čemu prosječna vrijednost količine otpuštenog olova i/ili kadmija iz tih proizvoda ne smije prekoračiti granične vrijednosti iz ovoga članka

– pri čemu niti jedan proizvod od ispitana najmanje tri druga proizvoda jednakih oblika i dimenzija, s jednakim ukrasima i glazurom ispitani pod uvjetima iz Dodatka 1. ovoga Pravilnika ne smije prekoračiti prosječnu vrijednost otpuštenog olova i/ili kadmija za više od 50%.

Za posuđe, opremu i uređaje iz stavka 1. ovoga članka koji se u primjeni koriste zajedno s poklopcem ispitivanje se obavlja u samoj posudi i posebno u unutarnjoj površini poklopca, na način kako je određeno u stavku 1. ovoga članka, a dobivene migracijske vrijednosti metala se zbrajaju. Njihov zbroj ne smije biti veći od dopuštenih vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka.

Otpuštanje boja, olova i kadmija ispituje se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i u vanjskom rubu koji pri uporabi dolazi u usta u visini od 20 mm, računato od gornjeg ruba posuđa. Dopuštene vrijednosti metala ne smiju biti veće od dopuštenih vrijednosti iz stavka 4. članka 25. ovoga Pravilnika.

Metode analize za određivanje migracije olova i kadmija iz keramičkih proizvoda nalaze se u Dodatku 1. koji je otisnut uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Članak 31.

Stakleno posuđe koje se stavlja u promet ne smije imati oštre niti oštećene rubove.

Stakleno posuđe s unutarnjom dekoriranom površinom ne smije stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v) tijekom 24 sata pri temperaturi od 22 ± 2°C otpuštati olovo i kadmij u količinama većim od dopuštenih u stavku 1. članka 28. ovoga Pravilnika.

Stakleno posuđe čija unutarnja površina nema dekora ne smije stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v) tijekom 24 sata pri temperaturi od 22 ± 2°C otpuštati, izraženo na 1 L:

a) olova više od 0,05 mg;

b) kadmija više od 0,05 mg.

Za kristalno staklo koje sadrži olovo dopuštena količina olova iz stavka 3. ovog članka iznosi 0,5 mg/L.

Vanjska površina staklenog posuđa visine 20 mm, računato od gornjeg ruba, ne smije otpuštati olovo i kadmij u količinama većim od dopuštenih u stavku 4. članka 25. ovoga Pravilnika.

5. Posuđe, pribor, oprema i uređaji od plastomera, duromera, elastomera i celuloze

POLIMERNI MATERIJALI a) Opći uvjeti

Članak 32.

Polimerni materijali za izradu posuđa, pribora, opreme i uređaja ne smiju sadržavati sastojke koji pri njihovom korištenju mogu štetno djelovati na zdravlje ili nepovoljno utjecati na sastav hrane i ne smiju utjecati na organoleptička svojstva hrane s kojom su u neposrednom dodiru.

U proizvodnji i preradi polimernih materijala iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti samo ovim Pravilnikom propisane temeljne ulazne sirovine za najčešće korištene polimerne materijale.

U proizvodnji plastičnih materijala i predmeta u smislu članka 2. stavka 2. ovoga Pravilnika koji dolaze u neposredan dodir s hranom mogu se koristiti samo oni monomeri i ulazne temeljne sirovine koji se nalaze na popisu u Prilogu II. - Popis monomera i temeljnih ulaznih sirovina koje se mogu koristiti za proizvodnju plastičnih materijala i proizvoda koji je otisnut uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio, te aditivi iz popisa aditiva iz Priloga III. - Nepotpuni popis aditiva koji se mogu koristiti za proizvodnju plastičnih materijala i proizvoda koji je otisnuti uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio u skladu s postojećim ograničenjima i/ili zahtjevima u specifikacijama vezanim uz njihovu uporabu.

Prilog II. ovoga Pravilnika može se nadopuniti svakom novom supstancom ako je provjerena od nadležnog tijela i sigurna za uporabu.

Prilog III. ovoga Pravilnika može se nadopunjavati i nadopunjavat će se svakom novom supstancom ako je provjerena od nadležnog tijela i sigurna za uporabu. Aditivi mogu biti uklonjeni iz Priloga III. ovoga Pravilnika :

– ako je nadležno tijelo odlučilo da su sigurni za uporabu pa su uključeni u listu aditiva,

– ako je nadležno tijelo odlučilo da ih se ne uključuje u listu aditiva,

– ako nadležno tijelo još nije dobilo sve tražene podatke o aditivu.

Aditiv iz Priloga III. ovoga Pravilnika koji nije uključen u listu aditiva može se i dalje koristiti prema važećim nacionalnim propisima nakon 01.01.2010 tako dugo dok se nalazi u Prilogu III ovoga Pravilnika.

Za brtvila za čepove postoji posebni popis aditiva i njihovih ograničenja u primjeni koji su navedeni u Prilogu VII. koji je otisnut uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio. Ograničenja i specifikacije za omekšavala koja se koriste u brtvilima za čepove koji je otisnut uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Prilog II. ovoga Pravilnika - Popis monomera i temeljnih ulaznih sirovina koje se mogu koristiti za proizvodnju plastičnih materijala i proizvoda kao i Prilog III. ovoga Pravilnika - Nepotpuni popis aditiva koji se mogu koristiti za proizvodnju plastičnih materijala i proizvoda primjenjuje se na plastične materijale i predmete te njihove dijelove:

– koji se sastoje isključivo od plastike; ili

– sastavljene od dva ili više slojeva materijala, od kojih se svaki sastoji isključivo od plastike i koji su povezani ljepilom ili bilo kojim drugim sredstvom,

– koji su kao gotovi proizvod namijenjeni dodiru s hranom ili dolaze u dodir s hranom i namijenjeni su u tu svrhu.

Popisi iz Priloga II. ovoga Pravilnika - Popis monomera i temeljnih ulaznih sirovina koje se mogu koristiti za proizvodnju plastičnih materijala i proizvoda., ne uključuju monomere i druge ulazne temeljne sirovine koje se koriste isključivo za proizvodnju:

– površinskih obloga koje se dobivaju iz smolnih ili polimeriziranih proizvoda u obliku tekućina, praha ili spreja kao što su boje, lakovi, premazi i sl.,

– epoksi smola,

– ljepila i promotora adhezije,

– tiskarskih boja.

Aditivi iz Priloga III. ovoga Pravilnika koji se koriste u proizvodima iz stavka 8. ovoga članka a prihvaćeni su kao prehrambeni aditivi prema Pravilniku o prehrambenim aditivima[4] ili arome prema Pravilniku o aromama[5] smiju migrirati u hranu:

– u tehnološki nužnim količinama u konačnom proizvodu

– ako im je uporaba dopuštena kao prehrambeni aditiv ili aroma u količinama koje ne prelaze dopuštene granice Pravilnika o prehrambenim aditivima4 i aromama prema Pravilniku o aromama5 ili Prilogom III. ovoga Pravilnika ukoliko je u njemu niža dopuštena granica.

– ako im namjena nije potvrđena kao prehrambeni aditiv ili aroma tada mogu prelaziti u količinama navedenim u Prilogu III. ovoga Pravilnika.

Iznimno od odredbi stavka 10 ovoga članka kada se radi o aditivu koji se u gotovom proizvodu nalazi u tehnološki nužnim količinama, a koristi se kao aktivna komponenta ili aktivni materijal u kontaktu s hranom podliježe nacionalnom propisu.

Na tržistu osim maloprodaje plastični materijali i predmeti koji su namijenjeni za neposredan dodir s hranom i koji sadrže prehrambene adtive i prehrambene arome moraju biti označeni u skladu sa odredbama Dodatka 5. ovoga Pravilnika.

Od proizvoda dobivenih bakterijskom fermentacijom u dodir s hranom mogu doći jedino oni navedeni u Prilogu IV. koji je otisnuti uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Opće specifikacije vezane uz plastične materijale i proizvode navode se u Prilogu V., Dijelu A koji je otisnuti uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.Ostale specifikacije koje se odnose na neke tvari iz Priloga II., III. i IV. navode se u Prilogu V., Dijelu B. Značenje brojeva u zagradama u stupcu »Ograničenja i/ili specifikacije« objašnjava se u Prilogu VI. koji je otisnut uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Sukladnost s ograničenjima specifične migracije može se provjeriti tako da se odredi količina tvari u gotovom materijalu ili proizvodu pod uvjetom da se odnos između te količine i vrijednosti specifične migracije tvari utvrdi odgovarajućim pokusom ili primjenom opće priznatih difuzijskih modela temeljenih na znanstvenom dokazu. Za dokazivanje nesukladnosti materijala ili proizvoda procijenjena vrijednost migracije mora se obavezno potvrditi eksperimentalnim testiranjem.

U slučaju plastičnih višeslojnih materijala i predmeta svaki pojedinačni sloj mora odgovarati zahtjevima ovoga Pravilnika. Ova odredba ne primjenjuje se:

– u slučaju sloja koji nije u direktnom dodiru s hranom i od nje je odvojen funkcionalnom barijerom koja osigurava zdravstveno ispravan gotov proizvod

– u slučaju da sadrži supstancije koje se ne nalaze u Prilogu II. i Prilogu III. ovoga Pravilnika s time da ne spadaju u karcinogene, mutagene niti teratogene i da im najviša dopuštena vrijednost migracije može biti 0,01 mg/kg mjereno i izraženo priznatom metodom uz dopuštenu analitičku toleranciju.

Članak 33.

Polimerni materijali za izradu posuđa, pribora, opreme i uređaja, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno, moraju udovoljavati sljedećim uvjetima:

1.) pri uporabi predmeta koji su od njih izrađeni oni ne smiju otpuštati u hranu odnosno u njene modelne otopine, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno, više od:

1. 0,5 mg olova,

2. 0,05 mg kadmija,

3. 0,1 mg kroma,

4. 0,1 mg molibdena,

5. 0,1 mg arsena,

6. 0,01 mg žive,

7. 0,5 mg selena,

8. 0,5 mg barija,

9. 50 mg cinka,

10. 10 mg kositra,

11. 5 mg kobalta,

računato na 1 kg ili 1 L hrane ili njene model otopine;

2.) u hranu, odnosno modelne otopine ne smiju otpuštati više od 60 mg/kg (10 mg/dm²) ukupnih niskomolekularnih organskih i anorganskih tvari tzv. globalna migracija (Prilog I. Globalna migracija koji je otisnut uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio).

Globalna migracija izražava se u mg/dm² u slučajevima kada je poznata površina koja dolazi u neposredan dodir s hranom.

Globalna migracija izražava se u mg/kg hrane, odnosno modelne otopine u sljedećim slučajevima:

a) za spremnike i slične predmete čija je zapremina 500 mL do 10 L;

b) za spremnike, bazene i sl. kod kojih je nemoguće procijeniti površinu koja će biti u neposrednom dodiru s hranom;

c) za poklopce, brtvila, čepove i slične proizvode za zatvaranje ambalaže za hranu;

Analitička tolerancija za dobivene rezultate iznosi:

– 20mg/kg ili 3mg/dm² kod testiranja migracija na rafiniranom maslinovom ulju ili nadomjescima,

– 12mg/kg ili 2mg/dm² kod testiranja migracija na ostalim modelnim otopinama

3.) u hranu, odnosno modelne otopine ne smiju otpuštati primarne aromatske amine, izraženo kao anilin, niti sekundarne aromatske amine, izraženo kao difenilamin, pojedinačno više od 0,1 mg/kg (0,02 mg/dm²), niti zaostale perokside više od 3 mg/kg (0,5 mg/dm²), izraženo kao aktivan kisik, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno;

4.) u hranu, odnosno modelne otopine ne smiju otpuštati policikličke aromatske ugljikovodike (PAH) u količini većoj od granice osjetljivosti priznate metode, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno;

5.) u hranu, odnosno modelne otopine ne smiju, ako su obojene, otpuštati boje; optička transmisija u vidljivom dijelu spektra obojenog ekstrakta umjetne mase u modelnoj otopini mora iznositi najmanje 95%.

Članak 34.

U proizvodnji polimernih materijala koji u primjeni dolaze u neposredan dodir s hranom mogu se koristiti reciklati i to samo u slučajevima u kojima se može isključiti kontaminacija hrane. Udio reciklata u smjesi s ostalim ulaznim sirovinama ne smije biti veći od one količine koja osigurava gotovi proizvod zdravstveno ispravnim, tj. štetne sastojke ne smije prenositi u količinama većim od dopuštenih u konačnom gotovom proizvodu.

U slučaju primijenjenih reciklata potrebno je češće kontrolirati propisanu organoleptičku, kemijsku i mikrobiološku ispravnost materijala.

Postupak oporabe (recikliranja) provodi se sukladno dobroj proizvođačkoj praksi i u skladu s važećim propisima i normama.

Reciklirani materijali i predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom moraju odgovarati u pogledu zdravstvene ispravnosti zahtjevima propisanim ovim Pravilnikom za nereciklirane materijale kao i zahtjevima europskih propisa za tu vrstu materijala.

Članak 35.

Modelne otopine hrane i uvjeti ispitivanja pod kojima se određuje globalna migracija navedeni su u Tablicama 4., 5., 6. 7.i 7a. koje su otisnute uz ovaj Pravilnik i čine njegov sastavni dio. U slučaju kada provođenje globalne migracije (migracijski test) sa masnim modelnim otopinama nije iz tehničkih razloga izvedivo moguće je koristiti zamjenske modelne otopine i uvjete ispitivanja koji su navedeni u Tablici 6. ovoga Pravilnika.

Kod izračuna specifičnih migracija lipofilnih supstancija u hranu koja sadrži više od 20% masnoće potrebno je koristiti redukcijske faktore.

Lista lipofilnih supstanci na koje se odnose redukcijski faktori tiskana je u privitku ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

U određenim slučajevima, npr. kod alkoholno-kisele hrane prikladno je ispitivanje provesti s više propisanih modelnih otopina hrane. Za hranu koja ima visoki sadržaj alkohola ili je jako kisela primjenjuju se modelne otopine veće koncentracije etilnog alkohola, odnosno octene kiseline i to one koje su predviđene u primjeni.

Kod krute hrane kod svakog slučaja treba odlučiti da li treba provoditi test migracije. Kod hrane u prahu čija površina može djelovati adsorbitivno migracija se može ispitati samo s hranom, odnosno ne može se koristiti nikakva modelna otopina.

Kod određivanja migracije tvari u hranu ili modelnu otopinu treba voditi računa da li čitava površina predmeta dolazi u neposredan dodir s hranom ili samo njezin dio. Npr. kod višeslojnih folija ili papira ispituje se samo površina koja dolazi u neposredan dodir s hranom. Treba izbjegavati plohe presjeka ispitivanoga predmeta koje ovisno o debljini i vrsti materijala mogu utjecati na migraciju.

Da bi se povećala osjetljivost prisutnosti tvari u modelnoj otopini, dodirnu površinu ispitivanoga predmeta treba što je moguće više povećati (optimalno 2 dm²), a volumen modelne otopine što je više moguće smanjiti.

Članak 36.

Polimerni materijali koji se koriste za izradu posuđa, pribora, opreme i uređaja koji dolaze u neposredan dodir s vodom za piće, mlijekom, mliječnim proizvodima, brašnom, parafiniranom ili navoštenom hranom, hranom koja sadržava eterična ulja, alkoholnim pićima, mastima, uljima ili hranom čija je vanjska faza mast ne smiju sadržavati omekšavala, ako posebnim propisom nije izričito drukčije propisano.

Članak 37.

Predmeti izrađeni od polimernih materijala, a namijenjeni za neposredan dodir s vodom za piće imaju četiri područja primjene: A. cijevi, B. spremnici i premazi za spremnike, C. oprema i mase za popunjavanje žljebova i D. elastična brtvila i ljepila.

Predmeti izrađeni od elastomera (prirodnog i sintetskog kaučuka), a namijenjeni za neposredan dodir s vodom za piće imaju pet područja primjene: A., B. i C. kao u stavku 1. ovoga članka te D1. brtvila velike površine i mase za popunjavanje žljebova (npr. brtvila na hidrantima) i D2. uobičajena brtvila i ljepila (npr. brtvila za zatvaranje boca).

U proizvodnji cijevi i brtvila iz stavka 1. i 2. ovoga članka može se dodati čađa, čiji sadržaj može biti najviše 2,5% za cijevi, odnosno 3% za brtvila, uz uvjet da ona u vodu ne otpušta nikakve fluorescirajuće tvari, a u pogledu policikličkih aromatskih ugljikovodika mora odgovarati zahtjevima određenim stavkom 2. člankom 13. ovoga Pravilnika.

Predmeti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne smiju u neposrednom dodiru s vodom za piće tijekom tri uzastopne ekstrakcije, svaka po 72 sata, s time da se ocjenjuju rezultati trećeg ispitivanja i da se primjenjuju ovi odnosi površine predmeta i volumena vode: za područje primjene A. 1:1 cm²/mL, za B. 1:4 cm²/mL, za C. 1:6 cm²/mL, za D. 1:50 cm²/mL, za D1. 1:25 cm²/mL, a za D2. 1:50 cm²/mL:

• općenito štetno utjecati na vodu,

• utjecati na bistrinu, boju, miris, okus i sklonost stvaranju pjene,

• utjecati na sadržaj bakterija u vodi,

• otpuštati organske spojeve, izraženo kao ugljik (TOC) više od vrijednosti iz Tablice 8. koja je otisnuta uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio

• trošiti klor otopljen u vodi (0,6-0,7mg/L) u količinama većim od propisanih u Tablici 8. ovoga Pravilnika (slobodni rezidualni klor) – kolona u tablici 8. s oznakom Cl,

• otpuštati, ako je dodana čađa, policikličke aromatske ugljikovodike (PAH) u količinama većim od propisanih u Tablici 8. ovoga Pravilnika.

Proizvodi iz stavka 1. ovoga članka moraju odgovarati i zahtjevima propisanim ovim Pravilnikom za polimerni materijal od kojeg su izrađeni.

b) Posebni uvjeti

Poli(vinil-klorid) i ostali polimeri s omekšavalima

Članak 38.

1. Transportne trake za hranu na bazi omekšanog poli(vinil-klorida), samoga ili u smjesi s butadien-akrilonitril kopolimerima u kojima prevladava udio vinil-klorida, mogu sadržavati ova monomerna omekšavala: dibutilftalat, di-2-etilheksilftalat, acetiltributilcitrat, acetil-tri-2-etilheksilcitrat, difenil-2-etilheksilfosfat, di-izodecilftalat, di-izononilftalat, a od polimernih omekšavala: poliester adipinske kiseline s 1,3-butandiolom i 1,6-heksandiolom.

Količina monomernih omekšavala iz točke 1. ovoga članka ne smije biti veća od 12%, izraženo na gotov proizvod ili na pokrovni sloj koji dolazi u neposredan dodir s hranom ako trake sadrže tkanine i ako se transportne trake koriste za hranu koja u vanjskoj fazi sadrži masti i ulja, za navoštenu i parafiniranu hranu, mliječne proizvode i hranu koja sadrži eterična ulja. Pritom nije dopuštena uporaba polietilenglikola i njegovih etera s masnim alkoholima te estera laurinske kiseline i polietilenglikola kao antistatika.

Odredbe stavka 2. točke 1. ovoga članka vezane za omekšavala vrijede i ako se trake koriste za brašnastu i krupičastu hranu, u kom su slučaju dopuštena i antistatička sredstva iz stavka 2. točke 1. ovoga članka.

Za ostalu hranu, osobito za onu koja se prije uporabe pere, guli ili na drugi način čisti, transportne trake mogu sadržavati do 40% monomernih omekšavala iz stavka 1. ovoga članka, izraženo na gotov proizvod ili na pokrovni sloj koji dolazi u neposredan dodir s hranom ako trake sadrže tkanine.

Udio polimernih omekšavala iz točke 1. ovoga članka nije ograničen niti za jednu primjenu.

Vrijeme neposrednog dodira hrane s transportnom trakom iz točke 1. ovoga članka ne smije biti duže od 1 sat.

2. Transportne trake za hranu na bazi butadien-akrilonitril kopolimera, samih ili u smjesi s poli(vinil-kloridom), (vinil-klorid)kopolimerima ili u smjesi (vinil-klorid)polimerizata, s tim da u gotovom proizvodu prevladava udio butadien-akrilonitril kopolimera, mogu od omekšavala sadržavati samo estere alkilsulfonskih kiselina (C₁₂-C₂₀) s fenolima i krezolima, i to najviše do 10% izraženo na gotov proizvod.

Vrijeme neposrednog dodira transportnih traka iz točke 2. ovoga članka s tekućom hranom ne smije iznositi više od tri sata.

Članak 39.

Cijevi izradene od (vinil-klorid)polimerizata, koje služe za dovod tekuće hrane, izuzimajući vruće tekućine, mlijeko i alkoholna pića u kojima je udio etanola veći od 13,0% (v/v), mogu sadržavati ova omekšavala: poliestere adipinske kiseline i 1,3-butandiola, poliestere adipinske kiseline i 1,3- ili 1,3- i 1,4-butandiola čije su slobodne hidroksilne grupe acetilirane, poliestere adipinske kiseline i 1,3-butandiola i 1,6-heksandiola, estere sulfonskih kiselina s prevladavajućim ravnolančanim alkilsulfokloridima (C9-C18) i fenolom, diizononilftalat i diizodecilftalat. Kao stabilizatori se pritom smiju koristiti samo kalcijev, cinkov i magnezijev stearat, kalcijev oleat, epoksidirano sojino ulje, smjesa cinkoktoata i diizooktilftalata (85:15), ester ß-amino-krotonske kiseline i tiodietilenglikola, 2,6-ditercijarnibutil-4-metilfenol i maltitol. Kao klizna sredstva mogu se koristiti samo organopolisiloksani s metil- i/ili fenil- grupama na silicijevom atomu, ester montana kiseline s etandiolom i/ili 1,3-butandiolom i/ili glicerinom i smjesa ovih estera s neesterificiranom montana kiselinom kao i njihove kalcijeve soli, ester glicerola s prirodnim zasićenim i nezasićenim masnim kiselinama i polietilen s time da im ukupna količina ne smije prijeći 3,0%.

Cijevi za dovod tekuće hrane mogu se izrađivati od elastomera na bazi silikona bez dodatka omekšavala.

Prije prve uporabe cijevi za dovod tekuće hrane moraju se propisno očistiti s dopuštenim sredstvom za tu namjenu i nakon toga dobro isprati vodom za piće.

Članak 40.

Iznimno od odredbe stavka 1. članka 39. ovoga Pravilnika, cijevi za odvod mlijeka u strojevima za preradu mlijeka i cijevi koje se koriste u tehnološkom postupku prerade mlijeka mogu sadržavati ova omekšavala: poliestere adipinske kiseline i smjese 1,3-butandiola i 1,6-heksandiola i di-2-etilheksilftalat i to u ukupnoj količini do najviše 50%, izraženo na gotovi proizvod, s tim da posljednje omekšavalo ne može biti iznad 20% od ukupnog sadržaja omekšavala. Kao stabilizatori se mogu koristiti, smjesa cinkoktoata i diizooktilftalata (85:15) i smjesa stearoilbenzoilmetana i palmitoilbenzoilmetana. Kao klizna sredstva mogu se koristiti organopolisiloksani s metil- i/ili fenil- grupama (silikonsko ulje) i polietilen.

Kao temeljne ulazne sirovine za izradu cijevi iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti polimerizati, kopolimeri i smjesa polimerizata vinilklorida.

Cijevi iz stavka 1 ovoga članka ne smiju otpuštati u mlijeko ili vodu više od 0,3 mg/L N-fenil-N´-(1,3-dimetilbutil)-p-fenilendiamina, niti više od 20 µg/L primarnih aromatskih amina stajanjem tijekom 10 minuta pri temperaturi od 40°C.

Cijevi iz stavka 1. ovoga članka moraju se prije prve uporabe dva puta napuniti s 2%-tnom otopinom natrijevog karbonata, koja se ostavi stajati tijekom 10 minuta i zatim baca, a nakon toga se moraju tijekom 4 sata ispirati vodom za piće. Prije svake ponovne uporabe moraju se očistiti s dopuštenim sredstvom za čišćenje i dezinfekciju i nakon toga isprati vodom za piće. Isto vrijedi i za sisne gume (muzilice).

Članak 41.

Polimerni materijali na bazi poli(vinil-klorida) i kopolimera koje se koriste za izradu cijevi, cisterni, slavina i drugih uređaja, premaza ili obloga, a dolaze u neposredan dodir s vodom za piće mogu sadržavati:

1. od temeljnih ulaznih sirovina sljedeće: vinil-klorid, vinilidenklorid, transdikloretilen, vinil ester alifatskih karbonskih kiselina C₂-C18, ester akrilne, metakrilne i/ili maleinske odnosno fumarne kiseline s monofunkcionalnim alifatskim zasićenim alkoholima C₁-C18 i monofunkcionalnim alifatskim nezasićenim alkoholima C₃-C₁₈, vinil eter iz monofunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola C₁-C18, propilen, butadien, maleinsku, zatim fumarnu, itakonsku, akrilnu, metakrilnu kiselinu (ukupno kiselina najviše 8,0%) te N-cikloheksilmaleinimid u količini od najviše 7,0%.

2. uz polimerizate iz točke 1. ovog članka i sljedeće polimerizate i/ili kopolimere: klorirane poliolefine s najviše 56,0% klora, kopolimere stirena, butadien-akrilonitril kopolimere, kopolimere iz etilena, propilena, butilena, vinil estera i nezasićenih alifatskih kiselina, njihovih soli i estera, polimerizate iz estera metakrilne i akrilne kiseline s monofunkcionalnim alifatskim zasićenim alkoholima C₁-C18 bez dodatka omekšavala, kao i kopolimere navedenih estera metakrilne kiseline, butadiena i stirena, također bez dodatka omekšavala; osim toga mogu se dodavati i kopolimeri iz butilnog estera akrilne kiseline i vinilpirolidona (95:5) te poliuretan proizveden od 1,6-heksametilendiizocijanata, 1,4-butandiola i alifatskih poliestera iz adipinske kiseline i glikola.

3. sljedeća omekšavala: dibutilftalat, di-2-etilheksilftalat, estere alkilsulfonskih kiselina (C₁₂ – C20) s fenolima, di-(fenoksietil)-formal (najviše 25,0%), butilbenzilftalat, di-2-etilheksiladipat, diizononilftalat, difenil-2-etilheksilfosfat, klorparafin C₁₀-C35 (s 40-70% klora), poliester adipinske kiseline s 1,3-butandiolom, poliester adipinske kiseline s 1,3-butandiolom i 1,6-heksandiolom i poliester adipinske kiseline s 1,3- i/ili 1,4-butandiolom i/ili 1,2-propandiolom, čije su slobodne hidroksilne grupe acetilirane. Količina navedenih omekšavala u gotovom proizvodu, bilo pojedinačno ili u smjesi, ne smije biti veća od 35%. Ako su navedena omekšavala prisutna, ne smiju se dodavati stabilizatori na bazi olova i organski vezanog kositra (napr. di-n-oktil kositreni spojevi i butiltiostanonska kiselina);

4. stabilizatore i klizna sredstva u ukupnoj količini od najviše 8,0%; ako se dodaju organski stabilizatori na bazi kositra, onda količina di-n-oktil kositrenih spojeva laurinske i maleinske kiseline, kao i estera maleinske i tioglikolne kiseline ne smije biti ukupno veća od 1,5%; ako se dodaje butiltiostanonska kiselina (tio-bis-n-butil kositreni sulfid) njezin sadržaj ne smije biti veći od 0,5%; ako se dodaje smjesa navedenih di-n-oktil kositrenih spojeva s butiltiostanonskom kiselinom sadržaj im ne smije prijeći ukupno 1,2% pri čemu udio butiltiostanonske kiseline u polimernom materijalu ne smije biti veći od 0,3%.

U primjeni acetiliranih mono i diglicerida masnih kiselina, poliestera adipinske kiseline sa glicerolom ili pentaeritritolom, estera sa jednakim brojem ravnolančanih C₁₂-C₂₂ masnih kiselina, 3-n-butil acetil citrata, glicerol monolaurat diacetata, 12-(acetoksi)stearinske kiseline,2,3-bis(acetoksi)-propil estera u proizvodnji brtvila za poklopce vrijede sljedeća ograničenja:

– kod postupka ispitivanja globalne migracije s modelnom otopinom D, specifična migracija ne smije iznositi više od 300 mg/kg ili 50 mg/dm² izraženo na ukupnu kontaktnu površinu poklopca i brtvila.

– za druge vrste hrane specifična migracija acetiliranih mono i diglicerida masnih kiselina ne smije iznositi više od 60 mg/kg u modelnu otopinu, odnosno 10 mg/dm² na ukupnu kontaktu površinu poklopca i brtvila.

U primjeni poliestera 1,2-propandiola i/ili 1,3- i/ili 1,4-butandiola i/ili polipropilen glikola sa adipinskom kiselinom, također na kraju vezani sa octenom kiselinom ili masnim kiselinama C₁₂-C18 ili n-oktanolom i/ili n-dekanolom u proizvodnji brtvila za poklopce vrijede sljedeća ograničenja:

– kod postupka ispitivanja globalne migracije stabilizatora iz stavka 4. točke 4. ovoga članka s modelnom otopinom D, specifična migracija stabilizatora ne smije iznositi više od 30 mg/kg ili 50 mg/dm² izraženo na ukupnu kontaktnu površinu poklopca i brtvila.

5. punila i pigmente-bojila, s time da ona moraju odgovarati zahtjevima iz članka 13. i 14. ovoga Pravilnika.

6. pomoćne sirovine, potrebne u procesu proizvodnje, u skladu s odredbom članka 32. stavka 3. ovoga Pravilnika.

Ako ukupan sadržaj kliznih sredstava u polimernom materijalu iznosi više od 2,0%, ne smiju se dodavati di-n-oktil kositreni spojevi ili butiltiostanonska kiselina.

Članak 42.

Folije, tube, premazi i lakovi izrađeni od polimerizata na bazi estera akrilne i/ili metakrilne kiseline ne smiju sadržavati druga omekšavala osim dibutilftalata čiji sadržaj ne smije iznositi više od 3%, izraženo na gotov proizvod (odnosno kod višeslojnih folija ili viševrsnih premaza izraženo na površinski sloj koji dolazi u neposredan dodir s hranom). Udio hlapljivih organskih tvari u neprerađenoj sirovini i u gotovom proizvodu ne smije iznositi više od 0,5%. Monomerni akrilonitril i metakrilonitril ne smiju prijeći u hranu u količini većoj od granice osjetljivosti priznate metode.

Folije, tube, premazi i lakovi mogu se izrađivati i od poli(vinil-klorida), (vinil-klorid) kopolimera i smjese tih polimerizata s drugim hopolimerima i kloriranim poliolefinma, uz uvjet, da prevladava udio vinil-klorida.

Folije, tube, premazi i lakovi mogu se izrađivati i od viniliden kopolimera s prevladavajućim udjelom viniliden-klorida. Od monomernih omekšavala smiju sadržavati acetiltributilcitrat i dibutilsebacat, ukupno najviše 5,0%, a od polimernih omekšavala: poliestere adipinske kiseline i 1,3- i 1,4-butandiola (srednje molekularne mase 1000), čije su slobodne hidroksilne grupe acetilirane i poliestere adipinske kiseline i/ili azeleinske kiseline s 1,2-propandiolom, 1,3- i 1,4-butandiolom ili 1,6-heksandiolom (srednje molekularne mase iznad 1000), ukupno najviše 10,0%.

Regenerirana celuloza

Članak 43.

Regenerirana celulozna folija je tanak materijal u listovima koji se izrađuje od rafinirane celuloze dobivene iz nerecikliranog drva ili pamuka. Kako bi se udovoljilo tehničkim uvjetima, mogu se dodati potrebne tvari, bilo u samu masu ili na površinu. Ona može biti obložena premazom s jedne ili s obiju strana.

Regeneriranom celuloznom folijom koja dolazi u neposredan dodir s hranom smatra se:

(a) folija koja sama po sebi predstavlja gotov proizvod,

(b) folija koja čini dio gotovog proizvoda koji sadrži i druge materijale.

Regenerirane celulozne folije koje se navode u stavku 1. ovoga članka pripadaju jednome od sljedećih tipova:

(a) regenerirana celulozna folija bez premaza,

(b) regenerirana celulozna folija s premazom dobivenim od celuloze,

(c) regenerirana celulozna folija s premazom koji se sastoji od plastike.

Ograničenja kao i popis tvari odobrenih za proizvodnju regenerirane celulozne folije nalaze se u Listi s popisom tvari i ograničenjima u proizvodnji regenerirane celulozne folije koja je tiskana uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Premazi i lakovi za regeneriranu celulozu (celofan) izrađeni od celuloznog nitrata mogu se koristiti za pakiranje hrane samo ako je utvrđeno da iz njih nijedna tvar ne prelazi u hranu, osim onih koje ne utječu znatno na zdravstvenu ispravnost, niti bitno utječu na miris i okus hrane, a tehnički su neizbježne. Količina premaza na strani koja dolazi u neposredan dodir s hranom ne smije biti veća od 20 mg/dm², a sadržaj dušika treba biti između 10,8 i 12,2%. Dopuštena omekšavala su: acetiltributilcitrat, acetil-tri-(2-etilheksil)citrat, di-izo-butil- i di-n-butil-adipat, di-n-heksilazelat, butilbenzilftalat (najviše 2 mg/dm² dodirne površine), di-n-butilftalat (najviše 3 mg/dm² dodirne površine), dicikloheksilftalat (najviše 4 mg/dm² dodirne površine), difenil-(2-etilheksil)fosfat (najviše 2,5 mg/dm² dodirne površine), glicerin mono-, di– i tri-acetat, dibutilsebacat, di-(2-etilheksil)sebacat te di-n-butil– i di-izobutil-tartarat. Ako odredbama ovoga stavka nije drukčije određeno, najviša dopuštena količina omekšavala u premazu na strani koja dolazi u neposredan dodir s hranom ne smije iznositi više od 6 mg/dm².

Folije, tube, premazi i lakovi na bazi celuloznog acetata i propionata ne smiju sadržavati više od 0,l% u vodi topljivih tvari. Gotovi proizvodi iz ovoga stavka, ako su izrađeni od celuloznog acetata smiju sadržavati ova omekšavala: dietilflalat, diizopropilftalat, di-2-etilheksilftalat i dibutilftalat, ukupno najviše 22%, a ako su izrađeni od celuloznog propionata smiju sadržavati ova omekšavala: di-2-etilheksilftalat, dibutiladipat, di-2-etilheksiladipat, dibutilsebacat i dibutilazelat, ukupno najviše 12%. Gotovi proizvodi iz ovoga stavka, izrađeni od omekšanog celuloznog acetata i propionata ne smiju doći u neposredan dodir s brašnastom i krupičastom hranom, hranom koja u vanjskoj fazi sadrži masti i ulja, navoštenom ili parafiniranom hranom, mlijekom i mliječnim proizvodima, uključujući i sir, niti s hranom koja sadrži etanol i eterična ulja.

Temperaturno postojani polimerni premazi za aparate za prženje, kuhanje i pečenje, te polimerni materijali za primjenu u mikrovalnim aparatima

Članak 44.

Za izradu temperaturno postojanih premaza za aparate za prženje, kuhanje i pečenje mogu se koristiti duroplasti, termoplasti i elastomeri, odnosno prvenstveno kombinacija homopolimera i kopolimera tetraflouretilena s otopinama ili disperzijama organskih umjetnih masa koje stvaraju film.

Kao temeljne ulazne sirovine za izradu premaza iz stavka 1. ovoga članka – za prženje i kuhanje (npr. za tave, kuhinjske lonce, friteze i sl.; pritom se podrazumijeva primjena temperature do 230°C i kratkotrajno, najviše 15 minuta pri 250°C) mogu se koristiti:

• fluorpolimeri (politetrafluoretilen te kopolimeri tetrafluoretilena i ovih komonomera: perfluoralkil-vinileter s 1-3 C-atoma u alkil-grupi i heksafluorpropilen u količini od najviše 5%, izraženo na težinu tetrafluoretilen-kopolimera

• mase za vezanje (poliamid-imidi, polifenilensulfid, polietersulfon, silikonske smole i poliarilsulfon dobiven od 4,4’-dihidroksi-difenilsulfona i 1,4-dihidroksi-benzola).

Kao temeljne ulazne sirovine za izradu premaza iz stavka 1. ovoga članka – za aparate za pečenje, male električne aparate s termičkim upravljanjem (do 140°C) i zaštitne premaze na aparatima za prženje i kuhanje (pri temperaturi do 140°C i najviše 15 minuta do 180°C) mogu se koristiti osim onih iz stavka 2. ovoga članka i još sljedeće:

• kopolimeri tetrafluoretilena s heksafluorpropilenom

• od masa za vezanje: polisulfon (dobiven od di-natrijeve soli 2,2-bis-(4-hidroksifenil)propana (bisfenol A) i 4,4’-diklordifenilsulfona), epoksidne smole (dobivene od glicidetera iz bisfenola A i epiklorhidrina uz dodatak melamin-, fenol-, urea- ili benzoguanamin-formaldehidne mase) i poliarilsulfon (dobiven od 4,4’-dihidroksi-difenilsulfona i 1,4-dihidroksi-benzola).

Gotovi premazi iz stavka 1. ovoga članka moraju biti tako osušeni i sinterirani ili umreženi da iz njih na hranu mogu prijeći samo minimalne, tehnički neizbježive količine niskomolekularnih tvari, točnije hlapljivi sastojci (posebice otapala), uz uvjet da pritom ne utječu na organoleptička svojstva hrane s kojom su u neposrednom dodiru, zbog čega moraju u uputi za uporabu imati navedeno, da se prije prve uporabe moraju jednom iskuhati vodom i potom izribati masnoćom.

Debljina premaza iz stavka 1. ovoga članka iznosi u pravilu najviše 60 μm.

Članak 45.

Specifična migracija iz premaza iz stavka 1. članka 44. ovoga Pravilnika određuje se u destiliranoj vodi, 3% (v/v) octenoj kiselini i standardnoj masnoći (ili prirodnim mastima i uljima odnosno zamjenskim modelnim otopinama) i to pod sljedećim uvjetima:

• za premaze iz stavka 2. članka 44. ovoga Pravilnika ekstrakcija se provodi tijekom 60 minuta pri temperaturi od 95°C u vodenim modelnim otopinama, odnosno 30 minuta pri 200°C u standardnoj masnoći; uvjeti se mogu promijeniti, ovisno o uvjetima u praksi, ako se oni bitno razlikuju;

• za premaze iz stavka 3. članka 44. ovoga Pravilnika ekstrakcija se provodi tijekom 90 minuta pri 95°C u vodenim modelnim otopinama, odnosno 90 minuta pri 140°C u standardnoj masnoći (ili prirodnim mastima i uljima odnosno zamjenskim modelnim otopinama); uvjeti se mogu promijeniti, kao i kod ispitivanja premaza iz stavka 2. članka 44. ovoga Pravilnika.

Određuju se sljedeće specifične migracije:

• ukupni fluor: 0,05 mg/dm²

• fenolne tvari: 0,05 mg/dm²

• organski vezan dušik: 0,02 mg/dm²

• primarni aromatski amini: < 0,02 mg/dm²

• formaldehid: 0,01 mg/dm² i od nižemolekularnih sastojaka:

a) kod premaza iz poliamid-imida s ili bez tetrafluoretilena:

• izocijanat: 0,005 mg/dm²

• anhidrid trimelitne kiseline: 0,05 mg/dm²

b) kod premaza iz polifenilsulfida:

• p-diklorbenzol: 0,001 mg/dm²

c) kod premaza iz polietersulfona:

• 4,4´-dihidroksi-difenil-sulfon: 0,05 mg/dm²

• difenilsulfon: 0,05 mg/dm²

• 4,4´-diklor-difenilsulfon: 0,05 mg/dm²

• 4-klor-4´-hidroksi-difenil-sulfon: 0,05 mg/dm²

d) kod premaza iz polisulfona:

• 4,4´-diklor-difenilsulfon: 0,02 mg/dm²

• 2,2-bis-(4-hidroksifenil)-propan (bisfenol A): 0,02 mg/dm²

• monoklorbenzol: 0,08 mg/dm²

e) kod premaza iz epoksidnih smola:

• epiklorhidrin: 0,001 mg/dm²

f) kod premaza s učvršćivačima:

• ne smije biti pozitivna reakcija na Cr(VI)kation

• u ekstraktu ne smije biti više od 0,02 mg/dm² 3-valentnog kroma, niti

• više od 0,5 mg/dm² litija

Debljina premaza iz stavka 1. ovoga članka iznosi u pravilu najviše 60 µm.

Članak 46.

Omekšane poli(vinil-kloridne) folije, premazi i tube općenito smiju sadržavati dopuštena monomerna i/ili polimerna omekšavala u količini do najviše 35%, izraženo na gotov proizvod (odnosno kod višeslojnih folija ili višestranih premaza izraženo na površinski sloj koji dolazi u neposredan dodir s hranom) ako folija ne dolazi u izravan dodir s praškastom i finozrnatom hranom, hranom koja u vanjskoj fazi sadržava masti i ulja, navoštenom i parafiniranom hranom, mlijekom i mliječnim proizvodima, uključujući sir, i hranom koja sadržava etanol ili eterična ulja. Ta se ograničenja ne odnose na folije za pakiranje svježeg mesa.

Dopuštena monomerna omekšavala za te svrhe jesu: dibutilftalat, di-2-etilheksilftalat, dicikloheksilftalat, butilbenzilftalat, di-izodecilftalat, di-izononilftalat, di-n-heksil- azelat, dibutilsebacat, di-2-etilheksiladipat, acetiltributilcitrat, acetil-tri-2-etilheksilcitrat, difenil-2-etilheksilfosfat, esteri alkilsulfonskih kiselina (C₁₂-C20) s fenolima i di-izononilftalat.

Dopuštena polimerna omekšavala za te svrhe jesu: poliesteri adipinske kiseline i 1,3-butandiola, poliesteri adipinske kiseline i 1,3-butandiola i 1,6-heksandiola i poliesteri adipinske kiseline i 1,3– i/ili 1,4-butandiola i/ili 1,2-propandiola čije su slobodne hidroksilne grupe acetilirane.

Ako su u polimerima zastupljena navedena monomerna i polimerna omekšavala, oni ne smiju sadržavati stabilizatore na bazi organski vezanog kositra.

Omekšane poli(vinil-kloridne) folije s velikom propustljivošću kisika, koje služe za pakiranje svježeg mesa, smiju sadržavati ukupno najviše 22% ovih omekšavala: di-2-etilheksiladipat, acetiltributilcitrat, esteri alkilsulfonskih kiselina (C₁₂-C20) s fenolima i di-n-heksilazelat. Ako ove folije služe isključivo za pakiranje svježeg mesa, ne smiju biti deblje od 20 µm, a na 1 kg pakiranog mesa ne smiju otpustiti više od 60 mg omekšavala iz ovog stavka.

Udio monomernog vinil-klorida u polimernom materijalu na bazi poli(vinil-klorida), ili koji ga sadrži, ne smije biti veći od 1mg/kg, a u hranu ne smije prijeći više od 0,01 mg/kg.

Sadržaj monomernog vinil-klorida u materijalima i predmetima i specifična migracija monomernog vinil-klorida koji materijali i predmeti otpuštaju u hranu, određuje se s plinskom kromatografijom primjenom metode »head space«.

Specifična migracija iz stavka 7. ovoga članka, u načelu se određuje u hrani. Ako iz tehničkih razloga to nije moguće određivanje monomernog vinil-klorida u pojedinoj vrsti hrane određuje se u odgovarajućoj modelnoj otopini,

Metode za određivanje sadržaja vinil–klorid monomera u materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom i vinil- klorid monomera koji meterijali i predmeti otpuštaju u hranu nalaze se u Dodacima 2. i 3. ovoga Pravilnika.

Članak 47.

Pod polimernim materijalima namijenjenim za primjenu u mikrovalnim aparatima tj. pri temperaturi do 150°C podrazumijevaju se materijali prikladni za tu namjenu u obliku sljedećih gotovih proizvoda: posuđe za višekratnu namjenu, ambalaža i folije za jednokratnu primjenu.

Predmeti iz stavka 1. ovoga članka moraju odgovarati uvjetima određenim člancima 32. do 71. ovoga Pravilnika.

Na predmetima mora biti označeno ako su namijenjeni za jednokratnu uporabu. Ako su namijenjeni za višekratnu uporabu, moraju imati razumljivo upozorenje s ograničenjima primjenjivosti za određenu hranu i preciznu uputu o radnjama koje je potrebno poduzeti prije primjene.

Poli(vinil-klorid) bez omekšavala

Članak 48.

Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji poli(vinil-klorida) bez omekšavala za izradu predmeta mogu se primijeniti:

• vinil-klorid

• viniliden-klorid

• trans-dikloretilen

• vinilester alifatskih karboksilnih kiselina C₂-C18

• ester akrilne i metakrilne i/ili maleinske odnosno fumarne kiseline s monofunkcional-nim alifatskim zasićenim alkoholima C₁-C18 i monofunkcionalnim alifatskim zasićenim alkoholima C₃-C18

• vinileter iz monofunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola C₁-C18

• propilen, butadien

• maleinska, fumarna, itakonska, akrilna i metakrilna kiselina, ukupno najviše 8%

• kopolimeri i njihove mješavine uz uvjet da udio poli(vinil-klorida) prevladava u smjesi, i to:

1. klorirani poliolefini sa sadržajem klora do 56%

2. kopolimeri butadiena i akrilonitrila

U proizvodnji pjenastih polimerizata smije se koristiti:

• azodikarbonamid, najviše 1%

• citronska kiselina, te natrijeve, kalijeve i kalcijeve soli citronske i ugljične kiseline, ukupno najviše 10%

Ako gotovi proizvodi izrađeni od poli(vinil-klorida) bez omekšavala sadrže više od 1,5% kliznih sredstava ne smiju se dodavati stabilizatori na bazi organski vezanog kositra.

Određivanje globalne migracije u gotovim proizvodima izrađenim od poli(vinil-klorida) bez omekšavala provodi se stajanjem tijekom 10 dana pri temperaturi od 40°C u vodenim modelnim otopinama: destiliranoj vodi, 3% v/v octenoj kiselini i 10% v/v etilnom alkoholu i u standardnoj masnoći.

Sadržaj kositra iz stabilizatora na bazi organski vezanog kositra u vodenim modelnim otopinama ne smije iznositi više od 5 μg/dm², a u standardnoj masnoći više od 10 μg/dm².

U gotovom proizvodu sulfatni pepeo ne smije iznositi više od 4% izraženo na polimerni materijal.

Sadržaj monomernog akrilonitrila u gotovom proizvodu ne smije biti veći od 5 mg/kg, a u hranu ne smije prijeći u količini većoj od granice osjetljivosti priznate metode.

Polietilen

Članak 49.

Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji polietilena za izradu predmeta mogu se primijeniti:

a) monomeri: etilen

b) komonomeri (s time da udio etilena mora prevladavati):

viši α-olefini, kao: propilen, butilen, 1-okten – ukupno najviše 10% (ako je 1-okten jedini komonomer ne smije ga biti više od 21%),

vinil-acetat najviše 10% (osim ukoliko gotovi proizvod dolazi u neposredan dodir s masnom hranom u kojem slučaju udio vinil-acetata ne smije prijeći 5%),

• n-butilester akrilne kiseline najviše 20%,

• metilester akrilne kiseline najviše 10%

• 4-metil-1-penten najviše 22%.

Polietilenu se mogu dodavati i sljedeći polimerizati, odn. kopolimeri, uz uvjet da polietilen prevladava u smjesi:

• kopolimeri iz etilena, propilena, butilena, vinil estera i nezasićenih alifatskih kiselina i njihovih soli i estera uz uvjet da gotovi proizvod ne dolazi u neposredan dodir s mastima i uljima, kao i hranom koja u vanjskoj fazi sadrži mast

• polipropilen

• poliizobutilen, izobutilen kopolimeri i smjese poliizobutilena s polimerizatima

• 1-polibuten, najviše 15,0%

• polistiren koji je dobiven isključivo polimerizacijom stirena, najviše 10,0%

• hidrirani policiklopentadien, najviše 3,0% – ako je u smjesi s kopolimerom iz polietile-na i vinil acetata i ako sadržaj vinil acetata iznosi više od 5%, gotovi proizvod ne smije doći u neposredan dodir s masnom hranom.

Iznimno, za proizvodnju brtvila za čepove za boce mogu se koristiti sljedeći monomeri:

• butadien i stiren (butadien mora prevladavati u smjesi)

• butadien, stiren i/ili divinilbenzen

• izobutilen i izopren

• etilen, propilen i/ili alkenil bornenen i

• etilen i vinil acetat.

U gotovom proizvodu izrađenom od polietilena s komonomerima iz stavka 1. ovoga članka sadržaj monomera ne smije biti veći od:

• za n-butilester akrilne kiseline 1,0 mg/kg, s time da debljina folije ne smije prijeći 0,25 mm

• za etilester akrilne kiseline 1,0 mg/kg

• za 4-metil-1-penten 0,02 mg/kg, s time da migracija u modelnu otopinu ne smije biti veća od 10 μg/kg.

Za izradu polietilen-vinil-acetat-kopolimera ne smije se primijeniti hidrirani poli(ciklopentadien) koji sadrži: cinkdibutilditiokarbamat.

Polietilen i gotovi proizvod iz polietilena ne smije sadržavati više od:

• 0,1% oksida kalcija, magnezija, aluminija, silicija, titana, kroma, vanadija i cirkonija, kao ostataka katalizatora. Gotov proizvod ne smije sadržavati više od 10 mg/kg Cr, 20 mg/kg vanadija, kao niti 100 mg/kg cirkonija.

• 0,1% stabilizatora.

Polietilen koji dolazi u dodir s masnom hranom ili s hranom čija je vanjska faza mast ne smije sadržavati od stabilizatora:

• 2,6-ditercijarni-butil-4-metilfenol u količini većoj od 0,2%

• 3,5-bis-(tercijarnibutil)heksadecil-4-hidroksibenzoat u količini većoj od 0,5%, s time da ga u hranu ne smije prijeći više od 0,5mg/dm² stajanjem u standardnoj masnoći tijekom 10 dana pri temperaturi od 40°C.

• 4,4-tio-bis-(3-metil-6-tercijarnibutil-1-fenol) u količini većoj od 0,15%, s time da ga u hranu ne smije prijeći više od 0,05 mg/dm² stajanjem u masti tijekom 10 dana pri temperaturi od 40°C.

Polietilen ne smije sadržavati ukupno više od 0,2% amida stearinske, palmitinske, oleinske, behenske i eruka kiseline.

Članak 50.

U proizvodnji predmeta od polietilena koji u primjeni dolaze u neposredan dodir s vodom za piće kao komonomeri mogu se koristiti samo:

• propilen,

• butilen i

• 4-metil-1-penten; ukupno α -olefina može biti najviše 10% i

• vinil acetat u količini do najviše 10%.

Polimerizatima iz etilena i komonomera iz stavka 1. ovoga članka mogu se dodavati, polimerizati i kopolimeri iz stavka 2. članka 49. ovoga Pravilnika, osim 1-polibutena. uz uvjet da u smjesi prevladava polietilen.

U gotovim proizvodima iz stavka 1. ovoga članka sadržaj krom(VI)kationa ne smije biti veći od 0,05 mg/kg, a vanadija, izraženo kao V2O5, veći od 20 mg/kg.

U cijevima izrađenim od polietilena, a koje su namijenjene za transport vode za piće može se upotrebljavati do 2,5% čađe i do 3% punila s time da u vodu ne smiju otpuštati fluorescirajuće supstancije.

Polipropilen

Članak 51.

Kao ulazne sirovine pri proizvodnji polipropilena za izradu predmeta mogu se primijeniti pojedinačno i u smjesi:

a) monomer: propilen

b) komonomeri: – etilen

– butilen, najviše 35% pri debljini sloja 10 μm ukoliko dolazi u neposredan dodir s masnom hranom, a najviše 12% ukoliko je sloj deblji od 10 μm

– 4-metilpenten

– 3-metilbuten

c) polimeri: – polietilen, s time da prevladava polipropilen

– polistiren najviše 10%

– poli(1-buten) 10 do 50% ovisno o indeksu topljivosti

– poli(4-metil-1-penten) najviše 50%

– nižemolekularni poliolefin najviše 5% s time da folija ne smije biti deblja od 15 μm ukoliko dolazi u neposredan dodir s mastima, uljima ili masnom hranom čija je vanjska faza mast, a za ostalu hranu debljina folije ne smije biti veća od 100 μm

d) kopolimeri: – butadien odnosno izopren i stiren i to najviše 15% ako dolaze u dodir s hranom čija je vanjska faza mast; u smjesi mora u svakom slučaju prevladavati polipropilen

– etilen-propilen-dienski kaučuk najviše 20%

– polipropilen i anhidrid maleinske kiseline najviše 6,5%.

Za polipropilenske slojeve u folijama može se koristiti klorirani polipropilen s manje od 26% klora i težine manje od 15 mg/dm².

Polipropilen i gotovi proizvod iz polipropilena ne smiju sadržavati više od:

• 0,1% oksida kalcija, aluminija, silicija, titana, kroma i vanadija, kao ostataka katalizatora.

• 1,0% stabilizatora

Ako se kao katalizator koristi cirkonijev oksid u polipropilenu ga ne smije biti više od 0,1%, a u gotovom proizvodu više od 0,01% izraženo kao cirkonij.

Gotov proizvod ne smije sadržavati više od 0,05 mg/kg krom(VI)kationa, kao niti više od 20 mg/kg vanadija izraženo kao V2O5.

Gotov proizvod ne smije sadržavati više od 0,032% p-etoksietilbenzoata.

Polipropilen koji se koristi za izradu predmeta i dolazi u neposredan dodir s hranom čija je vanjska faza mast ili ulje, ne smije sadržavati više od 0,2% 2,6-ditercijarnog-butil-4-metilfenola.

Specifična migracija stabilizatora 3,5-bis (tercijarni-butil)-heksadecilester-4-hidroksibenzojeve kiseline iz gotovoga proizvoda u standardnu masnoću ne smije biti veća od 0,5 mg/dm² nakon desetodnevnog kontakta pri temperaturi od 40°C.

Stabilizator 4,4-tiobis-(3-metil-6-tercijarni-butilfenol-1) smije se dodavati do najviše 0,15%, a u standardnu masnoću ga ne smije prijeći više od 0,05 mg/dm² nakon desetodnevnog kontakta pri temperaturi od 40°C.

Polipropilen ne smije sadržavati pojedinačno ili ukupno više od 0,2% amida stearinske, oleinske ili eruka kiseline.

Članak 52.

U proizvodnji predmeta od polipropilena koji u primjeni dolaze u neposredan dodir s vodom za piće kao komonomeri mogu se koristiti:

• etilen,

• 4-metilpenten,

• 3-metilbuten i

• butilen, ukupno najviše 10%, odnosno ako je dodan samo butilen kao monomer ne smije ga biti više od 12%.

Polimerizatima iz polipropilena i komonomera iz stavka 1. ovoga članka mogu se dodavati, uz uvjet da u smjesi prevladava polipropilen, sljedeći polimerizati i/ili kopolimeri:

• sam polietilen i

• polistiren, kojeg ne smije biti više od 10%.

Gotovi proizvodi iz stavka 1. ovoga članka moraju u pogledu sadržaja krom(VI)kationa, vanadija i stabilizatora odgovarati uvjetima propisanim člankom 51. ovoga Pravilnika.

U cijevima izrađenim od polipropilena, a koje su namijenjene za transport vode za piće može se upotrebljavati do 2,5% čađe i do 3% punila s time da u vodu ne smiju otpuštati fluorescirajuće supstancije.

Polistiren

Članak 53.

Kao temeljna ulazna sirovina pri proizvodnji polistirena za izradu predmeta može se primijeniti stiren.

Gotovi proizvodi izrađeni od polistirena ne smiju sadržavati više od 500 mg/kg monomernog stirena.

Kopolimeri ne smiju sadržavati više od 5 mg/kg zaostalog akrilonitrila i metakrilonitrila, a ako su namijenjeni za ambalažu za piće više od 1 mg/kg. U hranu ne smije prijeći više od 0,02 mg/kg akrilonitrila iz kopolimera stirenakrilonitrila i metakrilonitrila tijekom 10 dana pri temperaturi od 40°C.

Pjenasti polistiren ne smije sadržavati više od 1,0 g/L heksabromciklododekana. Stajanjem tijekom 14 dana pri temperaturi od 20 ± 2°C u kokosovoj masti ne smije otpustiti broma više od 1 mg/kg.

Predmeti od nepjenastog polistirena ne smiju otpustiti nakon 24 satnog zagrijavanja pri 90°C više od 15 mg/dm² hlapljivih organskih sastojaka. Predmeti od pjenastog polistirena smiju otpustiti pod istim uvjetima 15 mg/dm² hlapljivih organskih sastojaka uvećano za 1 mg/kg, što potječe od broma iz dodanog heksabromciklododekana.

Kopolimeri stirena

Članak 54.

Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji kopolimera stirena za izradu predmeta mogu se primijeniti sljedeći monomeri:

• stiren

• α-metilstiren

• viniltoluen

• divinilbenzen

• akrilonitril

• etilenoksid

• butadien

• esteri fumarne i maleinske kiseline sa zasićenim alifatskim alkoholima C₁-C8 s jednom OH-skupinom

• esteri akrilne kiseline sa zasićenim alifatskim alkoholima C₁-C8 s jednom OH-skupinom

• esteri metakrilne kiseline sa zasićenim alifatskim alkoholima C₁-C8 s jednom OH-skupinom

• ester di-metakrilne kiseline i 1, 3-butilenglikola, najviše 0,15%

• akrilna kiselina

• metakrilna kiselina

• anhidrid maleinske kiseline

• metakrilamid-metiloleter

• vinilmetileter

• vinilizobutileter

• smjesa jednakih dijelova n-dodecilmetakrilata i n-tetradecilmetakrilata, ukupno najviše 2,0%; zaostala količina oba monomera u gotovom proizvodu može biti najviše 200 mg/kg.

Udio polimerizata od stirena i/ili α-metilstirena i/ili viniltoluena mora u svakom slučaju prevladati u smjesi.

Monomerni akrilonitril ne smije prijeći u hranu u količini većoj od granice osjetljivosti priznate metode.

Specifična migracija stabilizatora 4,4’-tiobis-(3-metil-6-tercijarnog butilfenola) iz gotovog proizvoda stajanjem u standardnoj masnoći tijekom 10 dana pri temperaturi od 40°C ne smije biti veća od 50 μg/dm².

Sadržaj epoksidiranog sojinog ulja u gotovom proizvodu ne smije iznositi više od 2%.

Za proizvodnju teško zapaljivih pjena kao zaštitno sredstvo protiv gorenja može se primijeniti heksabromciklododekan u količini od najviše 1,0 g/L pjenastog materijala.

Gotov proizvod ne smije stajanjem tijekom 14 dana pri temperaturi od 20 ± 2°C u kokosovoj masti otpustiti broma više od 1 mg/kg.

Ukupan udio cinka u gotovom proizvodu ne smije iznositi više od l%.

Sadržaj litija u gotovom proizvodu ne smije iznositi više od 185 mg/kg.

Disperzije od umjetnih masa bez omekšavala

Članak 55.

Kao temeljne ulazne sirovine za proizvodnju disperzija od umjetnih masa bez omekšavala, namijenjenih za premazivanje predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom mogu se koristiti sljedeći monomeri:

• esteri akrilne i metakrilne kiseline s monofunkcionalnim alifatskim zasićenim alkoholima i hidroksieterima dužine lanca C₁-C18

• vinilester alifatskih zasićenih karboksilnih kiselina dužine C₁-C18

• vinil-klorid i viniliden-klorid

• akrilonitril i metakrilonitril

• etilen, butadien, izopren, izobutilen, propilen, tetrafluoretilen i stiren

• ester maleinske i fumarne kiseline s monofunkcionalnim alifatskim zasićenim alkoholima dužine lanca C₁-C18 ili monofunkcionalnim alifatskim nezasićenim alkoholima dužine lanca C₃-C18

• ester alifatskih karboksilnih kiselina dužine lanca C₃-C₁₂ s nezasićenim alkoholima dužine lanca C₃-C18

• ester nezasićenih alifatskih dikarboksilnih kiselina s polietilenglikolom i/ili polipropilenglikolom

• vinileter monofunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola dužine lanca C₁-C18

• akrilna, metakrilna, krotonska, maleinska, fumarna, itakonska, stirensulfonska kiselina, vinilpirolidon, akrilamid, metakrilamid, N-metilolakrilamid, N-metilolmetakrilamid, N-vinil-N-metilacetamid, vinilsulfonska kiselina, najviše 8% ukoliko do umrežavanja dolazi tijekom naknadne obrade, a nikako je ne smije biti više od 12%.

• ester maleinske odnosno fumarne kiseline i itakonske kiseline (u omjeru 1:1) s monofunkcionalnim alifatskim zasićenim alkoholima dužine lanca C₁-C18, najviše 8% ukoliko do umrežavanja dolazi tijekom naknadne obrade, a nikako je ne smije biti više od 25%

• ester metakrilne kiseline i dimetilaminoetanola

• ester akrilne i metakrilne kiseline s difunkcionalnim alifatskim alkoholima dužine lanca C₂-C18

• divinil- i dialilester zasićenih i nezasićenih alifatskih dikarboksilnih kiselina dužine lanca C₃-C18

• vinil- i alilester akrilne i krotonske kiseline

• trialilcijanurat

• 2-sulfoetilmetakrilat, najviše 1,5% (premazi s ovim monomerom ne smiju se primjenjivati za ambalažu namijenjenu za tekuću hranu).

Premazi iz stavka 1. ovoga članka u pogledu zdravstvene ispravnosti moraju odgovarati odredbama članka 32. do 72. ovoga Pravilnika.

Polikarbonat

Članak 56.

Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji polikarbonata za izradu predmeta mogu se primijeniti:

• 4,4’-dioksi-difenil-2,2-propan

• 4,4’-dioksi-difenil-1,1-cikloheksan

• 2,6-bis-(2’-hidroksi-5’-metilbenzil)-4-metilfenol, najviše 1%

• 1,4-bis-(4’,4«-dihidroksitrifenil-metil)benzol, najviše 1%

• difenilkarbonat.

• fozgen

• dikloridtereftalne kiseline

• dikloridizoftalne kiseline

• 4,4’-dioksi-difenil-3,3’-oksindol, najviše 1%

• 3,3’-bis-(3-metil-4-hidroksifenil)-2-indolinon, najviše 1%

• kopolimeri stirena, butadiena i akrilonitrila uz uvjet da u smjesi prevladava polikarbonat.

U gotovom proizvodu iz stavka 1. ovoga članka sulfatni pepeo ne smije iznositi više od 0,5% izraženo na polimerni materijal.

Poliesteri tereftalne kiseline i diola

Članak 57.

Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji poliestera tereftalne kiseline i diola (npr. PET) za izradu predmeta mogu se primijeniti:

• Etilenglikol

• 1,4-butandiol

• 1,4-dihidroksimetilcikloheksan

• tereftalna kiselina

• izoftalna kiselina, najviše 25%

• adipinska kiselina

• azelainska kiselina

• sebacinska kiselina

• dimetilester tereftalne kiseline

• dimetilester azelainske kiseline

• dimetilester sebacinske kiseline

• oligomeri diglicid etera 4,4’-dioksidifenil-2,2-propana (tzv. bisfenol A-diglicidiletera) najviše 2,0%

• polietilenglikol, najviše 10%

• polietilen

• polipropilen.

Za vezanje slobodnog acetaldehida može se primijeniti do 0,05% amida antranilne kiseline.

Sadržaj cinka u gotovim proizvodima iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti veći od 1,0% i čađe više od 2%.

Ukoliko se koriste katalizatori na bazi fosfatnog poliestera u gotovom proizvodu ne smije zaostati više od 125 mg/kg fosfora.

Poliamidi

Članak 58.

Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji poliamida za izradu predmeta mogu se primijeniti pojedinačno i u smjesi:

• ravnolančane ω-aminokarbonske kiseline (C6-C₁₂) i njihovi laktami

• heksametilendiamin adipinske, azelainske, sebacatne, dodekandikarbonske i heptadekandikarbonske kiseline

• izoftalna kiselina

• bis(4-aminocikloheksil)-metan

• 2,2-bis(4’-aminocikloheksil)-propan

• 3,3’ dimetil-4,4’-diaminodicikloheksil-metan (čiji ostatak u gotovom proizvodu ne smije iznositi više od 0,2 mg/kg)

• tereftalna kiselina ili njezin dimetilester

• 1,6-diamino-2,2,4-trimetilheksan

• 1,6-diamino-2,4,4-trimetilheksan

• heksametilendiamin (čiji ostatak u gotovom proizvodu ne smije iznositi više od 12 mg/kg)

• 1-amino-3-aminometil-3,5,5-trimetil-cikloheksan

• polietilen

• kopolimeri etilena, propilena, butilena, vinilestera i nezasićenih alifatskih kiselina, kao i njihovih soli i estera, uz uvjet da ne sadrže nedopuštene aditive ukoliko gotovi proizvod dolazi u neposredan dodir s mastima, uljima ili hranom čija je vanjska faza mast

• polivinilpirolidon, najviše 1,0%.

Udio poliamida u smjesi mora u svakom slučaju prevladati.

Gotov proizvod izrađen od poliamida ne smije sadržavati više od 1% cinka.

Poliamidi koji sadrže N´N-bis-3-[3,5-ditercijarnibutil-4-hidroksifenil)-propionil]-heksametilen- diamin kao stabilizator ne smiju se koristiti za izradu posuđa, pribora, opreme i uređaja za hranu koja sadrži etanol.

Poliamidi ne smiju sadržavati zaostalih monomera i niskomolekularnih razgradnih produkata više od 2%, izraženo na poliamid.

Ako predmet izrađen od poliamida u primjeni dolazi u neposredan dodir s hranom čija je vanjska faza voda, gotovi proizvod se zbog mogućega negativnog utjecaja na organoleptička svojstva hrane mora podvrgnuti dužoj toplinskoj obradi.

Duromeri Melaminformaldehidne, fenolformaldehidne i ureaformaldehidne mase

Članak 59.

Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji melaminformaldehidnih, fenolformaldehidnih i ureaformaldehidnih masa za izradu predmeta mogu se primijeniti:

• melamin sam ili u smjesi s ureom ili formaldehidom

• fenol, najviše 1%

Prešane mase iz stavka 1. ovoga članka, ako sadrže fenol kao ulaznu sirovinu ne smiju se primijeniti za izradu ambalaže za hranu, nego samo za izradu kućanskih i kuhinjskih aparata. Takve mase ne smiju otpuštati više od 1,0 mg/dm² fenola.

Gotovi proizvodi izrađeni od melaminformaldehidne mase ne smiju otpuštati u modelnu otopinu više od 3 μg/mL (0,5 mg/dm²) formaldehida. Ispitivanje se provodi u destiliranoj vodi, 3% (v/v) octenoj kiselini i 15% (v/v) etilnom alkoholu nakon stajanja tijekom 30 minuta pri 80°C.

Ako se urea-formaldehidna ili melamin-formaldehidna masa koriste za impregnaciju u svrhu oplemenjivanja papira i kartonske ambalaže za hranu gotovi proizvodi ne smiju otpuštati više od 1 mg/dm² formaldehida.

Nezasićeni poliesteri

Članak 60.

Kao monomeri za proizvodnju nezasićenih poliestera za izradu predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom mogu se koristiti:

• fumarna kiselina

• maleinska kiselina

• metakrilna kiselina

• adipinska kiselina

• ftalna kiselina

• izoftalna kiselina

• tereftalna kiselina

• hidrirane odnosno halogenirane ftalne kiseline

• smolne kiseline

• alifatski i alifatski supstituirani mono i polifunkcionalni alkoholi do C18

• alkoksilirani i hidrirani fenoli i bisfenoli

• stiren

• vinil-toluen

• ester akrilne i metakrilne kiseline i alkohola C₁-C₄

• triciklodekandimetanol.

U proizvodnji predmeta od nezasićenih poliestera kao ojačavala mogu se koristiti staklene niti (»staklena vuna«) uz uvjet da ne zaostanu na površini proizvoda.

Prije nego se gotov proizvod iz stavka 1. ovoga članka stavi u promet potrebno ga je dostatno grijati i potom 1 – 2 sata temeljito isprati vrućom vodom temperature od 80°C ili podvrgnuti vrućoj pari.

Gotovi proizvodi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju sadržavati više od 25 mg/dm² hlapljivih organskih sastojaka određenih sušenjem tijekom 24 sata pri temperaturi od 90°C, niti više od 5 mg/dm² u vodi topljivih sastojaka, računato na čistu smolu.

Gotovi proizvodi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju otpuštati u hranu ili njene model otopine više od 1 mg/kg dušika iz ubrzivača – tercijarnih amina na bazi anilina ili toluidina.

Silikoni (organopolisiloksani)

Članak 61.

a) silikonska ulja

Kao temeljne ulazne sirovine za proizvodnju silikonskih ulja koja se koriste u proizvodnji predmeta mogu se koristiti:

1. linearni ili razgranati i/ili ciklički1 organopolisiloksani koji sadrže samo metil-grupe, ili n-alkil(C₂-C₃2)-, fenil1- i /ili hidroksilne grupe na atomu silicija, kao i njihovi kondenzacijski produkti s polietilen- i /ili polipropilenglikolom i/ili polialkilen(C₂-C₄)glikolmonoalkil(C₁-C₄)eterom;

2. linearni ili razgranati organopolisiloksani kao u točki 1. stavka 1. ovoga članka s dodatno najviše 5% vodika i/ili alkoksi(C₂-C₄)- i/ili karboalkoksialkil(-(CH2)2-17-C(O)-O-(CH2)0-17CH3)- i/ili hidroksialkil(C₁-C₃)-grupa na silicijevom atomu;

Emulzijama silikonskih ulja iz stavka 1. ovoga članka mogu se dodati kao konzervansi formaldehid i sorbinska kiselina i to u količini do najviše 0,1%, uz uvjet da specifična migracija formaldehida u ekstraktu gotovog proizvoda ne iznosi više od 3 µg/mL.

b) silikonske smole/mase

Kao temeljne ulazne sirovine za proizvodnju silikonskih smola/masa koje se koriste za izradu predmeta mogu se primijeniti:

• linearni i razgranati organopolisiloksani koji sadrže samo metil-grupe i/ili n-alkil(C₂-C₃2)-, i/ili fenil1-, i/ili vinil-, i/ili hidroksil- i/ili alkoksi(C₁-C₄)-, i/ili hidrogen- i/ili karboalkoksialkil(-(CH2)2-17-C(O)-O-(CH2)0-17CH3)-, i/ili hidroksialkil(C₁-C₃)-grupe na silicijevom atomu, kao i u kombinaciji s polikondenzacijskim produktima (esterima) od: izoftalne ili tereftalne kiseline, etandiola, trimetilolpropana, 4,4’-dioksidifenil-2,2-propana (bisfenol A), glicerina ili pentaeritrita

Ukoliko se silikonske smole koriste kao premazi za papir, mogu im se dodavati: karboksimetil celuloza, škrobovi, alginati, kazein, kruti parafin i voskovi, disperzije na bazi kopolimera estera akrilne i metakrilne kiseline, butadiena i stirena te polivinilalkohol.

Silikonske smole/mase moraju biti tako kondenzirane, da u hranu mogu prijeći samo tehnički neizbježne količine.

c) silikonski elastomeri

Kao temeljne ulazne sirovine za proizvodnju silikonskih elastomera koji se koriste za izradu predmeta mogu se koristiti:

• temeljne ulazne sirovine iz stavka 1. ovog članka (za silikonska ulja)

• organopolisiloksani s vinil-grupama na silicijevom atomu

• produkti adicije od trivinilcikloheksana i α,ω-dihidrogenpolihidrogen-metildimetil-siloksana, najviše 10%

• 1-dodecen, najviše 20%.

Ako se u proizvodnji silikonskih elastomera za umrežavanje koriste aminski spojevi, u gotovom proizvodu ne smiju biti prisutni cikloheksilamin, odnosno sekundarni butilamin, odnosno butanonoksim niti njihovi produkti.

Silikonski elastomeri ne smiju otpuštati više od 0,5% hlapivih organskih sastojaka, niti više od 0,5% ekstraktivnih sastojaka.

Poliuretani

Članak 62.

Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji umreženog poliuretana koji se koristi kao sloj ljepila u proizvodnji višeslojnih folija za pakiranje hrane, posebice višeslojne folije izrađene od polimernih materijala i/ili papira i/ili aluminijske folije, mogu se koristiti:

a) Poliesterpolioli na bazi:

• ugljične kiseline

• adipinske kiseline

• ftalne kiseline

• trimelit kiseline(=benzol-1,2,4-trikarbonska kiselina)

• sebacinske kiseline

• maleinske kiseline

• etandiola

• 1,2-propandiola

• 1,3-butandiola

• 1,4-butandiola

• 2,2-dimetil-1,3-propandiola

• 1,1,1-trimetilolpropana

• dietilenglokola

• 1,6-heksandiola

• glicerina

b) polieterpolioli

c) polimeri i kopolimeri, uz uvjet da u smjesi prevladava poliuretan:

• celuloza nitrat

• kopolimeri iz vinil-klorida i vinil-acetata i/ili vinil-propionata

• epoksidi na bazi (4,4’-dioksi-2,2’-difenil) propana i epiklorhidrina

• viniliden-klorid kopolimeri.

U proizvodnji gotovog proizvoda iz stavka 1. ovoga članka kao ubrzivač može se koristiti kaprolaktam u količini od najviše 1,0%, a u smislu produljenja polimernog lanca triizopropanolamin u količini od najviše 5,0%.

Triizopropanolamin iz stavka 2. ovoga članka ne smije sadržavati više od 5% diizopropanolamina.

Sadržaj poliuretanskog ljepila nakon odstranjenja otapala ne smije iznositi više od 10 g/m².

U hranu, s kojom ljepljena folija dolazi u neposredan dodir, ili njezine modelne otopine ne smiju prijeći otapala, niti amini. Gotov sloj ljepila iz stavka 1. ovoga članka u višeslojnoj ambalaži ne smije utjecati na organoleptička svojstva hrane ili njezine modelne otopine.

Članak 63.

Predmeti izrađeni od poliuretana dijele se prema uvjetima u primjeni u tri kategorije:

• Kategorija 1 – obuhvaća predmete koji su duže od 24 sata u neposrednom dodiru s hranom (npr. spremnici za skladištenje hrane, premazi za spremnike, brtvila velike površine, ambalaža, posebice u obliku folija ili vrećica i sl.); uvjeti ispitivanja: kontakt s modelnim otopinama 10 dana pri temperaturi od 40°C; globalna migracija: najviše 20 mg/dm²

• Kategorija 2 – obuhvaća predmete koji su duže od 8 sati u neposrednom dodiru s namirnicama (npr. cijevi i različiti premazi, npr. za transportne trake i sl.); uvjeti ispitivanja: kontakt s modelnim otopinama 24 sata pri temperaturi od 40°C; globalna migracija: najviše 20 mg/dm²

• Kategorija 3 – obuhvaća sljedeće predmete

a) one koji su u neposrednom dodiru s hranom najviše 10 minuta (npr. navlake za valjke, oblici za čokoladne i praline bombone, lijevane stijenke i trake, dijelovi na punilicama boca i sl.); uvjeti ispitivanja: kontakt s model otopinama 30 minuta pri temperaturi od 40°C; globalna migracija: najviše 20 mg/dm²;

b) one koji su u neposrednom dodiru isključivo sa suhom hranom (npr. premazi i »krov« u silosima za žitarice, premazi za transportne trake za suhu hranu, strugalo za sito za brašno, industrijski spremnici za skladištenje suhe hrane i sl.); uvjeti ispitivanja: kontakt s modelnim otopinama 30 minuta pri temperaturi od 40°C; specifična migracija: sadržaj primarnih aromatskih amina, heksametilendiamina i diola u modelnim otopinama ne smije biti veći od granice osjetljivosti priznate metode, a sadržaj fenola ne smije biti veći od 0,5 mg/dm²; globalna migracija se ne određuje.

Uvjeti ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i za određivanje specifične migracije niskomolekularnih supstancija u modelne otopine.

Za predmete koji nisu obuhvaćeni u stavku 1. ovoga članka koriste se uvjeti ispitivanja prema Tablici 5. ovoga Pravilnika.

Članak 64.

Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji poliuretana za izradu predmeta mogu se koristiti:

a) za predmete iz kategorije 1:

• adipinska kiselina

• ugljična kiselina (iz difenilkarbonata)

• 1,2-etandiol

• 1,2-propandiol

• glicerin

• 1,6-heksandiol

• 1,4-butandiol

• 2,2-dimetilpropandiol

• dietilenglikol

• poliesteri navedenih diola i kiselina

• polieter na bazi etilenoksida, propilenoksida i/ili tetrahidrofurana sa slobodnim hidroksilnim grupama

• heksametilen-1,6-diizocijanat

• difenilmetan-2,4´-diizocijanat i difenilmetan-4,4´-diizocijanat, 2,4-toluilendiizocijanat, 2,6-toluilendiizocijanat, 2,4-toluilendiizocijanatdimer

b) za predmete iz kategorije 2 i kategorije 3 mogu se koristiti osim sirovina navedenih za kategoriju 1 i sljedeće sirovine:

• ulje ricinusa

• naftilen-1,5-diizocijanat

Predmeti izrađeni od poliuretana ne smiju sadržavati slobodne diole, primarne aromatske amine, heksametilendiamin, monomerne izocijanate, odnosno njihova migracija u hranu ili njene model otopine mora biti manja od granice osjetljivosti priznatih metoda, a sadržaj fenola ne smije biti veći od 0,5 mg/dm².

Elastomeri

Članak 65.

Predmeti izrađeni od elastomera dijele se prema uvjetima u primjeni u pet kategorija:

• Kategorija 1 – obuhvaća predmete koji su duže od 24 sata do više mjeseci u neposrednom dodiru s hranom (npr. Spremnici za skladištenje hrane, premazi za spremnike, brtvila velike površine, prstenasta brtvila za staklenke i boce); uvjeti ispitivanja: kontakt s modelnim otopinama 10 dana pri temperaturi od 40°C; globalna migracija:

a) za destiliranu vodu najviše 50 mg/dm²

b) za10%(v/v) etilni alkohol najviše 50 mg/dm²

c) za 3%(v/v) octenu kiselinu najviše 150 mg/dm² od čega organskih niskomolekularnih tvari smije biti najviše 50 mg/dm².

• Kategorija 2 – obuhvaća predmete koji su od 10 minuta do 24 sata u neposrednom dodiru s hranom (npr. Cijevi za provođenje tekuće hrane, čepovi i kapice za boce, prstenasta brtvila za lonce pod pritiskom, cijevi za aparate za kavu, brtvila za poklopce (kante za mlijeko), kuglasti ventili); uvjeti ispitivanja: kontakt s modelnim otopinama 24 sata pri temperaturi od 40°C; globalna migracija:

a) za destiliranu vodu najviše 20 mg/dm²

b) za10% (v/v) etilni alkohol najviše 20 mg/dm²

c) za 3%(v/v) octenu kiselinu najviše 100 mg/dm² od čega organskih niskomolekularnih tvari smije biti najviše 20 mg/dm².

• Kategorija 3 – obuhvaća predmete koji su najviše 10 minuta u neposrednom dodiru s hranom (npr. muzilice (sisne gume), cijevi i brtvila za strojeve u mljekarstvu, membrane, armature, statori za pumpe, navlake za valjke, transportne trake, rukavice i pregače za prehrambenu industriju); uvjeti ispitivanja: kontakt s modelnim otopinama 10 minuta pri temperaturi od 40°C; globalna migracija:

a) za destiliranu vodu najviše 10 mg/dm²

b) za10%(v/v) etilni alkohol najviše 10 mg/dm²

c) za 3% (v/v) octenu kiselinu najviše 50 mg/dm² od čega organskih niskomolekularnih tvari smije biti najviše 10 mg/dm².

• Kategorija 4 – obuhvaća predmete koji u primjeni dolaze vrlo kratko ili samo dijelom svoje površine u neposredan dodir s hranom, a ne spadaju u kategorije 1 do 3 (npr. transportne trake za hranu i navlake za valjke, provodni sistemi za punjenje i pražnjenje brodskih tankova i vagona, brtvila za provodne sisteme, pumpe i sl. za tekuću hranu); za ovu kategoriju se ne zahtijeva određivanje globalne migracije.

• Posebna kategorija – obuhvaća predmete koji se primjenjuju pri konzumiranju hrane, odnosno za koje je predviđeno ili moguće da dolaze u neposredan dodir s usnom šupljinom (npr. nastavci za bočice za hranjenje – sisači, šeširići za dojenje, dude varalice, igračke za malu djecu, baloni); uvjeti ispitivanja navedeni su u članku 77. ovoga Pravilnika.

Članak 66.

Predmeti izrađeni od elastomera mogu biti izrađeni od kaučuka ili lateksa odnosno disperzija kaučuka.

Pod pojmom lateks podrazumijeva se izvorno mlijeko prirodnog kaučuka od biljke Hevea brasiliensis odnosno danas uobičajeno vodena koloidna disperzija prirodnoga ili sintetskoga kaučuka.

Članak 67.

Kao temeljne ulazne sirovine za proizvodnju predmeta od kaučuka mogu se koristiti:

– za elastomere Kategorije 1:

• prirodni kaučuk (svijetle vrste)

• umreženi prirodni kaučuk kao i kopolimeri prirodnog kaučuka s esterima akrilne i metakrilne kiseline s monofunkcionalnim alkoholima C₁-C₄ (koji ne smiju sadržavati p-nitrofenol, bornu kiselinu, kao niti pentaklorfenol natrij)

• polimerizati butadiena i izoprena

• polimerizati i kopolimeri mono- i di-klorbutadiena sa stirenom ili akrilonitrilom (kloroprenski kaučuk)

• kopolimeri butadiena, odnosno izoprena i stirena i/ili akrilonitrila (nitrilni kaučuk) i/ili divinilbenzena i/ili 5-8% akrilne, odnosno metakrilne kiseline

• smjesa polimera iz butadiena, odnosno izoprena i stirena ili hidriranih polimera iz butadiena i stirena s najviše 50% tekućih parafina i u kombinaciji s polimerima koji se mogu dodavati polietilenu (članak 49.), polistirenu (članak 53.), stirenkopolimerima (članak 54.) i polipropilenu (članak 51.), najviše 20%

• kopolimeri izobutilena i izoprena (butilni kaučuk)

• kopolimeri etilena i α-olefina C₃-C₄ i/ili acikličkih (1,4-heksadien) ili cikličkih (diciklopentadien) monomera (etilen propilen kaučuk)

• klorsulfonirani polietilen, te sljedeći polimerni materijali:

– kopolimeri etilena, propilena, butilena, vinil estera i nezasićenih alifatskih kiselina, njihovih soli i estera; nitrilnom kaučuku mogu se dodavati poli(vinil-klorid) homopolimeri; udio kaučuka mora u svakom slučaju prevladavati;

– kopolimeri butadiena odnosno izoprena i stirena blok-kopolimeri ne smiju sami dolaziti u obliku predmeta Kategorije 1 u neposredan dodir s hranom kod koje je vanjska faza mast, ali se mogu primijeniti ukoliko su u kombinaciji s polimerima koji se mogu dodavati polietilenu, kopolimerima stirena i polipropilenu uz uvjet da udio blok-kopolimera ne iznosi više od 15%, ukoliko gotovi proizvod dolazi u neposredan dodir s hranom čija je vanjska faza mast.

U proizvodnji elastomera iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti sljedeći ubrzivači vulkanizacije:

1. o-tolilbiguanid, najviše 1%

2. Zn-N-dialkil-ditiokarbamat (pod »alkil« se podrazumijevaju metil-, etil-, butil– i pentametilen skupine) i/ili

3. Zn-N-etilfenilditiokarbamat, najviše 0,4%

4. tetrametil-tiurammonosulfid

5. Zn-dibenzilditiokarbamat, najviše 0,5%

6. tetrametil-tiuramdisulfid

7. tetraetil-tiuramdisulfid

8. dimetil-difenil-tiuramdisulfid

9. dipentametilentiuramtetrasulfid

10. kaprolaktamdisulfid, najviše 1%

Ukupna količina ubrzivača vulkanizacije 1-5 ne smije iznositi više od 1,2%, a od 6-10 ne više od 3,0%.

U proizvodnji elastomera iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti dopušteni organski i anorganski pigmenti, uz uvjet da odgovaraju zahtjevima članka 13. ovoga Pravilnika i da ne prijelaze u hranu.

– za elastomere Kategorije 2:

temeljnim ulaznim sirovinama za Kategoriju 1 mogu se dodavati i:

• čađa, najviše 30,0%

• ester alkilsulfonske kiseline C10-C20 i fenola, najviše 10,0% i to samo za kloroprenski kaučuk, nitrilni kaučuk i etilen-propilen kaučuk

– za elastomere Kategorije 3:

mogu se dodavati temeljne ulazne sirovine za Kategoriju 1 i 2, uz uvjet da se čađa može dodavati samo ovim predmetima iz Kategorije 3: sisne gume, cijevi i brtvila za strojeve u mljekarstvu, membrane, armature i statori za pumpe,

• cikloheksilaminacetat (samo za gumene rukavice)

• dibenzotiazildisulfid, najviše 1,0% ili cink-2-merkaptobenzotiazol, najviše 1,0%

• difenilguanidin, najviše 0,3%

• N-fenil-N´-(1,3-dimetilbutil)-p-fenilendiamin, najviše 1,5%

• 2-α-metilcikloheksil-4,6-dimetilfenol, najviše 1,0%

• di-2-etilheksiladipat, najviše 10,0% i to samo za kloroprenski kaučuk, nitrilni kaučuk i etilen-propilen kaučuk

• 2,4-bis-dodeciltiometil-6-metilfenol, najviše 0,5%

– za elastomere Kategorije 4:

mogu se dodavati temeljne ulazne sirovine za Kategoriju 1, 2 i 3 i osim toga sirovine potrebne u proizvodnji tehničke gumene robe uz odgovarajuća ograničenja s obzirom na namjenu;

– za elastomere iz Posebne kategorije:

kao temeljne ulazne sirovine mogu se koristiti:

• prirodni kaučuk (svijetle i predumrežene vrste)

• cis-1-4-poliizopren,

• prirodni kaučuk – lateks

• blok-kopolimeri iz butadiena, odnosno izoprena i stirena

• smjese blok-kopolimera butadiena, odnosno izoprena i stirena ili hidriranih blok-kopolimera iz butadiena i stirena s najviše 50% tekućih parafina i u kombinaciji s polimerima koji se mogu dodavati polietilenu (članak 49.), polistirenu (članak 53.), kopolimerima stirena (članak 54.) i polipropilenu (članak 51.), najviše 20%

Lateks konzerviran bornom kiselinom i pentaklorfenol natrijem ne smije se upotrijebiti u proizvodnji elastomera Posebne kategorije.

Članak 68.

Kao temeljne ulazne sirovine za proizvodnju predmeta od lateksa i disperzija kaučuka mogu se koristiti – za elastomere Kategorije 1:

• Lateks i disperzije iz vrsta kaučuka iz članka 66. za Kategoriju 1, kao i one koje sadrže polimerizirano do 15% slobodnih karboksilnih grupa i ester akrilne i/ili metakrilne kiseline s jednovaljanim alifatskim alkoholima C₁-C₄.

U proizvodnji predmeta iz stavka 1. ovoga članka ne smije se koristiti lateks konzerviran bornom kiselinom i pentaklorfenol-natrijem.

Gotovi predmeti od lateksa ne smiju sadržavati hidroksilamin.

Članak 69.

Predmeti izrađeni od elastomera, koji pripadaju Kategorijama 1, 2 i 3 moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

• sadržaj cinka ne smije biti veći od 3,0%;

• sadržaj olova ne smije biti veći od 0,003%;

• sadržaj N-nitrozamina ne smije prijeći 1,0 μg/dm² u destiliranoj vodi, 3%(v/v) octenoj kiselini i 10% (v/v) etilnom alkoholu; uvjeti pod kojima se provodi ispitivanje navedeni su u članku 63. ovoga Pravilnika;

• sadržaj primarnih arilamina, izraženo kao anilinklorid, ne smije biti veći od 20 μg/L, a sadržaj sekundarnih N-alkil-arilamina, izraženo kao N-etilfenilamin, ne smije biti veći od 1 mg/L; ispitivanja se provode u sve tri osnovne model otopine;

• sadržaj sekundarnih alifatskih i cikloalifatskih amina ne smije biti veći od 5 mg/dm²;

• sadržaj formaldehida u vodenim ekstraktima ne smije biti veći od 3 μg/mL;

• sadržaj monomernog akrilonitrila ne smije biti veći od 1,0 mg/kg, a u hranu ga ne smije prijeći u količini većoj od granice osjetljivosti priznate metode;

• sadržaj slobodnog cink-dibenzilditiokarbamata, izraženo na udio elastomera, ne smije biti veći od 0,1 mg/kg; isto vrijedi i za predmete Kategorije 4;

• sadržaj α-kaprolaktama ne smije biti veći od 10 mg/kg izraženo na elastomer;

• u modelnu otopinu smiju prijeći samo tehnički neizbježne količine 2- merkaptobenzotiazola;

• elastomeri ne smiju otpuštati ditiokarbamate, tiurame i ksantogenate, računato kao ugljik disulfid, pojedinačno više od 1 mg/kg;

• u pogledu sadržaja ubrzivača vulkanizacije moraju odgovarati zahtjevima iz članka 67. ovoga Pravilnika.

Uvjete koje moraju ispunjavati predmeti izrađeni od elastomera, a pripadaju Posebnoj kategoriji, navedeni su u članku 77. ovoga Pravilnika.

U proizvodnji predmeta od prirodnog lateksa ne smije se koristiti hidroksilamin. U ostalim elastomerima može se koristiti uz uvjet da ga u gotovom proizvodu nema u količini većoj od granice osjetljivosti priznate metode.

Za stabilizaciju elastomera mogu se koristiti sredstva protiv starenja do 1,0%.

Elastomeri koji dolaze u neposredan dodir s hranom, čija je vanjska faza mast ili ulje, ne smiju sadržavati stirenizirani difenilamin kao sredstvo protiv starenja. Etilenpro-pilenkaučuk ne smije sadržavati sredstva protiv starenja koja se inače dodaju kaučuku.

Transportne trake i cijevi za pneumatski prijevoz mogu sadržavati čađu, ukoliko se koriste za prijenos povrća, voća i žitarica koje se prije uporabe peru, gule ili temeljito čiste. Čađa se može dodavati u proizvodnji navlaka za valjke koji se koriste za suhu, nemasnu hranu koja se prije uporabe pere, guli ili temeljito čisti.

Čađa se može koristiti i u proizvodnji brtvila, cijevi, pumpi, ventila i sl. koji se koriste u vodoopskrbi kao i za drugu tekuću hranu uz uvjet da ne dolaze u neposredan dodir s hranom ili su s njom u vrlo kratkom kontaktu ili su u kontaktu s malom površinom.

Sadržaj acetonskog ekstrakta u prirodnom kaučuku ne smije biti veći od 3,5%, a sadržaj metanolnog ekstrakta u sintetskom kaučuku veći od 8,0%.

Članak 70.

U proizvodnji predmeta od prirodnog i sintetskog kaučuka koji u primjeni dolaze u neposredan dodir s vodom za piće kao temeljne ulazne sirovine mogu se koristiti: svijetli prirodni kaučuk (tamne vrste se mogu koristiti samo za proizvodnju brtvila iz D1 i D2 područja primjene), umreženi prirodni kaučuk, kao i polimerizati od prirodnog kaučuka s esterima od akrilne- i metakrilne kiseline i monofunkcionalnih alkohola C₁-C₄, polimerizati butadiena i izoprena, polimerizati i kopolimeri mono-, di- i tri-klorbutadiena sa stirenom ili akrilonitrilom (pri tom u gotovom proizvodu akrilonitrila ne smije biti više od 1mg/kg), kopolimeri iz butadiena, odnosno izoprena i stirena i/ili akrilonitrila (nitrilkaučuk) i/ili divinil-benzola i /ili 5-8% akrilne, odnosno metakrilne kiseline, kopolimeri iz izobutilena i izoprena (butilkaučuk) i njihovi halogenirani produkti, kopolimeri iz etilena i α-olefina s 3-4 C atoma i/ili acikličkih (napr. 1,4-heksadien) ili cikličkih (napr. diciklopentadien, alkilidennorbornen, ciklooktadien) monomera, klorsulfonirani polietilen, klorirani polietilen (sadržaj klora najviše 56%), organopolisiloksani i regenerati kaučuka.

Temeljne ulazne sirovine stavka 1. ovoga članka, osim regenerata kaučuka, mogu se koristiti same ili u smjesi s kopolimerima iz etilena, propilena, butilena, vinil-estera, kao i njihovih produkata saponifikacije i nezasićenih alifatskih kiselina, njihovih soli i estera. Nitrilkaučuk se može koristiti i u smjesi s poli(vinil-klorid)-homopolimerizatom. Za izradu brtvila iz D1 i D2 područja primjene osim poli(vinil-klorid)-homopolimerizata mogu se u smjesi dodavati i drugi polimerizati, uz uvjet da prevladava udio kaučuka.

Sadržaj sredstava protiv starenja ne smije za područje primjene A-C iznositi više od ukupno 1,0%.

Kao omekšavala u proizvodnji predmeta iz stavka 1. ovog članka mogu se koristiti: ester alkilsulfonske kiseline i fenola dužine lanca C10-C20 i to za područje primjene A-C u količini od najviše 10,0%, di-(2-etilheksil)adipat ili di-(2-etilheksil)ftalat (za područje primjene A-C najviše 10,0%); ukupan sadržaj omekšavala ne smije biti veći od 20,0%. Preporučljivo je izbjegavati uporabu di-(2-etilheksil)ftalata.

Klorirani kaučuk i ciklokaučuk koji se koriste za izradu obojenih filmova za spremnike za vodu za piće smiju od omekšavala sadržavati samo di-(fenoksietil)formal i to najviše 25,0%, izraženo na gotovi film, uz uvjet da ga se ne smije dokazati u vodi za piće.

U proizvodnji proizvoda stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti i organska i anorganska pigmentna bojila, uz uvjet da odgovaraju zahtjevima iz članka 13. ovoga Pravilnika.

U gotovim proizvodima stavka 1. ovoga članka za područje primjene A-C sadržaj sekundarnih alifatskih i cikloalifatskih amina ne smije biti veći od granice osjetljivosti priznate metode.

Članak 71.

Za izradu posuđa, pribora, opreme i uređaja od polimernih materijala mogu se koristiti samo one umjetne mase koje imaju atest od zdravstvene ili druge pravne osobe ovlaštene za laboratorijsko ispitivanje zdravstvene ispravnosti predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom.

6. Drveno posuđe, pribor i oprema

Članak 72.

Drveno posuđe, pribor i oprema namijenjeni za čuvanje ili prijevoz pojedine hrane, sirovina, odnosno poluproizvoda moraju biti izrađeni od potpuno zdrava drveta koje ne odaje miris ili koje na drugi način ne utječe nepovoljno na organoleptička svojstva hrane.

Zabranjeno je stavljati u promet drveno posuđe, pribor i opremu koji su korišteni, koji su obojeni, ili koji su zaštićeni kemijskim sredstvima da bi se spriječilo truljenje i sušenje.

Proizvodi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju ekstrakcijom tijekom 1 ili 24 sata, ovisno o uvjetima u primjeni, u destiliranoj vodi pri temperaturi od 23°C otpuštati više od:

• 0,5 mg/dm² formaldehida

• 0,5 mg/L olova

• 0,05 mg/L kadmija

• 0,1 mg/L krom(VI) kationa

• 0,01 mg/L žive.

Drveni pribor (grančice od vrijeska i/ili crnogorice i dr.) koji se koristi za razvijanje dima za dimljenje hrane ne smije sadržavati, izraženo na kilogram drveta, više od 0,05 mg pentaklorfenola i njegovih soli, izraženo ko pentaklorfenol.

Članak 73.

Drveno posuđe, pribor i oprema mogu se s unutarnje strane zaštititi glatkim i ujednačenim prevlakama koje, što se tiče materijala od kojeg su izrađene, moraju udovoljavati zahtjevima propisanim člancima 32. do 71. i 82. i 84. ovoga Pravilnika.

U proizvodnji proizvoda iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti ljepila i sličan pomoćni materijal uz uvjet da udovoljavaju zahtjevima članka 15. ovoga Pravilnika.

Za ljepljenje drvenih iverica koje se koriste za izradu predmeta može se koristiti umreženi poliuretan uz uvjet da se koristi samo za neposredan dodir sa suhom hranom, odnosno hranom sa suhom površinom i da u hranu ne otpušta aromatske amine.

7. Tekstilni pribor

Članak 74.

Tekstilni se pribor može stavljati u promet samo ako je izrađen od novoga prediva i od tekstila koji nisu bojani niti zaštićeni insekticidima ili drugim sredstvima koja zbog neugodnoga mirisa ili drugih svojstava mogu nepovoljno utjecati na zdravstvenu ispravnost hrane.

8. Ostali pribor

Članak 75.

Cjevčice za usisavanje hrane mogu se izrađivati od umjetnih masa ili slame.

Cjevčice iz stavka 1. ovoga članka izrađene od umjetnih masa moraju biti izrađene od materijala koji odgovara zahtjevima propisanim u članku 32. do 71. ovoga Pravilnika.

Cjevčice iz stavka 1. ovoga članka izrađene od slame ne smiju biti zagađene plijesnima i sporama te moraju odgovarati i drugim higijenskim zahtjevima.

Cjevčice iz stavka 1. ovoga članka moraju biti tako pakirane, da ne postoji mogućnost njihova zagađivanja.

Članak 76.

Sloj materijala koji služi za toplinsku izolaciju u hladnjacima i rashladnim uređajima koji se koriste za prijevoz ohlađene i duboko zamrznute hrane mora biti potpuno zaštićen nepropustljivom masom.

Umjetne mase kojima su s unutarnje strane obloženi hladnjaci i rashladni uređaji iz stavka 1. ovog članka moraju biti bez mirisa i moraju odgovarati zahtjevima propisanim odredbama članaka 32. do 71. ovoga Pravilnika.

III. PROIZVODI NAMIJENJENI DOJENČADI I DJECI MLAĐOJ OD 3 GODINE ZA OLAKŠAVANJE HRANJENJA I SISANJA, UMIRIVANJA I SPAVANJA

Članak 77.

Proizvodi namijenjeni dojenčadi ili djeci mlađoj od 3 godine izrađeni od elastomera iz članka 65. i članka 67. ovoga Pravilnika koji pri predviđenoj uporabi dolaze u dodir s usnom šupljinom radi sisanja ili žvakanja (»Posebna kategorija« kao npr. dude varalice, nastavci za bočice za hranjenje, predmeti namjenjeni za pospješivanje rasta zubi pri njihovom izbijanju – »grizalice«) moraju odgovarati sljedećim zahtjevima:

a) udio cinka u gotovom proizvodu ne smije biti veći od 1,0%, a olova od 0,001%

b.) globalna migracija za dječje dudice, grizalice, šeširiće za dojenje i sl. (uvjeti ispitivanja: 24 sata u destiliranoj vodi pri temperaturi od 40°C): najviše 20 mg/dm²

c) specifična migracija:

dječje dudice, nastavci za bočice (sisači) i sl. ne smiju u model otopine otpuštati više od:

• 3 mg/kg formaldehida,

• 6 mg/kg cinka,

• 20 μg/L primarnih arilamina, izraženo kao anilinklorid

• 1 mg/L sekundarnih N-alkil-arilamina, izraženo kao N-etilfenilamin

• 0,5 mg/L N-etilfenilamina – u vodenom ekstraktu sisača i duda varalica proizvedenim od lateksa

• 0,01 mg ukupnih N-nitrozamina na kg uzorka, niti više od 0,1mg prekursora N-nitrozamina na kg uzorka (kao npr. NDMA, NDEA i NDBA); ispitivanje se provodi stajanjem tijekom 24 sata pri temperaturi od 40+/-2°C u modelnoj otopini sline

Modelna otopina sline priređuje se otapanjem 4,2 g NaHCO3, 0,5 g NaCl, 0,2 g K2CO3 i 30,0 mg NaNO2 u jednoj litri destilirane vode; pH vrijednost otopine mora biti 9,0.

Specifična migracija N-nitrozamina određuje se plinskom kromatografijom u ekstraktu s diklorometanom.

Specifična migracija prekursora nitrozamina utvrđuje se plinskom kromatografijom u ekstraktu s diklorometanom nakon prethodnog zakiseljavanja ekstrakta s klorovodičnom kiselinom.

Proizvodima iz stavka 1. ovoga članka, osim duda i grizalica, mogu se dodavati organski i anorganski pigmenti, uz uvjet da ne prelaze u model otopinu.

Ako su gotovi proizvodi iz stavka 1. ovoga članka izrađeni od drugih polimernih materijala oni moraju udovoljavati uvjetima iz članka 32. do 71. ovoga Pravilnika.

Za bočice za hranjenje izrađene od polikarbonata vrijede zahtjevi navedeni u članku 56. ovoga Pravilnika.

Proizvodi iz stavka 1. ovoga članka kao npr. dude varalice ili nastavci za bočice za hranjenje ili grizalice, ako su izrađeni od poli(vinil-klorida) ili sličnih polimernih materijala koji se moraju omekšavati, ne smiju biti omekšani ftalatima, tj. njihov sadržaj ne smije iznositi više od 0,1%, izraženo na udio polimernog materijala.

Gotovi proizvodi iz stavka 1. ovoga članka namijenjeni dojenčadi moraju biti upakirani u posebno zatvorenu ambalažu.

IV. AMBALAŽA KOJA SE RABI U POSLOVANJU S HRANOM

Članak 78.

Ambalaža koja se koristi u poslovanju sa hranom (u daljem tekstu: »ambalaža«) mora biti izrađena od materijala koji ne utječe nepovoljno na organoleptička, kemijska ili fizikalna svojstva hrane i ne smije sadržavati, niti otpuštati tvari koje mogu biti štetne za zdravlje više od količina određenih ovim Pravilnikom.

Članak 79.

Ambalaža iz članka 78. ovoga Pravilnika u odnosu na teške metale ne smije sadržavati olovo, kadmij, krom(VI) kation, i živu ukupno u količini većoj od 100 mg/kg, ako ovim Pravilnikom nije drugačije određeno.

Članak 80.

Materijal koji se koristi za lemljenje ambalaže koja dolazi u neposredan dodir s hranom mora udovoljavati uvjetima propisanim člankom 22. ovoga Pravilnika.

Zaštitni lakovi i premazi za spremnike i ambalažu za hranu

Članak 81.

Kao temeljne ulazne sirovine za proizvodnju lakova i premaza za unutarnju zaštitu spremnika za čuvanje hrane zapremnine do 25 litara i za folije (napr. lakovi i premazi za konzerve i tube) mogu se koristiti:

a) prirodni i djelomice izmijenjeni prirodni produkti:

• šelak

• kopal – uz uvjet da ne sadrži više od 1 mg/kg arsena i olova i više od 40 mg/kg ukupnih teških metala

• »damar«-smola

• celulozni acetat i – propionat

• celulozni nitrat

• etilceluloza

• ciklokaučuk

• hidrirani esteri kolofonija s alkoholima C₃-C6 s 3 i više OH skupina

• sušiva nezasićena ulja i to: laneno i konopljino

• kolofonij modificiran fenol-formaldehidom

• kolofonij modificiran ksilol-formaldehidom

• kolofonij modificiran akrilnom – i/ili maleinskom kiselinom i njihovi esteri s C₃-C6 alkoholima s 3 i više OH skupina

b) polikondenzacijski-, polimerizacijski– i poliadicijski produkti (sintetske smole):

• alkidne smole (poliester polifunkcionalnih alkohola i ftalne kiseline) i modificirane masnim kiselinama s C6 i više C-atoma

• kondenzacijski produkti, kao i eterificirani kondenzacijski produkti iz čistih mono- i polifunkcionalnih alkiliranih fenola s formaldehidom;

• ksilol-formaldehidne smole i njihovi kondenzacijski produkti s fenolom ili alkiliranim fenolima

• keton-smole, keton-formaldehidne smole i furfurol-smole

• fenol-formaldehidne smole modificirane masnim kiselinama s više od 6 C-atoma

• s mono- i polifunkcionalnim alkoholima C₂-C8 eterificirani kondenzacijski produkti iz uree i melamina (odnosno njihove smjese) s formaldehidom i smolom mokraćne kiseline

• epoksidne smole, umrežene s eterificiranim urea-, melamin- ili fenol-formaldehidnim smolama, ili esterificirani s masnim kiselinama s više od 6 C-atoma, ili umrežene s poliaminoamidima i/ili poliaminoimidazolima iz di- i trimerizacijskih produkata nezasićenih masnih kiselina i/ili alifatskim poliaminima i/ili izocijanatima

• poliamidi

• poliuretani iz poliizocijanata u spoju s alkidnim smolama, poliesterima i polieterima koji sadrže hidroksilne grupe, fenol-formaldehidnim smolama i ksilol-formaldehidnim smolama, kao i u kombinaciji s celulozaacetobutiratom

• polikarbonati

• esteri poliakrilne- i polimetakrilne kiseline iz monofunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola C₁-C18, kao i iz di– ili trifunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola

• poli(vinil-klorid) i njegovi kopolimeri s poli(viniliden-kloridom) i drugim kopolimerima

• polimeri i kopolimeri stirena, butadiena, izoprena i akrilonitrila

• poliklorbutadien (polikloropren)

• poli(vinil-eter) zasićenih alifatskih alkohola C₁-C₁₂

• poli(vinil-acetali) iz alifatskih zasićenih aldehida C₁-C6

• poli(vinil-ester) iz alifatskih zasićenih masnih kiselina C₂-C18

• ciklizirani polimerizati butadiena i izoprena.

U proizvodnji lakova i premaza iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se koristiti BFDGE (bis(hidroksifenil) metan, bis(2,3-epoksipropil) eteri i NOGE (novolak glicidil eteri).

Članak 82.

Gotovi proizvodi (lakovi i premazi) iz članka 81. ovoga Pravilnika ne smiju otpuštati u hranu hlapljive sastojke, posebice otapala.

Zaštitni lak i premaz iz stavka 1. ovoga članka mora pri ispitivanju (lak i premaz nanesen na odgovarajući nosač ili u sklopu originalnog predmeta) udovoljavati sljedećim uvjetima:

1. ne smije bubriti, ljuštiti se ili pucati pri savijanju lima, folija i sl.;

2. mora dobro i ujednačeno prijanjati za površinu ambalaže;

3. mora biti postojan;

4. ne smije imati rezidualnih mirisa;

5. prema propisanim postupcima ekstrakcije ne smije otpuštati u destiliranu vodu, 3%(v/v) octenu kiselinu i 10%(v/v) etilni alkohol više od 5 mg topljivih sastojaka na 1 dm² lakirane površine; ukoliko vrijednost iznosi više od 50 mg, izraženo na 1L zapremnine predmeta treba odrediti u kloroformu topljivi dio suhog ostatka koji ne smije iznositi više od 2 mg na 1 dm² lakirane površine; vrsta modelne otopine odabire se ovisno o vrsti hrane koja će se pakirati u ispitivanu ambalažu ukoliko je to poznato

6. sadržaj fenolnih tvari u ovim ekstraktima ne smije iznositi više od 0,2 mg/dm²;

7. sadržaj formaldehida u vodenom ekstraktu ne smije iznositi više od 0,3 mg/dm²;

8. udio cinka u vodenom ekstraktu ne smije iznositi više od 1 mg/dm² (6 mg/kg), a u ambalaži za kisele proizvode u ekstraktu s octenom kiselinom, 3% (v/v) ne smije biti veći od 1 mg/dm² (6 mg/kg);

9. sadržaj organski vezanog dušika u vodenim modelnim otopinama ne smije iznositi više od l mg/dm²;

10. aromatski amini u laku ne smiju biti dokazani (<0,02 mg/dm²).

11. sadržaj BADGE-a [ 2,2-bis(4-hidroksifenil) propan, bis(2,3-epoksipropil) eter] i njegovih derivata mora udovoljavati sljedećim zahtjevima:

– zbroj migracija sljedećih tvari:

(a) BADGE [= 2,2-bis(4-hidroksifenil)propan bis(2,3-epoksipropil) eter]

(b) BADGE.H2O

(c) BADGE.2H2O

ne smije prijeći sljedeće granice:

– 9 mg/kg u hrani ili modelnim otopinama, ili 9 mg/6 dm² premazane površine

– zbroj migracija sljedećih tvari:

(a) BADGE.HCl

(b) BADGE.2HCl

(c) BADGE.H2O.HCl

ne smije prijeći sljedeće granice:

– 1 mg/kg u hrani ili modelnim otopinama, ili 1 mg/6 dm² premazane površine

Članak 83.

Kao temeljne ulazne sirovine (sredstva za vezanje) u proizvodnji lakova i premazi za zaštitu predmeta zapremnine veće od 25 litara, kao i za aparate i strojeve koji pri uporabi dolaze u neposredan dodir s hranom mogu se koristiti:

a) prirodni i djelomice izmijenjeni prirodni produkti:

• šelak

b) polikondenzacijski-, polimerizacijski- i poliadicijski produkti:

• kondenzacijski produkti, kao i eterificirani kondenzacijski produkti iz čistih mono- i polifunkcionalnih alkiliranih fenola s formaldehidom; ksilol-formaldehidne smole i njihovi kondenzacijski produkti s fenolom ili alkiliranim fenolima

• keton-smole, keton-formaldehidne smole i furfurol-smole

• fenol-formaldehidne smole modificirane masnim kiselinama s više od 6 C-atoma

• s monofunkcionalnim alkoholima C₂-C8 eterificirani kondenzacijski produkti iz uree i melamina (odnosno njihove smjese) s formaldehidom i smolom mokraćne kiseline

• epoksidni spojevi, umreženi s eterificiranim urea-, melamin– ili fenol-formaldehi-dnim smolama, ili esterificirani s masnim kiselinama s više od 6 C-atoma, ili umreženi s poliaminoamidima i/ili poliaminoimidazolima iz di- i trimerizacijskih produkata nezasićenih masnih kiselina ili alifatskim poliaminima ili aduktima iz epoksidnih spojeva i alifatskih poliamina ili 4,4´-dicikloheksildiamina ili izocijanata

• poliamidi

• poliuretani iz poliizocijanata u spoju s alkidnim smolama, poliesterima i polieterima koji sadrže hidroksilne grupe, fenol-formaldehidnim smolama i ksilol-formaldehi-dnim smolama, kao i u kombinaciji s celulozaacetobutiratom

• polikarbonati

• esteri poliakrilne- i polimetakrilne kiseline iz monofunkcionalnih alilifatskih zasićenih alkohola C₁-C18, kao i iz di- ili trifunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola

• alkidne smole (poliesteri polifunkcionalnih alkohola i polifunkcionalnih karbo-ksilnih kiselina), kao i modificirane masnim kiselinama s više od 6C atoma

• poli(vinil-klorid) i njegovi kopolimeri s poli(viniliden-kloridom) i drugim kopolime-rima, kao i u kombinaciji s nezasićenim poliesterskim smolama

• polimeri i kopolimeri stirena, butadiena, izoprena i akrilonitrila

• poliklorbutadien (polikloropren)

• poli(vinil-acetali) iz alifatskih zasićenih aldehida C₁-C6

• klorirani i ciklizirani polimerizati izoprena

• silikonske smole/mase (organopolisiloksani).

U proizvodnji lakova i premaza iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se koristiti BFDGE (bis(hidroksifenil) metan, bis(2,3-epoksipropil) eteri i NOGE (novolak glicidil eteri).

Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka BFDGE i NOGE mogu se koristiti kod spremnika kapaciteta većih od 10.000L i/ili njihovih pripadajućih cjevovoda koji su premazani posebnim vrstama premaza.

Članak 84.

Lakovi i premazi za zaštitu predmeta iz članka 83. ovoga Pravilnika ne smiju otpuštati u hranu hlapljive sastojke, posebice otapala.

Zaštitni lak i premaz iz stavka 1. ovoga članka mora pri ispitivanju (lak i premaz nanesen na odgovarajući nosač ili u sklopu originalnog predmeta) udovoljavati sljedećim uvjetima:

1. ne smije bubriti, ljuštiti se ili pucati pri savijanju lima, folija i sl.;

2. mora dobro i ujednačeno prianjati za površinu ambalaže;

3. mora biti postojan;

4. ne smije imati rezidualnih mirisa;

5. prema propisanim postupcima ekstrakcije ne smije otpuštati u destiliranu vodu, 3% (v/v) octenu kiselinu i 10% (v/v) etilni alkohol više od 5 mg topljivih sastojaka na 1 dm² lakirane površine;

6. sadržaj fenolnih tvari u ovim ekstraktima ne smije iznositi više od 0,2 mg/dm²;

7. sadržaj formaldehida u vodenom ekstraktu ne smije iznositi više od 0,3 mg/dm²;

8. sadržaj organski vezanog dušika u vodenim model otopinama ne smije iznositi više od l mg/dm²;

9. aromatski amini u laku ne smiju biti dokazani (<0,02 mg/dm²).

Zahtjevi iz točke 5. do 9. stavka 2. ovoga članka odnose se kod zaštitnog laka i premaza na unutarnjoj površini na sve slojeve laka, a kod vanjskog laka i premaza samo na pokrovni sloj.

Članak 85.

Guma koja se pri zatvaranju ambalaže koristi za brtvljenje mora udovoljavati uvjetima iz članka 69. ovoga Pravilnika.

Masa za brtvljenje dvostrukih šavova limenki i metalnih tuba mora ujednačeno prijanjati za metalnu podlogu, mora biti elastična te kemijski i toplinski otporna i mora udovoljavati uvjetima iz članka 32. do 71. ovoga Pravilnika.

Članak 86.

Za bojenje ambalaže čija obojena površina dolazi u neposredan dodir s hranom mogu se koristiti samo bojila i punila koja udovoljavaju uvjetima iz članka 13. i 14 ovoga Pravilnika (za zaštitu predmeta zapremine veće od 25 litara).

Članak 87.

Sredstva za podmazivanje koja se koriste pri izradi limova, metalnih folija i metalne ambalaže, a ostavljaju ostatke koji mogu doći u dodir s hranom, ne smiju sadržavati tvari koje mogu nepovoljno utjecati na hranu.

1. Metalna ambalaža

Članak 88.

Za izradu limenki može se koristiti elektrolitski bijeli lim, aluminijski lim čistoće 99,5%, aluminijske slitine, kromirani čelični lim i nehrđajući čelici namijenjeni za pakiranje hrane.

Za limove iz stavka 1. ovoga članka obvezatna je dopunska organska zaštita, ako nije ovim Pravilnikom drugačije određeno.

Limovi prevučeni niklom ne smiju se koristiti u kontaktu s hranom.

Materijal iz stavka 1. ovoga članka ne smije sadržavati više od 0,02% olova, 0,02% arsena, 0,20% bakra i 0,20% cinka

Kositar koji se koristi za izradu bijelog lima mora biti čistoće 99,85% i ne smije sadržavati više od 0,02% olova ili kadmija – pojedinačno ili ukupno – niti više od 0,01% arsena.

Bijeli lim koji se koristi za izradu limenki za stavljanje u promet voća, povrća, mesa i druge hrane, čak i ako ima homogenu kositrenu prevlaku, mora se lakirati ili na neki drugi način zaštititi od agresivnih sastojaka.

Iznimno od odredbe stavka 6. ovoga članka ambalaža za umjereno korodirajuće voće (breskva, kruška, ananas, grejpfrut i drugo žuto voće) i povrće (šparoge i bambus) izrađena od bijelog lima, ne mora se zaštiti lakom.

Uzdužni šav limenki izveden zavarivanjem rubova tijela limenke mora biti tako izrađen (obrađen), da u hranu s kojom je u neposrednom dodiru ne otpušta metale i metaloide u količini većoj od dopuštene za tu vrstu hrane.

Sadržaj kositra u proizvodu pritom ne smije biti veći od dopuštene količine za tu vrstu hrane.

Ako je potrebno određivanje specifične migracije metala koristi se modelna otopina sastavljena od 4% octene kiseline i 2% natrijeva klorida.

Članak 89.

Vanjske i unutarnje površine limenke moraju biti čiste i glatke, s ujednačenom i neprekinutom kositrenom prevlakom, odnosno zaštitnim lakom i ne smiju imati ogrebotine, brazde, mjehuriće, ulegnuća ili bilo kakva druga oštećenja na prevlaci.

Slitina za lemljenje koja se koristi u proizvodnji limenki za kontakt s hranom ne smije sadržavati olovo.

Članak 90.

Ljepila koja se koriste za ljepljenje etiketa, naljepnica i traka na limenkama ne smiju sadržavati tvari koje djeluju korozivno.

Ljepila samoljepivih traka koja dolaze u dodir s hranom te ljepila koja se koriste pri izradi laminata moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

1. ne smiju sadržavati tvari koje bi prodiranjem kroz foliju mogle zagaditi hranu;

2. ne smiju vlažiti;

3. moraju biti kemijski i toplinski otporna;

4. ne smiju gubiti ljepljiva svojstva tijekom skladištenja ambalaže.

Metalne tube

Članak 91.

Metalne aluminijske tube mogu biti izrađene od aluminija ili aluminijskih slitina čija čistoća mora odgovarati zahtjevima europskih normi i moraju biti prevučene zaštitnim lakom.

Zaštitni lak kojim se prevlači unutarnja strana metalne tube mora udovoljavati zahtjevima iz članka 32. do 71. i članka 82. ovoga Pravilnika.

Članak 92.

Brtvila za poklopac metalne tube moraju biti izrađena od materijala koji se ne otapa u sadržaju tube.

Brtvila iz stavka 1. ovoga članka moraju biti nanesena tako da potpuno ispunjavaju i pokrivaju dno poklopca, a pri otvaranju tube ne smiju se odvajati od dna poklopca.

Poklopac metalne tube, zajedno s brtvilom, mora hermetički zatvarati otvor tube.

Folije i limovi od aluminija i njegovih slitina

Članak 93.

Aluminijske folije i limovi koji se, u obliku omota ili poklopca odnosno oblikovane ambalaže, koriste za pakiranje hrane i pritom dolaze s hranom u neposredan dodir, mogu se izrađivati od aluminija ili od njegovih slitina i moraju odgovarati zahtjevima europskih normi za te materijale.

Folije i limovi iz stavka 1. ovoga članka koji se koriste za pakiranje kisele ili lužnate hrane ili hrane s povišenim sadržajem soli moraju se kaširati specijalnim vrstama papira i/ili prevlačiti umjetnim masama koje udovoljavaju zahtjevima propisanim člankom 32. do 71. ovoga Pravilnika ili zdravstveno ispravnim lakovima za zaštitu limova.

Nekaširane i nelakirane aluminijske folije i limovi ne mogu se koristiti za izradu ambalaže za kratkotrajno čuvanje gotovih jela koja se poslužuju u društvenoj prehrani, za omotavanje hrane i u kućanstvu, ukoliko je hrana kisela, vlažna ili sadrži povišeni sadržaj soli.

Ukoliko se radi o foliji za kućanstvo proizvođač je na originalno pakovanje dužan staviti upozorenje o ograničenjima primjene folije iz stavka 3. ovoga članka.

U ambalažu iz stavka 3. ovoga članka može se pakirati hrana koja podrazumijeva mogućnost zamrzavanja i/ili pečenja pod uvjetom da ambalaža ne utječe nepovoljno na sastav i organoleptička svojstva hrane.

Aluminijske folije i limovi iz stavka 3. ovoga članka ne mogu se koristiti za izradu ambalaže za gotova jela koja se steriliziraju u toj ambalaži.

Članak 94.

Ljepila koja se koriste pri izradi kaširanih metalnih folija moraju biti bez mirisa, ne smiju vlažiti folije i moraju odgovarati zahtjevima u članku 32. do 71. ovoga Pravilnika.

Ljepila iz stavka 1. ovoga članka ne smiju gubiti ljepljiva svojstva pri obradi folija vrelom vodenom parom, osim folija koje se ne obrađuju toplinskim putem.

Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na prirodni vosak koji se koristi pri kaširanju metalnih folija namijenjenih za pakiranje hrane koja nakon pakiranja ne podliježe toplinskoj obradi.

Članak 95.

Pri izradi metalnih tuba, aluminijskih i drugih metalnih folija i traka zabranjeno je za premazivanje koristiti tvari koje mogu nepovoljno utjecati na hranu.

Ostale vrste metalne ambalaže

Članak 96.

Mljekarske kante i cisterne moraju se izrađivati od nehrđajućeg čelika ili od odgovarajućih plastičnih masa koje odgovaraju zahtjevima iz članka 32. do 71. ovoga Pravilnika, a moraju biti izrađene tako da se mogu lako čistiti, prati i dezinficirati.

Gotovi proizvodi iz stavka 1. ovoga članka moraju se zatvarati samo poklopcima s brtvilima koji odgovaraju zahtjevima iz članka 32. do 71. ovoga Pravilnika.

Članak 97.

Ostala metalna ambalaža (cisterne, kontejneri, sanduci, košare, kutije, boce, bačve i dr.) koja dolazi u neposredan dodir s hranom na unutarnjim površinama mora biti zaštićena zdravstveno ispravnom metalnom prevlakom ili polimernim materijalom koji ne utječe nepovoljno na organoleptička svojstva i kemijski sastav hrane i ne povećava drugim propisima dopuštenu količinu teških metala.

2. Ambalaža od polimernih materijala

Članak 98.

Polimerni materijali koji se koriste za izradu ambalaže koja dolazi u neposredan dodir s hranom moraju odgovarati zahtjevima iz članka 32. do 71. ovoga Pravilnika.

Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka može imati na vanjskoj strani tisak, uz uvjet da on ne prelazi na kontaktnu stranu ambalaže, niti u hranu, kao niti da sastojci tiska ne utječu nepovoljno na sastav i organoleptička svojstva hrane koja je zapakirana u ambalažu.

Članak 99.

Ambalaža od umjetnih masa u obliku vrećica namijenjenih za pakiranje aromatične hrane (kave, papra, čaja, vanilije i sl.) mora se nakon pakiranja hermetički zatvoriti (zavarivanjem i sličnim postupkom).

Aromatična hrana ne smije se pakirati u vrećice od propusnih polimernih materijala, posebno polietilena niske gustoće, ako vrećice nisu kaširane nepropusnim materijalom. Vrsta polimernog materijala i redoslijed slojeva kod vrećica od višeslojnih folija odabire se prema vrsti hrane i tehnološkim uvjetima uz uvjet da korišteni polimerni materijali odgovaraju zahtjevima članka 32. do 71. ovoga Pravilnika.

Pod nepropusnošću iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva se nepropusnost za kisik, odnosno tvari arome ako se radi o aromatičnoj hrani kojoj je rok uporabe do 30 dana, odnosno, nepropusnost za kisik i svijetlo ako je rok uporabe hrane duži od 30 dana. Dopušteni stupanj propusnosti vrećice (folije) ovisi o vrsti aromatične hrane koja se u nju pakira.

Kaširanje vrećica (folija) iz stavka 2. ovoga članka može se izvesti celofanskim laminatom ili laminatom odnosno premazom od polimernog materijala niske propusnosti uz uvjet da on odgovara zahtjevima iz članka 32. do 71. ovoga Pravilnika, nepropusnim papirom i/ili aluminijskom folijom koja mora odgovarati zahtjevima članka 93. ovoga Pravilnika. Ljepila koja se pri tom koriste moraju odgovarati zahtjevima članka 94. ovoga Pravilnika. Nepropusnost za svijetlo može se postići i premazom bojila (tiskom) uz uvjet da je bojilom premazana čitava površina vrećice (s obje strane) i da primijenjena bojila odgovaraju zahtjevima iz članka 13. ovoga Pravilnika.

3. Papirna ambalaža

Članak 100.

Papir i karton koji dolaze u neposredan dodir s hranom, moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

– ne smiju otpuštati sastojke u hranu u količinama štetnim za zdravlje ljudi, ili biti uzrokom neprihvatljivih promjena u sastavu hrane ili mijenjati organoleptička svojstva hrane

– moraju biti proizvedeni sukladno pravilima dobre proizvođačke prakse za papir i karton koji dolaze u neposredan dodir s hranom, od materijala i predmeta koji se rabe u proizvodnji papira i kartona, a navedeni su u priznatim listama sirovina i aditiva koji se upotrebljavaju u proizvodnji papira, kartona i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom

– moraju biti pogodne mikrobiološke kakvoće, uzimajući u obzir konačnu namjenu materijala; za materijale koji dolaze u dodir sa vodenom i/ili masnom hranom, posebna pozornost mora biti usmjerena na patogene mikroorganizme

– ne smiju otpuštati u hranu tvari koje imaju antimikrobno djelovanje

– ne smiju otpuštati pentaklorfenol više od 0,15mg/kg papira i kartona

– ne smiju otpuštati više od 0,002 mg kadmija, niti više od 0,003 mg olova, niti više od 0,002 mg žive, sve izraženo na dm² papira i kartona ukoliko u primjeni dolaze u dodir sa vodenom i/ili masnom hranom; ovaj se zahtjev ne provjerava za papir, kartonski materijal i predmete koji dolaze u dodir s hranom čija je namjena dodir sa suhom hranom i hranom koja se prije uporabe, guli, ljušti i pere

– moraju odgovarati svim ograničenjima navedenim u priznatim listama sirovina i aditiva za proizvodnju papira, kartona i predmeta; ako se računski može dokazati, uzimajući u obzir uvjete proizvodnje, da ograničenja iz priznatih lista ne mogu biti premašena, nije potrebno provjeravati udovoljavanje ograničenjima

– papir i karton proizvedeni od recikliranih vlakana mogu se rabiti kao materijal koji dolazi u dodir s hranom, ako je proizveden od recikliranog papira i kartona posebne kvalitete i to odgovarajućim postupcima i čišćenjem, na način koji će osigurati da je konačni proizvod sukladan zahtjevima ovoga Pravilnika

– proizvođači papira i kartona koji dolaze u dodir s hranom, moraju biti sigurni da upotrebljavaju sirovine proizvedene postupcima koji smanjuju dioksine (poliklorirani dibenzodioksini i dibenzofurani) do tako niskih granica koje se razumno mogu postići.

Članak 101.

Papirna ambalaža koja pri pakiranju dolazi u neposredan dodir s hranom može biti impregnirana parafinom, voskom, prevučena zaštitnim lakom ili polimernim materijalom koji odgovaraju zahtjevima propisanim u članku 32. do. 71. i članku 82. ovoga Pravilnika.

Papirna ambalaža koja pri pakiranju dolazi u neposredan dodir s hranom, osim sredstvima iz stavka 1. ovoga članka može biti impregnirana amonij-bis (N-etil-2-perfluoroalkilsulfonamidoetil)-fosfatom koji sadrži najviše 15% amonij-mono-(N-etil-2-perfluoroalkilsulfonamidoetil)-fosfata. Ako dolazi u dodir s hranom na temperaturi do 66 °C smije otpuštati najviše 8,3 mg/dm² ovog spoja (odnosno 4,4 mg/dm² fluora), a ako je temperatura iznad 66 °C smije otpuštati najviše 4,3 mg/dm² ovog spoja (odnosno 2,2 mg/dm² fluora).

Odredba iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na papirnu ambalažu koja se koristi za pakiranje hrane koja sadrži alkohol ili hrane koja se pakira zagrijana pri temperaturi višoj od 220°C.

Članak 102.

Pergamentni papir, pergaminski papir i druge specijalne vrste papira koje sadrže najviše 1 g benzojeve kiseline, odnosno 1,2 g natrijevog benzoata, računato na 1 m² papira, mogu se koristiti za pakiranje hrane kojoj se, prema propisima o njenoj kvaliteti, smiju dodavati konzervansi.

Papiri iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti za pakiranje hrane kojoj se ne smiju dodavati benzojeva kiselina ili natrijev benzoat, uz uvjet, da se dokaže da navedeni konzervansi ne prelaze u hranu koja dolazi u neposredan dodir s takvim papirima.

Članak 103.

Papirna ambalaža ne smije biti obojena ako se koristi za neposredno pakiranje masti, maslaca, margarina, skorupa i drugih mliječnih proizvoda bogatih mastima te za pakiranje čokolade, kakao-proizvoda, mlijeka u prahu, jaja u prahu, mesnih proizvoda, bureka, masnoga peciva i kuhinjske soli.

Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka može imati na vanjskoj strani obojene oznake, uz uvjet da bojilo ne prelazi na hranu.

Papirna ambalaža koja se koristi za pakiranje ostale hrane, odnosno oznake takve ambalaže, mogu se bojiti bojilima koja odgovaraju zahtjevima iz članka 13. ovoga Pravilnika, uz uvjet da se bojila ne otapaju u vodi i u mastima.

Članak 104.

Papir, karton i predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom ne smiju otpuštati krom u količini većoj od 0,004 mg/dm², niti više od 2 mg/kg polikloriranih bifenila.

Suhi papir ne smije sadržavati više od 30 mg/kg antrakinona.

U gotovom proizvodu ne smije biti dokazana enzimatska aktivnost.

Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka ne smije otpuštati u ekstrakt primarne aromatske amine, tetrametiltiuramdisulfid, 3.5-dimetil-tetrahidro-1.3.5-tiadiazin-2-tion, bromhidroksiacetofenon, dinatrijcijanoditioimidokarbonat i/ili kalij-N-metilditiokarbamat, kalij-N-hidroksimetil-N´-metil-ditiokarbamat, natrij-2-merkaptobenzotiazol, 2-okso-2(4-hidroksi-fenil)acethidroksim-klorid, 2-brom-2-nitro(1,3)propandiol, 2,2-dibrom-3-nitril-propionamid, fenil-(2-klor-2-cijan-vinil)sulfon, fenil-(1,2-diklor-2-cijan-vinil) sulfon, 2-fenil-sulfonilpropionitril, fenilsulfonilacetonitril, 1.2-benzizotiazolin-3-on (ispod granice detekcije: 5µg/dm²), 1.2-dibrom-2,4-dicijanobutan (ispod granice detekcije: 0,6µg/dm²), β-brom- β -nitrostiren (ispod granice detekcije: 0,06 mg/kg), hipoklorit, hipobromit, niti metilen-bis-tiocijanat.

Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka mora biti bez mirisa i ne smije sadržavati konzervanse, osim ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno.

Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka ne smije otpuštati u ekstrakt više od 1 mg/dm² formaldehida.

Članak 105.

Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi 2-amino-2-metil-1-propanol ne smije ga biti u ekstraktu više od 0,25 mg/dm².

Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi N-(2-p-klorbenzoiletil)-heksaminoklorid, metanolni ekstrakt ne smije sadržavati 2-(p-klorbenzol)-etil-amin.

Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi 1.4-bis(bromacetoksi)buten u ekstraktu gotovog proizvoda ne smije biti više od 0,01 mg/dm² broma.

Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi smjesa 5-klor-2-metil-4-izotiazolin-3-on i 2-metil-4-izotiazolin-3-on, ili smjesa N´N´-dihidroksimetilenuree, 1.6-dihidroksi-2,5dioksaheksana, 5-klor-2-metil-4-izotiozalin-3-ona i 2-metil-4-izotiazolin-3-ona, u ekstraktu gotovog proizvoda ne smije biti više od 1,0 mg/dm² formaldehida i više od 0,005 mg/dm² izotiazolinona.

Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi 4,5-diklor-(3H)-1,2-ditiol-3-on u ekstraktu gotovog proizvoda ne smije ga biti više od 2,0 mg/kg izraženo na suha vlakna.

Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi glutaraldehid, u gotovom proizvodu ne smije ga biti više od 2 mg/kg.

Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi tetrakis(hidroksimetil)fosfoniumsulfat u ekstraktu gotovog proizvoda ne smije ga biti više od 0,15 ppm.

Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi 4,5diklor-2-n-oktil-2H-izotiazol-3-on, u gotovom proizvodu ga ne smije biti više od 5 µg/m².

Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi terpolimer iz akrilamida, dialildimetilamonijum klorid i glioksal, u ekstraktu gotovog proizvoda ne smije biti više od 1,5 mg/m² glioksala.

Članak 106.

Papirna ambalaža koja se koristi za pakiranje agruma (limuna, naranči, mandarina, grejpfruta i sl.) smije sadržavati najviše 0,6 g difenila, računato na 1 m² ambalaže.

Članak 107.

Pergamentni i pergaminski papir koji pri pakiranju dolaze u neposredan dodir s mastima životinjskog ili biljnog podrijetla, drugom hranom koja sadrži veliki postotak masti, mesom i mesnim proizvodima, mliječnim proizvodima i jajima u prahu ne smiju sadržavati magnezij klorid, a ostalih klorida mogu sadržavati najviše 2%, izraženo kao natrij klorid.

Članak 108.

Za papir i predmete koji dolazi u neposredan dodir s hranom kod visokih temperatura (papir za pečenje) migracijski test se provodi sa zamjenskom modelnom otopinom: modificiranim polifenilen oksidom (MPPO).

Za filter papire kojima se filtriraju ulja, testovi migracije se izvode s modelnim otopinama maslinovog ulja ili uljem koje će se filtrirati u naravi.

Za papir za filtriranje velikih volumena tekućina kao što su filteri za industrijsku uporabu i filteri za mlijeko testovi migracije se provode:

– ako je ukupan volumen koji se filtrira od 1 do 10 L/dm² papira, prije ispitivanja je potrebno propustiti i odbaciti 0,5L hrane ili njezine modelne otopine, a ispituje se sljedećih 0,5 L/dm² hrane ili modelne otopine

– ako je ukupan volumen koji se filtrira veći 10 L/dm² papira, prije ispitivanja je potrebno propustiti i odbaciti 1 hrane ili njezine modelne otopine, a ispituje se sljedećih 1 L/dm² hrane ili modelne otopine.

Članak 109.

Papir i karton koji dolaze u neposredan dodir s hranom, a proizvedeni su od recikliranih vlakana, moraju odgovarati svim zahtjevima za papir i karton koji dolaze u dodir s hranom a u proizvodnji treba posebno obratiti pažnju na:

– izvor papira za reciklažu

– tehnologiju koja će odstraniti kontaminante

– namjenu gotovog proizvoda.

Članak 110.

Papir i karton koji dolaze u neposredan dodir s hranom a proizvedeni su recikliranjem, moraju zadovoljiti specifične zahtjeve koji se nalaze u Tablici 9. koja se nalazi u privitku ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

4. Staklena ambalaža

Članak 111.

Staklena ambalaža (boce, staklenke i sl.) mora biti izrađene od homogene staklene mase.

Površina unutarnje strane staklene ambalaže mora biti glatka, a gornji rub otvora grla takve ambalaže ne smije biti oštar niti oštećen.

Staklena ambalaža ne smije stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v) tijekom 24 sata pri temperaturi od 22 ± 2°C otpuštati, izraženo na 1 L:

a) olova više od 0,05 mg:

b) kadmija više od 0,005 mg.

Članak 112.

Zatvarači za boce koji su s unutarnje strane prevučeni plutom ili drugim dopuštenim materijalom predviđenim ovim Pravilnikom, a ne dolaze u neposredan dodir s hranom, mogu biti izrađeni od aluminija čistoće najmanje 98%.

Zatvarači za boce iz stavka 1. ovog članka izrađeni od aluminija ne smiju sadržavati silicija, mangana, magnezija i titana više od 0,7%, željeza više od 0,8%, bakra više od 0,1%, niti cinka više od 0,l%

Kapica kojom se ukrašava grlo boce s plutenim čepom ne smije se izrađivati od slitine koja sadrži olovo.

Članak 113.

Staklena ambalaža (butelje itd.) može se zatvarati čepovima izrađenim od pluta koje nije korišteno. Ispitivanje plutenih čepova se provodi tijekom 10 dana pri temperaturi od 23°C u direktnom dodiru s modelnom otopinom sastavljenom od 15(v/v%) etilnog alkohola i 3(v/v%) % octene kiseline na način da se začepljena boca okrene naopako, a nivo modelne otopine bude 1 cm od dna boce. U slučaju boca zapremnine veće od 500 mL ispitivanje se provodi s 500 mL modelne otopine. Isparni ostatak ne smije biti veći od 50 mg/L.

U dobivenom ekstraktu iz stavka 1. ovoga članka određuju se olovo, kadmij, arsen, bakar, cink, kositar i željezo prema zahtjevima za vino u skladu s dopuštenim količinama navedenih metala u vinu.

Članak 114.

Za izradu staklene ambalaže ne smije se koristiti staklena vuna.

Zabranjena je uporaba staklene ambalaže čija je staklena masa postala mutna (mat) nakon pokusa steriliziranjem pri temperaturi od 121°C tijekom 1 sata.

Članak 115.

Staklena ambalaža koja služi za pakiranje vina i raznih napitaka s ugljikovim dioksidom mora izdržati unutarnji tlak od najmanje 500 kPa, a sifonske boce – unutarnji tlak od najmanje 1000 kPa.

Članak 116.

Glave sifonskih boca mogu biti izrađene, osim od materijala predviđenog propisima o kvaliteti alkoholnih pića, piva, bezalkoholnih pića i sirupa, mineralnih voda i soda-vode, i od specijalnih aluminijskih slitina otpornih na ugljikov dioksid.

5. Drvena ambalaža

Članak 117.

Drvena ambalaža (sanduci, letvarice, bačve, kace i dr.) mora biti izrađena od zdravog drveta i obrađena tako da se hrana mehanički ne oštećuje.

Okovi na drvenoj ambalaži moraju biti tako izrađeni da ne nanose oštećenja, a hvataljke se moraju tako postaviti da se pri rukovanju ambalažom hrana ne dodiruje rukama.

Proizvodi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju ekstrakcijom u destiliranoj vodi pri temperaturi od 23°C tijekom 1 ili 24 sata, ovisno o uvjetima u primjeni, otpustiti više od:

• 0,5 mg/dm² formaldehida

• 0,5 mg/L olova

• 0,0 5mg/L kadmija

• 0,1 mg/L krom(VI) kationa

• 0,01 mg/L žive.

Članak 118.

Bačve i kace moraju biti sa svih strana glatke, bez pukotina i neravnina koje bi sprječavale uobičajeni način čišćenja i održavanja takve ambalaže u higijenski ispravnom stanju.

Brtvila između duga, dna i poklopaca bačava i kaca moraju biti dobro ugrađena i ne smiju propuštati nikakvu tekućinu.

Bačve za pivo ne smiju propuštati tekućinu niti pod unutarnjim tlakom od 200 kPa.

Članak 119.

Ljepila koja se koriste pri izradi drvene ambalaže ne smiju štetno djelovati na organoleptička svojstva niti na kemijski sastav hrane.

Članak 120.

Drvena se ambalaža ne smije bojiti, osim oznaka na ambalaži.

Bojila kojima su obojene oznake na drvenoj ambalaži ne smiju se otapati u vodi i moraju odgovarati zahtjevima propisanim u članku 13. i 14. ovoga Pravilnika.

Oznake na drvenoj ambalaži mogu se nalaziti samo na vanjskoj strani ambalaže.

Članak 121.

Drvena se ambalaža može impregnirati parafinom, voskom, smolom ili njihovim smjesama, lakom, prevlakama od umjetnih masa i drugim materijalima koji ne utječu na organoleptička svojstva hrane i nisu štetni za zdravlje ljudi.

Članak 122.

Drvena se ambalaža mora prije i poslije uporabe dobro očistiti, oprati i dezinficirati.

6. Tekstilna ambalaža

Članak 123.

Tekstilna ambalaža koja pri pakiranju dolazi u neposredan dodir s hranom mora biti izrađena od materijala koji se može lako prati i dezinficirati.

Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka ne smije sadržavati sredstva za bijeljenje i impregniranje, niti druge tvari koje mogu štetno djelovati na organoleptička svojstva i kemijski sastav hrane.

Proizvodi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju ekstrakcijom u destiliranoj vodi pri temperaturi od 40°C tijekom 24 sata otpustiti više od:

• 0,5 mg/dm² formaldehida

• 0,5 mg/L olova

• 0,05 mg/L kadmija

• 0,1 mg/L krom(VI) kationa

• 0,01 mg/L žive.

Članak 124.

Tekstilna ambalaža koja služi za pakiranje hrane ne smije se bojiti, osim oznaka na ambalaži.

Bojila koja se koriste za bojenje oznaka na tekstilnoj ambalaži ne smiju se otapati u vodi, niti prelaziti na hranu i moraju odgovarati zahtjevima iz članka 13. ovoga Pravilnika. Oznake na tekstilnoj ambalaži mogu se nalaziti samo na vanjskoj strani ambalaže.

7. Ambalaža od ostalih materijala

Članak 125.

Slama i drugi materijali koji se koriste kao zaštitni materijali pri pakiranju ne smiju biti truli, zagađeni ili vlažni te ne smiju nepovoljno utjecati na organoleptička svojstva hrane.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 126.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom (»Narodne novine« br. 48/08).

Članak 127.

Pravne i fizičke osobe koje proizvode ili stavljaju u promet materijale i predmete iz članka 2. ovoga Pravilnika obvezni su uskladiti se s odredbama članka 9. ovoga Pravilnika u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

Članak 128.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/09-02/47

Urbroj: 534-08-02-09-1

Zagreb, 23. rujna 2009.

Ministar mr. Darko Milinović, dr. med., v. r.

SLIKA 1.

SLIKA 2.

DODATAK 1.

METODE ANALIZE ZA ODREĐIVANJE MIGRACIJE OLOVA I KADMIJA IZ KERAMIČKIH PROIZVODA

»Keramički proizvodi« su proizvodi izrađeni od mješavine anorganskog materijala s općenito visokim sadržajem gline i silikata, kojima se mogu dodati male količine organskih tvari. Ti se proizvodi najprije oblikuju, i tako nastali oblik se trajno fiksira pečenjem. Mogu se glazirati, emajlirati i/ili ukrasiti.

TEMELJNA PRAVILA ZA ODREĐIVANJE OLOVA I KADMIJA

1. Otopina za ispitivanje (modelna otopina)

4 % (v/v) octene kiseline u svježe pripremljenoj vodenoj otopini.

2. Uvjeti ispitivanja

2.1 Ispitivanje se obavlja pri temperaturi od 22 ± 2 °C, u trajanju 24 ± 0,5 sati.

2.2 Pri određivanju migracije olova uzorak se primjereno pokriva tako da je izložen normalnom osvjetljenju u laboratoriju.

Pri određivanju migracije kadmija ili olova i kadmija, uzorak se pokriva tako da je ispšitna površina u potpunom mraku.

3. Punjenje

3.1. Uzorci koji se mogu puniti

Uzorak se napuni s 4 % (v/v) otopine octene kiseline do razine najmanje 1 mm od točke prelijevanja; razmak se mjeri od gornjega ruba uzorka.

Uzorci s ravnim ili malo kosim rubom se pune tako da razmak između povrđine tekućine i točke prelijevanja nije veći od 6 mm, mjereno uzduž kosog ruba.

3.2 Uzorci koji se ne mogu napuniti

Površina uzorka koja nije namijenjena za doticaj s prehrambenim proizvodima , najprije se pokrije s odgovarajućim zaštitnim slojem, otpornim na djelovanje 4 % (v/v)otopine octene kiseline. Uzorak se potom potopi u posudu sa znatnim volumenom otopine octene kiseline, tako da je površina koja je namijenjena za doticaj s prehrambenim proizvodima, u potpunosti pokrivena s tekućinom za ispitivanje.

4. Određivanje površine

Površina proizvoda kategorije 1. jednaka je površini meniskusa slobodne površine tekućine, s kojom je napunjen uzorak u uvjetima iz odjeljka 3. gore.

METODE ANALIZE ZA ODREĐIVANJE MIGRACIJE OLOVA I KADMIJA

1. Predmet i područje primjene

Metoda omogućuje određivanje posebne migracije olova i/ili kadmija.

2. Načelo

Određivanje posebne migracije olova i/ili kadmija se obavlja s atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom.

3. Reagensi

– Svi reagensi moraju biti analitičke kakvoće, ako nije drugačije određeno.

– ‘Voda’ uvijek znači destiliranu vodu, odnosno vodu odgovarajuće kakvoće.

3.1. 4 % (v/v) octene kiseline u vodenoj otopini

40 ml koncentrirane octene kiseline se razrijedi s vodom do 1000 ml.

3.2 Temeljne standardne otopine

Pripremaju se temeljne standardne otopine koje sadrže 1000 mg/l olova i najmanje 500 mg/l kadmija u 4 % otopine octene kiseline (3.1).

4. Naprave/instrumenti

4.1 Atomski apsorpcijski spektrofotometar

Granice detekcije olova instrumenta i kadmija mora biti jednaka ili niža od:

– 0,1 mg/l za olovo,

– 0,01 mg/l za kadmij.

Granica detekcije je definirana kao koncentracija elemenata u 4 % octenoj kiselini (3.1) koja daje signal dva pura jači od šuma pozadine instrumenta.

5. Metoda

5.1 Priprema uzorka

Uzorak mora biti čist bez masnoća ili drugih tvari koje bi mogle utjecati na ispitivanje.

Uzorak se opere u otopini tekućeg kućanskog detergenta pri temperaturi od približno 40 °C. Uzorak se isplahne najprije s tekućom vodom, zatim s destiliranom vodom, odnosno vodom odgovarajuće kakvoće. Pusti se da voda istekne i uzorak se osuši, tako da na njemu ne ostanu mrlje. Očišćene površine za ispitivanje se ne smiju više dodirivati.

5.2 Određivanje olova i/ili kadmija

– Tako pripremljeni uzorak se ispituje u uvjetima propisanima u Temeljnim pravilima za određivanje olova i kadmija

– Prije uzimanja otopine za ispitivanje za određivanje olova i/ili kadmija, sadržaj uzorka se odgovarajuće pomiješa da se ne izgubi dio otopine ili ispitana površina izgrize.

– Za svaku se seriju određivanja obavlja bjanko ispitivanje s reagensima.

– Olovo i/ili kadmij se određuju s atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom u odgovarajućim uvjetima.

DODATAK 2.

METODA ZA ODREĐIVANJE SADRŽAJA VINIL KLORID MONOMERA U MATERIJALIMA I PREDMETIMA KOJI DOLAZE U DODIR S HRANOM

1. NAMJENA I PODRUČJE PRIMJENE

Ova metoda određuje sadržaj vinil klorid monomera u materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom.

2. PRINCIP

Sadržaj vinil klorid monomera (VC) u materijalima u i predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom se određuje pomoću plinske kromatografije metodom parne faze (headspace tehnika) nakon otapanja ili suspendiranja uzorka u N,N-dimetilacetamidu.

3. REAGENSI

3.1. vinil klorid (VC) čistoće veće od 99,5 % (v/v).

3.2. N,N-dimetilacetamid (DMA), bez nečistoća s istim vremenom zadržavanja kao i VC ili kao interni standard (3.3.) u uvjetima ispitivanja.

3.3. Dietil eter ili cis-2 buten u DMA (3.2.) kao otopina internog standarda. Ovi interni standardi ne smiju sadržavati nikakve nečistoće s istim vremenom zadržavanja kao VC, u uvjetima pokusa.

4. UREĐAJI

UPOZORENJE 1: VC je opasna tvar i plin pri sobnoj temperaturi. Stoga pripravljanje otopina treba obavljati u dobro prozračenom digestoru.

UPOZORENJE 2:

– Poduzeti sve potrebne mjere predostrožnosti kako bi se osiguralo da nema gubitaka VC ili DMA;

– U postupku ručnog uzorkovanja treba koristiti interni standard (3.3),

– Prilikom korištenja internog standarda, mora se koristiti ista otopina tijekom Instrument ili dio uređaja se spominje samo ukoliko je specijalan ili izrađen prema posebnim specifikacijama. Pretpostavlja se da je na raspolaganju uobičajen laboratorijski uređaj.

4.1. Plinski kromatograf opremljen automatskim uzorkovalom parne faze (head space) ili uređajima za ručno injektiranje uzorka.

4.2. Plameno-ionizacijski detektor ili drugi detektori navedeni u točki 7.

4.3. Plinska kromatografska kolona.

Kolona mora omogućiti odvajanje zračnih vrhova, VC i internog standarda, ukoliko se koristi.

Nadalje, kombinirani sustav iz točke 4.2 i 4.3 mora omogućiti da signal dobiven otopinom koja sadrži 0,02 mg VC/l DMA ili 0,02 mg VC/kg DMA bude jednak najmanje peterostrukoj vrijednosti šuma iz pozadine.

4.4. Stakleno posuđe za uzorke s dijafragmom iz silikona ili butil kaučuka.

Prilikom korištenja postupka ručnog uzorkovanja, uzimanje uzorka iz parne faze (headspace) špricom može izazvati djelomični vakuum unutar staklenke ili tikvice. Stoga se kod ručnih postupaka gdje staklenke nisu pod pritiskom prije uzimanje uzorka preporuča korištenje većih staklenki.

4.5. Mikrošprice.

4.6. Plinskotijesne šprice za ručno uzorkovanje parne faze (headspace).

4.7. Analitička vaga s točnošću do 0,1 mg.

5. POSTUPAK CJELOKUPNOG POSTUPKA

5.1. Pripravak koncentrirane standardne otopine VC na oko 2 000 mg/kg

Točno izvagati na točnost od 0,1 mg odgovarajuću staklenu posudu i staviti u nju količinu DMA (npr. 50 ml) (3.2). Ponovo izvagati. Dodati u DMA količinu (npr. 0,1 g) VC (3.1) u obliku tekućine ili plina, injektirajući ga polako na DMA. VC se također može dodati upuhavanjem u DMA, pod uvjetom da se koristi uređaj koji će spriječiti gubitak DMA. Ponovo izvagati na točnost od 0,1 mg. Čekati dva sata kako bi se omogućilo dostizanje ravnoteže. Čuvati standardnu otopinu u hladnjaku.

5.2. Pripravljanje razrjeđenog standarda otopine VC

Uzeti izvaganu količinu koncentrirane standardne otopine VC (5.1.) i razrijediti, na poznati obujam ili poznatu masu, s DMA (3.2.) ili otopinom internog standarda (3.3).

Koncentracija dobivene standardne razrijeđene otopine je izražena kao mg/l odnosno mg/kg.

5.3. Priprema krivulje umjeravanja

NAPOMENA:

– krivulja se određuje iz najmanje sedam pari točaka,

– ponovljivost odziva[6] mora biti ispod 0,02 mg VC/l ili kg DMA,

– krivulja se mora izračunati iz tih točaka metodom najmanjih kvadrata, tj. linija regresije se mora izračunati korištenjem sljedećih jednadžbi

y = a1x + a0

gdje je:

y = visina ili površina vrhova kod svakog mjerenja,

x = odgovarajuća koncentracija na liniji regresije,

n = broj obavljenih mjerenja (n ≥ 14),

– krivulja mora biti linearna, tj. standardna devijacija (s) razlika između izmjerenih odziva (yi) i odgovarajuće vrijednosti odziva izračunatih iz linije regresije (zi) podijeljeno sa srednjom vrijednosti (y) svih izmjerenih odziva ne smije biti veća od 0,07:

Ovo se izračunava iz:

gdje je:

yi = svaki pojedinačni izmjereni odziv,

zi = odgovarajuća vrijednost odziva (yi) na izračunatoj liniji regresije,

n ≥ 14.

Pripremiti dvije serije od najmanje sedam staklenki (4.4). Svakoj staklenki dodati količine razrijeđenog standarda otopine VC (5.2) i DMA (3.2) ili otopine internog standarda u DMA (3.3) tako da konačna koncentracija VC dvojnih otopina bude približno jednaka 0; 0,050; 0,075; 0,100; 0,125; 0,150; 0,200, itd. mg/l ili mg/kg DMA i da sve staklenke sadrže istu količinu DMA koju treba upotrijebiti sukladno točki 5.5. Čvrsto zatvoriti staklenke i nastaviti kako je opisano u točki 5.6. Nacrtati dijagram u kojem vrijednosti ordinate prikazuju površine (ili visine) vrhova VC dvojnih otopina ili omjer takvih površina (ili vrhova) prema onima vrhova odnosnih internih standarda, a vrijednosti apscise prikazuju koncentracije VC dvojnih otopina.

5.4. Potvrđivanje pripravljanja standardnih otopina dobivenih u točkama 5.1. i 5.2.

Ponoviti postupak opisan u tokama 5.1. i 5.2. kako bi se dobila druga razrijeđena standardna otopina s koncentracijom koja iznosi 0,1 mg VC/1 ili 0,1 mg/kg DMA ili otopina internog standarda. Prosjek dva mjerenja plinskom kromatografijom ove otopine se ne smije razlikovati za više od 5% od odgovarajuće točke krivulje umjeravanja. Ukoliko je razlika veća od 5%, odbaciti sve otopine dobivene u točkama 5.1, 5.2, 5.3 i 5.4 i ponoviti postupak ispočetka.

5.5. Pripravljanje uzoraka materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom

Pripraviti dvije staklenke (4.4.). Izvagati u svaku staklenku najmanje 200 mg, uz točnost od 0,1 mg, uzorka dobivenog iz jednog materijala ili proizvoda koji se ispituje koji je usitnjen u male komade. Pokušati osigurati da se u svaku staklenku izvaže ista količina. Staklenku odmah zatvoriti. Dodati svakoj staklenki za svaki gram uzorka 10 ml ili 10 g DMA (3.2) ili 10 ml ili 10 g otopine internog standarda (3.3.). Čvrsto zatvoriti staklenke i nastaviti kako je opisano u točki 5.6.

5.6. Mjerenja plinskom kromatografijom

5.6.1. Protresti staklenke izbjegavanjem dodira između sadržane tekućine i dijafragme (4.4) kako bi se dobila čim homogenija otopina ili suspenzija uzoraka materijala ili proizvoda (5.5).

5.6.2. Staviti sve čvrsto zatvorene staklenke (5.3., 5.4. i 5.5) u vodenu kupelj u trajanju od dva sata pri 60 ° ± 1 °C kako bi se omogućilo dostizanje ravnoteže. Ponovo protresti, prema potrebi.

5.6.3. U staklenku uzeti uzorak iz parne faze (headspace). Kod korištenja postupaka ručnog uzorkovanja mora se voditi računa da se dobije ponovljiv uzorak (vidi točku 4.4.), posebno mora šprica biti predgrijana na temperaturu uzorka. Izmjeriti površinu (ili visinu) vrhova koji se odnose na VC i na interni standard ukoliko se koristi.

5.6.4. Ukloniti iz kolone (4.3.) višak DMA korištenjem odgovarajućeg postupka čim se vrhovi DMA pojave na kromatogramu.

6. IZRAČUN REZULTATA

6.1. Naći interpolaciju na krivulji, nepoznatu koncentraciju svake od dviju otopina uzorka uzimajući u obzir otopinu internog standarda ukoliko se koristi. Izračunati količinu VC u svakom od dva uzorka materijala ili proizvoda koji se ispituje primjenom sljedeće formule:

materijala

gdje je:

X = koncentracija VC u uzorku materijala ili proizvoda izražena u mg/kg

C = koncentracija VC u staklenki koja sadrži uzorak materijala ili proizvoda (vidi pod točkom 5.5.) izraženo u mg/l ili mg/kg.

V = volumen ili masa DMA u staklenki koja sadrži uzorak materijala ili proizvoda (vidi pod točkom 5.5.) izraženo u litrama ili kg.

M = količina uzorka materijala ili proizvoda, izraženo u gramima.

6.2. Koncentracija VC u materijalu i proizvodu koji se ispituje izražena u mg/kg je prosječna vrijednost dvaju koncentracija VC (mg/kg) određena u točki 6.1. pod uvjetom da je zadovoljen kriterij ponovljivosti iz točke 8.

7. POTVRĐIVANJE SADRŽAJA VC

Kada sadržaj VC u materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom izračunat pod točkom 6.2. prijeđe najveću dopuštenu vrijednost, rezultati dobiveni analizom svakog od dva uzorka (5.6. i 6.1.) se moraju potvrditi na jedan od tri načina:

– korištenjem najmanje jedne druge kolone (4.3.) koja ima stacionarnu fazu različitog polariteta. Ovaj postupak se treba nastaviti dok se ne dobije kromatogram bez dokaza o preklapanju VC i/ili vrhova internog standarda sa sastojcima uzorka i predmeta - korištenjem drugih detektora, npr. detektora mikroelektrolitske elektroprovodljivosti[7],

– korištenjem masene spektrometrije. U ovom slučaju, ukoliko se nađu molekularni ioni s masom podrijetla (m/e) 62 i 64 u omjeru 3 : 1, to se može sa velikom vjerojatnošću smatrati potvrdom prisustva VC. U slučaju dvojbe, mora se provjeriti cijeli maseni spektar.

8. PONOVLJIVOST

Razlika između rezultata dvaju mjerenja (6.1.) obavljenih istovremeno ili u brzom redoslijedu na istom uzorku, od strane iste osobe i pod istim uvjetima, ne smije biti veća od 0,2 mg VC/kg materijala ili proizvoda.

DODATAK 3.

METODA ZA ODREĐIVANJE SADRŽAJA VINIL KLORID MONOMERA KOJI MATERIJALI I PREDMETI OTPUŠTAJU U HRANU

1. NAMJENA I PODRUČJE PRIMJENE

Metodom se određuje specifična migracija vinil klorida u hranu.

2. PRINCIP

Sadržaj vinil klorida (VC) u hrani određuje se plinskom kromatografijom koristeći metodu »headspace«.

3. REAGENSI

3.1. Vinil klorid (VC), čija je čistoća veća od 99,5% (v/v).

3.2. N, N-dimetilacetamid (DMA), bez nečistoća s istim vremenom zadržavanja kao i VC ili kao unutarnji standard (3.3.) u uvjetima testiranja.

3.3. Dietileter ili cis-2-buten u DMA (3.2.) kao otopina unutarnjeg standarda. Ti unutarnji standardi ne smiju sadržavati nikakve nečistoće koje imaju isto vrijeme zadržavanja kao i VC u uvjetima testiranja.

3.4. Destilirana voda ili demineralizirana voda istovjetne čistoće.

4. UREĐAJI

NB:

Instrumenti ili dijelovi aparature spominju se jedino ako se radi o posebnoj vrsti ili ako su izrađeni prema posebnim specifikacijama. Pretpostavlja se da je uobičajena laboratorijska aparatura na raspolaganju.

4.1. Plinski kromatograf s napravom za automatsko «headspace» uzorkovanje ili napravom za ručno ubrizgavanje uzorka.

4.2. Plameni ionizacijski detektor ili drugi detektori navedeni u točki 7.

4.3. Kolona plinskog kromatografa.

Kolona mora omogućiti odvajanje pikova zraka, VC-a i unutarnjeg standarda, ako se koristi.

Osim toga, kombinirani sustav iz točaka 4.2. i 4.3. mora omogućiti da signal dobiven otopinom koja sadrži 0,005 mg VC/litra DMA ili 0,005 mg VC/kg DMA, bude najmanje pet puta intenzivniji od osnovnog šuma.

4.4. Bočice ili tikvice za uzorke s pregradom od silikona ili butilkaučuka.

Ako se koriste tehnike ručnog uzorkovanja, uzorkovanje iglom iz headspacea može izazvati djelomični vakuum u bočici ili tikvici. Stoga se za tehnike ručnog uzorkovanja, pri čemu se prije uzimanja uzorka bočice ne stavljaju pod pritisak, preporuča uporaba velikih bočica.

4.5. Mikro igle.

4.6. Igle pod pritiskom za ručno headspace uzorkovanje.

4.7. Analitička vaga s preciznosti od 0,1 mg.

5. POSTUPAK

UPOZORENJE: VC je opasna tvar i na sobnoj temperaturi nalazi se u plinovitom stanju te se, stoga, otopine pripremaju u dobro prozračenoj laboratorijskoj napi.

NB: Potrebno je poduzeti sve mjere predostrožnosti kako bi se osiguralo da ne dođe do nikakvog gubitka VC-a ili DMA.

Kod tehnika ručnog uzorkovanja koristi se unutarnji standard (3.3.).

Prilikom uporabe unutarnjeg standarda u cijelom se postupku koristi ista otopina.

5.1. Priprema standardne otopine VC-a (otopina A)

5.1.1. Koncentrirana standardna otopina VC-a s približno 2 000 mg/kg

Izvažite prikladnu staklenu posudicu, uz preciznost od 0,1 mg, i napunite je određenom količinom (na pr. 50 ml) DMA (3.2.). Ponovno izvažite. Polaganim ubrizgavanjem dodajte u DMA određenu količinu (na pr. 0,1 g) VC-a (3.1.) u tekućem ili plinovitom stanju. VC se, također, može dodati u DMA upuhavanjem, pod uvjetom da se koristi uređaj koji sprječava gubitak DMA. Ponovno izvažite uz preciznost od 0,1 mg. Pričekajte dva sata da se uspostavi ravnoteža. Ako se koristi unutarnji standard, on se dodaje tako da njegova koncentracija u koncentriranoj standardnoj otopini VC-a bude jednaka koncentraciji u otopini unutarnjeg standarda koji je pripremljen prema točki 3.3. Standardna se otopina čuva u hladnjaku.

5.1.2. Priprema razrijeđene standardne otopine VC-a

Izmjerenu količinu koncentrirane standardne otopine VC-a (5.1.1.) razrijedite do znanog obujma ili mase s DMA (3.2.) ili otopinom unutarnjeg standarda (3.3.). Koncentracija nastale razrijeđene standardne otopine (otopina A) izražava se kao mg/l ili mg/kg.

5.1.3. Priprema krivulje odziva s otopinom A.

NB: Krivulja mora sadržavati najmanje sedam para točaka.

Ponovljivost odziva [8] mora biti manja od 0,002 mg VC/litra ili kg DMA.

Krivulja se izračunava iz tih točaka prema metodi najmanjih kvadrata, tj. regresijska linija se izračunava koristeći sljedeću jednadžbu:

pri čemu:

pri čemu:

y = visina ili površina pikova pri pojedinačnom mjerenju;

x = odgovarajuća koncentracija na regresijskoj liniji;

n = broj izvedenih mjerenja (n ≥ 14).

Krivulja mora biti linearna, tj. standardna devijacija (s) razlika između izmjerenih vrijednosti (yi) i odgovarajuće vrijednosti odziva izračunatih iz regresijske linije (zi), podijeljena sa srednjom vrijednosti (y) svih izmjerenih odziva ne smije premašiti 0,07.

To se izračunava iz:

pri čemu:

i:

pri čemu:

yi = svaki pojedinačni izmjereni odziv;

zi = odgovarajuća vrijednost odziva (yi) na izračunatoj regresijskoj liniji;

n = ≥ 14.

Pripremite dvije serije od najmanje sedam bočica (4.4.). U svaku bočicu dodajte takvu količinu razrijeđene standardne otopine VC-a (5.1.2.) i DMA (3.2.) ili otopine unutarnjeg standarda u DMA (3.3.) da konačna koncentracija VC-a u dvostrukim otopinama bude približno 0; 0,005; 0,010; 0,020; 0,030; 0,040; 0,050 itd. mg/l ili mg/kg DMA, i da svaka bočica sadrži isti ukupni volumen otopine. Količina razrijeđene standardne otopine VC-a (5.1.2.) mora biti takva da omjer između ukupnog volumena (μl) dodane otopine VC-a i količine (g ili ml) DMA ili otopine unutarnjeg standarda (3.3.) ne premaši vrijednost 5. Začepite bočice i nastavite kako je opisano u točkama 5.4.2., 5.4.3. i 5.4.5. Izradite dijagram u kojem vrijednosti na ordinati pokazuju površinu (ili visinu) pikova VC-a dvostrukih otopina ili omjer tih površina (ili visina) i površina relevantnih pikova unutarnjeg standarda, dok vrijednosti na apscisi pokazuju koncentracije VC-a dvostrukih otopina.

5.2. Validacija pripreme standardnih otopina iz točke 5.1.

5.2.1. Priprema druge standardne otopine VC-a (otopina B)

Ponovite postupak opisan u točkama 5.1.1. i 5.1.2. tako da se dobije druga razrijeđena standardna otopina s, u ovom slučaju, koncentracijom od otprilike 0,02 mg VC:l ili 0,02 mg VC/kg DMA ili otopine unutarnjeg standarda. Takvu otopinu dodajte u dvije bočice (4.4.). Začepite bočice i nastavite kako je opisano u točkama 5.4.2., 5.4.3. i 5.4.5.

5.2.2. Validacija otopine A

Ako prosjek dvaju mjerenja otopine B plinskim kromatografom (5.2.1.) ne odstupa više od 5% u odnosu na pripadajuću točku dobivene krivulje odziva iz točke 5.1.3., otopina A je validirana. Ako je razlika veća od 5%, sve otopine pripremljene prema točkama 5.1. i 5.2. se odbacuju i postupak se ponavlja od početka.

5.3 Priprema krivulje »dodavanja«

NB: Krivulja mora sadržavati najmanje sedam para točaka.

Krivulja se izračunava iz tih točaka prema metodi najmanjih kvadrata (5.1.3., treća alineja).

Krivulja mora biti linearna, tj. standardna devijacija (s) razlika između izmjerenih vrijednosti (yi) i odgovarajuće vrijednosti odziva izračunatih iz regresijske linije (zi), podijeljena sa srednjom vrijednosti (y) svih izmjerenih odziva ne smije premašiti 0,07 (5.1.3., četvrta alineja).

5.3.1. Priprema uzorka

Uzorak hrane za analizu mora biti reprezentativan za hranu koja je predmet analize. Hranu, stoga, treba homogenizirati ili usitniti na manje dijelove i homogenizirati prije samog uzimanja uzorka.

5.3.2. Postupak

Pripremite dvije serije od najmanje sedam bočica (4.4.). U svaku bočicu dodajte najmanje 5g uzorka hrane koja je predmet analize (5.3.1.). Osigurajte da se u svaku bočicu doda jednaka količina uzorka. Odmah nakon toga zatvorite bočicu. U svaku bočicu na svaki gram uzorka dodajte 1 ml, po mogućnosti, destilirane vode ili demineralizirane vode koja je najmanje jednake čistoće, ili odgovarajuće otapalo, ako je potrebno. (Napomena: za homogenu hranu nije potrebno dodati destiliranu ili demineraliziranu vodu.) Ako se smatra korisnim, u svaku bočicu dodajte takvu količinu razrijeđene standardne otopine VC-a (5.1.2.), koja sadrži unutarnji standard (3.3.), da koncentracije VC-a dodanog u bočicu budu 0, 0,005, 0,010, 0,020, 0,030, 0,040 i 0,050 itd. mg/kg hrane. Osigurajte da ukupni volumen DMA ili DMA s unutarnjim standardom (3.3.) bude jednak u svakoj bočici. Količina razrijeđene standardne otopine VC-a (5.1.2.) i po potrebi dodanog DMA mora biti takva da omjer između ukupnog volumena tih otopina (μl) i količine hrane (g) sadržane u bočici bude što manji, ali ne veći od 5 i jednak u svim bočicama. Zapečatite bočice i nastavite kako je opisano u točki 5.4.

5.4. Mjerenje plinskim kromatografom

5.4.1. Pažljivo protresite bočice pazeći da tekućina ne dođe u dodir s pregradom (4.4.), sve dok ne dobijete što homogeniju otopinu ili suspenziju uzorka hrane.

5.4.2. Sve začepljene bočice (5.2. i 5.3.) stavite u vodenu kupelj na dva sata pri 60 °C ± 1 °C, kako bi se uspostavila ravnoteža. Po potrebi ponovno protresite.

5.4.3. Uzmite uzorak iz »headspace« u bočici. Ako se koriste tehnike ručnog uzorkovanja, pazite da dobijete ponovljivi uzorak (4.4.), a posebno da igla bude prethodno ugrijana na temperaturu uzorka. Izmjerite površinu (ili visinu) pikova VC-a i unutarnjeg standarda, ako je uporabljen.

5.4.4. Izradite dijagram u kojem vrijednosti na ordinati pokazuju površinu (ili visinu) pikova VC-a ili omjer tih površina (ili visina) pikova VC-a i površina (ili visina) pikova unutarnjeg standarda, dok vrijednosti na apscisi pokazuju količine dodanog VC-a (mg) u odnosu na količine uzorka hrane izmjerene u svakoj bočici (kg). Na dijagramu izmjerite sjecište na apscisi. Dobivena vrijednost predstavlja koncentraciju VC-a u uzorku hrane na analizi.

5.4.5. Primjerenom metodom iz kolone (4.3.) uklonite suvišak DMA, čim se na kromatogramu pojave pikovi DMA.

6. REZULTATI

VC koji materijali i proizvodi otpuštaju u hranu koja je predmet analize, izražen u mg/kg, definira se kao prosjek dvaju mjerenja (5.4.) pod uvjetom da je ispunjen kriterij ponovljivosti iz točke 8.

7. POTVRDA SADRŽAJA VC-a

U slučaju kada VC koji materijali i proizvodi otpuštaju u hranu, izračunat u skladu s točkom 6., premaši kriterij iz članka 46. ovoga Pravilnika, vrijednosti iz oba mjerenja (5.4.) moraju se potvrditi na jedan od sljedeća tri načina:

(i) koristeći najmanje jednu drugačiju kolonu (4.3.) sa stacionarnom fazom različite polarnosti. Taj postupak treba nastaviti sve dok se ne dobije kromatogram u kojem nema naznaka preklapanja pikova VC-a i/ili unutarnjeg standarda sa sastojcima uzorka hrane;

(ii) koristeći druge detektore, na primjer detektor mikroelektrolitske vodljivosti[9];

(iii) koristeći spektrometriju masa; u tom slučaju, ako se molekularni ioni s masom pretka (m/e) od 62 i 64 nađu u omjeru 3 : 1, smatra se da to uz visoku vjerojatnost potvrđuje prisutnost VC-a. U slučaju dvojbe mora se provjeriti sav spektar masa.

8. PONOVLJIVOST

Razlika između rezultata dvaju mjerenja (5.4.), koje je ista osoba provela istodobno ili uzastopno na istome uzorku i pod istim uvjetima, ne smije biti veća od 0,003 mg VC/kg hrane.

DODATAK 4.

POSEBNI ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA AKTIVNE I INTELIGENTNE MATERIJALE I PREDMETE UKLJUČUJUĆI I OBAVIJEST O PROIZVODU

Ima mnogo različitih vrsta aktivnih i inteligentnih materijala i predmeta. Tvari koje su odgovorne za aktivno i/ili inteligentno djelovanje mogu se staviti u odvojeni spremnik, primjerice, staviti u manju papirnatu vrećicu, ili se tvari mogu izravno inkorporirati u ambalažni materijal, primjerice, inkorporiranje u plastiku od koje je izrađena plastična boca. Te tvari, odgovorne za stvaranje aktivnog i/ili inteligentnog djelovanja tih materijala i predmeta (sastojci), treba procjenjivati u skladu sa zahtjevima članka 6. ovoga Pravilnika. Za sve ostale dijelove koji su neaktivni vrijede važeći propisi za tu vrstu materijala i/ili predmeta koji su obuhvaćeni ovim Pravilnikom.Kako neaktivni materijal nema aktivnu funkciju u smislu inkorporirane aktivne tvari eventualnu povišenu vrijednost globalne migracije treba korigirati za vrijednost količine otpuštene aktivne tvari.

Aktivni i inteligentni materijali i predmeti mogu se sastojati od jednog ili više slojeva, ili dijelova različitih vrsta materijala, poput plastike, papira i kartona ili premaza i prevlaka.

Aktivni materijali i predmeti mogu namjerno sadržavati tvari koje su predviđene da prelaze u hranu. Kako se te tvari namjerno dodaju hrani, njih se smije koristiti samo prema kriterijima Zakona o hrani.

Inteligentni sustavi pakiranja pružaju korisniku informacije o stanjima hrane i ne smiju otpuštati svoje sastojke u hranu. Inteligentne sustave potrebno je smještavati na vanjsku površinu pakovanja i može ih se odvajati od hrane funkcionalnom barijerom, koja je barijera unutar materijala ili proizvoda koji dolaze u doticaj s hranom, i koja time sprečava prijelaz u hranu tvari koje se nalaze iza barijere. Iza funkcionalne barijere mogu se koristiti neodobrene tvari, pod uvjetom da one zadovoljavaju određene uvjete i da njihov prijelaz ostaje ispod zadane količine otkrivanja. Uzimajući u obzir hranu za dojenčad i ostale posebno osjetljive osobe, kao i poteškoće kod te vrste analize kod koje se primjenjuje velika analitička tolerancija, potrebno je odrediti maksimalnu količinu u hrani od 0,01 mg/kg za prijelaz neodobrenih tvari kroz funkcionalnu barijeru. Nove tehnologije kojima se konstruiraju tvari u veličinama čestica koje pokazuju kemijska i fizička svojstva znatno različita od čestica veće veličine, primjerice nanočestice, potrebno je procjenjivati na osnovi pojedinačnih slučajeva u odnosu na njihovu opasnost, sve dok se ne dobije više podataka o takvim novim tehnologijama. Stoga nije potrebno obuhvatiti ih načelom funkcionalne barijere.

Aktivne i inteligentne materijale i predmete mora pratiti pismena izjava o sukladnosti.

Aktivne materijale i predmete, koji još nisu u doticaju s hranom kad se plasiraju na tržište, trebaju pratiti podaci o dopuštenom korištenju ili korištenjima, kao i drugi potrebni podaci poput naziva i maksimalne količine tvari koju otpušta aktivni sastojak.

Europska komisija će donijeti popis odobrenih tvari koje se mogu koristiti kao aktivne i/ili inteligentne.

Pojmovi koji su upotrebljeni u ovom dodatku imaju sljedeće značenje

Pod aktivnim materijalima i predmetima smatraju se materijali i predmeti kojima se zapakiranoj hrani produžuje rok trajanja ili održava ili poboljšava stanje; njihova je svrha da namjerno sadrže sastojke koji otpuštaju ili apsorbiraju tvari u ili iz zapakirane hrane ili okoline koja okružuje hranu.

Pod inteligentnim materijalima i predmetima smatraju se materijali i predmeti koji prate stanje zapakirane hrane ili okoline u kojoj se hrana nalazi.

Pod sastojkom smatra se pojedinačna tvar ili kombinacija pojedinačnih tvari koje daju materijalu ili predmetu aktivnu i/ili inteligentnu funkciju, uključujući proizvode reakcija in situ tih tvari; pojam ne uključuje neaktivne dijelove, poput materijala kojima se oni dodaju ili u koje se ugrađuju.

Pod funkcionalnom barijerom smatra se barijera koja se sastoji od jednog ili više slojeva materijala koji dolaze u doticaj s hranom, kojom se osigurava da gotov materijal ili predmet zadovoljava odredbe članka 6. ovoga Pravilnika.

Pod aktivnim materijalima i predmetima koji otpuštaju smatraju se oni aktivni materijali i predmeti kojima su namjerno dodani sastojci sa svrhom otpuštanja tih sastojaka u ili na zapakiranu hranu ili okolinu koja okružuje hranu;

Pod otpuštenom aktivnom tvari smatra su ona tvar koja u ili na zapakiranu hranu ili okolinu koja okružuje hranu, otpuštaju aktivni materijali i predmeti te time ispunjavaju neku svrhu u hrani.

Stavljanje aktivnih i inteligentnih materijala i predmeta na tržište

Aktivni i inteligentni materijali i predmeti mogu se staviti na tržište samo ako:

(a) su prikladni i učinkoviti za predviđenu svrhu korištenja;

(b) ispunjavaju opće kriterije navedene u člancima 6. i 7. ovoga Pravilnika.

(c) ispunjavaju kriterije obilježavanja navedene u članku 9. ovoga Pravilnika.

(d) sadrže isključivo za tu namjenu dopuštene sirovine;

(e) ispunjavaju kriterije vezane za obilježavanje i dokumentaciju aktivnih i inteligentnih materijala i predmeta.

Dodatne odredbe o obilježavanju

1. Kako bi se omogućilo potrošaču prepoznavanje nejestivih dijelova, aktivni i inteligentni materijali i predmeti ili njihovi dijelovi moraju se obilježiti, kadgod bi se moglo shvatiti da su jestivi:

(a) riječima »NE JEDITE«; i

(b) uvijek, kad je to tehnički moguće, znakom prikazanim na Slici 2. koja je sastavni dio ovoga Pravilnika.

2. Podaci koji se zahtijevaju točkom 1. moraju biti vidljivi, jasno čitljivi i neizbrisivi. Moraju biti otisnuti slovima veličine fonta od najmanje 3 mm i moraju ispunjavati uvjete navedene u članku 9. ovoga Pravilnika.

3. Otpuštena aktivna tvar razmatrat će se kao sastojci prema odredbama Pravilnika o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane[10].

Izjava o ispunjenju uvjeta

Pisana izjava mora sadržavati sljedeće podatke:

1. točan naziv i adresu gospodarskog subjekta koji izdaje izjavu o ispunjavaju uvjeta;

2. točan naziv i adresu gospodarskog subjekta koji proizvodi ili uvozi aktivne i inteligentne materijale i predmete, ili sastojke namijenjene za proizvodnju tih materijala i predmeta, ili tvari namijenjenih za proizvodnju sastojaka;

3. točan naziv aktivnih i inteligentnih materijala i predmeta ili sastojaka namijenjenih za proizvodnju tih materijala i predmeta, ili tvari namijenjenih za proizvodnju sastojaka;

4. datum izdavanja izjave;

5. potvrdu da aktivan ili inteligentni materijal ispunjava odgovarajuće zahtjeve utvrđene ovim Pravilnkom, te posebnim propisanim mjerama koje se primjenjuju;

6. odgovarajuće informacije vezano uz tvari od kojih je sastojak sastavljen, za koje postoje ograničenja u okviru Zakona o hrani, naziv i količinu tvari koju aktivan sastojak otpušta, kako bi se gospodarskim subjektima u daljnjem proizvodnom lancu olakšalo da osiguraju ispunjenje uvjeta tih ograničenja;

7. odgovarajuće informacije o prikladnosti i djelotvornosti aktivnog i inteligentnog materijala ili predmeta;

8. specifikacije o korištenju sastojaka,

9. specifikacije o korištenju materijala i predmeta

10. kad se primjenjuje funkcionalna barijera, potvrda da aktivan ili sofisticirani materijal ispunjava sljedeće uvjete:

1. Prijelaz u hranu tvari iz sastojaka koji ne dolaze u izravan doticaj s hranom ili okolinom koja okružuje hranu, ne smije prelaziti 0,01 mg/kg mjereno sa statističkom pouzdanosti.

2. Granična vrijednost predviđena u točki 1. mora uvijek izražavati koncentraciju u hrani. Primjenjuje se na skupinu tvari, ako su strukturno i toksikološki srodne, pogotovo izomere ili tvari s istom odgovarajućom funkcionalnom skupinom, i mora uključivati mogući izazvani prijelaz.

Aktivni i inteligentni materijali i predmeti ili sastojci ili tvari moraju biti lako prepoznatljivi iz pismene izjave koja je za njih izdana, a izjava se mora obnoviti kad zbog bitnih izmjena u proizvodnji dođe do promjene u prijelazu ili kad se dođe do novih znanstvenih podataka.

DODATAK 5.

ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA SUKLADNOST, SLJEDIVOST KAO I SPECIFIČNE MJERE PREMA VRSTI MATERIJALA

Popis grupa materijala i predmeta koji mogu biti obuhvaćeni specifičnim mjerama

1. Aktivni i inteligentni materijali i predmeti

2. Adhezivi

3. Keramika

4. Pluto

5. Gume

6. Staklo

7. Ionsko izmjenjivačke smole

8. Metali i legure

9. Papir i ploče

10. Plastika

11. Tinte za tiskanje

12. Regenerirana celuloza

13. Silikoni

14. Tekstil

15. Lakovi i prevlake

16. Voskovi

17. Drvo

Specifične mjere za grupe materijala i predmeta

1. Za grupe materijala i predmeta navedene u Popisu grupa materijala i predmeta koji mogu biti obuhvaćeni specifičnim mjerama i, tamo gdje je to prigodno, kombinacije tih materijala i predmeta ili reciklirane materijale i predmete upotrijebljene u proizvodnji tih materijala i predmeta, mogu se donijeti specifične mjere.

Te specifične mjere mogu uključivati:

(a) popis tvari odobrenih za uporabu u proizvodnji materijala i predmeta;

(b) popis(e) odobrenih tvari sadržanih u aktivnim ili inteligentnim materijalima i predmetima u dodiru s hranom, ili popis(e) aktivnih ili inteligentnih materijala i predmetima i, gdje je to potrebno, posebne uvjete uporabe tih tvari i/ili materijala i predmetima u kojima su sadržani;

(c) standarde čistoće za tvari predviđene stavkom (a);

(d) posebne uvjete uporabe za tvari predviđene stavkom (a) i/ili materijale i proizvode u kojima se upotrebljavaju;

(e) posebna ograničenja na migraciju određenih sastojaka ili grupa sastojaka u ili na hranu uzimajući u obzir druge moguće izvore izlaganja tim sastojcima;

(f) ukupno ograničenje na migraciju sastojaka u ili na hranu;

(g) odredbe cilj kojih je zaštititi ljudsko zdravlje od opasnosti povezane s konzumacijom materijala i proizvoda;

(h) ostale propise radi osiguranja sukladnosti članku 3. i 4.;

(i) osnovne propise o preispitivanju sukladnosti točkama (a) do (h);

(j) propise o sakupljanju uzoraka i metodama analize radi preispitivanja sukladnosti točkama (a) do (h).

(k) posebne odredbe radi osiguranja sljedivosti materijala i predmeta uključujući odredbe koje se odnose na rok držanja podataka ili odredbi, čime bi se po potrebi omogućila odstupanja od uvjeta u dijelu ovog Dodatka koji se odnosi na sljedivost.;

(l) dodatne odredbe označivanja za aktivne i inteligentne materijale i predmete;

Izjava o sukladnosti

1. Specifične mjere nalažu da materijali i predmeti obuhvaćeni tim mjerama budu popraćeni pisanom izjavom u kojoj se navodi da zadovoljavaju propise koji se na njih odnose.

Na raspolaganju mora biti odgovarajuća dokumentacija da pokaže takvu sukladnost. Ta će se dokumentacija, na zahtjev, dostaviti nadležnim tijelima.

2. U odsutnosti specifičnih mjera mogu se primijeniti nacionalne odredbe o izjavama o sukladnosti za materijale i predmete.

Izjava o sukladnosti za materijale i predmete izrađene od plastike mora sadržavati:

1. točan naziv i adresu gospodarskog subjekta koji proizvodi ili uvozi plastične materijale i predmete ili tvari namijenjene za proizvosnju tih materijala i predmeta;

2. točan naziv materijala, predmeta ili tvari namijenjene za proizvosnju tih materijala i predmeta;

3. datum izdavanja izjave;

4. potvrdu da plastični materijali i predmeti ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve utvrđene ovim Pravilnikom;

5. odgovarajuće informacije vezano uz tvari za koje postoje restrikcije i/ili specifikacije utvrđene ovim Pravilnikom kako bi se gospodarskim subjektima u daljnjem proizvodnom lancu olakšalo da osiguraju ispunjenje uvjeta tih ograničenja;

6. odgovarajuće informacije vezane za tvari za koje postoje ograničenja u okviru zakonodavstva o hrani dobivena temeljem eksperimentalnih podataka ili teoretskih izračuna o dopuštenoj specifičnoj migraciji i gdje je primjenjivo kriterij čistoće u skladu s Pravilnikom o prehrambenim aditivima (NN 81/08)[11] kako bi se omogućilo korisniku tih materijala i predmeta da budu sukladni propisima vezanim za Zakon o hrani (NN 46/07 i NN155/08);

7. podaci vezani za uporabu materijala i predmeta kao što su:

– vrsta ili vrste hrane za koje su namijenjeni da s njima dođe u neposredan dodir

– vrijeme i temperatura vezani za primjenu i skladištenje pod kojima dolaze u kontakt s hranom

– odnos i površine hrane i volumena modelne otopine koji se koristi za ispitivanje zdravstvene ispravnosti materijala i predmeta;

8. pri uporabi funkcionalne barijere u višeslojnim plastičnim materijalim i predmetima potvrdu da su materijali i predmeti u skladu sa zahtjevima članka 32. ovoga Pravilnika

Pisana Izjava o sukladnosti za materijale i predmete izrađene od plastike će omogućiti laku identifikaciju materijala i predmeta ili tvari za koje je dozvola već izdana, a obnavljat će se kada postoje značajne promjene u proizvodnji ili kada budu dostupni novi znanstveni podaci.

Sljedivost

1. Sljedivost materijala i predmeta mora biti osigurana u svim fazama radi lakše kontrole, povlačenja proizvoda s greškom, informiranja potrošača i pripisivanja odgovornosti.

2. Vodeći računa o tehnološkim mogućnostima, subjekti u poslovanju moraju raspolagati sustavima i postupcima za identifikaciju tvrtki iz kojih i kojima se dobavljaju materijali ili predmeti i, gdje je to primjenjivo, tvari i predmeti, obuhvaćeni ovim Pravilnikom i njegovim provedbenim mjerama upotrijebljenima u njihovoj proizvodnji. Ta će se informacija, na zahtjev, dostaviti nadležnim tijelima.

3. Materijali i predmeti koji se plasiraju na tržište, moraju imati odgovarajući sustav identifikacije koji omogućuje njihovu sljedivost putem označivanja ili relevantne dokumentacije ili informiranja.

Tablica 1: PODRUČJA PRIMJENE ZA CEMENTOM VEZANE MATERIJALE I MONTAŽNE ELEMENTE KOJI DOLAZE U NEPOSREDAN DODIR S VODOM ZA PIĆE

Tablica 2. VRSTE ISPITIVANJA ZA CEMENTOM VEZANE MATERIJALE I MONTAŽNE ELEMENTE KOJI DOLAZE U NEPOSREDAN DODIR S VODOM ZA PIĆE

Ispitivanje: +; nema ispitivanja: -

1) Ispitivanje je potrebno samo kada se prekorači sadržaj nastavno navedenih elemenata. Ako je njihov sadržaj u cementu manji od navedenih vrijednosti, onda nije potrebno ispitivanje ispitne vode na označene elemente.

Arsen 0,01 %

Kadmij 0,001 %

Krom 0,05 %

Nikal 0,05 %

Olovo 0,05 %

2) Ispitivanje je potrebno samo kada se kao dodatak koriste sredstva koja sadrže litij.

3) Ispitivanje je potrebno samo kod uporabe organskih dodataka, pigmenata, vlakana ili pomoćnih građevinskih materijala.

Tablica 3. VRSTE I UVJETI ISPITIVANJA TE DOPUŠTENE GRANICE OGRANIČENJA U ISPITNOJ VODI ZA RAZLIČITA PODRUČJA PRIMJENE

Tablica 4. MODELNE OTOPINE HRANE

1. Sastav mješavine sintetičkih triglicerida; Raspodjela masnih kiselina

Čistoća

Najmanje 10% propusnosti svjetla pri 310 mm (ćelija od 1 cm, referenca: voda = 35 °C)

2. Svojstva pročišćena maslinovog ulja

3. Svojstva suncokretova ulja:

Jodni broj (Wijs) = 120 do 145

Indeks refrakcije pri 20 °C = 1,474 do 1,476

Indeks saponifikacije = 188 do 193

Relativna gustoća pri 20 °C = 0,918 do 0,925

Nesaponificirane tvari = 0,5% do 1,5%

Tablica 5. STANDARDNI UVJETI VREMENA I TEMPERATURE ZA PROVOĐENJE MIGRACIJSKOG TESTA S OSNOVNIM MODELNIM OTOPINAMA

Tablica 6. STANDARDNI UVJETI MIGRACIJSKOG TESTA SA ZAMJENSKIM MODELNIM OTOPINAMA ZA MASNU HRANU

Tablica 7. MODELNE OTOPINE KOJE SE KORISTE ZA ISPITIVANJE MATERIJALA I PREDMETA KOJI DOLAZE U NEPOSREDAN DODIR S HRANOM

Za svaku vrstu hrane ili posebnu vrstu hrane trebaju se koristiti modelne otopine označene sa »X«, pri čemu se za svaku modelnu otopinu upotrebljava novi uzorak odnosnog materijala ili predmeta. Ako nema oznake »X« za naslov ili podnaslov, migracijsko ispitivanje nije potrebno.

Ako iza »X« slijedi kosa crtica i broj, rezultat migracijskog ispitivanja treba podijeliti s tim brojem. Taj broj, poznat kao ‘redukcijski faktor’ vodi računa o većoj ekstrakcijskoj sposobnosti modelne otopine za tu vrstu hrane.

Ako iza »X« slijedi (a), upotrebljava se samo jedna od dviju otopina:

– ako je pH vrijednost hrane veća od 4,5, upotrebljava se otopina A,

– ako je pH vrijednost hrane manja od 4,5, upotrebljava se otopina B.

Ako je hrana navedena pod posebnim ili općim naslovom, upotrebljava se samo otopina označena pod posebnim naslovom.

Tablica 7a. MODELNE OTOPINE KOJE SE KORISTE ZA ISPITIVANJE MATERIJALA I PREDMETA KOJI DOLAZE U NEPOSREDAN DODIR S HRANOM

Tablica 8. NAJVIŠE DOPUŠTENE VRIJEDNOSTI PROPISANIH ŠTETNIH TVARI U VODI PO PODRUČJIMA PRIMJENE

Tablica 9. SPECIFIČNI ZAHTJEVI ZA PAPIR I KARTON KOJI DOLAZE U NEPOSREDAN DODIR S HRANOM PROIZVEDENI RECIKLIRANJEM

Tipovi hrane: Tip I. – Vodena i / ili masna hrana

Tip II. – Suha, nemasna hrana

Tip III. – Hrana koja se prije konzumacije ljušti, guli i pere

PRILOG I.

GLOBALNA MIGRACIJA

Opće odredbe

1. Prilikom provođenja testova migracije, specifična težina svih model otopina se konvencionalno uzima kao 1. Miligrami otpuštene tvari po litri model otopine (mg/l) numerički odgovaraju miligramima tvari otpuštene po kilogramu model otopine i miligramima tvari otpuštene po kilogramu hrane.

2. Ako se testiranje migracije izvodi na uzorku materijala ili proizvoda ili na uzorcima izrađenima u tu svrhu, a količine hrane ili model otopine u dodiru s uzorkom se razlikuju od onih u stvarnim uvjetima uporabe materijala ili proizvoda, dobiveni rezultati se ispravljaju sljedećom formulom:

M = (m·a2/a1·q) x 1 000

gdje:

M je migracija u mg/kg;

m je masa, u mg, tvari koju je otpustio uzorak, kako je određeno testovima migracije;

a1 je površina, u dm², uzorka u dodiru s hranom ili model otopinom tijekom testiranja migracije;

a2 je površina, u dm², materijala ili predmeta u stvarnim uvjetima uporabe;

q je količina, u gramima, hrane u dodiru s materijalom ili proizvodom u stvarnim uvjetima uporabe.

3. Migracija se određuje na materijalu ili proizvodu ili, ukoliko to nije moguće izvesti, na uzorcima materijala ili predmeta ili, po potrebi, na uzorcima koji su reprezentativni za taj materijal ili proizvod.

Kod određivanja migracije tvari u hranu ili modelnu otopinu treba voditi računa da li čitava površina predmeta dolazi u neposredan dodir s hranom ili samo njezin dio. Npr. kod višeslojnih folija ili papira ispituje se samo površina koja dolazi u neposredan dodir s hranom. Treba izbjegavati plohe presjeka ispitivanoga predmeta koje ovisno o debljini i vrsti materijala mogu utjecati na migraciju.

Testiranje migracije na poklopcima, brtvilima, čepovima ili sličnim proizvodima za zatvaranje ambalaže izvodi se tako da se njima zatvore spremnici za koje su namijenjeni na način koji odgovara uvjetima uobičajene i predvidljive uporabe i potom okrenu naopako.

U svim se slučajevima dopušta dokazivanje sukladnosti s ograničenjem migracije izvođenjem strožih testiranja.

U određenim slučajevima, npr. kod alkoholno-kisele hrane prikladno je ispitivanje provesti s više propisanih modelnih otopina hrane. Za hranu koja ima visoki sadržaj alkohola ili je jako kisela primjenjuju se modelne otopine veće koncentracije etilnog alkohola, odnosno octene kiseline i to one koje su predviđene u primjeni.

Kod krute hrane kod svakog slučaja treba odlučiti da li treba provoditi test migracije. Kod hrane u prahu čija površina može djelovati adsorbitivno migracija se može ispitati samo s hranom, odnosno ne može se koristiti nikakva modelna otopina.

Da bi se povećala osjetljivost prisutnosti tvari u modelnoj otopini, dodirnu površinu ispitivanoga predmeta treba što je moguće više povećati (optimalno 2 dm²), a volumen modelne otopine što je više moguće smanjiti.

4. Na kraju propisanog razdoblja analitički se određuje ukupna količina tvari (globalna migracija) i/ili specifična količina jedne ili više tvari (specifična migracija) koja je s uzorka prešla na hranu ili modelnu otopinu.

5. Ako dotični materijal ili proizvod dolazi u uzastopni dodir s hranom, testiranja migracije se izvode tri puta na jednom uzorku koristeći novi uzorak hrane ili drugu modelnu otopinu za svako testiranje. Sukladnost se provjerava na temelju stupnja migracije utvrđenog u trećem testiranju. Međutim, ako postoji neoborivi dokaz da se stupanj migracije ne povećava u drugom i trećem testiranju i ako se stupanj migracije ne premaši u prvom testiranju, nisu potrebna daljnja testiranja.

Posebne odredbe koje se odnose na globalnu migraciju

1. Ako se koriste vodene modelne otopine ukupna količina tvari koja je s uzorka prešla na hranu, analitički se određuje isparavanjem model otopine i vaganjem rezidua.

Ako se koristi rafinirano maslinovo ulje ili neki od njegovih nadomjestaka (zamjenske modelne otopine), slijedi se postupak u nastavku.

Uzorak materijala ili predmeta važe se prije i nakon dodira s modelnom otopinom. Uzorak upija modelnu otopinu koja se tada vadi i količinski određuje. Količina pronađene modelne otopine oduzima se od težine uzorka izmjerene nakon dodira s modelnom otopinom. Razlika između početne i ispravljene konačne težine predstavlja globalnu migraciju ispitanog uzorka.

Ako materijal ili proizvod dolazi u uzastopni dodir s hranom i tehnički nije moguće izvesti test iranje iz točke 5.općih odredbi o globalnoj migraciji, testiranje se može izmijeniti pod uvjetom da se omogući određivanje stupnja migracije koji se javlja tijekom trećeg testiranja. Jedna od mogućih izmjena je opisana u nastavku.

Testiranje se izvodi na tri identična uzorka materijala ili predmeta. Na jednom se uzorku provodi odgovarajuće testiranje i određuje globalna migracija (M1). Drugi i treći uzorak se izlažu istim temperaturnim uvjetima, ali je trajanje dodira dva i tri puta dulje od navedenog i za svaki slučaj se određuje globalna migracija (M2 i M3).

Materijal ili proizvod se smatra sukladnim pod uvjetom da M1 ili M3-M2 ne premaši granicu globalne migracije.

2. Za dobivene vrijednosti globalne migracije postoje analitičke tolerancije koje su navedene u članku 33. ovoga Pravilnika:

3. Testiranja migracija na rafiniranom maslinovom ulju ili nadomjescima se ne izvode za provjeru sukladnosti s ograničenjem globalne migracije ako postoji neoborivi dokaz da navedena analitička metoda nije prikladna sa tehničkog stajališta.

U tom slučaju na tvari za koje na popisu iz Priloga II. nisu navedene granice specifične migracije ili druge restrikcije primjenjuje se opće ograničenje specifične migracije koje iznosi 60mg/kg ili 10mg/dm². Ipak, suma svih određenih specifičnih migracija ne smije premašiti granicu globalne migracije.

PRILOG II.

POPIS MONOMERA I TEMELJNIH ULAZNIH SIROVINA KOJE SE MOGU KORISTITI ZA PROIZVODNJU PLASTIČNIH MATERIJALA I PROIZVODA

UVOD

1. Ovaj Prilog sadrži popis monomera ili drugih temeljnih ulaznih sirovina. On uključuje:

– tvari koje se polimeriziraju, što uključuje polikondenzaciju, poliadiciju ili bilo koji drugi slični postupak za proizvodnju makromolekula,

– prirodne ili sintetičke makromolekularne tvari koje se koriste u proizvodnji modificiranih makromolekula, ako monomeri ili druge temeljne ulazne sirovine potrebne za njihovu sintetizaciju nisu navedene na popisu,

– tvari koje se koriste za modifikaciju postojećih prirodnih ili sintetičkih makromolekularnih tvari.

2. Ovaj popis ne uključuje soli (uključujući dvostruke soli i soli kiselina) aluminija, amonija, kalcija, željeza, magnezija, kalija, natrija i cinka odobrenih kiselina, fenola ili alkohola koji su također odobreni. Međutim, nazivi koji sadrže pojmove »... kiseline, soli« nalaze se na popisu ako nije navedena odgovarajuća slobodna kiselina. U tim slučajevima značenje pojma »sol« je »sol aluminija, amonija, kalcija, željeza, magnezija, kalija, natrija i cinka«.

3. Popis ne uključuje sljedeće tvari iako mogu biti prisutne:

(a) tvari koje mogu biti prisutne u gotovim proizvodima kao:

– nečistoće u uporabljenim tvarima,

– posrednici u reakciji,

– produkti razgradnje;

(b) oligomeri i prirodne ili sintetičke makromolekularne tvari te njihove smjese, ako se monomeri ili temeljne ulazne sirovine potrebne za njihovu sintetizaciju navode na popisu;

(c) smjese odobrenih tvari.

Materijali i proizvodi koji sadrže tvari navedene u točkama (a), (b) i (c) moraju zadovoljiti zahtjeve iz članka 6. ovoga Pravilnika.

4. Što se tiče kriterija čistoće, tvari moraju biti dobre tehničke kvalitete.

5. Popis sadrži sljedeće informacije:

– stupac 1. (Ref. br.): referentni broj EEZ-a za ambalažni materijal tvari na popisu,

– stupac 2. (br. CAS): registarski broj CAS (Chemical Abstracts Service),

– stupac 3. (Naziv): kemijski naziv,

– stupac 4. (Ograničenja i/ili specifikacije): može uključiti:

– granicu specifične migracije (SML),

– najveću dopuštenu količinu tvari u gotovom materijalu ili proizvodu (QM),

– najveću dopuštenu količinu tvari u gotovom materijalu ili proizvodu izraženu kao mg/6 dm² površine u dodiru s hranom (QMA),

– sva druga posebno navedena ograničenja,

– sve druge specifikacije vezane uz tvar ili polimer.

6. Ako je tvar koja se nalazi na popisu kao pojedinačna tvar obuhvaćena i nekim općim nazivom, na tu se tvar primjenjuju ograničenja navedena za pojedinačnu tvar.

7. Ako postoji neka neusklađenost između broja CAS i kemijskog naziva, kemijski naziv ima prednost pred brojem CAS. Ako postoji neusklađenost između broja CAS navedenog u EINECS-u i Registru CAS, primjenjuje broj CAS iz Registra CAS.

8. U stupcu 4. koristi se niz kratica ili izraza, čije je značenje sljedeće:

DL = detekcijska granica analitičke metode;

FP = gotovi proizvod ili materijal;

NCO = izocijanatna skupina;

ND = nije zamjetno. U smislu članka 32. stavka 3. ovoga Pravilnika ove Direktive znači da se tvar ne bi trebala otkriti potvrđenom analitičkom metodom, kojom bi se ta tvar trebala otkriti na spomenutoj detekcijskoj granici (DL). Ako takva metoda trenutačno ne postoji, u očekivanju razvoja potvrđene metode može se upotrijebiti analitička metoda s odgovarajućim izvedbenim karakteristikama na detekcijskoj granici;

QM= najveća dopuštena količina rezidua u materijalu ili proizvodu;

QM(T)= najveća dopuštena količina rezidua u materijalu ili proizvodu izražena kao ukupna količina navedene skupine ili tvari. U smislu članka 32. stavka 3. ovoga Pravilnika količina tvari u materijalu ili proizvodu se određuje potvrđenom analitičkom metodom. Ako takva metoda trenutačno ne postoji, u očekivanju razvoja potvrđene metode može se upotrijebiti analitička metoda s odgovarajućim izvedbenim karakteristikama na specifičnoj granici;

QMA = najveća dopuštena količina rezidua u gotovom materijalu ili proizvodu izražena kao mg/6 dm² površine u dodiru s hranom. U smislu članka 32. stavka 3. ovoga Pravilnika količina tvari na površini materijala ili proizvoda se određuje potvrđenom analitičkom metodom. Ako takva metoda trenutačno ne postoji, u očekivanju razvoja potvrđene metode može se upotrijebiti analitička metoda s odgovarajućim izvedbenim karakteristikama na specifičnoj granici;

QMA(T) = najveća dopuštena količina rezidua u materijalu ili proizvodu izražena kao mg ukupne količine navedene skupine ili tvari na 6 dm² površine u dodiru s hranom. U smislu članka 32. stavka 3. ovoga Pravilnika količina tvari na površini materijala ili proizvoda se određuje potvrđenom analitičkom metodom. Ako takva metoda trenutačno ne postoji, u očekivanju razvoja potvrđene metode može se upotrijebiti analitička metoda s odgovarajućim izvedbenim karakteristikama na specifičnoj granici;

SML= granica specifične migracije u hrani ili model otopini hrane, osim ako nije specificirano drugačije. U smislu članka 32. stavka 3. ovoga Pravilnika specifična migracija tvari se određuje potvrđenom analitičkom metodom. Ako takva metoda trenutačno ne postoji, u očekivanju razvoja potvrđene metode može se upotrijebiti analitička metoda s odgovarajućim izvedbenim karakteristikama na specifičnoj granici;

SML(T)= granica specifične migracije u hrani ili model otopini hrane, izražena kao ukupna količina navedene skupine ili tvari. U smislu članka 32. stavka 3. ovoga Pravilnika specifična migracija tvari se određuje potvrđenom analitičkom metodom. Ako takva metoda trenutačno ne postoji, u očekivanju razvoja potvrđene metode može se upotrijebiti analitička metoda s odgovarajućim izvedbenim karakteristikama na specifičnoj granici.

POPIS ODOBRENIH MONOMERA I DRUGIH TEMELJNIH ULAZNIH SIROVINA

PRILOG III.

NEPOTPUNI POPIS ADITIVA KOJI SE MOGU KORISTITI ZA PROIZVODNJU PLASTIČNIH MATERIJALA I PROIZVODA

UVOD

1. Ovaj Prilog sadrži popis:

– tvari koje se inkorporiraju u plastiku radi postizanja tehničkog učinka u gotovom proizvodu. Te su tvari prisutne u gotovim proizvodima;

– tvari koje se koriste kao primjereni medij za polimerizaciju (npr. emulgatori, površinski aktivne tvari, sredstva za pripravu pufera, itd.).

Ovaj popis ne uključuje tvari koje izravno utječu na formaciju polimera (npr. katalitički sustav).

2. Ovaj popis ne uključuje soli (uključujući dvostruke soli i soli kiselina) aluminija, amonija, kalcija, željeza, magnezija, kalija, natrija i cinka odobrenih kiselina, fenola ili alkohola koji su također odobreni. Međutim, nazivi koji sadrže pojmove »... kiseline, soli« nalaze se na popisu ako nije navedena odgovarajuća slobodna kiselina. U tim slučajevima značenje pojma »sol« je »sol aluminija, amonija, kalcija, željeza, magnezija, kalija, natrija i cinka«.

3. Popis ne uključuje sljedeće tvari iako mogu biti prisutne:

(a) tvari koje mogu biti prisutne u gotovim proizvodima kao:

– nečistoće u uporabljenim tvarima,

– posrednici u reakciji,

– produkti razgradnje;

(b) smjese odobrenih tvari.

Materijali i proizvodi koji sadrže tvari navedene u točkama (a) i (b) moraju zadovoljiti zahtjeve iz članka 6. ovoga Pravilnika.

4. Što se tiče kriterija čistoće, tvari moraju biti dobre tehničke kvalitete.

5. Popis sadrži sljedeće informacije:

– stupac 1. (Ref. br.): referentni broj EEZ-a za ambalažni materijal tvari na popisu,

– stupac 2. (br. CAS): registarski broj CAS (Chemical Abstracts Service),

– stupac 3. (Naziv): kemijski naziv,

– stupac 4. (Ograničenja i/ili specifikacije): može uključiti:

– ograničenje specifične migracije (SML),

– najveću dopuštenu količinu tvari u gotovom materijalu ili proizvodu (QM),

– najveću dopuštenu količinu tvari u gotovom materijalu ili proizvodu izraženu kao mg/6 dm² površine u dodiru s hranom (QMA),

– sva druga posebno navedena ograničenja,

– sve druge specifikacije vezane uz tvar ili polimer.

6. Ako je tvar koja se nalazi na popisu kao pojedinačna tvar obuhvaćena i nekim općim nazivom, na tu se tvar primjenjuju ograničenja navedena za pojedinačnu tvar.

7. Ako postoji neka neusklađenost između broja CAS i kemijskog naziva, kemijski naziv ima prednost pred brojem CAS. Ako postoji neusklađenost između broja CAS navedenog u EINECS-u i Registru CAS, primjenjuje broj CAS iz Registra CAS.

NEPOTPUNI POPIS ADITIVA KOJI SU POTPUNO USKLAĐENI NA RAZINI EU

PRILOG IV.

PROIZVODI DOBIVENI BAKTERIJSKOM FERMENTACIJOM

PRILOG V.

SPECIFIKACIJE

Dio A: Opće specifikacije

Materijali i proizvodi izrađeni uporabom aromatskih izocijanata ili bojila pripravljenih diazo kopulacijama ne smiju otpuštati primarne aromatske amine (izražene kao anilini) u zamjetljivim količinama (DL = 0,02 mg/kg hrane ili model otopine hrane, uključujući analitičku toleranciju).

Za neke polimerne materijale obuhvaćene ovim Pravilnikom vrijednosti specifične migracije primarnih aromatskih amina su posebno propisane, a za ostale za koje nije propisana vrijednost vrijede ona iz članka 33. točka 3 ovoga Pravilnika.

Dio B: Ostale specifikacije

PRILOG VI.

NAPOMENE UZ STUPAC »OGRANIČENJA I/ILI SPECIFIKACIJE«

Granice specifične migracije u popisu iz Priloga II. izražene su u mg/kg, osim:

(a) za spremnike ili proizvode koji su slični spremnicima ili se mogu napuniti, čija je zapremnina manja od 500 ml i veća od 10 l;

(b) za listove, filmove ili druge materijale koji se ne mogu napuniti ili za koje je nemoguće procijeniti odnos između površine tih materijala i količine hrane s kojom dolaze u dodir.

u kojim slučajevima se te granice izražavaju u mg/dm²:

U tim se slučajevima ograničenja određena u Prilogu II., izražena u mg/kg, dijele s konvencionalnim konverzijskim faktorom 6, kako bi se mogla izraziti u mg/dm².

(1)Upozorenje: kod modelnih otopina masne hrane postoji opasnost premašenja vrijednosti SML-a

(2)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 10060 i 23920 ne smije prijeći ograničenje.

(3)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 15760, 16990, 47680, 53650 i 89440 ne smije prijeći ograničenje.

(4)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 19540, 19960 i 64800 ne smije prijeći ograničenje.

(5)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 14200, 14230 i 41840 ne smije prijeći ograničenje.

(6)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 66560 i 66580 ne smije prijeći ograničenje.

(7)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 30080, 42320, 45195, 45200, 53610, 81760, 89200 i 92030 ne smije prijeći ograničenje.

(8)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 24886, 38000, 42400, 62020, 64320, 66350, 67896, 73040, 85760, 85840, 85920 i 95725 ne smije prijeći ograničenje.

(9)Upozorenje: postoji opasnost da migracija supstancija uzrokuje organoleptičke promjene hrane s kojom je u kontaktu uslijed čega hrana postaje neprihvatljiva za konzumaciju

(10)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 30180, 40980, 63200, 65120, 65200, 65280, 65360, 65440 i 73120 ne smije prijeći ograničenje.

(11)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija (izraženo kao jod) sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 45200, 64320, 81680 i 86800 ne smije prijeći ograničenje.

(12)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 36720, 36800, 36840 i 92000 ne smije prijeći ograničenje.

(13)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 39090 i 39120 ne smije prijeći ograničenje.

(14)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 44960, 68078, 69160, 82020 i 89170 ne smije prijeći ograničenje.

(15)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br.15970, 48640, 48720, 48880, 61280, 61360 i 61600 ne smije prijeći ograničenje.

(16)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 49595, 49600, 67520, 67515 i 83599 ne smije prijeći ograničenje.

(17)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 50160, 50240, 50320, 50360, 50400, 50480, 50560, 50640, 50720, 50800, 50880, 50960, 51040 i 51120 ne smije prijeći ograničenje.

(18)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 67600, 67680 i 67760 ne smije prijeći ograničenje.

(19)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 60400, 60480 i 61440 ne smije prijeći ograničenje.

(20)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 66400 i 66480 ne smije prijeći ograničenje.

(21)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 93120 i 93280 ne smije prijeći ograničenje.

(22)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 17260, 18670, 54880 i 59280 ne smije prijeći ograničenje.

(23)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br.13620, 36840, 40320 i 87040 ne smije prijeći ograničenje.

(24)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br.13720 i 40580 ne smije prijeći ograničenje.

(25)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br.16650 i 51570 ne smije prijeći ograničenje.

(26)QM(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma količina tvari u tragovima sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 14950, 15700, 16240, 16570, 16600, 16630, 18640, 19110, 22332, 22420, 22570, 25210, 25240 i 25270 ne smije prijeći ograničenje.

(27)QMA(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma količina tvari u tragovima sljedećih tvari navedenih pod ref. br.10599/90A, 10599/91, 10599/92A i 10599/93 ne smije prijeći ograničenje.

(28)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br.13480 i 39680 ne smije prijeći ograničenje.

(29)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 22775 i 69920 ne smije prijeći ograničenje.

(30)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 86480, 86960 i 87120 ne smije prijeći ograničenje.

(31)Test usklađenosti, kada dolazi do kontakta s masti, treba izvršiti koristeći modelnu otopinu sa zasićenim mastima kao modelnu otopinu D.

(32)Test usklađenosti, kada dolazi do kontakta s masti, treba izvršiti koristeći izooktan kao zamjenu za modelnu otopinu D (nestabilno)

(33)QMA(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma količina tvari u tragovima sljedećih tvari navedenih pod ref. br.14800 i 45600 ne smije prijeći ograničenje.

(34)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 55200, 55280 i 55360 ne smije prijeći ograničenje.

(35)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 25540 i 25550 ne smije prijeći ograničenje.

(36)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 10690, 10750, 10780, 10810, 10840, 11470, 11590, 11680, 11710, 11830, 11890, 11980 i 31500 ne smije prijeći ograničenje.

(37)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 20020, 20080, 20110, 20140, 20170, 20890, 21010, 21100, 21130, 21190, 21280, 21340 i 21460 ne smije prijeći ograničenje.

(38)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 81515, 96190, 96240 i 96320, kao i suma soli (uključujući duple i kisele soli) cinka u odobrenim kiselinama, fenolima ili alkoholima ne smiju prijeći ograničenje. Isto ograničenje za Zn odnosi se i nazive koji sadrže kiselinu/-e i soli s popisa, ako nije/nisu navedena/-e odgovarajuća/-e slobodna/-e kiselina/-e.

(39)Moguće je da će vrijednosti prijeći granicu migracije pri vrlo visokim temperaturama.

(40)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 38940 i 40020 ne smije prijeći ograničenje.

(41)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 47600 i 67360 ne smije prijeći ograničenje.

(42)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 75100 i 75105 ne smije prijeći ograničenje.

(43)SML(T) u ovom konkretnom slučaju znači da suma migracija sljedećih tvari navedenih pod ref. br. 19150 i 19180 ne smije prijeći ograničenje

PRILOG VII.

OGRANIČENJA I SPECIFIKACIJE ZA OMEKŠAVALA KOJA SE KORISTE U BRTVILIMA ZA ČEPOVE

LISTA LIPOFILNIH TVARI NA KOJE SE ODNOSI FRF redukcijski faktor

LISTA S POPISOM TVARI I OGRANIČENJIMA U PROIZVODNJI REGENERIRANE CELULOZNE FOLIJE

PRVI DIO Regenerirana celulozna folija bez premaza

DRUGI DIO Regenerirana celulozna folija s premazom

– Postoci u prvom i drugom dijelu ove Liste, izraženi su kao masa/masa te su izračunati s obzirom na količinu isušene regenerirane celulozne folije bez premaza

– Uobičajeni tehnički nazivi dani su u uglatim zagradama

– Korištene tvari trebaju biti dobre kvalitete s obzirom na kriterije čistoće

[1]Pravilnikom se preuzimaju odredbe:

1. Uredbe 1935/2004/EZ/ Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima namjenjenim neposrednom dodiru s hranom

2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1895/2005 od 18. studenog 2005. godine o zabrani uporabe određenih epoksi derivata u materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom

3. Direktive Vijeća 82/711/EEZ od 18. listopada 1982. kojom se utvrđuju osnovna pravila potrebna za testiranje migracije sastavnica plastičnih materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom

4. Direktive Vijeća 85/572/EEZ od 19. prosinca 1985. kojom se donosi popis model otopina koje se koriste za testiranje migracije sastavnica plastičnih materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom

5. Direktive Komisije 2002/72/EZ od 6. kolovoza 2002. o plastičnim materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodiru s hranom

6. Direktive Vijeća 84/500/EEZ od 15. listopada 1984. o usklađivanju zakona država članica u vezi s keramičkim predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom

7. Direktive Komisije 2007/42/EZ od 29. lipnja 2007. o materijalima i predmetima izrađenima od regenerirane celulozne folije koji dolaze u neposredan dodir s hranom

8. Direktive Komisije 93/711/EEZ od 11. ožujka 1993. o otpuštanju N- nitrozamina i prekursora N- nitrozamina iz duda za bočicu i duda varalica od elastomera ili gume

9. Direktiva Vijeća 78/142/EEZ od 30. siječnja 1978. o usklađivanju zakona država članica u vezi s materijalima i predmetima koji sadrže vinil-klorid monomer i dolaze u neposredan dodir s hranom

10. Direktiva Komisije 80/766/EEZ od 8. srpnja 1980. kojom se utvrđuje metoda analize Zajednice za potrebe vršenja službenih kontrola razine vinil klorid monomera u materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodiru s hranom

11. Direktiva Komisije 81/432/EEZ od 29. travnja 1981. kojom se utvrđuje metoda analize Zajednice za potrebe vršenja službenih kontrola razine vinil klorida u hrani koji otpuštaju materijali i predmeti

12. Uredba Komisije (EZ-a) broj 372/2007 od 2. travnja 2007. kojom se utvrđuju prijelazne migracijske granične vrijednosti za plastifikatore u brtvama poklopaca koji dolaze u neposredan dodir s hranom

13. Uredba Komisije (EZ-a) br. 450/2009 od 29. svibnja 2009. o aktivnim i inteligentnim materijalima i proizvodima koji dolaze u doticaj s hranom

[2]»Narodne novine« br. 46/07 i 155/08

[3]»Narodne novine« br. 81/08

[4]Pravilnikom o prehrambenim aditivima (»Narodne novine« br. 81/08) preuzete su odredbe Direktive 89/107/EEZ

[5]Pravilnikom o aromama (»Narodne novine« br. 53/08) preuzete su odredbe Direktive 88/388/EEZ

[6]Vidi preporuku ISO DIS 5725 : 1977.

[7]Vidi Journal of Chromatographic Science, Svezak 12, ožujak 1974., str. 152.

[8]Vidi preporuku ISO DIS 5725: 1977.

[9]Vidi Journal of Cromatographic Science (vol. 12.), ožujak 1974., str. 152.

[10]Pravilnikom o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (»Narodne novine« br. 41/08) preuzete su odredbe Direktive 2000/13/EZ

[11]Pravilnikom o prehrambenim aditivima (»Narodne novine« br. 81/08) preuzete su odredbe Direktiva 95/31/EZ, 95/45/EZ i 96/77 EZ

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_125_3092.html