Objavljeno u NN 03/09 od 07.01.2009.:

 

MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE

Na temelju članka 86. stavka 1. Zakona o žičarama za prijevoz osoba (»Narodne novine« broj 79/07) ministar mora, prometa i infrastrukture donosi

 

PRAVILNIK O MINIMALNIM UVJETIMA ZA SIGURNOST RADA POSTOJEĆIH ŽIČARA, VUČNICA I USPINJAČA ZA PRIJEVOZ OSOBA

Poglavlje I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim pravilnikom utvrđuju se tehnički normativi za rad, uporabu, kontrolu, održavanje i godišnji stručno tehnički pregled žičara za prijevoz osoba (u daljnjem tekstu: žičara), fiksnih skijaških vučnica (visokoužetnih vučnica), niskoužetnih skijaških vučnica te uspinjača, koje su na dan donošenja ovog pravilnika imale uporabnu dozvolu ili dozvolu za rad.

Članak 2.

Pojedini pojmovi u smislu ovog pravilnika imaju sljedeće značenje:

1) žičara je postrojenje sastavljeno iz više komponenti, konstruiranih, proizvedenih, sklopljenih i stavljenih u upotrebu s ciljem prijevoza osoba kod kojeg je užad upotrijebljena kao element pruge i kao element za vuču;

2) sigurnosna komponenta je svaka osnovna komponenta, skup komponenti, podsklopova ili kompletan sklop opreme i svaki uređaj ugrađen u postrojenje žičare s namjenom postizanja (osiguranja) sigurnosti utvrđenog putem sigurnosne analize, a čiji kvar dovodi u opasnost sigurnost ili zdravlje osoba, bile one osobe na žičari (putnici, korisnici), izvršni radnici na postrojenju žičare ili treće osobe;

3) vozilo je komponenta konstruirana za prijevoz osoba žičarama;

4) trasa žičare je prostor između tla i nosive odnosno transportne užadi, po visini, i između rubova potrebnoga svijetlog profila po širini;

5) os žičare je prostorna krivulja koja prolazi sredinom razmaka nosive užadi;

6) prijelom je mjesto na liniji žičare na kojem, kao tjemenu os žičare tvori kut;

7) polje žičare je prostor između dvije susjedne potporne konstrukcije (stupova) na trasi žičare;

8) raspon pruge je poprečni razmak nosive užadi;

9) nagib linije je nagib tangente na liniju na mjestu neposredno ispod potporne konstrukcije;

10) raspon polja je udaljenost između dvije potporne konstrukcije,

11) trasa vučnice je uređena, uglavnom zatravljena, u poprečnom smjeru vodoravna i najmanje l,5 m široka pripremljena površina kojom se osobe, bez obzira nose li skije ili su opremljeni prikladnom opremom vuku duž iste pomoću vučnika, kojeg vuče uže;

12) vučnik je mehanizam koji se sastoji od hvataljke i komponente konstruirane za vuču osobe trasom vučnice, pričvršćen za vučno uže, a u slučaju visokoužetnih vučnica, pričvršćen za vučno uže s amortiziranim potegom. Kod visokoužetnih vučnica, vučnik može biti:

– teleskopski vučnik stalno pričvršćen za vučno uže, motka (koja može biti teleskopska), zajedno sa J ili T-prihvatnikom ili tanjurom;

– teleskopski vučnik rasklopivo pričvršćen za vučno uže samo za vrijeme vuče skijaša stazom vučnice;

– vučnik s dugim izvlačenjem stalno pričvršćen za vučno uže, s tanjurom za vuču jedne osobe ili sa sidrom za vuču dvije osobe.

Kod niskoužetnih skijaških vučnica vučnik može biti fiksni i odvojivi.

13) donja (polazna) postaja vučnice je cjelina koja u pravilu sadrži građevine i postrojenje s tehničkom opremom smještenom u donjem dijelu trase vučnice na kojoj se:

– pogonskim motorom preko pogonske užnice ostvaruje stalno jednosmjerno gibanje vučnog užeta;

– obavlja automatski polazak osoba, bez obzira nose li skije ili su opremljeni prikladnom opremom, a kod visokoužetnih vučnica i:

– prikupljaju vraćeni vučni uređaji i smještaju u spremište;

14) linija vučnice je prostor između tla i vučne užadi po visini i između rubova potrebnog svijetlog profila po širini;

15) gornja okretna (povratna) postaja je cjelina koja sadrži građevine i postrojenje s tehničkom opremom ili povratna užnica, je mjesto na kojem se odnosno oko koje se zatvara krug vučnog užeta i vraćaju prazni vučnici silaznim krakom do pogonske (polazne) postaje;

16) natezni uređaj je komponenta koja se koristi za održanje napetosti vučnog užeta unutar utvrđenih granica, a sastoji se od natezne užnice s potpornom konstrukcijom i protuutega;

17) povratna i pogonska užnica su rotacijski oslonci, koji su kod visokoužetnih vučnica postavljeni vodoravno na krajevima vučnice, sa žlijebom ispunjenim elastičnim uloškom, a kod niskoužetnih skijaških vučnica koji su postavljeni vodoravno ili koso na krajevima vučnice, sa žlijebom, oko kojih se sve ostvaruje prijenos pogona i promjena smjera gibanja vučnog užeta;

18) kolutna baterija je sklop koluta s nosivom konstrukcijom, gdje su kolutovi postavljeni u niz, jedan iza drugog, kako bi usmjerili gibanje vučnog užeta.

19) uspinjača je postrojenje sastavljeno iz više komponenti, konstruiranih, proizvedenih, sklopljenih i stavljenih u upotrebu s ciljem prijevoza osoba kod koje su kabine vučene jednim ili s nekoliko užadi po tračnicama koje mogu ležati na tlu ili na nosivoj konstrukciji;

20) vagon uspinjače je komponenta konstruirana za prijevoz osoba;

21) trasa uspinjače je prostor između postaja po visini i u poprečnom smjeru prostor između vanjskih rubova profila vagona uvećanog za sigurnosnu udaljenost;

22) opasna situacija je svaka situacija pri kojoj je osoba izložena opasnostima od smrti, nastanka tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja.

Izrazi koji nisu gore navedeni, a koriste se u ovom pravilniku, za njihovo pojašnjenje, koristiti hrvatsku normu HRN EN1907:2005 Sigurnosni zahtjevi za žičare za prijevoz osoba – Nazivlje.

Poglavlje II. ŽIČARE ZA PRIJEVOZ OSOBA

1. VRSTE ŽIČARA

Članak 3.

Prema osnovnim karakteristikama, u smislu ovog pravilnika, žičare se dijele:

1) prema smjeru gibanja:

– na žičare s povratnim tokom (povratna žičara);

– na žičare s kružnim tokom (kružna žičara);

2) prema broju užadi:

– na dvoužetne žičare, u kojih je nosiva užad (jedno uže ili dva užeta) odvojena od vučne užadi (jedno uže ili dva užeta);

– na jednoužetne žičare u kojih je uže upotrijebljeno i kao nosivo i kao vučno (transportno uže);

3) prema obliku vozila:

– na žičare s otvorenim vozilima (sjedalo za jednu osobu ili više osoba, košara);

– na žičare sa zatvorenim vozilom (kabina, gondola za dvije osobe ili za više osoba);

4) prema vezi vozila s vučnim odnosno transportnim užetom:

– na žičare kod kojih su vozila tijekom rada rasklopivo pričvršćena na uže;

– na žičare kod kojih su vozila tijekom rada stalno pričvršćena na uže.

2. OPĆI UVJETI ZA ŽIČARE

2.1. Geološko-klimatski uvjeti

Članak 4.

Teren na kojem se nalazi građevinska infrastruktura žičare (nosiva konstrukcija, postaje) ne smije biti na terenu na kojemu ima vodotokova ili vododerina i na kojemu postoji mogućnost pada okolnog drveća.

Geološki profil tla mora biti stabilan, bez klizišta i erozije okolnih padina i ne smije biti izložen lavinama.

2.2. Režim rada

Članak 5.

Os žičare između postaja mora biti pravolinijska. Najveći dopušteni horizontalni prijelom osi nosivog odnosno transportnog užeta na potpornoj konstrukciji iznosi 1%, uz uvjet da je osigurano sigurno vođenje užadi.

Za veće horizontalne prijelome užeta potrebna je skretna postaja. Najveći nagib linije žičare ne smije biti veći od 100%.

Članak 6.

Raspon pruge mora biti unutar projektiranih poprečnih otklona užadi i vozila, uzrokovanim vjetrom. Za kontrolu raspona pruge treba se pridržavati sljedećih veličina (slika 1.):

1) B0 – osnovni raspon dobiven otklonom vozila jednog prema drugome za 20% prema vertikali (tgα = 0,20; α = 11,310);

2) Bmin – minimalni raspon dobiven iz osnovnog raspona povećanog za sigurnosni razmak BS: Bmin = B0 + BS;

3) B – raspon u poljima većih duljina između potpornih konstrukcija, koji se sastoji od polovice osnovnog raspona B0/2 i horizontalne projekcije otklonjene povratne linije BL: B = B0/2 + BL. Vrijednosti BL dane su u tablici 1.

Rasponi pruge, pri najvećim dopuštenim brzinama vjetra kad su žičare u radu su:

1) raspon pruge u neposrednoj blizini postaja iznosi najmanje B0;

2) raspon pruge u poljima kružnih žičara iznosi Bmin, sa sigurnosnim razmakom BS = 1 + 0,05∙f, m, gdje je f, maksimalni provjes nosivog ili transportnog užeta;

3) raspon pruge u polju, kod povratnih žičara s većim rasponima polja, iznosi B.

Slika 1.

Tablica 1.

Članak 7.

Bočna udaljenost žičare od zapreka na pruzi (građevine, prirodne zapreke) mora iznositi najmanje 3 m u svim slučajevima otklona vozila ili užadi određenima u članku 6. ovog pravilnika.

Članak 8.

Bočni otklon vozila žičare u postajama i na potpornoj konstrukciji.

Ako ne postoje vodilice, mora biti osiguran 35% poprečni otklon vozila prema vertikali, uz istovremeni najveći mogući dopušteni uzdužni otklon određen u članku 10. ovog pravilnika.

Kod kružnih žičara, pri poprečnom otklonu vozila od 20%, mora se osigurati sigurnosni razmak od 0,5 m do vanjskih rubova potporne konstrukcije ili postaje.

Ako je zbog drugih razloga otklon ograničen, moraju postojati vodilice.

Članak 9.

U području potporne konstrukcije vodilice moraju osigurati sljedeće otklone vozila:

1) pri upotrebi nisko postavljenih vodilica koje dodiruju vozila ispod ovjesa – otklon ≥ 20%;

2) pri upotrebi nisko postavljenih vodilica i vozila s užetnom kočnicom i pratnjom – otklon ≥ 10%;

Razmak između kabine kad je kabina u vertikalnom položaju i nisko postavljenih vodilica ne smije biti manji od 0,5 m.

Za kružne žičare na području potporne konstrukcije dopuštene su visoke postavljene vodilice koje dodiruju ovjes vozila, ali moraju osigurati poprečne otklone vozila > 15%.

Članak 10.

Za uzdužno njihanje vozila u postajama, na potpornoj konstrukciji i na trasi žičare, mora biti osiguran otklon u oba smjera od 35%.

Članak 11.

Najmanja vertikalna udaljenost užadi, odnosno donjeg ruba vozila od terena u poljima žičare, mora iznositi:

1) na nepristupačnim ili zabranjenim mjestima – 2,0 m;

2) na pristupačnim mjestima i na skijaškim pistama – 3,0 m;

3) iznad fiksnih zapreka (građevina) – 1,5 m, ali moraju biti predviđene potrebne zaštitne mjere s uređajima;

4) iznad cesta – 6,0 m.

Pri određivanju linije i minimalne udaljenosti iz stavka 1. ovog članka računski dobiven provjes nosive i transportne užadi povećava se za 10%, a provjes vučne užadi i protuužadi za 15%.

Članak 12.

Na postojećim žičarama nije dopuštena promjena raspona polja.

Članak 13.

Ako se žičara križa ili je paralelna sa željezničkom prugom, cestama, dalekovodima ili drugim žičarama ili vučnicama moraju se poduzeti odgovarajuće tehničke mjere da se spriječe međusobne smetnje, izbjegnu opasnosti što mogu nastati zbog takva položaja, te omogući evakuaciju putnika.

Na područjima na kojima postoji opasnost od lavina ili drugih prirodnih zapreka moraju se poduzeti tehničke mjere zaštite infrastrukture žičare.

Članak 14.

Najveće dopuštene brzine za pojedine tipove žičara iznose:

1) za povratne žičare s pratnjom – 10 m/s;

2) za kružne žičare, jednoužetne, s neodvojivom hvataljkom:

– za putnike bez skija – 2 m/s,

– za putnike s prčvršćenim skijama – 2,5 m/s;

3) za vizualni pregled užadi – 0,3 m/s.

Članak 15.

Najmanji dopušteni vremenski razmaci između vozila za žičare s neodvojivom hvataljkom i otvorenim vozilima za dvije ili više osoba pri istovremenom ukrcaju i iskrcaju moraju iznositi – 4v (s), a najmanje 8 s, gdje je: v – brzina žičare u m/s.

Za prijevoz osoba s pričvršćenim skijama ili drugom odgovarajućom opremom i za prijevoz samo uzbrdo, ako su ukrcajno – iskrcajne staze u pravcu užadi, navedene vrijednosti vremenskih razmaka mogu se smanjiti na:

1) 6 s za žičare za dvije osobe;

2) 8 s za žičare za tri osobe ili više osoba.

Pri osobito pogodnim lokalnim prilikama, i ako time ne bi bila ugrožena sigurnost putnika, navedeni se vremenski razmaci mogu smanjiti.

Članak 16.

Žičara mora biti opskrbljena uređajem i mora biti predviđen postupak evakuacije osoba iz vozila na sigurno. Uređaj mora biti takav da za evakuaciju nije potrebna suradnja osobe koja se spašava.

Uređaj i postupak evakuacije moraju biti prilagođeni konfiguraciji terena, žičari, visini iznad terena i drugome, i to tako da evakuacija zimi ne traje dulje od dva sata, a ljeti dulje od tri sata.

Članak 17.

Ako je žičara predviđena za rad noću, postaja mora biti dovoljno osvijetljena, osobito na mjestima na kojima se kreću putnici.

U slučaju pražnjenja žičare pri radu s pomoćnim pogonom neophodno je predvidjeti dovoljan broj akumulatorskih svjetiljaka.

3. NOSIVA KONSTRUKCIJA I OPREMA

3.1. Vozila

3.1.a) Kabina i ovjes

Članak 18.

Vozila moraju imati takav oblik koji omogućava uzdužne i poprečne otklone prema članku 8. ovog pravilnika, s tim da vozilo pri tome ne smije nasjedati na vodilice.

Nosiva konstrukcija vozila i njihovih komponenti mora biti takvog oblika koji omogućava brze vizualne preglede njihova stanja.

Članak 19.

Ako je predviđen pristup za evakuaciju po užetu žičare, unutrašnjost kabine ili sjedala moraju biti izvedeni tako da članovi ekipe za evakuaciju mogu neometano ući i izaći. Na nosivu konstrukciju kabine ili ovjesa moraju se predvidjeti mjesta za pričvršćivanje uređaja za evakuaciju.

Članak 20.

Dopušten je prijevoz sljedećeg broja osoba:

1) za žičare s jednom neodvojivom ili odvojivom hvataljkom – 3 osobe;

2) za povratnu žičaru s pratnjom – broj osoba određen izvedbom kabine.

Članak 21.

Pri kontroli nosive konstrukcije voznih kolica (vozička), ovjesa, kabine i njihovih komponenata moraju se uzeti u obzir sljedeća opterećenja:

1) osnovno opterećenje:

a) vlastita težina, uključujući svu stalnu opremu (Gv);

b) korisno opterećenje (Gk), gdje se uzima da je računska težina jednog putnika 0,8 kN;

c) za jednoužetne žičare uzima se dodatno vertikalno opterećenje, uzrokovano udarom pri prijevozu preko kolutnih baterija, veličine (Gv + Gk);

d) za dvoužetne žičare – dodatno vertikalno opterećenje koje se dobiva tako što se osnovno opterećenje,

množi faktorom:

, gdje je:

r – udaljenost poda kabine do okretne točke kabine (svornjak), u m;

v – brzina žičare, u m/s;

e) opterećenje zbog udara kabine u vodilice na potpornim konstrukcijama ili u postajama, u obliku dodatnog torzionog opterećenja – momenta u iznosu 0,2 kNm po 1 osobi, u visini poda kabine;

f) eventualna opterećenja zbog djelovanja prigušnika (amortizera).

g) opterećenje snijegom i ledom, prema propisima za opterećenje nosivih čeličnih konstrukcija;

U slučajevima osnovnoga statičkog opterećenja (Gv+Gk) faktor sigurnosti prema granici razvlačenja materijala Re (Rp0,2) mora iznositi najmanje 3.

Za računske dokaze sigurnosti prema dinamičkom lomu primjenjuju se propisi za nosive čelične konstrukcije.

2) dopunsko opterećenje – opterećenje vjetrom:

U kontrolnom proračunu infrastrukture žičare uzimaju se u obzir sljedeće jakosti vjetra (w):

a) za žičaru u radu q = 0,20 kN/m2 (64 km/h), gdje je q = pretlak zastoja vjetra, w = qc;

b) za žičaru izvan rada, ako nema drugih podataka, q = 0,75 kN/m2.

Koeficijent zapreke (koeficijent oblika, aerodinamički koeficijent) za uže (c) iznosi:

a) u zonama do visine 20 m c = 1;

b) u zonama iznad 20 m visine c = 1,2.

Veličina koeficijenta zapreke za ostale komponente vozila određuje se prema propisima za djelovanje vjetra na nosive čelične konstrukcije.

Članak 22.

Pri kontroli dinamičke izdržljivosti voznih kolica, ovjesa, kabine i njihovih komponenata obavljaju se ispitivanja na umor za sljedeće kombinacije opterećenja:

1) za jednoužetne žičare:

Fmin = Gv + Gk (donja granica opterećenja),

Fmax = 2(Gv + Gk) (gornja granica opterećenja),

N = 5∙106 (broj ciklusa opterećenja).

Sila se uvodi preko hvataljke, u vertikalnom pravcu;

2) za dvoužetne kružne žičare:

Fmin = Gv,

Fmax = Gv + 1,5 Gk,

N = 2∙106.

Sila se uvodi preko osovine ovjesa u vertikalnom pravcu;

3) za dvoužetne izmjenične žičare, osim ispitivanja iz točke 2) ovog članka, obavlja se i ispitivanje torzionim opterećenjem iz članka 21. točke 1) pod e) ovog pravilnika, s brojem ciklusa opterećenja N=2∙106.

Članak 23.

Za ugrađene komponente vozila (hvataljke, vozna kolica, ovjes i kabina) upotrebljava se samo materijal s ispitanim mehaničkim karakteristikama i otporan na krti lom pri niskim temperaturama.

Članak 24.

Sredstva za čišćenje vozila i sredstva za odmrzavanje ne smiju uzrokovati koroziju nosivih elemenata.

3.1.b) Hvataljke

Članak 25.

Hvataljke moraju biti takve da se u radu ne mogu nenamjerno odvojiti ili prokliziti na užetu.

Hvataljke moraju biti označene brojem.

Članak 26.

Sila otpora protiv proklizavanja hvataljke mora biti postignuta isključivo pomoću sile trenja između čeljusti hvataljke i užeta.

Veličina sile otpora protiv proklizavanja mora biti jednaka težini opterećenog vozila ili, u najnepovoljnijem slučaju, mora imati faktor sigurnosti prema proklizavanju najmanje 3. Pri kontrolnom obračunu faktor trenja između čeljusti hvataljke i užeta uzima se μ=0,13. Konstrukcija mehanizma za spajanje, odnosno čeljusti hvataljke, i pri smanjenom promjeru užeta za 15% mora garantirati dovoljnu zaštitu od proklizavanja.

Članak 27.

Pri kontroli hvataljke, osim opterećenja iz članka 22. ovog pravilnika, moraju se uzeti u obzir i:

– uzdužna sila vuče;

– sile uzrokovane otklonima užeta na prijelazu preko kolutnih baterija;

– sile uzrokovane uređajem za spajanje hvataljke.

Članak 28.

Horizontalni otklon transportnog užeta na hvataljki pri prolazu preko pogonske ili povratne užnice ne smije biti veći od 16%. Krajevi čeljusti hvataljke moraju imati odgovarajuća izlazna zaobljenja.

Članak 29.

Za dokazivanje dinamičke čvrstoće hvataljke potrebna su ispitivanja na zamor prema članku 22. ovog pravilnika.

Za komponente hvataljke, koja pri dinamičkom ispitivanju na zamor, a nisu jako opterećene, potrebna je kontrola naprezanja pri trostrukom statičkom opterećenju. Naprezanja ne smiju biti veća od granice razvlačenja Re (Rp0,2).

3.1.c) Vozna kolica

Članak 30.

Vozna kolica (vozičak) moraju biti takva da svi kotači budu podjednako opterećeni. Kotači moraju imati profiliranu elastičnu oblogu, sa žlijebom. Najveći očekivani otkloni u radu, u poprečnom i uzdužnom smjeru, prolaz preko oslonaca i najveća moguća usporenja i ubrzanja, ne smiju uzrokovati podizanje ili iskliznuće kotača.

Vozna kolica moraju biti opskrbljeni uređajem koji sprječava iskliznuće i uređajem za uklanjanje snijega i leda.

Članak 31.

Transportno uže, ili vučno uže ili protuuže pri ujednačenom pogonu ne smije vibrirati.

Za sprječavanje prijenosa uzdužnih i poprečnih vibracija užeta na užetnu vezu na voznim kolicima, moraju se postaviti uređaji za prigušivanje (amortizeri) i za osiguravanje dopuštenog savijanja vučnog užeta odnosno protuužeta.

Članak 32.

Za dokazivanje nosivosti konstrukcije voznih kolica moraju se uzeti u obzir opterećenja iz članka 21. i 27. ovog pravilnika, te opterećenja uzrokovana aktiviranjem kočnice na nosivom užetu.

Članak 33.

Za dokazivanje nosivosti konstrukcije voznih kolica dvoužetne povratne žičare mora se ispitati naprezanje pri statičkom opterećenju na glavnim nosivim komponentama.

Statičko opterećenje čini:

– vlastita težina;

– korisno opterećenje;

– opterećenje zbog otklona vučnog užeta odnosno protuužeta.

Pri trostrukom statičkom opterećenju naprezanja ne smiju biti veća od granice razvlačenja Re (Rp0,2).

3.1.d) Užetna kočnica

Članak 34.

Vozila predviđena za više od šest osoba moraju biti opskrbljena kočnicom koja djeluje izravno na nosivo uže. Kočnica se mora aktivirati u ovim slučajevima:

– ako se prekine vučno uže, ili protuuže ili njihova užetna veza;

– ako natezna sila protuužeta padne na polovicu normalne sile natezanja;

– ako se namjerno aktivira iz vozila.

Članak 35.

Obloge kočnica moraju biti takve da preuzmu za 50% povećanu stvarnu kinetičku energiju pokretnih dijelova žičare.

Sila kočenja ne smije biti manja od najveće vučne sile u vučnom užetu iznad vozila.

3.2. Užad

Članak 36.

Užad za žičare se upotrebljava kao:

– nosiva;

– vučna;

– transportna;

– protuužad.

Pojedini pojmovi u smislu ovog pravilnika imaju sljedeće značenje:

Nosivo uže je nepomično uže koje služi kao vozna pruga po kojoj se gibaju vozna kolica s ovješenim vozilima.

Vučno uže je pomično uže koje prenosi svoje gibanje na priključena vozila, ali ih ne nosi.

Transportno uže je pomično uže postavljeno tako da prenose svoje gibanje na priključena vozila i da ih istovremeno nose.

Protuuže je uže kod žičare s povratnim (izmjeničnim) tokom s udvojenim užetom, pomično uže čiji su krajevi pričvršćeni za vozila, bez prolaza kroz pogonsku užnicu.

Omjer savijanja je odnos između promjera užnice ili sidrenog bubnja i nazivnog promjera užeta ili odnos nazivnog polumjera zakrivljenja papuče, kliznog sedla ili kolutnog sedla i nazivnog promjera užeta.

3.2.a) Opterećenje i kontrola užadi

Članak 37.

Za izračunavanje nateznih sila u užetu moraju se uzeti u obzir sljedeća opterećenja:

1) za nosivo uže:

– sila osnovnog zatezanja utegom;

– težina užeta;

– otpori trenja u sedlima (μ=0,15), gdje je μ faktor kliznog otpora trenja;

– otpori trenja u otklonskim elementima;

– dodatne sile u slučaju sidrenja na oba kraja.

2) za transportno, vučno i protuuže:

– sila osnovnog zatezanja utegom ili hirauličkim nateznim uređajem;

– težina užeta;

– otpori trenja u užadi i voznih kolica vozila (μ=0,03), gdje je μ faktor trenja otpora valjanja na kolutima;

– sila kočenja i ubrzanja.

Članak 38.

Uže mora biti nategnuto tako da se pri pojavi najmanje vlačne sile u pogonu ne prekoračuju ovi odnosi:

1) za nosivo uže:

– opterećenje jednog kotača vozila prema nateznoj sili u užetu (1/80);

– opterećenje kotača prema metalnom presjeku užeta (mm2) – 5,0;

– težine vozila prema nateznoj sili u užetu (1/12);

2) za transportno uže s jednom hvataljkom:

– vertikalna sila težine punog vozila prema nateznoj sili (1/20),

– vertikalna sila težine punog vozila prema metalnom presjeku užeta (mm2) – 8,0;

Članak 39.

Sigurnost prema statičkoj sili natezanja užeta određuje se iz odnosa računskog prekidnog opterećenja (umnožak metalnog presjeka užeta i nominalne vlačne čvrstoće žica iz kojih je izrađeno uže Rm) i stvarnog opterećenja užeta. Uz omjere savijanja užeta, koji se ne smiju mijenjati u odnosu na projektirano stanje i članka 38. ovog pravilnika najmanja sigurnost iznosi:

– za nosivo uže 3,5;

– vučno uže i protuuže 5,0;

– transportno uže 5,0;

– za natezno uže 5,5.

Članak 40.

Od vrijednosti navedenih u članku 38. i 39. ovog pravilnika dopuštena su odstupanja za koja se mora izvesti računski dokaz.

3.2.b) Izvedbe i užetne veze

Članak 41.

Nosivo uže mora biti od jednog komada, i izrađeno od čeličnih žica prema hrvatskim normama za čeličnu užad, koje se može koristiti u žičarama.

Nosivo uže može biti otvorenoga ili zatvorenoga tipa najmanje s dva sloja profilnih žica, prema hrvatskim normama za čeličnu užad, koje se može koristiti u žičarama.

Članak 42.

Za transportno uže, vučno uže i protuuže može se upotrijebiti samo neraspletivo i paralelno pleteno uže. Obično se upotrebljava istosmjerno pleteno uže.

Kvaliteta materijala žica koja se može koristiti u žičarama određena je hrvatskim normama za čeličnu užad, koje se može koristiti u žičarama.

Jezgra užeta može biti od prirodnih ili umjetnih vlakana, dovoljna da osigura poprečnu stabilnost užeta.

Članak 43.

Za nateznu užad, u pravilu, upotrebljava se križano pleteno uže prema hrvatskim normama za čeličnu užad, koje se može koristiti u žičarama. Kvaliteta materijala žica određena je prema istim normama. Natezno uže može imati i čeličnu jezgru.

Članak 44.

Uže s pramenovima može se nastavljati dugim upletanjem, prema hrvatskim normama za upletanje krajeva čelične užadi. Nova, beskonačno dugačka užad mogu imati najviše dva upleta, a nova konačno duga užad – jedan uplet. Broj upleta može se povećati najviše za dva, uz uvjet da je svijetli raspon između dva upleta najmanje dva i pol puta veći od duljine upleta.

Članak 45.

Veza užadi sa zaljevnom glavom može biti upotrijebljena uz uvjet da na razmaku od zaljevne glave 80d za zatvorenu užad odnosno 60d za spiralnu užad sa pramenovima, ako uže nije opterećeno na savijanje (d promjer užeta).

Sve zaljevne veze moraju imati kazaljku kojom se može kontrolirati eventualno izvlačenje žica.

Članak 46.

Za veze užadi mogu se upotrijebiti i stezaljke s vijcima. Za kontrolu pritiska spojnih ploča moraju se odrediti granice dopuštenog okretnog momenta za stezanje vijaka.

Kratke stezaljke (žabice) za stalne veze užadi nisu dopuštene.

3.3. Potporna konstrukcija

3.3.a) Komponente potporne konstrukcije

Članak 47.

Potporna konstrukcija je dio infrastrukture žičare. Dodatna učvršćenja sidrenom užadi nisu dopuštena.

Opterećenja, kontrolni proračun, montaža i antikorozivna zaštita moraju zadovoljavati uvjete propisane za određeni tip konstrukcije, ako ovim pravilnikom nije drugačije utvrđeno.

Članak 48.

Za kontrolni proračun nosivosti potporne konstrukcije uzimaju se u obzir ova opterećenja:

1) osnovna opterećenja:

a) vlastita težina konstrukcije s opremom;

b) opterećenje silama užadi;

c) opterećenje zbog prolaza vozila (vertikalno i horizontalno s dinamičkim utjecajem);

d) otpor trenja;

e) opterećenje ledom i snijegom;

f) opterećenje pri prolazu zatvorene užetne kočnice;

g) opterećenje signalnim vodom;

2) dopunska opterećenja:

a) opterećenje vjetrom;

b) opterećenje uzrokovano padom užeta na jednoj strani potporne konstrukcije (stupa).

Članak 49.

Opterećenje pri prolazu vozila određuje se za jednoužetne žičare sljedećim silama:

1) vertikalno opterećenje određuje se kao Fv = 2Gv;

2) horizontalno opterećenje određuje se kao FH = FK,

gdje je:

Gv – težina kompletno opterećenog vozila,

FK – statička sila na jedan kolut.

Članak 50.

Opterećenje vjetrom uzima se:

1) za žičare u pogonu q = 0,2 kN/m2;

2) za žičare izvan pogona q = 0,75 kN/m2.

Članak 51.

Stabilnost potporne konstrukcije u cijelosti i u pojedinim konstrukcijskim elementima mora odgovarati hrvatskim normama za stabilnost nosivih čeličnih konstrukcija.

Članak 52.

U kontrolnom proračunu nosivosti potpornih konstrukcija dopuštene su vrijednosti deformacija pri opterećenjima koja nastaju u pogonu:

1) kod jednoužetnih žičara u poprečnom pravcu, u visini užeta 0,5d, gdje je d promjer užeta;

2) kod jednoužetnih žičara u pravcu trase, za potporna opterećenja (na dolje) 1/250, a za potisna opterećenja (na gore) 1/500 visine konstrukcije.

Članak 53.

Zavareni spojevi i vijčane veze moraju zadovoljavati važeće propisima i norme za nosive čelične konstrukcije. Vijci opterećeni na smicanje moraju biti bez navoja u cijelom području spojnih elemenata i imati odgovarajuće podložne pločice.

Sve dinamički opterećene vijčane veze treba osigurati tako da se ne mogu odviti.

Članak 54.

Za temelje potpornih konstrukcija mora biti osigurano odvođenje oborinskih voda. Gornji rubovi betonskih konstrukcija temelja moraju biti iznad terena.

Temelji se moraju ukopati na dubinama većim od dubine na kojima se tlo smrzava.

Članak 55.

Potporna konstrukcija (stup) mora biti obilježena dobro vidljivim brojem.

Članak 56.

Na potpornoj konstrukciji se moraju nalaziti fiksirane penjalice za pristup do kolutnih baterija. Za održavanje kolutnih baterija ili papuča, te u slučaju spašavanja putnika s trase. Na potporne konstrukcije se moraju postaviti radne platforme. Konstrukcija radne platforme mora biti neovisna o konstrukciji kolutne baterije.

Članak 57.

Svaka potporna konstrukcija mora imati pomoćnu konstrukciju za dizalicu, koja služi dizanju odnosno spuštanju užadi iz kolutnih baterija i papuča.

3.3.b) Elementi za vođenje užadi – kolutne baterije

Članak 58.

Da bi se održala stabilnost nosive užadi, pritisak na kolutne baterije za vođenje mora postojati i u slučajevima:

1) ako se sila u užetu poveća za 40%;

2) ako na uže s donje strane djeluje vjetar s opterećenjem q = 0,5 kN/m2.

Članak 59.

Najmanji pritisak užeta na kolutnu bateriju jednoužetne žičare mora iznositi:

1) 2,0 kN – ukupna sila na potpornu kolutnu bateriju;

2) 0,4 kN – sila na kolut potporne kolutne baterije.

Sila na potpornu kolutnu bateriju ne smije mijenjati predznak ako se zatezna sila u užetu poveća za 40%.

Ukupna sila na potisnu kolutnu bateriju mora biti takva da uže ne ispada iz koluta i kada se korisno opterećenje vozila dvostruko poveća.

Članak 60.

Koluti baterija za vođenje užadi moraju imati elastičnu oblogu sa žlijebom dubine najmanje 1/3 promjera užeta d i metalne bočne prirubnice.

Članak 61.

Projektirana sila pritiska užeta na kolutne baterije se ne smije mijenjati.

Najveći dopušteni otklon užeta u kolutu ne smije biti veći od 8%.

Članak 62.

Kolutna baterija jednoužetne žičare mora biti takva da omogući ujednačeno opterećenje svih koluta i mora imati mogućnost podešavanja u svim pravcima i kutovima.

Kut nagiba nosača koluta mora se ograničiti tako da hvataljka i vozilo mogu proći i u slučaju:

1) ako kolut otpadne ili se blokira;

2) ako uže upadne u papuču za hvatanje iskliznutog užeta.

U slučaju pod točkom 1) ovog članka umjesto mehaničkog ograničenja može postojati električni prekid pogona.

Konstrukcija baterija mora omogućavati prijelaz uzdužno i poprečno otklonjenih vozila prema članku 8. ovog pravilnika.

Članak 63.

Kolutne baterije jednoužetnih žičara moraju imati ove komponente:

1) hvatač užeta na potpornim baterijama, koji vanjskim rubom mora zatvarati kut od 45o sa osi užeta. Hvatači užeta također moraju omogućiti prolaz hvataljke i kad isklizne uže;

2) uređaj protiv iskliznuća užeta na unutrašnju stranu, a ako to nije izvedivo, stavlja se hvatač užeta iz točke 1) ovog članka, na obje strane.

Na potisnim baterijama kolutna baterija mora se opremiti hvatačkom rukom za iskliznuto uže, koje je iskliznulo prema gore, a koje hvatač užeta nije uhvatio, koje mogu biti u obliku poluge, u obliku cijevi i moraju zadovoljavati ovim uvjetima:

– da je konstrukcija neovisna o glavnoj osovini baterije;

– da se omogući prijelaz hvataljke;

– da bude dimenzionirana s faktorom sigurnosti 2.

Članak 64.

Ako uže isklizne i padne u hvatač užeta naveden u članku 63. ovog pravilnika, pogon žičare mora se automatski zaustaviti.

Članak 65.

Za kolute za vučnu užad i protuužad dvoužetnih žičara mora postojati mogućnost podešavanja da bi se postiglo centrično i ujednačeno opterećenje svih koluta.

Elementi za sprečavanje iskliznuća ili za ponovno spuštanje užadi na kolute moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

1) vodilice užadi moraju se nalaziti s obje strane koluta i moraju osigurati hvatanje maksimalno otklonjenog vučnog užeta ili protuužeta;

2) moraju spriječiti zapinjanje za vodilice ili za druge dijelove potporne konstrukcije i omogućiti ponovno spuštanje i podizanje užeta iz koluta.

Članak 66.

Sedla (papuče) za užad na potpornim konstrukcijama i u postajama moraju udovoljavati sljedeće uvjete:

– izvedba mora omogućiti regulaciju smjera i nagiba i da ima sustav za podmazivanje dodirnih površina;

– obloge moraju biti iz materijala koji ne oštećuje uže;

– projektirana zakrivljenost sedla se ne smije mijenjati;

– da donji dijelovi sedla ne uzrokuju zapinjanje maksimalno uzdužno otklonjene kabine;

– da je sedlo izvedeno tako da omogući nesmetani prolaz zatvorene užetne kočnice.

3.4. Postaje

3.4.a) Opći uvjeti za postaje žičare

Članak 67.

Svi prilazi i prostorije za putnike moraju biti dimenzionirani prema očekivanom broju putnika. Ogradama ili drugim sredstvima putnici moraju biti potpuno zaštićeni od žičare.

Prilazni i izlazni putovi do žičare i od žičare moraju biti dobro označeni i ne smiju se križati s vozilima žičare u pogonu.

Oko ulaza i izlaza iz kabine ili sjedala mora biti osiguran prostor širok najmanje 1,5 m.

Ako vozilo automatski starta, putnicima mora biti zabranjen prilaz mjestu starta.

Članak 68.

U zgradi pogonske postaje ili u njezinoj neposrednoj blizini mora se predvidjeti prostorija za izvršne radnike koji opslužuju žičaru, a i radionica za održavanje i remont.

Članak 69.

Poprečni i uzdužni nagib ukrcajno/iskrcajnog prostora kod kružnih žičara s neodvojivom hvataljkom ne smije biti veći od 10%. Konstrukcije ukrcajno/iskrcajnog prostora i staza moraju biti sačinjene od čvrstog materijala.

Duljine ukrcajno/iskrcajnog prostora moraju iznositi za otvorena vozila za dvije ili tri osobe, ako izlaze istovremeno – 5v (m), gdje je: v – brzina žičare (m/s).

Ukrcajno/iskrcajni prostor žičare s neodvojivom hvataljkom i otvorenim vozilima u kojima se voze isključivo skijaši moraju imati duljinu za otvorena vozila za dvije ili tri osobe i to:

– za ukrcajni prostor 5v (m);

– za iskrcajni prostor 2v (m).

Kosina izlazne staze iznosi približno 20% odnosno toliko da skijaši mogu brzo izaći iz područja gabarita vozila.

Članak 70.

U slučaju da putnik padne s visine veće od 1 m završetak ukrcajne staze mora biti osiguran kosinom ili mrežama.

Članak 71.

Putovi kojima se kreću putnici ni u kojem se slučaju ne smiju križati s gabaritima vozila žičare kada su u pokretu. Zabrana se mora označiti putokazima i zaprekama.

3.4.b) Opterećenja postaja

Članak 72.

Pri kontroli nosive konstrukcije postaje uzimaju se ova opterećenja:

1) osnovno opterećenje;

a) vlastita težina konstrukcije i opreme;

b) sile užadi;

c) otpori trenja užadi;

d) opterećenja snijegom i ledom;

e) dinamičke sile pogona;

2) dopunsko opterećenje vjetrom;

3) izvanredno opterećenje seizmičkim silama.

Nosivost i stabilnost konstrukcijskih elemenata postaje dokazuje se prema propisima za nosive čelične, betonske i drvene konstrukcije. Sigurnost protiv prevrtanja u najnepovoljnijim slučajevima opterećenja mora biti najmanje 1,5.

Poboljšanje stabilnosti konstrukcija sidrenom užadi nije dopušteno.

3.4.c) Pogon žičare

Članak 73.

Pogon žičare čini: pogonski motori, spojke, reduktori, kočnice i pogonska užnica.

Osim glavnoga, žičare moraju imati i pogon koji je u opskrbljivanju energijom potpuno neovisan od glavnog pogonu, a može biti izveden kao pomoćni pogon ili kao nužni pogon.

Članak 74.

Glavni pogon mora ispunjavati sljedeće uvjete:

1) brzina mora biti neovisna o smjeru i veličini opterećenja u granicama 5% nazivne brzine;

2) pokretanje mora biti dimenzionirano za ubrzanja a ≤ 0,5 m/s2 i u najnepovoljnijim uvjetima opterećenja;

3) kružne žičare brže od 2 m/s kod kojih se putnici ukrcavaju/iskrcavaju (ulaze/izlaze) iz vozila i pri normalnoj brzini moraju imati mogućnost stalnoga ili kratkotrajnog smanjenja brzine;

4) pri opterećenju nadolje pogon mora biti u stanju preuzeti potencijalnu i kinetičku energiju bez djelovanja mehaničkih kočnica.

Članak 75.

Pomoćni pogon mora zadovoljavati sljedećim uvjetima:

1) pri svim opterećenjima mora osigurati, u oba smjera, brzinu žičare koja je najmanje 30% brzine glavnog pogona;

2) preuzeti potencijalnu i kinetičku energiju;

3) mora biti blokiran kod rada glavnog pogon;

4) svi sigurnosni uređaji moraju djelovati kao kod glavnog pogona.

Članak 76.

Nužni pogon mora zadovoljavati sljedeće uvjete:

1) mora biti blokiran dok rade drugi pogoni;

2) uključenje na pogonsku užnicu mora biti neovisno o mehanizmu glavnog pogona;

3) mora biti dimenzioniran za brzinu do 1 m/s;

4) mora se opsluživati ili s mjesta pogona, ili u izravnoj ili neizravnoj – vizualnoj vezi s linijom;

5) za vrijeme rada mora postojati stalna veza (akustička ili vizualna) sa suprotnom postajom;

6) mora biti dimenzioniran za prijevoz svih opterećenja u oba smjera;

7) mora imati mehaničku kočnicu.

Članak 77.

Nužni pogon nije obvezan ako pomoćni pogon djeluje, neovisno o mehanizmu glavnog pogona, izravno na pogonsku užnicu ili ako zbog pogodne konfiguracije terena spašavanje s trase nije otežano.

Članak 78.

Ako se motor s unutrašnjim izgaranjem upotrebljava kao izvor energije za pomoćni pogon ili nužni pogon, motor mora biti spreman za pogon za cijelo vrijeme rada žičare.

3.4.d) Kočni sustavi

Članak 79.

Svaki pogon mora imati najmanje dva međusobno neovisna kočna sustava, od kojih jedan mora djelovati izravno na pogonsku užnicu. Jedan od kočnih sustava mora biti izveden kao regulacijska kočnica s ručnim opsluživanjem.

Članak 80.

Radna kočnica mora biti izvedena kao automatska kočnica, koja djeluje nakon prekida strujnog kruga u kočnim uređajima (elektromagnetski, elektrohidraulički). Radna kočnica mora djelovati pri 10% prekoračenoj brzini žičare i za sva zaustavljanja u nuždi.

Radna kočnica mora biti dimenzionirana za usporenja od 0,5 m/s2 do 1,2 m/s2, ovisno o smjeru opterećenja žičare.

Članak 81.

Sigurnosna kočnica mora djelovati izravno na pogonsku užnicu žičare.

Istovremeno s aktiviranjem sigurnosne kočnice, mora se prekinuti rad pogonskog motora. Pri prekidu električne energije sigurnosna kočnica mora djelovati s određenim zakašnjenjem, da ne bi došlo do prekomjernog usporenja zbog istovremenog djelovanja s radnom kočnicom. Najveće usporenje istovremenog djelovanja svih kočnica ne smije biti veće od 2 m/s2.

Kad sigurnosna kočnica djeluje samostalno, ona mora biti dimenzionirana za usporenje od 0,5 m/s2 do 1,2 m/s2 ovisno o smjeru opterećenja žičare.

Sigurnosna se kočnica mora automatski aktivirati ako se za 15% prekorači propisana brzina i u svim ostalim slučajevima zaustavljanja u opasnosti. Mora postojati i mogućnost ručnog aktiviranja sigurnosne kočnice.

Članak 82.

Kočnice moraju biti izvedene s podesivom silom kočenja.

Članak 83.

Za sve dinamički opterećene strojne dijelove pogona potreban je računski dokaz o faktoru sigurnosti prema lomu na zamor. Faktor sigurnosti mora biti 1,5 za najnepovoljniji slučaj redovitog opterećenja.

U slučaju da sve kočne sile djeluju istovremeno, potreban je računski dokaz da naprezanja u elementima pogona ne prekoračuju 65% granice razvlačenja Re (Rp0,2).

3.4.e) Natezni uređaji

Članak 84.

Nosiva, transportna i vučna užad natežu se utegom ili hidrauličkim uređajem.

Nosiva užad mogu se sidriti na oba kraja ako postoji mogućnost stalnog kontroliranja i reguliranja natezne sile.

Članak 85.

U svim uvjetima rada i u svim klimatskim uvjetima mora biti osiguran slobodan hod utega i cjelokupnog nateznog uređaja. Položaj utega, prema donjem i gornjem graničniku hoda, mora biti obilježen dobro vidljivom vanjskom kazaljkom. Graničnici hoda moraju biti opremljeni elastičnim odbojnicima.

Nosiva konstrukcija utega i njezina veza sa nateznom užadi mora biti pristupačna.

Članak 86.

Pri natezanju hidrauličnim uređajem moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

1) mora biti osigurana stalna natezna sila;

2) stalno mora biti omogućena kontrola natezne sile odnosno hidrauličnog tlaka u nateznom cilindru;

3) krajnjim prekidačima moraju se osigurati granični položaji nateznih cilindara;

4) osim motorne crpke mora postojati i ručna crpka;

5) hidraulički sustav mora biti osiguran nepovratnim ventilom.

4. ELEKTRIČNI I SIGNALNO-SIGURNOSNI UREĐAJI

Članak 87.

Za komunikaciju između postaja i vozila s kapacitetom za više od šest osoba mora postojati stalna telefonska veza. U slučaju kvara telefonske veze, mora postojati rezervna veza pomoću bežičnih primopredajnika.

Za obavijest putnika na trasi (u slučaju spašavanja), na žičari mora postojati dovoljno prenosivih megafona ili sličnih sredstava.

Članak 88.

U jednoj od postaja ili u njezinoj neposrednoj blizini mora postojati stalna veza s javnom telefonskom mrežom.

Članak 89.

Svi sigurnosni uređaji moraju zadovoljavati ove uvjete:

1) moraju biti spojeni u stalno kontroliranim strujnim krugovima na načelu mirne struje. Kratki spojevi ili zemljospoj vodiča (uzemljenje), te aktiviranje sigurnosnih uređaja moraju zaustaviti pogon žičare. Načelo mirne struje primjenjuje se analogno i kod uređaja s nosivim frekvencijama;

2) napon linijskih sigurnosnih strujnih krugova ne smije biti veći od 60 V;

3) u sigurnosne strujne krugove moraju biti vezani svi prekidači za zaustavljanje u nuždi i uređaji za automatsko zaustavljanje u slučaju nepravilnog rada žičare;

4) moraju biti otporni na klimatske uvjete (led, kiša, snijeg, promjene temperature od -30ºC do +50ºC);

5) krajnji prekidači moraju biti izvedeni tako da se mogu ručno premostiti;

6) mora biti spriječen svaki međusobni utjecaj signalno-sigurnosnih i telefonskih veza ukoliko idu unutar istog voda.

Zaštita od dodirnog napona mora biti izvedena prema Pravilniku o tehničkim normativima za zaštitu niskonaponskih mreža i pripadnih transformatorskih stanica Sl. list 13/78.

Svi strujni krugovi moraju biti zaštićeni od preopterećenja i struje kratkog spoja (osigurači ili prekidači).

Svi strujni krugovi moraju biti zaštićeni od prenapona (prenaponski odvodnici). Odvodnici prenapona uzemljuju se najkraćim putem. Električni otpor uzemljivača odvodnika ne smije biti veći od 5Ω.

Članak 90.

Funkcije signalno-sigurnosnih uređaja su:

1) normalno zaustavljanje pogona, tj. programirano usporenje sa zaustavljanjem i na kraju djelovanjem radne kočnice;

2) privremeno usporenje do određene brzine i ponovni prijelaz na propisanu radnu brzinu;

3) zaustavljanje u nuždi, tj. isključenje pogona i djelovanje radne kočnice;

4) zaustavljanje u opasnosti, tj. isključenje pogona i djelovanje radne i sigurnosne kočnice;

5) signalizacija, pogrešnoga odnosno ispravnoga stanja pogonskih električnih i sigurnosnih uređaja.

Članak 91.

Zaustavljanje u nuždi aktivira se pomoću prekidača za zaustavljanje u nuždi, koji moraju biti postavljeni:

1) na pogodnim mjestima prostora ukrcaja i iskrcaja putnika;

2) u neposrednoj blizini pogona žičare;

3) na upravljački pult.

Zaustavljanje u nuždi aktivira se u slučaju:

1) prekoračenja radne brzine za 10% u oba smjera. Brzina žičare mjeri se izravno sa užeta ili pogonske užnice;

2) kvara mjerača brzine;

3) prijelaza prednjeg položaja nateznog uređaja (nateznog mosta, nateznih kolica) pri natezanju s protuutegom;

4) prijelaza prednjeg ili stražnjeg položaja nateznog uređaja (nateznog mosta, nateznih kolica) pri hidrauličkom natezanju;

5) brzog porasta opterećenja žičare (0,2∙PN /0,2s) i stalnog preopterećenju (>5%), osim u fazi pokretanja;

6) djelovanja radne kočnice;

7) nestanka električne energije;

8) iskliznuća ili ispada užeta iz koluta kolutnih baterija jednoužetnih žičara.

Članak 92.

Smanjenje brzine žičare tj. usporenje mora se osigurati kad se kod jednoužetne žičare s kružnim tokom s neodvojivim hvataljkama i brzinom većom od 2 m/s predviđa istovremeni prijevoz putnika sa skijama i bez skija, prekidač za zaustavljanje u nuždi mora biti u svim prostorima i platformama za ukrcaj i iskrcaj.

Članak 93.

Na upravljačkom pultu mora postojati uređaj za praćenje:

1) stanja i rada pogona;

2) signalizacija pogrešnoga ili ispravnog stanja sigurnosnih uređaja;

3) brzine žičare;

4) brzine vjetra, s akustičkim signalom prekoračenja najveće dopuštene brzine. Jakost vjetra mora se mjeriti na mjestu na kojem se očekuje najveći udar vjetra u najnepovoljnijem smjeru;

5) prekoračenja krajnjega dopuštenoga položaja nateznog uređaja ili protuutega.

Članak 94.

Povratne žičare, osim uređaja i signalizacije iz članka 91., 92., i 93. ovog Pravilnika, moraju imati:

1) kopirni uređaj (uređaj za pokazivanje položaja) vozila na trasi;

2) uređaj za kontrolu smanjenja brzine pri ulazu u postaje.

Za brzine manje od 7 m/s – moraju postojati najmanje dvije točke, a za brzine veće od 7 m/s – najmanje tri točke za kontrolu brzine.

Pri prekoračenju dopuštene brzine ulaza vozila mora se aktivirati radna kočnica. Razmak pojedinih kontrolnih točaka brzine do graničnika hoda vozila u postajama mora odgovarati najmanje 1,5 duljini kočenja pri usporenju 0,5 m/s2;

3) krajnje prekidače za aktiviranje sigurnosne kočnice na krajnjim položajima vozila u postajama. Aktiviranje kočnice na nosivo uže mora prethoditi aktiviranju radne kočnice;

4) za vozila s pratnjom u kabinama – prekidač za zaustavljanje u nuždi, a kod potpuno automatiziranih žičara i prekidač za normalno zaustavljanje;

5) signal u vozilima kojim se označava da su vozila spremna za vožnju ili na vratima vozila krajnje prekidače za kontrolu zatvorenog položaja.

Članak 95.

Neophodno je osigurati mogućnost ispitivanja signalno-sigurnosnih uređaja simuliranjem njihovih pogrešnih stanja ili položaja.

5. RAD I ODRŽAVANJE ŽIČARE

5.1. Pogonske upute

Članak 96.

Svaka žičara mora biti opskrbljena pogonskim uputama i uputom za održavanje i servisiranje, koja mora obuhvatiti:

1) Glavni projekt postrojenja žičare s pratećim tehničkim opisom, te izvedbenu dokumentaciju elektroopreme i instalacija;

2) postupak pripreme prije uključivanja žičare u rad;

3) postupak za provjeru svih sigurnosnih uređaja, te za pokretanje pogona radi probne ili servisne vožnje u svrhu pregleda trase. Servisna vožnja obavlja se bez putnika, samo s izvršnim radnicima žičare.

Nakon jakih oluja, zaleđivanja žičare ili hazarda, prije probne vožnje mora se obići trasa;

4) postupak za privremeni prekid pogona zbog lošeg vremena (snježna oluja, jaka kiša, grmljavina, vjetar);

5) postupak s redoslijedom pojedinih radnji za siguran prekid pogona;

6) plan evakuacije putnika s trase, s detaljnim redoslijedom svih radnji, potrebnim brojem ljudi i uređaja;

7) postupak za rad s pomoćnim pogonom ili nužnim pogonom;

8) postupak za vožnju žičare u slučaju kada je sigurnosni sustav premošten;

9) popis nužnih rezervnih dijelova, goriva i maziva;

10) upute za provjeru funkcionalnosti i održavanje strojnih i električnih komponenata, te užadi;

11) upute za određivanje dopuštene granice istrošenosti pojedinih dijelova koji su izloženi habanju;

12) ostale upute nužne za rad žičare.

5.2. Održavanje i kontrola žičara

Članak 97.

Opseg kontrolnih pregleda komponenata žičare i radova na održavanju žičara određen je: dnevnim, tjednim, mjesečnim, polugodišnjim, godišnjim i dvogodišnjim vremenskim razmacima.

Žičara se ne smije pustiti u rad ako se nakon provjere funkcionalnosti i kontrolnih pregleda utvrdi da nisu ispunjeni propisani zahtjevi.

Članak 98.

Dnevni kontrolni pregledi koji se obavljaju u postajama, probnom vožnjom ili obilaskom trase, moraju obuhvatiti:

1) provjeru svih sigurnosnih sustava (krajnji prekidači) uključujući i rad pogonskih motora za pomoćni pogon i nužni pogon;

2) provjeru rada telefonske veze između postaja i vozila, te provjeru rada eventualne bežične veze;

3) provjeru položaja užadi u postajama, na potpornim konstrukcijama, te kontrolu okretanja užnica i koluta;

4) provjeru aktiviranja svih kočnih sustava pogona žičare, kako bi se utvrdilo:

– da su slobodni svi dijelovi kočnice;

– da su sve veze osigurane od nekontroliranog rastavljanja;

– da kočne površine nisu masne ili oštećene;

5) provjeru rada nateznog uređaja i položaja nateznog protuutega.

Članak 99.

Tjedni kontrolni pregledi moraju obuhvatiti:

1) provjeru stanja akumulatorskih baterija;

2) provjeru rada elektromotora / motora s unutrašnjim izgaranjem pod opterećenjem, pokretanjem prazne žičare.

Članak 100.

Mjesečni kontrolni pregledi moraju obuhvatiti:

1) vizualne preglede svih užadi. Pregled se obavlja pri brzini žičare ≤0,3 m/s, danju ili pri dobroj svjetlosti, a obavljaju ga dvije kompetentne osobe. U navedenom smislu, kompetentnom osobom za obavljanje ovlaštenog vizualnog pregleda smatra se osoba koja ima dovoljnog tehničkog znanja i /ili iskustvo ili praktično znanje u području rada.

Rezultati kontrolnog pregleda upisuju se u knjigu užadi žičare i, ako je potrebno, poduzimaju se odgovarajuće mjere (članak 104. ovog pravilnika).

Ako se kontrolnim pregledom utvrdi da je došlo do loma žice uslijed umora materijala, rokovi pregleda smanjuju se na 14 dana;

2) preglede svih dijelova koji podliježu habanju (gumeni ulošci koluta i užnica, kočne površine kočnica, kontaktne četke na elektromotorima, tahogeneratorima i dr.);

3) provjeru rada svih kočnica (bez kočnice na nosivo uže), s mjerenjem duljina (ili vremena) kočenja, koje moraju biti u granicama projektnih podataka;

4) mjerenja radne kočnice kod povratnih žičara i, ako je potrebno, usklađivanje s projektnim podacima;

5) vizualne preglede hvataljki s obzirom na habanje ili deformacije čeljusti;

6) kontrolu pomicanja neodvojivih hvataljki, ako proizvođač nije predvidio kraći rok;

7) kontrolu rada kočnica na nosivo uže u mirovanju;

8) kontrolni pregled elektroopreme:

– kliznih prstenova asinkronih motora;

– kolektora istosmjernih motora i generatora;

– četkica;

– elektrokočnih uređaja (magnet);

– krajnjih prekidača i tipkala;

9) druge kontrole i radove predviđene uputom proizvođača.

Članak 101.

Polugodišnji kontrolni pregledi moraju obuhvatiti:

1) kontrolni pregled vijčanih veza i zavara nosivih metalnih konstrukcija koje su izložene dinamičkim opterećenjima. Kontrolni pregled mora obuhvatiti i antikorozivnu zaštitu;

2) pregled nosivih komponenata vozila radi utvrđivanja eventualnih pukotina, deformacija ili oštećenja, te pregled antikorozivne zaštite. Sva neispravna vozila moraju se povući iz uporabe;

3) kontrolu stanja betonskih konstrukcija i sidrenih vijaka zbog opterećenja ili oštećenja ledom, snijegom, lavinama, pomicanjem zemljišta i dr.;

4) kontrolu kompletnosti i ispravnosti uređaja za evakuaciju s trase;

5) kontrolu onečišćenja i podmazanosti užadi;

6) kontrolu održavanja predviđenog uputom proizvođača.

Članak 102.

Godišnji kontrolni pregled i remonti moraju obuhvatiti:

1) kontrolu površina sedala nosivog užeta;

2) remont neodvojivih hvataljki, s mjerenjem sile proklizavanja;

4) remont voznog uređaja dvoužetnih žičara;

5) pregled kugličnih i kliznih ležaja kolutnih baterija, pregled ležaja pogonske, povratne, skretne, natezne užnice;

6) pregled hidrauličke i pneumatske instalacije;

7) kontrolu rada i pregled električne opreme:

– provjera efikasnosti djelovanja zaštite (dodirni napon, kratkospojna zaštita) (Ispitni list o izmjerenom otporu uzemljenja; o izmjerenom otporu instalacija i izmjerenom otporu petlje);

– gromobranske instalacije i uzemljenja, s mjerenjem prijelaznog otpora (Ispitni list o izmjerenom otporu uzemljenja);

– provjera provedbe mjera za izjednačavanje potencijala (Zapisnik o ispitivanju ispravnosti mjera za izjednačavanje potencijala)

– provjera podešenosti zaštita (Ispitni list podešenosti zaštita);

– provjera pretvaračkih i drugih elektroupravljačkih uređaja;

– provjera ležaja elektromotora i generatora;

– provjera dojavnika;

– provjera sklopnika i pomoćnih releja;

– provjera kliznih prstena asinkronih motora;

– provjera kolektora i četkica istosmjernih motora i generatora;

– provjera elektrokočnih uređaja (magnet);

– provjera krajnjih prekidača i tipkala;

8) održavanje trase (sječa raslinja i drveća);

9) druge kontrolne preglede održavanja predviđene uputom proizvođača.

Članak 103.

Dvogodišnji kontrolni pregledi i remonti moraju obuhvatiti:

1) kompletan pogonski sustav;

2) kompletan kočni sustav;

3) kolutne baterije i druge kolute za vođenje užadi;

4) geodetska ispitivanja potpornih konstrukcija, čiji rezultati moraju biti u granicama dopuštenih odstupanja prema projektnim podacima, odnosno nultom mjerenju. Ako se nakon obavljenih ispitivanja utvrdi odstupanja od dozvoljenog, žičara se ne smije pustiti u rad.

5.3. Održavanje i pregled užadi

Članak 104.

Najveće dopušteno smanjenje nosivog presjeka užeta zbog slomljenih ili olabavljenih žica, habanja, korozije ili žica s lokalnim martenzitnim tvrdoćama na određenoj duljini dano je u Tablici 2.

Tablica 2.

Dopušteno smanjenje presjeka navedeno u skupini I Tablice 2. odnosi se na opće stanje užeta. Dopušteno smanjenje navedeno u skupini II Tablice 2. odnosi se na lokalna oštećenja koja su posljedica normalnih opterećenja u radu žičare. Dopušteno smanjenje navedeno u skupini III Tablice 2. odnosi se na pogreške prouzročene izvanrednim opterećenjima (udar groma, iskliznuće užeta i dr.). Navedene vrijednosti za smanjenje presjeka dopustivo je povećati za 30% u slučaju ako je poznat uzrok smanjenja nosivog presjeka užeta.

Članak 105.

Ispitivanje stanja unutrašnjosti užadi obavlja se metodama bez razaranja (npr. elektromagnetnom metodom –ET).

Rokovi kontrolnog pregleda užadi metodama bez razaranja su:

– za nosivu užad – nakon popuštanja, članak 106. ovog pravilnika;

– za vučnu užad i protuužad – 4 godine;

– za transportnu užad – 4 godine.

Nakon prvog konstatiranja loma žice zbog umora materijala, rokovi navedenih pregleda se smanjuju.

Članak 106.

Da bi se izbjeglo prekomjerno oštećenje nosive užadi na područjima sedala, na skretnim užnicama i na mjestima na kojima se poprečna sila na nosivo uže povećava zbog dizanja vučnog užeta mora se obaviti uzdužno popuštanje nosive užadi. Duljina popuštanja mora, ako nema drugih razloga, biti za 5 m veća od najveće duljine sedla.

Rokovi popuštanja nosivog užeta su:

– za žičare s gornjim spuštanjem vučnog užeta (iznad kabine) – 6 godina;

– za žičare s donjim spuštanjem vučnog užeta (ispod kabine) – 4 godine.

Nosiva užad koja idu izravno preko skretnih užnica popuštaju se u roku prvih 18 mjeseci. Osnovom rezultata kontrolnog pregleda dijela užeta koje je bilo u području izmjeničnog opterećenja određuje se rok slijedećih popuštanja.

Članak 107.

Neovisno o radu žičare moraju se obnoviti (preliti) glave užadi. Rokovi obnavljanja za pojedine vrste užadi su:

– za nosivu užad – pri popuštanju;

– za vučnu užad i protuužad žičare brzine do 8 m/s – 4 godine;

– za vučnu užad i protuužad žičare bez kočnice za nosivo uže brzine veće od 8 m/s – 2 godine;

– za nateznu užad – 4 godine.

Članak 108.

Uže ne smije biti u uporabi:

1) ako istekne propisani rok uporabe;

2) ako se nosivi presjek užeta smanji ispod dopuštene granice;

3) ako nisu obavljene sve propisane kontrole i radovi na užetu.

Bez obzira koliko je žičara bila vremenski u uporabi, dopušteni rok uporabe za pojedine vrste užadi iznosi:

– za nosivo uže – 12 godina;

– za vučno uže ili protuuže, ako postoje kočnice na nosivo uže – 8 godina;

– za vučno uže ili protuuže, ako ne postoje kočnice na nosivo uže – 6 godina;

– za transportno uže – 8 godina;

– za natezno uže nosivog užeta s visokim spuštanjem vučnog užeta – 6 godina;

– za natezno uže nosivog i vučnog užeta s niskim spuštanjem i međuvremenim okretanjem – 8 godina;

– za natezno uže nosivoga i vučnog užeta s niskim spuštanjem bez okretanja – 4 godine;

– za natezno uže transportnog užeta – 8 godina;

– za užad uređaja za spašavanje – 10 godina.

Ako je užad redovito kontrolirana metodom bez razaranja, članak 105. ovog pravilnika, rok uporabe je neograničen.

Pri okretanju natezne užadi dijelovi užeta koji su bili u zonama većih ili izmjeničnih opterećenja moraju doći u područja čistih vlačnih opterećenja. Ako je natezno uže nakon dužeg rada rasterećeno, mora se okrenuti ili zamijeniti.

Članak 109.

Za podmazivanje užadi, koje se obavlja jednom godišnje po toplom i suhom vremenu, upotrebljava se mazivo prema preporuci proizvođača užeta.

Članak 110.

U slučaju zamjene bilo koje sigurnosne komponente (užad s užetnim vezama, kabine s ovjesom, hvataljke, kočnice, potporna konstrukcija, pogoni, užnice, koluti, natezni uređaji, i dr.) iste moraju ispunjavati važeće hrvatske norme.[1]

5.4. Knjiga žičare

Članak 111.

O obavljenim kontrolnim pregledima, radovima na održavanju, servisiranju i remontu vodi se knjiga žičare, u koju se upisuju:

1) podaci o obavljenim kontrolama i radovima na održavanju, s točnom naznakom koje su sigurnosne komponente žičare kontrolirane i kakve su mjere poduzete, a i podaci o osobi koja je izvodila i kontrolirala radove uz obvezan potpis te osobe;

2) podaci o radovima na užadi, i to za svako uže posebno:

– broj izvještaja o kontrolnom ispitivanju i datum montaže užeta;

– rezultati vizualnih pregleda;

– rezultati i nalazi pregleda metodom bez razaranja;

– radovi u vezi s popuštanjem, upletanjem, zalijevanjem, podmazivanjem i popravkom užadi, te svi ostali radovi na užadi;

– datum i razlog zamjene užadi;

3) ispitivanja i napomene vezane za siguran rad žičare.

Poglavlje III. FIKSNE SKIJAŠKE VUČNICE (VISOKOUŽETNE VUČNICE)

1. UVOD, POJAM I SASTAV VISOKOUŽETNE VUČNICE

Članak 112.

Odredbe ove Glave Pravilnika ne primjenjuju se na niskoužetne vučnice, vučnice za vuču po travi i na vodi.

Članak 113.

Vučnica je žičara koja vuče osobe na skijama ili drugoj odgovarajućoj opremi koristeći vučne uređaje po vučnoj trasi.

Vučnicu čine:

1) trasa vučnice;

2) nosive konstrukcije na trasi:

– pogonska i povratna postaja;

– natezna potporna konstrukcija;

– potporna konstrukcija na trasi;

– vučnici.

3) vučno i natezno uže;

4) pogonske i povratne užnice i sklopovi vodećih koluta/kolutnih baterija;

5) pogonski uređaj;

6) natezni uređaj s protuutegom;

7) signalni vod i signalno-sigurnosni uređaji.

Članak 114.

Vučnice prema veličini mogu biti:

1) vučnice kojima je trasa duga do 300 m i pogonska snaga iznosi ≤11 kW;

2) vučnice kojima je trasa dulja od 300 m i pogonska snaga veća > 11 kW.

Vučnice prema vrsti vučnika mogu biti:

1) vučnice s vučnikom s dugim izvlačenjem;

2) vučnice s vučnikom s teleskopskim izvlačenjem i neodvojivom hvataljkom;

3) vučnice s vučnikom s teleskopskim izvlačenjem i odvojivom hvataljkom.

2. OPĆI UVJETI ZA TRASU VUČNICE

2.1. Geološko-klimatski uvjeti

Članak 115.

Trasa vučnice ne smije biti na terenu na kojemu ima protunagiba, vodotokova ili vododerina i na kojemu postoji mogućnost pada okolnog drveća. Trasa vučnice mora biti izvedena (po mogućnosti i zatravljena) bez većih poprečnih nagiba, a ispod nje moraju biti izvedeni propusti za vodotokove koji je presijecaju.

Geološki profil tla mora biti stabilan, bez klizišta i erozije okolnih padina i ne smije biti izloženo lavinama.

2.2. Režim rada

Članak 116.

Slobodna širina trase vučnice za uzdužne nagibe do 40% smije iznosi najmanje:

1) 1,50 m – za jednog skijaša;

2) 2,00 m – za dva skijaša.

Širina trase vučnice za uzdužne nagibe veće od 40% povećava se za 0,5 m.

Članak 117.

Poprečni razmak između vučne užadi mora zadovoljavati projektne uvjete:

1) da pri poprečnom otklonu od 20% vučnik i skijaši ne udaraju u potpornu konstrukciju;

2) da pri poprečnom otklonu od 35% jednoga prema drugome vučniku ne zapinju jedan o drugi;

3) da u područjima postaja pri poprečnom otklonu vučnika od 20% ostane još 0,5 m slobodnog prostora.

Članak 118.

Visina slobodnog gabarita vučnice u postajama i kod potpornih konstrukcija mora za silazni krak biti tolika da uvučeni vučnici ne mogu ozlijediti skijaše.

Članak 119.

Za vučnike s dugim izvlačenjem razmak između najviše poprečno otklonjenog vučnika i prepreke ne smije biti manji od 5 m uz uzlazni krak, odnosno od 3 m uz silazni krak.

Članak 120.

Najveće dopuštene brzine vučnica iznose:

1) 4 m/s za vučnice s vučnim bubnjem (amortiziranim potegom u startu);

2) 1,5 m/s za vučnice s vučnikom bez vučnog bubnja.

Revizijska brzina vučnica mora iznositi od 0,3 m/s do 0,5 m/s.

Najveće dopušteno ubrzanje vučnica iznosi 1 m/s2.

Članak 121.

Najkraći vremenski razmak između vučnika iznosi:

1) 4 s kod vučnica s vučnikom za jednu osobu;

2) 6 s kod vučnica s vučnikom za dvije osobe.

Članak 122.

Za rad vučnica noću potrebno je osvjetljenje cijele trase vučnice.

3. NOSIVA KONSTRUKCIJA

3.1. Vučnici

Članak 123.

Vučnik se može sastojati od hvataljke, teleskopske motke, J ili T-prihvatnika ili tanjura, vučnog bubnja i vučnog konopca.

Članak 124.

Izvedeni oblik i funkcionalnost vučnika mora zadovoljavati uvjet da, u startu, vučnik amortizira vučnu silu ne ugrožavajući stabilnost skijaša ni pri najvećemu dopuštenom ubrzanju opisanom u članku 121. ovoga Pravilnika.

Tanjur i J ili T – prihvatnik vučnika vučnice mora biti takav, da se može, ne zapinjući za odjeću ni opremu skijaša, lako uhvatiti i lako pustiti.

Hvataljka mora osigurati faktor sigurnosti protiv proklizavanja S≥2 odnosno pri svakoj promjeni promjera vučnog užeta 2<S≤3. Za ispitivanje faktora sigurnosti protiv proklizavanja hvataljke mora se pribaviti izvještaj o tom ispitivanju, a za vučnice s neodvojivim hvataljkama mora se omogućiti mjerenje momenta pritezanja odnosno sile proklizavanja uz lako premještanje vučnika duž užeta.

Članak 125.

Vučnik se kao cjelina kontrolira na sljedeća opterećenja:

1) masa skijaša – 100 kg;

2) faktor trenja između skija i snijega – najmanje μ=0,06.

Faktor sigurnosti svih elemenata vučnika S=3,0.

Članak 126.

Za vučnike se sastavlja izvještaj o ispitivanju njihovih dinamičkih otpora. Ispitivanje se mora provesti sa sljedećim elementima:

1) opterećenje u smjeru vučnika: Fmin = 0, Fmax = 2SA pri n = 1•106 ciklusa opterećenja i f= 30 Hz,

gdje je:

SA=350 N za jednoosobnu vučnicu;

SA=700 N za dvoosobnu vučnicu.

2) centrifugalno opterećenje pri prolazu vučnika oko pogonske odnosno povratne užnice.

Za vučnice pogonske snage ≤11 kW ili trase kraće od 300 m dovoljan je računski dokaz dinamičkog otpora.

3.2. Vučno uže

Članak 127.

Vučno uže mora biti pleteno od čeličnih žica najmanje nazivne čvrstoće Rm=1570 N/mm2, prema hrvatskim normama za čeličnu užad, čija je uporaba dopustiva u vučnicama.

Računska prekidna sila vučnog užeta izračunava se prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Vučno uže mora biti istosmjerno pleteno i umireno te mora imati vlaknastu jezgru, prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Članak 128.

Da bi se formiralo beskonačno uže, vučno se uže upliće dugim upletom prema hrvatskim normama za čeličnu užad. Duljina upleta lu = 1200d (d = promjer užeta).

Vučno se uže smije nastaviti najviše s četiri upleta, na najmanjem međusobnom razmaku od 2,5 lu.

Članak 129.

Omjer savijanja D/d vučnog užeta oko pogonske ili povratne užnice i skretne užnice ne smije biti manji od 60 (D = promjer užnice, d = promjer vučnog užeta).

3.3. Natezno uže i natezni uređaj

Članak 130.

Natezno uže mora biti pleteno od čeličnih žica najmanje nazivne čvrstoće Rm=1570 N/mm2, prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Računska prekidna sila nateznog užeta izračunava se prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Natezno uže mora biti križno pleteno i umireno, te mora imati vlaknastu jezgru, prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Članak 131.

Omjer savijanja D/d nateznog užeta oko skretne užnice ne smije biti manji od 40, a oko sidrenog bubnja od 20 (D = promjer užnice ili bubnja, d = promjer nateznog užeta).

Članak 132.

Sidrenje nateznog užeta može se izvesti:

1) glavama užeta;

2) sidrenim bubnjevima;

3) spojnicama.

Glave užeta, (zaljevna veza) izvode se prema hrvatskim normama za zalijevanje krajeva čelične užadi, a mogu se upotrebljavati uz uvjet da na duljini od 40d od glave uže ne bude opterećeno na savijanje i da su glave opskrbljene kontrolnim reperima da bi se uočilo eventualno izvlačenje žica.

Sidreni bubnjevi moraju imati najmanje 3,5 aktivna navoja.

Spojnice za sidrenje moraju biti dovoljno duge da se ostvari nužno nalijeganje.

Kratkim spojnicama (žabicama), prema hrvatskim normama za stezaljke za čeličnu užad, veže se samo slobodni kraj užeta iza sidrenog bubnja.

Članak 133.

Vučno se uže u pravilu nateže protuutegom. Iznimno je, za vučnice snage pogonskog motora manje od 11kW i trase kraće od 300 m, dopušteno čvrsto sidriti oba kraja nateznog užeta, uz uvjet da je omogućena stalna kontrola i regulacija natezne sile.

Članak 134.

Natezni uređaj mora osigurati slobodan hod protuutega u svim klimatskim uvjetima.

Krajnji položaj protuutega nateznog uređaja može se ograničiti elastičnim odbojnicima. Za postizanje osnovne natezne sile u vučnom užetu potrebna je određena masa protuutega, o kojoj mora postojati dokaz.

Članak 135.

Pri određivanju nužnoga slobodnog hoda nateznog uređaja odnosno protuutega uzimaju se u obzir sljedeći elementi:

1) utjecaj promjene progiba vučnog užeta pri najvećim opterećenjima (radna opterećenja i opterećenja izvan uporabe);

2) elastično produljenje užeta zbog opterećenja i dinamičkih utjecaja;

3) stalna produljenja užeta (najmanje 0,2 %);

4) promjena duljine užeta zbog ekstremne temperaturne razlike ± 35oC.

Članak 136.

Opterećenja kojima se kontroliraju natezne sile u užadi su osnovno opterećenje (masa protuutega) i masa užeta.

Za vučnice u radu opterećenja iz stava 1. ovog članka su:

1) sila od vuče skijaša;

2) otpor trenja užeta po kolutu;

3) sile pri ubrzanju ili usporavanju.

Za vučnice izvan uporabe opterećenja iz stava 1. ovog članka jesu:

1) led i snijeg na užetu i vučnicima;

2) utjecaj bočnog vjetra na uže i vučnike.

Članak 137.

Za kontrolu komponenata nateznog uređaja natezna sila se povećava 100 %, a dobivena naprezanja nosive konstrukcije ne smiju prijeći granicu razvlačenja Re (Rp0,2) upotrebljenog materijala.

3.4. Faktori sigurnosti

Članak 138.

Faktori sigurnosti S, vučnog užeta su:

1) S≥4,5 za vučno uže nategnuto protuutegom;

2) S≥5,5 za vučno uže čvrsto usidreno.

Faktor sigurnosti S, nateznog užeta su:

1) S≥5,0 za natezno uže nategnuto protuutegom;

2) S≥6,0 za natezno uže čvrsto usidreno.

3.5. Užnice, vodeći kolutovi i kolutne baterije

Članak 139.

Pogonska i povratna užnica, te skretne užnice kada je riječ o trasi vučnice koja skreće, moraju biti opskrbljene hvatačem užeta, ako ono isklizne ili ispadne iz žljeba. Hvatač užeta mora biti izveden tako da se uže, dok se vučnica ne zaustavi, ne ošteti.

Užnice moraju biti izvedene tako da omogućavaju siguran prolaz hvataljkama vučnika i kad one ulaze u poprečno otklonjenim položajima.

Članak 140.

Na potpornoj konstrukciji vučnice postavljaju se vodeći kolutovi i kolutne baterije, koje moraju omogućiti sigurno vođenje vučnog užeta i poprečno otklonjenih vučnika.

Svi kolutovi i užnice moraju imati elastičnu oblogu sa žlijebom za uže dubine najmanje 0,33d (d = promjer vučnog užeta).

Članak 141.

Radi sigurnog vođenja užeta u kolutnim baterijama ili vodećim kolutovima, moraju se osigurati sljedeći uvjeti:

1) da najmanja dozvoljena radijalna sila iznosi:

– na potpornu kolutnu bateriju – FRmin = 1,00 kN,;

– na potisnu kolutnu bateriju – FRmin = 2,00 kN;

– na pojedini kolut kolutne baterije – FR1min = 0,40 kN.

Kad navedene sile, u svim slučajevima radnog opterećenja, nije moguće ostvariti, postavljaju se potporno-potisne kolutne baterije.

2) izvedba kolutne baterije mora biti takva da dopušta kut loma užeta od najviše 6° što je 10% po jednom kolutu. Promjer koluta kolutne baterije mora biti najmanje 12d (d = promjer vučnog užeta).

Ako osobina elastične obloge dopušta, kut loma užeta oko pojedinog koluta može biti i veći, uz uvjet da se svaki idući stupanj povećanja kuta loma užeta i najmanji dopušteni promjer koluta povećava za 3d:

1) 7° ili 12% – D = 15d;

2) 8° ili 14% – D = 18d;

3) 9° ili 16% – D = 21d itd.

gdje je D – najmanji dopušteni promjer koluta.

Članak 142.

Kolutne baterije moraju biti pristupačne za održavanje i preglede.

Članak 143.

Izvedba kolutne baterije i pojedinačnih vodećih koluta mora:

1) osigurati slobodan prolaz vučnika poprečno otklonjenih do 20%;

2) osigurati ravnomjerno opterećenje svih koluta;

3) omogućiti namještanje u svim smjerovima;

4) spriječiti iskliznuće vučnog užeta na unutarnju stranu;

5) osigurati prihvat iskliznutog užeta s vanjske strane.

3.6. Komponente

Članak 144.

Potporna konstrukcija vučnice može biti čelična ili armirano-betonska.

Članak 145.

Deformacije potporne konstrukcije trase vučnica i konzola u visini užeta ne smiju, uz uvjete opterećenja vučnice u pogonu, prijeći sljedeće vrijednosti:

1) u poprečnom smjeru – 0,5d;

2) u uzdužnom smjeru – h/250 pri potpornim opterećenjima;

3) u uzdužnom smjeru – h/500 pri potisnim opterećenjima, gdje je:

d – promjer vučnog užeta;

h – visina potporne konstrukcije do vučnog užeta.

Članak 146.

Opterećenja kojima se provjerava nosivost i stabilnost potporne konstrukcije vučnice su:

1) vlastita težina konstrukcije s opremom;

2) opterećenje od sila u užadi;

3) dinamičko opterećenje od prolaza vučnika;

4) opterećenje od otpora trenja;

5) opterećenje vjetrom;

6) opterećenje ledom i snijegom;

7) opterećenje od iskliznuća užeta s jedne strane;

8) opterećenje od uzdužnog signalnog voda.

Članak 147.

Opterećenje iz članka 36 točke 3) ovog Pravilnika može biti:

1) vertikalno opterećenje: FV = 2QV, gdje je Qv – vertikalna komponenta sile na hvataljki vučnika;

2) horizontalno opterećenje: FH = FK, gdje je FK – statička sila na jedan kolut.

Članak 148.

Nosivost i stabilnost komponenti vučnice mora se dokazati pri sljedećim opterećenjima:

1) vučnica u pogonu:

– potpuno opterećena skijašima (masa skijaša 100 kg), uz opterećenje bočnim vjetrom od 0,2 kN/m2.

2) vučnica izvan pogona:

– vučnica izložena bočnom vjetru intenziteta 1,2 kN/m2;

– vučnica obložena ledom i izložena bočnom vjetru intenziteta 0,75 kN/m2.

Uzima se da debljina leda na vučnom užetu iznosi 2,0 cm, a gustoća ρ=0,75 kg/dm3 odnosno:

D = 2,0 + d + 2,0 = 4,0 +d (cm), tako da masa leda iznosi gL=0,75(D2-d2) ∙ π/40 (kg/m).

Pri proračunu utjecaja vjetra na komponente vučnice uzima se da je koeficijent zapreke gologa vučnog užeta c0 = 1,0…1,2, a koeficijent zapreke ledom obloženog vučnog užeta cL= 0,67…0,75.

3) fiktivno opterećenje: radi provjere sigurnog vođenja vučnog užeta pojedinačnim kolutima, vučnica se proračunava i za ova dva krajnja slučaja:

– povećanje natezne sile vučnog užeta za 30%, pri čemu se provjerava kontakt između vučnog užeta i potpornog koluta, te se u slučaju potisne reakcije dodaje protukolut;

– smanjenje natezne sile vučnog užeta za 30%, pri čemu se provjerava kontakt između vučnog užeta i potisnog koluta, te se u slučaju potporne reakcije dodaje protukolut.

3.7. Vrste opterećenja, dopuštena naprezanja i faktori sigurnosti

Članak 149.

Komponente vučnice u pravilu se kontroliraju prema dopuštenim naprezanjima:

1) za osnovna opterećenja:

odnosno S = 1,5;

2) za osnovna i dopunska opterećenja:

odnosno S = 1,33.

Opterećenja vučnica jesu:

1) stalna opterećenja (G);

2) korisna (pokretna) opterećenja (P);

3) bočni vjetar intenziteta 0,2 kN/m2 koji djeluje na stalna i korisna opterećenja (vučnica u pogonu) (V1);

4) bočni vjetar intenziteta 1,2 kN/m2 koji djeluje na stalna opterećenja (nezaleđena vučnica izvan pogona) (V2);

5) led (L) i snijeg;

6) bočni vjetar intenziteta 0,75 kN/m2 koji djeluje na stalna opterećenja (zaleđena vučnica izvan pogona) (V3).

G i P su znakovi za osnovna opterećenja, a V1, V2, V3 i L za dopunska opterećenja.

Nosivost i stabilnost komponenata vučnice dokazuje se prema hrvatskim pravilnicima i normama o nosivim čeličnim i betonskim konstrukcijama.

Članak 150.

Opterećenje pogonske postaje i/ili opterećenje potporne konstrukcije (polaznog stupa i izlaznog stupa pri kontroli množe se dinamičkim koeficijentom Kd≥1,5.

Članak 151.

Komponente vučnice (sidreni vijci, potporna konstrukcija, nosiva konstrukcija pogonske i natezne postaje, konzole i osovine vodećih koluta odnosno kolutnih baterija) moraju biti izrađene samo od čelika udarne žilavosti najmanje 43 J/cm2 pri temperaturi 0°C, a spojni elementi – vijci samo od čelika udarne žilavosti najmanje 25 J/cm2 pri temperaturi -20°C.

Članak 152.

Stabilnost temelja vučnice dokazuje se prema propisima za temeljenje koji su bili važeći u trenutku gradnje.

Temelj se postavlja na dubinama većim od granice smrzavanja tla.

Članak 153.

Djelovanje vjetra i leda može se, za lokacije vučnica koje su izloženije vjetru ili za lokacije na kojima je statistički praćeno djelovanje vjetra odnosno leda, povećati odnosno smanjiti.

3.8. Postaje

Članak 154.

Položaj polazne postaje vučnice mora biti takav da mjesto polaska odnosno ukrcaja skijaša na trasu vučnice iznosi najmanje 2v (m) dugo, ali ne manje od 4 m, vodoravno ili s blagim padom do 10% u uzdužnom smjeru, a vodoravno u poprečnom smjeru, gdje je v brzina vučnice.

Članak 155.

Konstrukcija pogonske i natezne postaje mora biti stabilna, a osiguranje stabilnosti sidrenim užetima dopušteno je samo za vučnice snage pogona ≤11 kW. U slučaju ostalih vučnica, dopušteno je osigurati stabilnost konstrukcije natezne postaje sidrenim užetima, ako je lokacija te postaje nepristupačna skijašu ili ako je ograđena zaštitnom ogradom.

Članak 156.

Stabilnost pojedinih komponenata pogonske postaje te čitave pogonske postaje dokazuje se prema hrvatskim normama za nosive čelične konstrukcije pri sljedećim opterećenjima:

1) vlastitoj težini konstrukcije i opreme;

2) sili u vučnom užetu;

3) dinamičkoj pogonskoj sili;

4) opterećenju vjetrom;

5) opterećenju snijegom i ledom.

Članak 157.

Za iskrcaj skijaša s vučnica mora se osigurati prostor za iskrcaj dužine najmanje 2v (m), ali ne manje od 4 m, sa uzdužnim padom od najmanje 10%, bez početnoga poprečnog pada i sa zavojitom poprečnom strminom prema izlaznoj strani.

Mjesto iskrcaja skijaša s vučnice u pravilu će biti neposredno iza posljednje potporne konstrukcije.

Radi sigurnosti skijaša i sprječavanja da budu vučeni dalje od iskrcajnog mjesta, postavlja se na udaljenosti 4v (m) od iskrcajne potporne konstrukcije, sigurnosni prekidač rada vučnice – za kraj staze, gdje je v brzina vučnice.

Članak 158.

Za vučnike s dugim izvlačenjem najmanja udaljenost od iskrcajne potporne konstrukcije do povratne postaje sa natezanjem iznosi: Ls = 12v (m).

Za vučnice sa lebdećom povratnom užnicom i s vučnikom s teleskopskom motkom najmanja udaljenost između mjesta iskrcaja, povratne užnice i natezne konstrukcije mora iznositi: Ls = 10v(m) + 5,0 m.

Članak 159.

Zaštitnim ogradama ili drugim zaštitnim sredstvima mora se potpuno spriječiti opasnost od ozljede skijaša ili drugih osoba komponentama vučnice.

Članak 160.

Vučnica se po svojoj namjeni i funkciji ne smije križati s drugim objektima u razini, osim s putovima lokalnog značaja što se ne upotrebljavaju u skijaškoj sezoni.

Na mjestima križanja s dalekovodima vučnica se mora osigurati od djelovanja visokog napona, prema propisima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova.

3.9. Pogon vučnice

Članak 161.

Pogonski motor vučnice mora biti izveden tako da stalnim ubrzanjem može povući potpuno opterećen uzlazni krak vučnice, računajući da je faktor trenja između skijaša i snijega μ= 0,1.

Članak 162.

Pogon vučnice mora biti opskrbljen protupovratnim uređajem koji sprečava kretanje unatrag kad se vučnica, pri punom opterećenju, iznenada zaustavi. Ako, zbog male strmine staze hod unatrag nije moguć, nije potrebno osigurati protupovratni uređaj. Faktor trenja između skijaša i snijega iznosi μ= 0,06.

Članak 163.

Za vučnice s odvojivim hvataljkama kad je uzlazni krak prazan a na silaznom su kraku prazni vučnici, mora se voditi računa o generatorskom opterećenju. Ako takvo opterećenje uvjetuje ubrzanje vučnice, pogon mora biti opskrbljen automatskom kočnicom, koja djeluje čim brzina poraste iznad njezine nazivne vrijednosti.

Članak 164.

Obodna sila na pogonskoj užnici preuzima se sa sigurnosti protiv proklizavanja od najmanje 1,25.

4. ELEKTRIČNI I SIGNALNO-SIGURNOSNI UREĐAJI VUČNICE

Članak 165.

Pri kontroli električnih uređaja i instalacija vučnice, primjenjuju se važeći propisi za električne uređaje i odredbe ovog pravilnika o tim instalacijama.

Članak 166.

Radi zaštite vučnog užeta od groma, kad vučnica izvan sezone nije u pogonu, potrebno je vučno uže povezati spojnicama na uzemljivače konstrukcije postaja čak i ako u pogonskoj i povratnoj užnici postoje odvodni segmenti.

Članak 167.

Postaje moraju biti međusobno povezane telefonskom vezom. Za vučnice pogonske snage ≤11 kW nije potrebno osigurati telefonsku vezu. U slučaju kvara telefonske veze mora postojati rezervna veza pomoću bežičnih primopredajnika.

Članak 168.

Sigurnosni uređaji moraju zaustaviti pogon vučnice aktiviranjem prekidača za zaustavljanje u nuždi, koji moraju biti u svakoj postaji i na upravljačkom pultu. Prekidač za zaustavljanje u nuždi na ukrcajno/ iskrcajnom mjestu vučnice namijenjen je i skijašima u slučaju opasnosti i mora biti na pristupačnom i vidljivom mjestu s čitljivim natpisom.

Pogon se vučnice zaustavlja:

1) ako vučno uže isklizne/ispadne iz kolutnih baterija ili povratne užnice;

2) ako skijaš aktivira sigurnosni prekidač na iskrcajnom mjestu prema članku 150. ovog pravilnika;

3) ako komponenta vučnika koji je u neposrednom doticaju sa skijašom nije dovoljno uvučena.

Članak 169.

Svi sigurnosni uređaji moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

1) moraju biti spojeni u stalno kontroliranim strujnim krugovima na načelu mirne struje. Kratki spojevi ili zemljospoj vodiča (uzemljenje), te aktiviranje sigurnosnih uređaja moraju zaustaviti pogon žičare. Načelo mirne struje primjenjuje se analogno i kod uređaja s nosivim frekvencijama;

2) napon linijskih sigurnosnih strujnih krugova ne smije biti veći od 60 V;

3) u sigurnosne strujne krugove moraju biti vezani svi prekidači za zaustavljanje u nuždi i uređaji za automatsko zaustavljanje u slučaju nepravilnog rada žičare;

4) moraju biti otporni na klimatske uvjete (led, kiša, snijeg, promjene temperature od -30ºC do +50ºC);

5) krajnji prekidači moraju biti izvedeni tako da se mogu ručno premostiti;

6) mora biti spriječen svaki međusobni utjecaj signalno-sigurnosnih i telefonskih veza ukoliko idu unutar istog voda.

Zaštita od dodirnog napona mora biti izvedena prema Pravilniku o tehničkim normativima za zaštitu niskonaponskih mreža i pripadnih transformatorskih stanica Sl. list 13/78.

Svi strujni krugovi moraju biti zaštićeni od preopterećenja i struje kratkog spoja (osigurači ili prekidači).

Svi strujni krugovi moraju biti zaštićeni od prenapona (prenaponski odvodnici). Odvodnici prenapona uzemljuju se najkraćim putem. Električni otpor uzemljivača odvodnika ne smije biti veći od 5Ω.

Članak 170.

Na upravljačkom pultu mora postojati signalizacija za pokazivanje greške rada pogonskih, električnih i sigurnosnih uređaja.

5. UPORABA I ODRŽAVANJE VUČNICA

5.1. Pogonske upute

Članak 171.

Svaka vučnica mora biti opskrbljena pogonskim uputama i uputom za održavanje i servisiranje, koja mora obuhvatiti:

1) glavni projekt infrastrukture s podsustavima vučnice s pratećim tehničkim opisom, te dokumentaciju izvedenog stanja instalacija s elektroopremom;

2) postupak pripreme vučnice prije pokretanja;

3) postupak za provjeru svih sigurnosnih uređaja, te za pokretanje pogona, uključujući prethodne dnevne kontrole i obilazak trase vučnice, nakon jakih snježnih oborina ili zaleđivanja ili hazarda na trasi vučnice;

4) postupak za privremeni prekid pogona zbog lošeg vremena (snježna oluja, jaka kiša, grmljavina, vjetar);

5) postupak s redoslijedom pojedinih radnji za siguran prekid pogona;

6) popis nužnih rezervnih dijelova i maziva;

7) postupak za vožnju vučnice u slučaju kada je sigurnosni sustav premošten;

8) upute za provjeru funkcionalnosti i održavanje strojnih i električnih komponenti vučnice, te užadi;

9) upute za određivanje dopuštene granice istrošenosti pojedinih dijelova koji su izloženi habanju;

10) ostale upute nužne za rad vučnice.

5.2. Održavanje i kontrola

Članak 172.

Opseg kontrolnih pregleda komponenata vučnice i radova na održavanja vučnice određen je: dnevnim, tjednim, mjesečnim i godišnjim vremenskim razmacima.

Članak 173.

Dnevni kontrolni pregled vučnice, koja se obavlja uz obvezni obilazak trase vučnice, mora obuhvatiti provjeru:

1) rada svih uređaja za zaustavljanje pogona u polaznoj i povratnoj postaji, uključujući i telefonske i druge veze;

2) ispravnosti svih komponenti vučnika koji su u neposrednom doticaju sa skijašom – izvlačenjem;

3) položaja vučnog užeta na kolutnim baterijama, svim užnicama i u postajama;

4) ispravnosti pogonskog i kočnog sustava;

5) položaja nateznog uređaja;

6) okretanja koluta u kolutnim baterijama i svim užnicama.

Članak 174.

Svakih 14 dana potrebno je premjestiti neodvojive hvataljke po vučnom užetu za 0,5 m, ako proizvođač vučnice nije drugačije odredio.

Članak 175.

Mjesečni kontrolni pregled vučnice mora obuhvatiti:

1) vizualni pregled svih užadi. Kontrolni pregled vučnog užeta obavlja se pri revizijskoj brzini 0,3 m/s ili dok uže, pri pomicanju hvataljki, miruje. Vizualni pregled moraju obaviti dvije kompetentne osobe. U navedenom smislu, kompetentnom osobom za obavljanje ovlaštenog vizualnog pregleda smatra se osoba koja ima dovoljnog tehničkog znanja i /ili iskustvo ili praktično znanje u području rada.

Rezultati kontrolnog pregleda upisuju se u knjigu vučnice i ako je potrebno poduzimaju se odgovarajuće mjere;

2) kontrola svih komponenata vučnice koje podliježu habanju;

3) vizualni pregled hvataljki s obzirom na habanje ili deformacije čeljusti;

4) kontrolu vučnika i pregled vučnog konopca;

5) kontrolni pregled elektroopreme:

– kliznih prstenova asinkronih motora,

– kolektora i četkica istosmjernih motora i generatora,

– elektrokočnih uređaja (magnet),

– krajnjih prekidača i tipkala;

6) druge kontrole i radove predviđene uputom proizvođača.

Članak 176.

Godišnji kontrolni pregled vučnice mora obuhvatiti:

1) kontrolu komponenata koje su izložene promjenljivom opterećenju. Kontrola mora obuhvatiti i antikorozivnu zaštitu;

2) kontrolu armirano betonskih konstrukcija i sidrenih vijaka zbog redovitih opterećenja i oštećenja ledom, snijegom, lavinom, pomicanjem tla i dr.;

3) remont vučnika, s mjerenjem sile proklizavanja;

4) kontrolu rada i pregled električne opreme:

– provjera efikasnosti djelovanja zaštite (dodirni napon, kratkospojna zaštita) (Ispitni list o izmjerenom otporu uzemljenja; o izmjerenom otporu instalacija i izmjerenom otporu petlje);

– gromobranske instalacije i uzemljenja, s mjerenjem prijelaznog otpora (Ispitni list o izmjerenom otporu uzemljenja);

– provjera provedbe mjera za izjednačavanje potencijala (Zapisnik o ispitivanju ispravnosti mjera za izjednačavanje potencijala)

– provjera podešenosti zaštita (Ispitni list podešenosti zaštita);

– provjera pretvaračkih i drugih elektroupravljačkih uređaja;

– provjera ležaja elektromotora i generatora;

– provjera dojavnika;

– provjera sklopnika i pomoćnih releja;

– provjera kliznih prstenova asinkronih motora,

– provjera kolektora i četkica istosmjernih motora i generatora,

– provjera elektrokočnih uređaja (magnet),

– provjera krajnjih prekidača i tipkala;

5) kontrolu valjnih i kliznih ležaja kolutnih baterija i užnica;

6) kontrolni pregled pogona;

7) održavanje trase (sjeća raslinja i drveća);

8) druge kontrole i radove predviđene uputom proizvođača.

5.3. Kontrolni pregledi i održavanje užadi

Članak 177.

Najveće dopušteno smanjenje nosivog presjeka užeta zbog slomljenih ili olabavljenih žica, habanja odnosno korozije, iznosi:

Dopušteno smanjenje presjeka navedeno u skupini I odnosi se na opće stanje užeta. Dopušteno smanjenje navedeno u skupini II odnosi se na lokalna oštećenja koja su posljedica normalnih opterećenja u radu žičare. Dopušteno smanjenje navedeno u skupini III odnosi se na pogreške prouzročene izvanrednim opterećenjima (udar groma, iskliznuće užeta i dr.). Navedene vrijednosti za smanjenje presjeka dopustivo je povećati za 30% u slučaju ako je poznat uzrok smanjenja nosivog presjeka užeta.

Vučni konopac mora se mijenjati svake dvije godine, a u slučaju oštećenja i ranije.

U jednom pramenu dopušteno je najviše 35% nenosivih žica na duljini od 6d, gdje je d promjer užeta.

Članak 178.

Redoviti vizualni kontrolni pregledi užadi obavljaju se jednom mjesečno od strane dvije kompetentne osobe iz članka 175. točka 1) ovog Pravilnika.

Ako se vizualnim pregledom utvrdi da ima napuklih žica, rokovi vizualnog pregleda moraju se smanjiti na 14 dana.

Članak 179.

Neovisno o uporabi vučnice, potrebno je svakih pet godina ponovno obnoviti (preliti) glave natezne užadi.

Članak 180.

Užad ne smije biti u uporabi:

1) ako se nosivi metalni presjek smanji ispod dopuštene granice, članak 169. ovog pravilnika;

2) ako nisu obavljene sve radnje propisane za održavanje i kontrolu užadi.

Neovisno o uporabi vučnice, užad se ne smije upotrebljavati:

1) dulje od 10 godina – vučno uže vučnice s neodvojivim hvataljkama;

2) dulje od 5 godina – vučno uže vučnice sa odvojivim hvataljkama;

3) dulje od 5 godina – natezna užad bez okretanja;

4) dulje od 10 godina – natezna užad s okretanjem;

Pri okretanju nateznog užeta dijelovi užeta koji su bili u područjima većih ili promjenljivih opterećenja moraju se staviti u područja čistih vlačnih opterećenja.

Ako se vučno uže svakih 5 godina provjerava metodama bez razaranja (npr. elektromagnetnom metodom –ET) i pri tome su ispunjeni uvjeti sigurnosti, isto se može upotrebljavati neograničeno.

Članak 181.

Za podmazivanje užadi, koje se obavlja jednom godišnje, po toplome i suhom vremenu, upotrebljava se mazivo prema preporuci proizvođača užeta.

Članak 182.

Zamjena oštećenog dijela dopuštena je samo za vučno uže s upletom jednog pramena. Pramen koji se upliće mora biti jednakih geometrijskih i mehaničkih karakteristika kao i postojeći pramen užeta. Razmak između upleta ne smije biti manji od 1200d (d = promjer užeta). Oštećena mjesta koja su posljedica loma žica zbog umora materijala, se ne popravljaju.

5.4. Zamjena komponenti

Članak 183.

U slučaju zamjene bilo koje sigurnosne komponente (užad s užetnim vezama, vučnici, hvataljke, kočnice, potporna konstrukcija, pogoni, užnice, koluti, natezni uređaji, i dr.) iste moraju ispunjavati važeće hrvatske norme.[2]

5.5. Knjiga vučnice

Članak 184.

O obavljenim radovima održavanja, kontrolnim pregledima, servisiranju i remontu vodi se knjiga vučnice, u koju se upisuju:

1) podaci o obavljenim kontrolama i radovima na održavanju, s točnom naznakom koje su komponente vučnice kontrolirane i kakve su mjere poduzete, podaci o osobi koja je izvodila i kontrolirala radove uz obvezan potpis te osobe;

2) podaci o radovima na užadi, i to za svako uže posebno:

– broj izvještaja o kontrolnom ispitivanju i datum montaže užeta;

– rezultati vizualnih pregleda;

– rezultati i nalazi pregleda metodom bez razaranja;

– radovi u vezi s popuštanjem, upletanjem, zalijevanjem, podmazivanjem i popravkom užadi, te svi ostali radovi na užadi;

– datum i razlog zamjene užadi;

3) ispitivanja i napomene vezane uz siguran rad vučnice.

Poglavlje IV. NISKOUŽETNE VUČNICE

1. UVOD, POJAM I SASTAV NISKOUŽETNE VUČNICE

Članak 185.

Odredbe ove glave Pravilnika ne primjenjuju se na vučnice za vuču po travi i na vodi.

Članak 186.

Niskoužetna vučnica je žičara koja vuče osobe na skijama ili drugoj odgovarajućoj opremi koristeći vučne uređaje po vučnoj trasi, a čije se vučno uže nalazi ispod glave skijaša.

Niskoužetnu vučnicu čine:

1) trasa vučnice;

2) nosive konstrukcije na trasi:

– pogonska i povratna postaja,

– vučnici;

3) vučno i sidreno uže;

4) pogonska i povratna užnica;

5) pogonski uređaj.

Članak 187.

Niskoužetne vučnice prema veličini mogu biti:

1) vučnice kojima je trasa duga do 300 m i pogonska snaga iznosi ≤11 kW;

2) vučnice kojima je trasa dulja od 300 m i pogonska snaga >11 kW.

Niskoužetne vučnice prema vrsti vučnika mogu biti:

1) vučnice s vučnikom s odvojivom hvataljkom;

2) vučnice s vučnikom s neodvojivom hvataljkom.

2. OPĆI UVJETI ZA TRASU VUČNICA

2.1. Geološko – klimatski uvjeti

Članak 188.

Trasa niskoužetne vučnice ne smije biti na terenu na kojemu ima protunagiba, vodotokova ili vododerina i na kojemu postoji mogućnost pada okolnog drveća. Trasa mora biti izvedena (po mogućnosti i zatravljena) bez većih poprečnih nagiba, a ispod nje moraju biti izvedeni propusti za vodotokove koji je presijecaju.

Geološki profil tla mora biti stabilan, bez klizišta i erozije okolnih padina i ne smije biti izloženo lavinama.

2.2. Režim rada

Članak 189.

Slobodna širina trase vučnice za uzdužne nagibe do 40% iznosi najmanje 1,5 m, a za nagibe veće od 40% širina se povećava za 0,5 m.

Članak 190.

Poprečni razmak između vučnog užeta mora zadovoljavati sljedeće projektne uvjete:

1) da pri poprečnom otklonu od 35% jednoga prema drugome fiksnome vučniku ne zapinju jedan o drugi;

2) da u područjima postaja pri poprečnom otklonu fiksnih vučnika od 20% ostane još 0,5 m slobodnog prostora.

Članak 191.

Radna brzina niskoužetne vučnice ne smije biti veća od projektirane nazivne brzine, koja ne smije biti veća od 0,75 m/s.

Revizijska brzina mora iznositi od 0,3 m/s do 0,5 m/s.

Članak 192.

Najkraći vremenski razmak između vučnika ne smije biti manji od projektiranog, a nikako manji od 4s.

Članak 193.

Za rad vučnica noću potrebno je osvjetljenje cijele trase vučnice.

3. NOSIVA KONSTRUKCIJA

3.1. Vučnici

Članak 194.

Vučnik može biti fiksni i odvojiv.

Članak 195.

Vučnik mora biti takav, da se može, ne zapinjući za odjeću ni opremu skijaša, lako uhvatiti i lako pustiti.

Članak 196.

Vučnik se kao cjelina kontrolira za sljedeća opterećenja:

1) masa skijaša – 100 kg;

2) faktor trenja između skija i snijega – najmanje μ=0,06.

Minimalni faktor sigurnosti svih elemenata vučnika S=2,00.

Članak 197.

Za vučnike se sastavlja izvještaj o ispitivanju njihovih dinamičkih otpora. Ispitivanje se mora provesti sa sljedećim elementima:

1) opterećenje u smjeru vučnika: Fmin = 0, Fmax = 700 N pri n = 1•106 ciklusa opterećenja i f= 30 Hz;

2) centrifugalno opterećenje pri prolazu vučnika oko pogonske odnosno povratne užnice.

Za vučnice pogonske snage manje od 11 kW ili trase kraće od 300 m dovoljan je računski dokaz dinamičkog otpora.

3.2. Vučno uže

Članak 198.

Vučno uže kod niskoužetnih vučnica može biti vlaknasto ili čelično.

Računska prekidna sila vučnog užeta izračunava se prema hrvatskim normama za takvu vrstu užadi.

Ako je čelično, vučno uže mora biti istosmjerno pleteno i umireno, te mora imati vlaknastu jezgru, prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Članak 199.

Da bi se formiralo beskonačno uže, vučno se uže upliće dugim upletom prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Duljina upleta lu = 1200d (d = promjer užeta).

Vučno se uže smije nastaviti najviše s dva upleta, na najmanjem međusobnom razmaku od 2,5 lu.

Članak 200.

Omjer savijanja D/d vučnog užeta oko pogonske ili povratne užnice ne smije biti manji od 60 (D = promjer užnice, d = promjer vučnog užeta).

3.3. Sidreno uže

Članak 201.

Napetost vučnog užeta može se ostvariti klinovima ili sidrenom užadi.

Članak 202.

Sila u sidrenom užetu mora se dati regulirati (navojnim zatezačem).

Za niskoužetne vučnice snage pogonskog motora manje ≤ 11 kW i trase kraće od 300 m, iznimno je dopušteno oba kraja sidrenog užeta čvrsto sidriti, uz uvjet da je omogućena stalna kontrola i regulacija natezne sile vučnog užeta.

Članak 203.

Sidreno uže mora biti pleteno od čeličnih žica najmanje nazivne čvrstoće Rm=1570 N/mm2, prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Računska prekidna sila sidrenog užeta izračunava se prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Sidreno uže mora biti križno pleteno i umireno te mora imati vlaknastu jezgru, prema hrvatskim normama za čeličnu užad.

Članak 204.

Pričvršćenje sidrenog užeta može se izvesti:

1) glavama užeta;

2) spojnicama.

Glave užeta izvode se prema hrvatskim normama za krajeve čelične užadi.

Spojnice za sidrenje moraju biti dovoljno duge da se ostvari nužno nalijeganje.

Kratkim spojnicama (žabicama), prema hrvatskim normama za stezaljke za čeličnu užad, veže se samo slobodni kraj užeta.

Članak 205.

Opterećenja kojima se kontroliraju natezne sile u užadi su osnovno opterećenje (masa protuutega) i masa užeta.

Za niskoužetne vučnice u radu opterećenja iz stavka 1. ovog članka su:

1) sila vuče skijaša;

2) otpor trenja užeta po povratnoj/pogonskoj užnici;

3) sile pri ubrzanju ili usporavanju.

Za niskoužetne vučnice izvan uporabe opterećenja iz stavka 1. ovog članka su:

1) led i snijeg na užetu i vučnicima;

2) utjecaj bočnog vjetra na uže i vučnike.

Članak 206.

Za kontrolu komponenata vučnice sila se povećava 100%, a dobivena naprezanja nosive konstrukcije ne smiju prijeći granicu razvlačenja Re (Rp0,2) upotrebljenog materijala.

3.4. Faktori sigurnosti

Članak 207.

Minimalni faktori sigurnosti vučnog užeta iznosi S=3,0, dok vučnog užeta koje je čvrsto usidreno S=4,0.

Minimalni faktor sigurnosti sidrenog užeta iznosi S=4,5.

3.5. Užnice

Članak 208.

Užnice moraju biti izvedene tako da omogućavaju siguran prolaz hvataljkama vučnika i kad one ulaze u poprečno otklonjenim položajima.

Članak 209.

Sve užnice moraju imati elastičnu oblogu sa žlijebom za uže dubine najmanje 0,33d (d=promjer vučnog užeta).

Članak 210.

Nosivost i stabilnost komponenti vučnice mora se dokazati pri sljedećim opterećenjima:

1) vučnica u pogonu:

– potpuno opterećena skijašima (masa skijaša 100 kg), uz opterećenje bočnim vjetrom od 0,2 kN/m2;

2) vučnica izvan pogona:

– vučnica izložena bočnom vjetru intenziteta 1,2 kN/m2;

– vučnica obložena ledom i izložena bočnom vjetru intenziteta 0,75 kN/m2.

Uzima se da debljina leda na vučnom užetu iznosi 2,0 cm, a gustoća ρ=0,75 kg/dm3 odnosno:

D = 2,0+d+2,0=4,0+d (cm), tako da masa leda iznosi qL=0,75(D2 – d2)∙π/40 (kg/m).

Pri proračunu utjecaja vjetra na komponente vučnice uzima se da je koeficijent zapreke gologa vučnog užeta c0 = 1,0…1,2, a koeficijent zapreke ledom obloženog vučnog užeta cL = 0,67…0,75.

3.6. Vrste opterećenja, dopuštena naprezanja i faktori sigurnosti

Članak 211.

Komponente vučnice u pravilu se kontroliraju prema dopuštenim naprezanjima:

1) za osnovna opterećenja:

odnosno S = 1,5;

2) za osnovna i dopunska opterećenja:

odnosno S = 1,33.

Opterećenja vučnica su:

1) stalna opterećenja (G);

2) korisna (pokretna) opterećenja (P);

3) bočni vjetar intenziteta 0,2 kN/m2 koji djeluje na stalna i korisna opterećenja (vučnica u pogonu) (V1);

4) bočni vjetar intenziteta 1,2 kN/m2 koji djeluje na stalna opterećenja (nezaleđena vučnica izvan pogona) (V2);

5) led (L) i snijeg;

6) bočni vjetar intenziteta 0,75 kN/m2 koji djeluje na stalna opterećenja (zaleđena vučnica izvan pogona) (V3).

G i P su znakovi za osnovna opterećenja, a V1, V2, V3 i L za dopunska opterećenja.

Nosivost i stabilnost komponenata vučnice dokazuje se prema hrvatskim pravilnicima i normama o nosivim čeličnim i betonskim konstrukcijama.

Članak 212.

Opterećenje nosive konstrukcije vučnice pri kontroli množe se dinamičkim koeficijentom Kd≥1,5.

3.7. Komponente

Članak 213.

Komponente vučnice moraju biti izrađene samo od čelika udarne žilavosti najmanje 43 J/cm2 pri temperaturi 0°C, a spojni elementi – vijci samo od čelika udarne žilavosti najmanje 25 J/cm2 pri temperaturi –20°C.

3.8. Postaje

Članak 214.

Položaj polazne postaje niskoužetne vučnice mora biti izveden i smješten na način da je mjesto polaska odnosno ukrcaja skijaša na trasu vučnice 1…2 (m) dugo, vodoravno ili s blagim padom do 10% u uzdužnom smjeru, a vodoravno u poprečnom smjeru.

Članak 215.

Konstrukcija pogonske i povratne postaje mora biti stabilna. Dopušteno je osigurati stabilnost konstrukcije pogonske i povratne postaje i sidrenim užetima, ako je lokacija tih postaja nepristupačna skijašu ili ako je ograđena zaštitnom ogradom.

Članak 216.

Za iskrcaj skijaša s niskoužetne vučnice mora se osigurati prostor za iskrcaj dužine najmanje 2…3 (m), sa uzdužnim padom od najmanje 10%, bez početnoga poprečnog pada i sa zavojitom poprečnom strminom prema izlaznoj strani.

Mjesto iskrcaja skijaša s niskoužetne vučnice mora biti minimalno 6 m prije okretne postaje.

Radi sigurnosti skijaša i sprječavanja da budu vučeni dalje od iskrcajnog mjesta, postavlja se na udaljenosti 2…3 (m), sigurnosni prekidač rada niskoužetne vučnice – za kraj staze.

Članak 217.

Zaštitnim ogradama ili drugim zaštitnim sredstvima mora se potpuno spriječiti opasnost od ozljede skijaša ili drugih osoba komponentama vučnice.

Članak 218.

Niskoužetna vučnica se po svojoj namjeni i funkciji ne smije križati s drugim objektima u razini, osim s putovima lokalnog značaja što se ne upotrebljavaju u skijaškoj sezoni.

Na mjestima križanja s dalekovodima vučnica se mora osigurati od djelovanja visokog napona, prema propisima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova.

3.9. Pogon niskoužetne vučnice

Članak 219.

Pogonski motor vučnice mora biti izveden tako da stalnim ubrzanjem može povući potpuno opterećen uzlazni krak vučnice, računajući da je faktor trenja između skijaša i snijega μ= 0,1.

Članak 220.

Pogon vučnice mora biti opskrbljen protupovratnim uređajem koji sprečava kretanje unatrag kad se vučnica, pri punom opterećenju, iznenada zaustavi. Ako, zbog male strmine staze hod unatrag nije moguć, protupovratni uređaj nije potreban. Faktor trenja između skijaša i snijega iznosi μ = 0,06.

Članak 221.

Obodna sila na pogonskoj užnici preuzima se sa sigurnosti protiv proklizavanja od najmanje 1,25.

4. ELEKTRIČNI I SIGNALNO-SIGURNOSNI UREĐAJI, NISKOUŽETNE VUČNICE

Članak 222.

Pri kontroli električnih uređaja i instalacija niskoužetne vučnice, primjenjuju se važeći propisi za električne uređaje i odredbe ovog pravilnika o tim instalacijama.

Članak 223.

Radi zaštite vučnog čeličnog užeta od groma, kad vučnica nije u pogonu, potrebno je čelično uže povezati spojnicama na uzemljivače konstrukcije postaja. Isto vrijedi ako u pogonskoj i povratnoj užnici postoje odvodni segmenti.

Članak 224.

Pogonska i povratna postaja niskoužetne vučnice moraju biti međusobno povezane telefonskom ili bežičnom vezom.

Članak 225.

Sigurnosni uređaji moraju zaustaviti pogon niskoužetne vučnice aktiviranjem prekidača za zaustavljanje u nuždi, koji moraju biti u svakoj postaji i ako je predviđeno na dodatnom iskrcajnom mjestu (npr. na polovici trase). Prekidači za zaustavljanje u nuždi namijenjeni su i skijašima u slučaju opasnosti i moraju biti na pristupačnom i vidljivom mjestu s čitljivim natpisom.

Pogon niskoužetne vučnice se zaustavlja:

1) ako skijaš aktivira sigurnosni prekidač na iskrcajnom mjestu;

2) ako skijaš aktivira sigurnosni prekidač rada niskoužetne vučnice – za kraj staze;

3) ako skijaš aktivira bilo koji prekidač za zaustavljanje u nuždi.

Članak 226.

Svi sigurnosni uređaji moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

1) moraju biti spojeni u stalno kontroliranim strujnim krugovima na načelu mirne struje. Kratki spojevi ili zemljospoj vodiča (uzemljenje), te aktiviranje sigurnosnih uređaja moraju zaustaviti pogon žičare. Načelo mirne struje primjenjuje se analogno i kod uređaja s nosivim frekvencijama;

2) napon linijskih sigurnosnih strujnih krugova ne smije biti veći od 60 V;

3) u sigurnosne strujne krugove moraju biti vezani svi prekidači za zaustavljanje u nuždi i uređaji za automatsko zaustavljanje u slučaju nepravilnog rada žičare;

4) moraju biti otporni na klimatske uvjete (led, kiša, snijeg, promjene temperature od -30ºC do +50ºC);

5) krajnji prekidači moraju biti izvedeni tako da se mogu ručno premostiti;

6) mora biti spriječen svaki međusobni utjecaj signalno-sigurnosnih i telefonskih veza ukoliko idu unutar istog voda.

Zaštita od dodirnog napona mora biti izvedena prema Pravilniku o tehničkim normativima za zaštitu niskonaponskih mreža i pripadnih transformatorskih stanica Sl. list 13/78.

Svi strujni krugovi moraju biti zaštićeni od preopterećenja i struje kratkog spoja (osigurači ili prekidači).

Svi strujni krugovi moraju biti zaštićeni od prenapona (prenaponski odvodnici). Odvodnici prenapona uzemljuju se najkraćim putem. Električni otpor uzemljivača odvodnika ne smije biti veći od 5Ω.

Članak 227.

Na upravljačkom pultu/upravljačkom ormaru mora postojati signalizacija za pokazivanje greške rada pogonskih, električnih i sigurnosnih uređaja.

5. UPORABA I ODRŽAVANJE NISKOUŽETNIH VUČNICA

5.1. Pogonske upute

Članak 228.

Svaka niskoužetna vučnica mora biti opskrbljena pogonskim uputama i uputom za održavanje i servisiranje, koja mora obuhvatiti:

1) glavni projekt postrojenja niskoužetne vučnice s pratećim tehničkim opisom, te dokumentaciju izvedenog stanja instalacija s elektroopremom;

2) postupak pripreme niskoužetne vučnice prije pokretanja;

3) postupak za provjeru svih sigurnosnih uređaja, te za pokretanje pogona, uključujući prethodne dnevne kontrole i obilazak trase vučnice, nakon jakih snježnih oborina ili zaleđivanja ili hazarda na trasi vučnice;

4) postupak s redoslijedom pojedinih radnji za siguran prekid pogona;

5) popis nužnih rezervnih dijelova i maziva;

6) postupak za vožnju niskoužetne vučnice u slučaju kada je sigurnosni sustav premošten;

7) upute za provjeru funkcionalnosti i održavanje strojnih i električnih komponenti vučnice, te užadi;

8) ostale upute nužne za rad niskoužetne vučnice.

5.2. Održavanje i kontrolni pregledi

Članak 229.

Opseg kontrolnih pregleda komponenata niskoužetne vučnice i radova na održavanja žičara određen je: dnevnim, mjesečnim i godišnjim vremenskim razmacima.

Članak 230.

Dnevna kontrola niskoužetne vučnice, koja se obavlja uz obvezni obilazak trase vučnice, mora obuhvatiti provjeru:

1) rada svih uređaja za zaustavljanje pogona u polaznoj i povratnoj postaji, ili na drugim mjestima;

2) ispravnosti svih komponenti vučnika koji su u neposrednom doticaju sa skijašem;

3) položaja vučnog užeta na užnicama;

4) ispravnosti pogonskog i kočnog sustava;

5) položaja sidrenog užeta i njegovih veza s nosivom konstrukcijom.

Članak 231.

Svakih 14 dana potrebno je premjestiti fiksne spojke vučnike po vučnom užetu za 0,5 m, osim ako proizvođač niskoužetne vučnice nije drugačije odredio.

Članak 232.

Mjesečni kontrolni pregled niskoužetne vučnice mora obuhvatiti:

1) vizualni pregled sve užadi. Kontrola vučnog užeta obavlja se pri revizijskoj brzini ili dok uže, pri pomicanju spojki, miruje. Vizualni pregledi moraju obaviti dvije kompetentne osobe. U navedenom smislu, kompetentnom osobom za obavljanje ovlaštenog vizualnog pregleda smatra se osoba koja ima dovoljnog tehničkog znanja i /ili iskustvo ili praktično znanje u području rada. Rezultati kontrolnog pregleda upisuju se u knjigu vučnice i ako je potrebno poduzimaju se odgovarajuće mjere;

2) kontrola svih komponenata vučnice koje podliježu habanju;

3) vizualni pregled hvataljki s obzirom na habanje ili deformacije čeljusti;

4) kontrolu vučnika;

5) kontrolni pregled elektroopreme:

– kliznih prstenova asinkronih motora,

– kolektora istosmjernih motora i generatora,

– četkica,

– elektrokočnih uređaja (magnet),

– krajnjih prekidača i tipkala;

6) druge kontrole i radove predviđene uputom proizvođača.

Članak 233.

Godišnji kontrolni pregled vučnice mora obuhvatiti:

1) kontrolu komponenata koje su izložene promjenljivom opterećenju. Kontrola mora obuhvatiti i antikorozivnu zaštitu;

2) kontrolu rada i pregled električne opreme:

– provjera efikasnosti djelovanja zaštite (dodirni napon, kratkospojna zaštita) (Ispitni list o izmjerenom otporu uzemljenja; o izmjerenom otporu instalacija i izmjerenom otporu petlje);

– gromobranske instalacije i uzemljenja, s mjerenjem prijelaznog otpora (Ispitni list o izmjerenom otporu uzemljenja);

– provjera provedbe mjera za izjednačavanje potencijala (Zapisnik o ispitivanju ispravnosti mjera za izjednačavanje potencijala)

– provjera podešenosti zaštita (Ispitni list podešenosti zaštita);

– provjera pretvaračkih i drugih elektroupravljačkih uređaja;

– provjera ležaja elektromotora i generatora;

– provjera dojavnika;

– provjera sklopnika i pomoćnih releja;

– provjera kliznih prstenova asinkronih motora,

– provjera kolektora i četkica istosmjernih motora i generatora,

– provjera elektrokočnih uređaja (magnet),

– provjera krajnjih prekidača i tipkala;

3) kontrolu valjnih odnosno kliznih ležaja užnica;

4) kontrolni pregled pogona;

5) druge kontrole i radove predviđene uputom proizvođača.

5.3. Kontrola i održavanje užadi

Članak 234.

Vučno vlaknasto uže mijenja se svakih 5 godina, a po potrebi i ranije.

Najveće dopušteno smanjenje nosivog presjeka užeta zbog slomljenih ili olabavljenih žica i habanja kod čeličnog užeta odnosno niti kod vlaknastog užeta, iznosi:

Dopušteno smanjenje presjeka navedeno u skupini I odnosi se na opće stanje užeta. Dopušteno smanjenje navedeno u skupini II odnosi se na lokalna oštećenja koja su posljedica normalnih opterećenja u radu žičare. Dopušteno smanjenje navedeno u skupini III odnosi se na pogreške prouzročene izvanrednim opterećenjima (udar groma, iskliznuće užeta i dr.). Navedene vrijednosti za smanjenje presjeka dopustivo je povećati za 30% u slučaju ako je poznat uzrok smanjenja nosivog presjeka užeta.

U jednom pramenu dopušteno je najviše 35% nenosivih žica na duljini od 6d, gdje je d promjer užeta.

Članak 235.

Redoviti vizualni pregledi užadi obavljaju se jednom mjesečno. Ako se vizualnim pregledom utvrdi da ima napuklih žica/niti, rokovi vizualnog pregleda moraju se smanjiti na 14 dana.

Članak 236.

Užad ne smije biti u uporabi:

1) ako se nosivi presjek smanji ispod dopuštene granice prema članku 35. ovog pravilnika;

2) ako nisu obavljene sve radnje propisane za održavanje i kontrolu užadi.

Neovisno o uporabi niskoužetne vučnice, užad se ne smije upotrebljavati:

1) dulje od 10 godina – vučno uže vučnice s neodvojivim hvataljkama;

2) dulje od 5 godina – vučno uže vučnice sa odvojivim hvataljkama;

3) dulje od 5 godina za vlaknasto vučno uže.

Članak 237.

Zamjena oštećenog dijela dopuštena je samo za vučno uže s upletom jednog pramena. Pramen koji se upliće mora biti jednakih geometrijskih i mehaničkih karakteristika kao i postojeći pramen užeta. Razmak između uzlova ne smije biti manji od 1200 d (d = promjer užeta). Oštećena mjesta koja su posljedica loma žica zbog umora materijala se ne popravljaju.

5.4. Zamjena komponenti

Članak 238.

U slučaju zamjene bilo koje sigurnosne komponente (užad s užetnim vezama, vučnici, hvataljke, kočnice, potporna konstrukcija, pogoni, užnice, natezni uređaji, i dr.) iste moraju ispunjavati važeće hrvatske norme..[3]

5.5. Knjiga niskoužetne vučnice

Članak 239.

O obavljenim radovima održavanja, kontrolnim pregledima, servisiranju i remontu vodi se knjiga niskoužetne vučnice, u koju se upisuju:

1) podaci o obavljenim kontrolama i radovima na održavanju, s točnom naznakom koje su komponente vučnice kontrolirane i kakve su mjere poduzete, podaci o osobi koja je izvodila i kontrolirala radove uz obvezan potpis te osobe;

2) podaci o radovima na užadi, i to za svako uže posebno:

– broj izvještaja o kontrolnom ispitivanju i datum montaže užeta;

– rezultati vizualnih pregleda;

– rezultati i nalazi pregleda metodom bez razaranja;

– radovi u vezi s popuštanjem, upletanjem, zalijevanjem, podmazivanjem i popravkom užadi, te svi ostali radovi na užadi;

– datum i razlog zamjene užadi.

3) napomene vezane uz siguran rad vučnice.

Poglavlje V. USPINJAČE ZA PRIJEVOZ OSOBA

1. OPCI UVJETI ZA TRASU USPINJAČE

1.1. Geološko-klimatski uvjeti

Članak 240.

Teren na kojem se nalazi građevinska infrastruktura uspinjače (nosiva konstrukcija, postaje) ne smije biti na terenu na kojemu ima vodotokova ili vododerina.

Geološki profil tla mora biti stabilan, bez klizišta i erozije.

Članak 241.

Trasa uspinjače mora biti izvedena tako da:

1) osigura sigurno vođenje vagona na tračnicama, uzimajući u obzir svako smanjenje opterećenja na kotače;

sigurno nalijeganje vučnog užeta na vodeće užnice;

2) osigura sigurno funkcioniranje tračničke kočnice (potrebnu silu kočenja);

3) uzima u obzir izvedbu vagona;

4) poprečno ubrzanje koje djeluje na putnike bude unutar dopuštenih granica udobnosti.

Slobodni profil trase određen je stvarnim profilom vagona i njegovim kinematičkim zahtjevima. Pri tome je potrebno voditi računa o:

1) bočnom pomicanju («plesanju«) vagona;

2) bočnim pomacima kotača u odnosu na tračnicu;

3) mogućim pomacima vagona na ovjesu;

4) mogućim tolerancijama dimenzija;

5) minimalnim kinematičkim prostornim zahtjevima od 0,5 m s obje strane;

6) prostoru za ruke u slučaju držanja za rukohvat.

1.2. Režim rada

Članak 242.

Maksimalna brzina uspinjače koja je određena projektom ne smije se povećavati i mora ispuniti sljedeće uvjete:

1) sigurno vođenje pomičnog užeta po svim osloncima i užnicama;

2) učinkovito usporavanje tijekom očekivanih uključenja kočnice ili u slučaju izvanrednog događaja;

3) dinamičko ponašanje pomičnog užeta, vagona, kotača i užnica mora biti unutar projektiranih vrijednosti.

Članak 243.

Pri ulasku u postaju najveća dopuštena brzina je 1 m/s.

2. NOSIVA KONSTRUKCIJA I OPREMA

2.1. Vagoni

Članak 244.

Vagoni uspinjače definirani su: kapacitetom, oblikom i dimenzijama prema ostalim komponentama postrojenja.

Članak 245.

Osnovom projektiranog broja putnika vagon mora imati odgovarajući broj sjedećih mjesta i rukohvata za držanje.

Na vidljivom mjestu mora biti istaknuta oznaka kapaciteta prijevoza osoba tj. broj osoba koje sjede i broj osoba koje stoje.

Članak 246.

Za prijevoz invalidnih osoba u kolicima mora biti osigurano odgovarajuće mjesto za prihvat.

Članak 247.

Vrata uspinjače moraju biti izvedena tako da nije moguće otvaranje vrata iznutra, te da vožnja s nepropisno zatvorenim vratima nije moguća.

2.2. Kočni sustavi

Članak 248.

Kočni sustavi moraju biti sposobni zaustaviti i držati u stanju mirovanja vagon/e pod najnepovoljnijim uvjetima radnog opterećenja i adhezije, pri čemu se mora osigurati ispravno ponašanje užadi vagona i ostalih komponenti, kako bi se izbjegao ili spriječio nastanak opasne situacije.

Zaustavni put mora biti toliko kratak koliko dozvoljava sigurnost postrojenja.

Članak 249.

Osim kod uspinjača kod kojih je sigurnosno zaustavljanje nezavisno od pomičnog užeta, moraju postojati dva nezavisna kočna sustava u upravljačnici. Uključuju se automatski ukoliko drugi kočni sustavi nisu dovoljni i moraju djelovati direktno na pogonsku užnicu.

Članak 250.

Povratne uspinjače moraju imati i kočnicu u vozilu.

Članak 251.

Svi kočni sustavi moraju biti dostupni i jednostavni za održavanje.

2.3. Užad

Članak 252.

Užad je dimenzijama i oblikom definirana od strane isporučioca uspinjače u skladu s pripadajućim hrvatskim normama i isključivo se takva mogu nabaviti u svrhu zamjene.

Ukoliko je uže u neispravnoj poziciji pogon se mora automatski zaustaviti.

2.4. Postaje

Članak 253.

Nosiva konstrukcija postaja mora biti stabilna, a dodatno osiguranje stabilnosti je dopušteno uz posebno propisane postupke u skladu s važećim propisima. Stabilnost pojedinih komponenata postaja, te čitavog postrojenja dokazuje se prema hrvatskim normama za nosive konstrukcije prema projektnim opterećenjima.

Članak 254.

Za ulaz/izlaz putnika mora se osigurati sigurni prostori, čiji nagib ne smije biti veći od 10%.

Udaljenost između ukrcajno/iskrcajne platforme i ruba vagona u postaji ne smije biti veće od 0,05m.

Članak 255.

Komponente uspinjače moraju se u potpunosti zaštititi zaštitnim ogradama ili drugim zaštitnim sredstvima kako bi se izbjeglo i spriječilo dovođenje u opasnost zdravlja i života putnika ili drugih osoba.

Članak 256.

Osim prostora za ulaz/izlaz, svi prolazi moraju biti izvan slobodnog profila vagona. Minimalna sigurnosna udaljenost mora iznositi 0,5 m od prostorne krivulje gibanja vagona.

Za prolaze putnika minimalna visina prolaza mora biti 2,5 m.

Ako je evakuacija putnika iz uspinjače predviđena stepenicama koje idu uz uspinjaču, one moraju biti minimalne širine 0,6 m, a u slučaju mogućnosti bočnog pada s visine veće od 0,5 m mora biti postavljen rukohvat.

2.5. Pogon uspinjače

Članak 257.

Pogon uspinjače mora omogućiti:

– pokretanje u oba smjera u svim radnim uvjetima;

– sposobnost promjene zahtijevane brzine unutar cijelog raspona bez obzira na opterećenje;

– pristupačnost za poslove održavanja.

3. ELEKTRIČNI I SIGNALNO-SIGURNOSNI UREĐAJI

Članak 258.

Svi sigurnosni uređaji moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

1) moraju biti spojeni u stalno kontroliranim strujnim krugovima na načelu mirne struje. Kratki spojevi ili zemljospoj vodiča (uzemljenje), te aktiviranje sigurnosnih uređaja moraju zaustaviti pogon žičare. Načelo mirne struje primjenjuje se analogno i kod uređaja s nosivim frekvencijama;

2) napon linijskih sigurnosnih strujnih krugova ne smije biti veći od 60 V;

3) u sigurnosne strujne krugove moraju biti vezani svi prekidači za zaustavljanje u nuždi i uređaji za automatsko zaustavljanje u slučaju nepravilnog rada žičare;

4) moraju biti otporni na klimatske uvjete (led, kiša, snijeg, promjene temperature od -30ºC do +50ºC);

5) krajnji prekidači moraju biti izvedeni tako da se mogu ručno premostiti;

7) svi strujni krugovi moraju biti zaštićeni od prenapona i prevelikih struja (prenaponski odvodnici i osigurači);

6) mora biti spriječen svaki međusobni utjecaj signalno-sigurnosnih i telefonskih veza ukoliko idu unutar istog voda.

Zaštita od dodirnog napona mora biti izvedena prema Pravilniku o tehničkim normativima za zaštitu niskonaponskih mreža i pripadnih transformatorskih stanica Sl. list 13/78.

Svi strujni krugovi moraju biti zaštićeni od preopterećenja i struje kratkog spoja (osigurači ili prekidači).

Svi strujni krugovi moraju biti zaštićeni od prenapona (prenaponski odvodnici). Odvodnici prenapona uzemljuju se najkraćim putem. Električni otpor uzemljivača odvodnika ne smije biti veći od 5Ω.

Članak 259.

Funkcije signalno-sigurnosnih uređaja su:

1) normalno zaustavljanje pogona, tj. programirano usporenje sa zaustavljanjem i na kraju djelovanjem radne kočnice;

2) privremeno usporenje do određene brzine i ponovni prijelaz na propisanu radnu brzinu;

3) zaustavljanje u nuždi, tj. isključenje pogona i djelovanje radne kočnice;

4) zaustavljanje u opasnosti, tj. isključenje pogona i djelovanje radne i sigurnosne kočnice;

5) signalizacija, pogrešnoga odnosno ispravnoga stanja pogonskih električnih i sigurnosnih uređaja.

Članak 260.

Zaustavljanje u nuždi aktivira se pomoću prekidača za zaustavljanje u nuždi, koji moraju biti postavljeni:

1) na pogodnim mjestima prostora ukrcaja i iskrcaja putnika;

2) u neposrednoj blizini pogona uspinjače;

3) na upravljački pult.

Zaustavljanje u nuždi aktivira se u slučaju:

1) prekoračenja radne brzine za 20% u oba smjera. Brzina uspinjače mjeri se izravno sa užeta ili pogonske užnice;

2) kvara mjerača brzine;

3) brzog porasta opterećenja uspinjače (0,2∙PN /0,2s) i stalnog preopterećenju (≥5%), osim u fazi pokretanja;

4) djelovanja radne kočnice;

5) nestanka električne energije.

Članak 261.

Na upravljačkom pultu mora postojati uređaj za praćenje:

1) stanja i rada pogona;

2) signalizacija pogrešnoga ili ispravnog stanja sigurnosnih uređaja;

3) brzine uspinjače.

Članak 262.

Mora postojati mogućnost ispitivanja signalno – sigurnosnih uređaja simuliranjem njihovih pogrešnih stanja ili položaja.

4. RAD I ODRŽAVANJE USPINJAČE

4.1. Pogonske upute

Članak 263.

Svaka uspinjača mora biti opskrbljena pogonskim uputama i uputom za održavanje i servisiranje, koja mora obuhvatiti:

1) glavni projekt infrastrukture s podsustavima uspinjače s pratećim tehničkim opisom, te dokumentaciju izvedenog stanja instalacija s elektroopremom;

2) postupak pripreme uspinjače prije pokretanja;

3) postupak za provjeru svih sigurnosnih uređaja, te za pokretanje pogona radi probne vožnje, uključujući prethodne dnevne kontrole i obilazak trase uspinjače, nakon jakih snježnih oborina ili zaleđivanja ili hazarda na trasi uspinjače;

4) postupak za privremeni prekid pogona zbog lošeg vremena (snježna oluja, jaka kiša, grmljavina, vjetar);

5) postupak s redoslijedom pojedinih radnji za siguran prekid pogona;

6) popis nužnih rezervnih dijelova i maziva;

7) postupak za vožnju uspinjače u slučaju kada je sigurnosni sustav premošten;

8) upute za provjeru funkcionalnosti i održavanje strojnih i električnih komponenti uspinjače, te užadi;

9) upute za određivanje dopuštene granice istrošenosti pojedinih dijelova koji su izloženi habanju;

10) ostale upute nužne za rad uspinjače.

4.2. Održavanje i kontrola uspinjače

Članak 264.

Opseg kontrolnih pregleda komponenata uspinjače i radova na održavanja uspinjače određen je: dnevnim, tjednim, mjesečnim, polugodišnjim, godišnjim i dvogodišnjim vremenskim razmacima što je određeno pogonskim uputama za rad i održavanje.

Uspinjača se ne smije pustiti u rad ako se nakon provjere funkcionalnosti i kontrolnih pregleda utvrdi da nisu ispunjeni propisani zahtjevi.

Članak 265.

Dnevni kontrolni pregled uspinjače, koja se obavlja uz obvezni obilazak trase uspinjače, mora obuhvatiti provjeru:

1) rada svih uređaja za zaustavljanje pogona u polaznoj i povratnoj postaji, uključujući i telefonske i druge veze;

2) položaja vučnog užeta na svim užnicama i u postajama;

3) ispravnosti pogonskog i kočnog sustava;

4) ostale preglede prema uputama proizvođača opreme.

Članak 266.

Mjesečni kontrolni pregled uspinjače mora obuhvatiti:

1) vizualni pregled svih užadi. Vizualni pregled moraju obaviti dvije kompetentne osobe. U navedenom smislu, kompetentnom osobom za obavljanje ovlaštenog vizualnog pregleda smatra se osoba koja ima dovoljnog tehničkog znanja i /ili iskustvo ili praktično znanje u području rada. Rezultati kontrolnog pregleda upisuju se u knjigu uspinjače i ako je potrebno poduzimaju se odgovarajuće mjere;

2) vizualna kontrola svih komponenata uspinjače koje podliježu habanju;

3) kontrolni pregled elektroopreme:

– kliznih prstenova asinkronih motora,

– kolektora i četkica istosmjernih motora i generatora,

– elektrokočnih uređaja (magnet),

– krajnjih prekidača i tipkala;

4) druge kontrole i radove predviđene uputom proizvođača.

Članak 267.

Godišnji kontrolni pregled uspinjače mora obuhvatiti:

1) kontrolu komponenata koje su izložene promjenljivom opterećenju. Kontrola mora obuhvatiti i antikorozivnu zaštitu;

2) kontrolu armirano betonskih konstrukcija i sidrenih vijaka zbog redovitih opterećenja i oštećenja ledom, snijegom, pomicanjem tla i dr.;

3) kontrolu rada i pregled električne opreme:

– provjera efikasnosti djelovanja zaštite (dodirni napon, kratkospojna zaštita) (Ispitni list o izmjerenom otporu uzemljenja; o izmjerenom otporu instalacija i izmjerenom otporu petlje);

– gromobranske instalacije i uzemljenja, s mjerenjem prijelaznog otpora (Ispitni list o izmjerenom otporu uzemljenja);

– provjera provedbe mjera za izjednačavanje potencijala (Zapisnik o ispitivanju ispravnosti mjera za izjednačavanje potencijala);

– provjera podešenosti zaštita (Ispitni list podešenosti zaštita);

– provjera pretvaračkih i drugih elektroupravljačkih uređaja;

– provjera ležaje elektromotora i generatora;

– provjera dojavnika;

– provjera sklopnika i pomoćnih releja;

– provjera kliznih prstenova asinkronih motora;

– provjera kolektora i četkica istosmjernih motora i generatora;

– provjera elektrokočnih uređaja (magnet);

– provjera krajnjih prekidača i tipkala;

4) kontrolu valjnih i kliznih ležaja potpornih kolutova i užnica;

5) kontrolni pregled pogona;

6) održavanje trase;

7) druge kontrole i radove predviđene uputom proizvođača.

Članak 268.

Rezultati geodetskog ispitivanja građevinske infrastrukture moraju biti u granicama dopuštenih odstupanja prema projektnim podacima, odnosno nultom mjerenju. Ako se nakon obavljenih ispitivanja utvrde odstupanja veća od dozvoljenog, uspinjača se ne smije pustiti u rad.

4.3. Održavanje i pregled užadi

Članak 269.

Najveće dopušteno smanjenje nosivog presjeka užeta zbog slomljenih ili olabavljenih žica, habanja, korozije ili žica s lokalnim martenzitnim tvrdoćama na određenoj duljini dano je u Tablici 3:

Dopušteno smanjenje presjeka navedeno u skupini I Tablice 3. odnosi se na opće stanje užeta. Dopušteno smanjenje navedeno u skupini II Tablice 3. odnosi se na lokalna oštećenja koja su posljedica normalnih opterećenja u radu uspinjače. Dopušteno smanjenje navedeno u skupini III Tablice 3. odnosi se na pogreške prouzročene izvanrednim opterećenjima (udar groma, iskliznuće užeta i dr.). Navedene vrijednosti za smanjenje presjeka dopustivo je povećati za 30% u slučaju ako je poznat uzrok smanjenja nosivog presjeka užeta.

Članak 270.

Ispitivanje stanja unutrašnjosti užadi obavlja se metodama bez razaranja (npr. elektromagnetnom metodom –ET).

Rok kontrolnog pregleda vučnog užeta metodom bez razaranja je 4 godine.

Članak 271.

Neovisno o radu uspinjače moraju se obnoviti (ponovo zaliti, preliti) glave užadi. Rok obnavljanja za vučnu užad uspinjače brzine do 8 m/s je 4 god.

Članak 272.

Uže ne smije biti u uporabi:

1) ako istekne propisani rok uporabe;

2) ako se nosivi presjek užeta smanji ispod dopuštene granice;

3) ako nisu obavljene sve propisane kontrole i radovi na užetu.

Bez obzira koliko je uspinjača bila vremenski u uporabi, dopušteni rok uporabe za vučno uže uspinjače je 8 godina.

Ako je užad redovito kontrolirana metodama bez razaranja (članak 270. ovog Pravilnika), rok uporabe je neograničen.

4.4. Zamjena komponenti.

Članak 273.

U slučaju zamjene bilo koje sigurnosne komponente (užad s užetnim vezama, vučnici, hvataljke, kočnice, potporna konstrukcija, pogoni, užnice, natezni uređaji, i dr.) iste moraju ispunjavati važeće hrvatske norme.[4]

4.5. Knjiga uspinjače

Članak 274.

O obavljenim kontrolnim pregledima, radovima održavanja, servisiranju i remontu vodi se knjiga uspinjače, u koju se upisuju:

1) podaci o obavljenim kontrolama i radovima na održavanju, s točnom naznakom koje su komponente uspinjače kontrolirane i kakve su mjere poduzete, a i podaci o osobi koja je izvodila i kontrolirala radove uz obvezan potpis te osobe;

2) podaci o radovima na užadi, i to za svako uže posebno:

– broj izvještaja o kontrolnom ispitivanju i datum montaže užeta;

– rezultati vizualnih pregleda;

– rezultati i nalazi pregleda metodom bez razaranja;

– radovi u vezi s popuštanjem, upletanjem, zalijevanjem, podmazivanjem i popravkom užadi, te svi ostali radovi na užadi;

– datum i razlog zamjene užadi.

3) napomene vezane uz siguran rad uspinjače.

Poglavlje VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 275.

Ovaj Pravilnik objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. svibnja 2009. godine, osim Poglavlja II. i III. koja stupaju na snagu 1. svibnja 2010. godine.

Klasa: 011-01/08-02/84

Urbroj: 530-01-06-08-2

Zagreb, 19. prosinca 2008.

Ministar Božidar Kalmeta, dipl. ing., v. r.

[1] Zakonom o žičarama za prijevoz osoba (»Narodne novine«, broj 79/07) te ovim pravilnikom koji se donosi temeljem navedenog zakona, preuzimaju se odredbe i smjernice iz Direktive Vijeća 2000/9/EZ od 20. ožujka 2000. godine o mjerama Zajednice za harmonizaciju, koja je potrebna i dostatna da se osigura i zajamči usklađenost sa osnovnim zahtjevima glede žičanih postrojenja namijenjenih prijevozu osoba vozilom ili putem vučnog uređaja, (žičare, vučnice i uspinjače te druga postrojenja sa vozilima na kotačima ili drugim visećim uređajima gdje je vuča omogućena s jednim ili više užadi).

[2] Zakonom o žičarama za prijevoz osoba (»Narodne novine«, broj 79/07) te ovim Pravilnikom koji se donosi temeljem navedenog zakona, preuzimaju se odredbe i smjernice iz Direktive Vijeća 2000/9/EZ od 20. ožujka 2000. godine o mjerama Zajednice za harmonizaciju, koja je potrebna i dostatna da se osigura i zajamči usklađenost sa osnovnim zahtjevima glede žičanih postrojenja namijenjenih prijevozu osoba vozilom ili putem vučnog uređaja, (žičare, vučnice i uspinjače te druga postrojenja sa vozilima na kotačima ili drugim visećim uređajima gdje je vuča omogućena s jednim ili više užadi).

[3] Zakonom o žičarama za prijevoz osoba (»Narodne novine«, broj 79/07) te ovim Pravilnikom koji se donosi temeljem navedenog zakona, preuzimaju se odredbe i smjernice iz Direktive Vijeća 2000/9/EZ od 20. ožujka 2000. godine o mjerama Zajednice za harmonizaciju, koja je potrebna i dostatna da se osigura i zajamči usklađenost sa osnovnim zahtjevima glede žičanih postrojenja namijenjenih prijevozu osoba vozilom ili putem vučnog uređaja, (žičare, vučnice i uspinjače te druga postrojenja sa vozilima na kotačima ili drugim visećim uređajima gdje je vuča omogućena s jednim ili više užadi).

[4] Zakonom o žičarama za prijevoz osoba (»Narodne novine«, broj 79/07) te ovim Pravilnikom koji se donosi temeljem navedenog zakona, preuzimaju se odredbe i smjernice iz Direktive Vijeća 2000/9/EZ od 20. ožujka 2000. godine o mjerama Zajednice za harmonizaciju, koja je potrebna i dostatna da se osigura i zajamči usklađenost sa osnovnim zahtjevima glede žičanih postrojenja namijenjenih prijevozu osoba vozilom ili putem vučnog uređaja, (žičare, vučnice i uspinjače te druga postrojenja sa vozilima na kotačima ili drugim visećim uređajima gdje je vuča omogućena s jednim ili više užadi).

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_01_3_94.html