1

Poslovni broj: Gž-1554/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-1554/2022-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja V. Dž., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika I. P. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupanog o punomoćnici V. J., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2453/21-10 od 30. lipnja 2022., koja je ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2453/21-14 od 6. srpnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2453/21-10 od 30. lipnja 2022., koja je ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2453/21-14 od 6. srpnja 2022., u točkama I. i III. izreke.

 

II. Nepobijana točka II. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku I. P. d.o.o. Z., OIB: … isplatiti tužitelju V. Dž. iz Z., OIB: … na ime naknade štete iznos od 25.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. lipnja 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja V. Dž. iz Z., OIB: … kojim od tuženika I. P. d.o.o. Z., OIB: … potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 10.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. lipnja 2022. godine pa do isplate kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.143,36 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. lipnja 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

 

1.1. Sud prvog stupnja ispravio je citiranu presudu svojim rješenjem od 6. srpnja 2022. čija izreka glasi:

"Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj Pn-2453/21-10 od 30. lipnja 2022. godine tako da umjesto pogrešno napisanog dijela teksta u tč. III. izreke: "Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi…" treba ispravno pisati: "Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi..."."

 

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, smatrajući da je obrazloženje suda o odlučnim činjenicama nejasno i proturječno ispravama koje prileže spisu, a koje je sud ocjenjivao kao dokaz tijekom postupka, ukazujući na dijelove obrazloženja koji se odnose na službena priopćenja USKOK-a te u kojima je sud obrazlagao postojanje ekskulpacijskih razloga. Po ocjeni ovog suda, u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje. Kako je po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama u presudi naveo jasne razloge koji nisu suprotni ispravama u spisu, žalbene tvrdnje tuženika o počinjenoj bitnoj povredi nisu osnovane, a sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj u ovom postupku traži naknadu štete zbog objavljenog članka na internetskoj stranici Indeks.hr 30. lipnja 2021. pod naslovom „Ovo su uhićeni u akciji USKOK-a. Na sudu muljali za B., vladali adventom.“. Sud utvrđuje da se u članku među osobama za koje se tvrdi da su uhićene i privedene zbog više kaznenih djela povezanih s M. B. te adventom navodi i ime tužitelja i to na drugoj i petoj stranici navedenog članka.

 

6.1. Prema utvrđenju suda tužitelj se prije podnošenja tužbe u ovom postupku obratio zahtjevom za objavljivanje ispravka informacije tuženiku 15. srpnja 2021. u smislu odredbe članka 40. stavak 1. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04., 84/11. i 81/13.; dalje: ZM), međutim, tuženik je odbio dopisom od 19. srpnja 2021. objaviti ispravak. Kako tuženik nije objavio ispravak, sud zaključuje da su ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe u ovom predmetu u smislu odredbe članka 22. stavak 2. ZM-a.

 

6.2. Na temelju iskaza tužitelja sud utvrđuje da u akciji USKOK-a, na koju se je odnosio sporni članak, on nije bio uhićen, već da su u  njegovu kuću došli djelatnici PNUSKOK-a i da su s njim razgovarali oko sat vremena kao sa svjedokom. Tom prilikom nije bio uhićen niti je bio pozvan u službene prostorije policije ili USKOK-a. Iz tih razloga sud utvrđuje da je objavljena informacija o tome da je i tužitelj bio uhićen bila neistinita.

 

6.3. O akciji USKOK-a priopćenje je objavljeno i na službenim stranicama USKOK-a, time da su u tim priopćenjima navedene samo godine rođenja osumnjičenika, kao i djela za koja ih se tereti, ali nisu objavljena imena i prezimena, a ni inicijali osumnjičenika.

 

6.4. U odnosu na tvrdnju tuženika da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete sud je saslušao djelatnike tuženika i to glavnu urednicu A. H. te novinarku M. L., koja je bila vodeća novinarka u tom članku, iz čijih iskaza proizlazi da su identičnu informaciju objavili i drugi mediji, da prije objave sporne informacije nisu pokušali kontaktirati tužitelja, a da isto tako iz priopćenja USKOK-a nisu mogli povezati djela s imenom tužitelja. Obje svjedokinje iznosile su tvrdnju da su kontaktirali osobu u Policijskoj upravi Z., koja je surađivala s USKOK-om, a od koje i inače dobivaju potvrdu informacija i koja im je potvrdila da je i tužitelj među uhićenim osobama, zbog čega su osnovano smatrali da je informacija pouzdana. Svjedokinja A. H. je u iskazu navodila da je informacija o uhićenju tužitelja potvrđena i iz Gradske uprave, međutim, tu činjenicu tijekom postupka tuženik nije dokazao. Sud je također tijekom postupka utvrdio da je tužitelj u vrijeme objave spornog članka bio u mirovini i nije bio zaposlenik Gradske uprave, a ranije je bio jedan od vozača tadašnjeg gradonačelnika M. B.. Naime, tužitelj je bio u mirovini od 1. siječnja 2020.

 

6.5. Po ocjeni suda, tijekom postupka nije bila sporna autentičnost navedenog teksta niti činjenica da je u tekstu, za koji tužitelj traži naknadu štete, objavljeno ime tužitelja kao osobe koja je bila uhićena u akciji USKOK-a. Navod tuženika da je od povjerljivog izvora unutar MUP-a RH provjerio istinitost informacije tuženik nije u postupku dokazao jer nije naveo ime i prezime tog izvora, a niti je učinio vjerojatnim na neki drugi način. Po ocjeni suda, tuženik prilikom objave sporne informacije nije bio u dobroj vjeri jer je iskazima djelatnika tuženika sud utvrdio da nisu kontaktirali tužitelja prije objave spornog članka niti su dokazali da im  je tu činjenicu potvrdio povjerljivi izvor u MUP-u RH, zbog čega po ocjeni suda tuženik nije upotrijebio profesionalnu pažnju prilikom provjere informacija koje će objaviti, a što je rezultiralo objavom neistinite informacije da je tužitelj uhićen. Iz tih razloga po ocjeni suda tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijih razloga koji bi ga oslobodili od odgovornosti u ovoj pravnoj stvari.

 

6.6. U odnosu na posljedice koje je tužitelj pretrpio zbog objave neistinite informacije sud utvrđuje da se zbog objavljene informacije tužitelju poremetio tlak, izgubio je apetit, imao je stalan osjećaj mučnine, drhtavice te poteškoće usnivanja i prosnivanja. Iz liječničke dokumentacije kojom su potvrđene zdravstvene poteškoće tužitelja sud utvrđuje da mu je propisana terapija lijekovima Normabel, Sulpirid i Oxazepam. Sud je također utvrdio da je zbog članka tužitelj bio izložen velikom broju poziva, a veliki broj poziva bio je upućen njegovoj supruzi i djeci, što je kod njih izazvalo osjećaj zabrinutosti. Višestruko je morao osobama koje su mu se javljale objašnjavati i ponavljati da navedena vijest o njemu u spornom članku nije istinita, a primijetio je i da su se neki ljudi zbog navedenog članka udaljili od njega. Navedene poteškoće trpio je oko dva mjeseca.

 

6.7. Utvrđenje je suda prvog stupnja da je tuženik objavio neistinitu informaciju o tužitelju na svom internetskom portalu, a to je da je tužitelj zajedno s drugim osobama uhićen zbog počinjenja kaznenih djela vezanih uz M. B. i aferu advent i kućice, da tuženik prije objave informacije nije provjerio na odgovarajući način istinitost informacije zbog čega je objavom kod trećih osoba stvorio dojam da je tužitelj kriminalac koji je osnovano osumnjičen za počinjenje više kaznenih djela vezanih uz navedenu aferu, što je tužitelju uzrokovalo štetu. Po ocjeni suda objavljene informacije bile su objektivno podobne za narušavanje privatnosti osobnog i obiteljskog života tužitelja, koji nije javna osoba, te su mu mogle narušiti čast i ugled, zbog čega sud smatra da je objavljena informacija mogla izazvati duševnu bol kod tužitelja u takvom intenzitetu da on ima pravo na naknadu štete. Na temelju odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22; dalje: ZOO) u vezi s člankom 21. stavak 2. i 3. ZM-a sud ocjenjuje da primjerena pravična naknada za pretrpljenu štetu iznosi 25.000,00 kn, iz kojih razloga je u tom iznosu usvojen tužbeni zahtjev, a zakonska zatezna kamata dosuđena je od dana presuđenja.

 

6.8. Po ocjeni suda, tuženik je u ovom postupku dokazao da je istovjetna informacija objavljena i u drugim medijima, međutim, ta činjenica ne utječe na obvezu tuženika na naknadu štete tužitelju jer je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da više različitih nakladnika koji objave istu informaciju solidarno odgovaraju oštećeniku za štetu, zbog čega je tužitelj mogao ukupni iznos štete tražiti od bilo kojeg od nakladnika koji su objavili neistinitu informaciju.

 

6.9. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a, te je tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak sukladno uspjehu u parnici.

 

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

8. Tuženik u žalbi u bitnome smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u dijelu u kojem je sud utvrdio da tuženik u ovom postupku nije dokazao da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete u smislu odredbe članka 21. stavak 4. točka 3. ZM-a ističući činjenicu da su spornu istovjetnu informaciju objavili svi hrvatski mediji, zbog čega je autorica članka, po ocjeni tuženika, imala osnovanog razloga povjerovati u točnost informacije o uhićenju tuženika, a također smatra da je poduzela sve da tu informaciju provjeri. Također u žalbi tvrdi da je sud pogrešno primijenio odredbe o zaštiti izvora informacije ukazujući na sadržaj članka 30. ZM-a kojim je propisano da novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti, a koje pravo se odnosi i na glavnog urednika, urednike i autore objavljenih priloga koji nisu novinari.

 

8.1. Odredbom članka 21. stavak 4. alineja 3. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Po ocjeni ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik u ovom postupku nije dokazao da postoje razlozi propisani citiranim člankom za oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete.

 

8.2. Činjenice koje u žalbi iznosi tuženik, a koje je iznosio i tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, da su identičnu informaciju objavili i drugi mediji, te da je informaciju o uhićenju tužitelja potvrdio povjerljivi izvor u MUP-u, i po ocjeni ovog suda ne utječu na obvezu tuženika da naknadi štetu tužitelju za informaciju koja je bila netočna. Činjenica što su identičnu netočnu informaciju da je i tužitelj uhićen u akciji USKOK-a objavili i drugi mediji, ne može biti razlog za oslobođenje tuženika od odgovornosti za naknadu štete tužitelju, jer prema odredbi članak 21. stavak 3. ZM-a na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Kako ZM ne propisuje odgovornost više nakladnika za objavljivanje iste netočne informacije, o obvezi naknade štete potrebno je odlučiti primjenom odredbe članka 1107. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisana solidarna odgovornost više osoba za istu štetu na način da je u stavku 1. propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Zbog toga pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da tuženik zajedno s ostalim nakladnicima koji su objavili istu informaciju odgovara solidarno, pa je tužitelj mogao tražiti naknadu štete od bilo kojeg nakladnika koji su objavili spornu informaciju.

 

8.3. Suprotno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio odredbu članka 30. ZM-a, koji članak propisuje zaštitu izvora informacije i prema kojoj odredbi novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti jer sud od njega to nije niti zatražio. Međutim, kako iz provedenog postupka proizlazi da očito neimenovani povjerljivi izvor unutar MUP-a RH nije imao točnu informaciju, odnosno ako je i potvrdio, potvrdio je netočnu informaciju, pa činjenica što je tuženik provjeravao informaciju kod povjerljivog izvora iz MUP-a ne predstavlja razlog za oslobođenje od odgovornosti prema odredbi članka 21. stavak 4. ZM-a. Iz provedenog postupka proizlazi da tuženik nije niti pokušao kontaktirati tužitelja radi provjere sporne informacije, a činjenicu koju je iznijela svjedokinja A. H., koja je 2021. bila glavna urednica medija čiji je nakladnik tuženik, da im je iz Gradske uprave Grada Z. potvrđena informacija o uhićenju tužitelja kao bivšeg vozača, tuženik u postupku ni na koji način nije dokazao. Osim toga, njezin iskaz suprotan je iskazu saslušane svjedokinje M. L., vodeće novinarke za objavljeni članak, koja je iskazivala da prije objave sporne informacije nisu pokušali kontaktirati Grad Z., te nisu provjeravali tadašnji radni status tužitelja, pa bi iz njezinog iskaza proizašlo da iz Gradske uprave Grada Z. nije potvrđena sporna informacija o uhićenju tužitelja. Isto tako, iz iskaza svjedokinje M. L. proizlazi da je sporni članak kombinacija imena uhićenika za koje su dobili potvrdu da su uhićeni, te priopćenja USKOK-a u kojem je navedeno koja se kaznena djela stavljaju na teret uhićenima. Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da na temelju priopćenja USKOK-a nije bilo moguće povezati ime tužitelja s informacijama koje proizlaze iz priopćenja, obzirom da je u priopćenju objavljena samo informacija o godini rođenja osumnjičenih osoba, a nisu objavljeni niti njihovi inicijali, a niti bilo koja druga informacija na temelju koje bi bilo moguće utvrditi da je i tužitelj bio uhićen. Ova svjedokinja potvrdila je i činjenicu da iz priopćenja USKOK-a nije bilo moguće zaključiti koje kazneno djelo se tužitelju stavlja na teret, međutim, tvrdila je da se i za druge osobe to nije moglo učiniti. Kako i po ocjeni ovoga suda tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti objavljene informacije o uhićenju tužitelja, iz naprijed obrazloženih razloga ne postoje razlozi za njegovo oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete tužitelju navedeni u članku 21. stavak 4. alineja 3. ZM-a. Iz tih razloga i po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženik odgovoran za naknadu štete tužitelju u smislu odredbe članka 21. stavak 1. ZM-a.

 

8.4. Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovoga suda, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu štete koju je tužitelj pretrpio u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a. Naime, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelju objavom netočne informacije o njegovom uhićenju povrijeđeno pravo osobnosti definirano odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a jer je informacijom nanesena šteta njegovom ugledu i časti, obzirom da je objavljeno da je uhićen zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela primanja i davanja mita te zlouporabe položaja i ovlasti, koje informacije svakako mogu naštetiti ugled i čast svake osobe. Kako iz iskaza tužitelja, kao i liječničke dokumentacije, proizlazi da je nakon objave spornog članka tužitelj imao zdravstvenih poteškoća (poremećaj tlaka, gubitak apetita, stalan osjećaj mučnine, drhtavice te poteškoće usnivanja i prosnivanja) te je trpio i duševne bolove zbog toga što je morao objašnjavati osobama koje su ga kontaktirale da objavljena informacija nije istinita, što je trajalo oko 2 mjeseca, te kako mu je povrijeđena čast i ugled iznos od 25.000,00 kn je i po ocjeni ovoga suda primjeren intenzitetu i duljini trajanja duševnih bolova koje je tužitelj pretrpio.

 

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 9. studenog 2023.