DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO
Temeljem članka 21., stavka 5. Zakona o mjeriteljstvu (»Narodne novine«, br. 163/03), ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi
I.
Naputkom se propisuje način ispitivanja manometara, vakuumometara, manovakuumometara i mjernih pretvornika tlaka (u daljnjem tekstu: mjerila tlaka).
Mjerila tlaka ispituju se usporednom metodom.
Naputkom se propisuju radni etaloni za ispitivanje, sam postupak ispitivanja, obrasci izvješća o ispitivanju i ocjenjivanje zadovoljavanja ispitivanog mjerila mjeriteljskim zahtjevima.
II.
Za ispitivanje se mogu koristiti valjano umjerene tlačne vage, mehanička mjerila tlaka ili mjerni pretvornici.
Za ispitivanje mjernih pretvornika bez pokaznog uređaja potreban je radni etalon za mjerenje izlaznog signala pretvornika uzrokovanog primjenjenim tlakom (električnog napona ili struje). Maksimalno dozvoljena pogreška etalonskog mjerila izlaznog signala smije biti takva da preračunata u vrijednost tlaka iznosi manje ili jednako jedne petine maksimalno dozvoljene pogreške ispitivanog mjerila (primjer: za ispitivani pretvornik tlaka klase 1, izlaznog signala 4 – 20 mA, potreban je ampermetar čija maksimalno dozvoljena pogreška nije veća od 0,03 mA).
Maksimalno dozvoljena pogreška radnog etalona mora biti najmanje dva puta manja od maksimalno dozvoljene pogreške ispitivanog mjerila.
Odnos maksimalno dozvoljenih pogrešaka radnog etalona i ispitivanog mjerila može biti manji od 1:4 za mjerila klase 1 ili manje.
Kada se mjerilo tlaka ispituje s radnim etalonom čija maksimalno dozvoljena pogreška nije najmanje četiri puta manja od maksimalno dozvoljene pogreške ispitivanog mjerila, dozvoljene vrijednosti kojima se ocjenjuje zadovoljavanje mjeriteljskih zahtjeva umanjuju se za maksimalno dozvoljenu pogrešku radnog etalona.
III.
Postupak ispitivanja izvodi se kako slijedi:
a) prema klasi ispitivanog mjerila odabrati radni etalon;
b) vizualnim pregledom provjeriti ispitivano mjerilo zbog uočavanja eventualnih oštećenja te da li zadovoljava zahtjeve važećeg pravilnika o mjeriteljskim zahtjevima glede natpisa i oznaka, odnosno tipnog odobrenja;
c) upisati podatke o radnom etalonu (etalonima) i uvjetima okoliša;
d) ispitivano mjerilo priključiti na radni etalon;
e) upisati zahtjevane podatke o ispitivanom mjerilu u izvješće;
f) odabrati vrijednosti tlakova radnog etalona ispitnih točaka prema sljedećim uvjetima:
– vrijednosti tlaka se odabiru ravnomjerno preko čitavog mjernog područja ispitivanog mjerila,
– za mjerila tlaka klase 1,6 i veće odabire se minimalno 5 mjernih točaka (iznimno se za mjerilo čije je mjerno područje 6 × 10n može odabrati 4 mjerne točke),
– za mjerila tlaka klase 1 ili manje odabire se minimalno 10 mjernih točaka,
– vrijednosti mjernih točaka su 1 × 10n, 2 × 10n, 5 × 10n, osim kod mjerila tlaka specijalnog područja (namjene);
g) upisati odabrane vrijednosti tlakova u izvješće;
h) zadavati tlak na radnom etalonu u odabranim vrijednostima s porastom tlaka te zapisivati očitane vrijednosti u izvješće;
i) prijeći gornju granicu mjernog područja radnog etalona te ponoviti mjerenje i upisivanje mjerenih vrijednosti na istim točkama sa snižavanjem vrijednosti narinutog tlaka;
j) ponoviti točku h);
k) kod mjernih pretvornika tlaka bez pokaznog uređaja preračunati mjerene vrijednosti u vrijednost tlaka;
l) izračunati apsolutnu vrijednost maksimalnog odstupanja za svaku mjernu točku od vrijednosti narinutog tlaka;
m) izračunati apsolutnu vrijednost najveće razlike mjerenih tlakova za svaku mjernu točku.
IV.
Prilikom ocjene zadovoljavanja ispitivanog mjerila zahtjevanih mjeriteljskih zahtjeva uzimaju se u obzir sljedeći pokazatelji:
Ispitivano mjerilo zadovoljava mjeriteljske zahtjeve ako vrijedi:
n) maksimalno odstupanje mjerene vrijednosti od postavljene za svaku mjernu točku iznosi manje ili jednako od dopuštene pogreške određene klasom mjerila, a ispitivano je radnim etalonom, etalonom je maksimalno dopuštena pogreška jednaka ili manja od jedne četvrtine maksimalno dopuštene pogreške ispitivanog mjerila;
ili
zbroj maksimalnog odstupanja mjerene vrijednosti od postavljene i maksimalno dopuštene pogreške radnog etalona za svaku mjernu točku iznosi manje ili jednako od dopuštene pogreške određene klasom mjerila, a ispitivano je radnim etalonom čija je maksimalno dopuštena pogreška veća od jedne četvrtine maksimalno dopuštene pogreške ispitivanog mjerila;
o) varijacija (razlika mjerenja) tlaka za svaku mjernu točku iznosi manje ili jednako od dopuštene pogreške određene klasom mjerila;
p) označiti utvrđenu ocjenu i ako mjerilo zadovoljava mjeriteljske zahtjeve upisati ovjernu oznaku i ovjeriti mjerilo;
q) upisati datum ispitivanja, potpisati i ovjeriti izvješće žigom.
V.
Kao dodatni, postavljaju se sljedeći zahtjevi:
a) mjerila tlaka koja mjere i pottlak i predtlak (manovakuumometri) – ispituju se zasebno područje pottlaka i područje predtlaka. Rezultati se upisuju u jednu tablicu izvješća, a broj i vrijednosti mjernih točaka određuju se prema mjernom rasponu pri čemu jedna od mjerenih točaka je referentni atmosferski tlak (na ovaj način se ispituju i mjerila apsolutnog tlaka);
b) mjerila diferencijalnog tlaka ispituju se na obadva priključka, a rezultati upisuju u jednu tablicu;
c) jedno izvješće se može koristiti za prikazivanje rezultata ispitivanja više mjerila dodavanjem tablica rezultata ako su korišteni isti radni etaloni i nije bilo promjene u klimatskim uvjetima okoliša koji bi doprinijeli mjernoj pogrešci (atmosferski tlak);
d) statističko ispitivanje manometara obavlja se za serije od 6 ili više komada istovjetnih manometara (tip, službena oznaka, mjerno područje) za koje je ovlašteni servis priložio svoja izvješća o ispitivanju sačinjenih tijekom pripreme mjerila. Uzorci za ispitivanje odabiru se slučajnim izborom prema tablici:
broj manometara |
uzorak |
broj manometara |
uzorak |
broj manometara |
uzorak |
6 – 10 |
5 |
10 – 15 |
6 |
16 – 20 |
7 |
21 – 25 |
8 |
26 – 30 |
9 |
31 – 35 |
10 |
36 – 40 |
11 |
41 – 45 |
12 |
46 – 50 |
13 |
51 – 60 |
14 |
61 – 70 |
15 |
71 – 80 |
16 |
81 – 90 |
17 |
91 – 100 |
18 |
101 – 110 |
19 |
Uzorak se povećava za 1 za svakih sljedećih 10 manometara pripremljenih za ispitivanje.
Apsolutna vrijednost razlike između mjerenih vrijednosti tijekom statističkog ispitivanja i vrijednosti izmjerenih od ovlaštenog servisa tijekom pripreme mjerila smiju iznositi najviše 40% maksimalno dozvoljene pogreške mjerila.
Ispitivana serija zadovoljava i svi manometri iz serije se ovjeravaju samo ako su svi manometri iz uzorka zadovoljili zahtjeve ispitivanja. Ako jedan ili više manometara iz uzorka ne zadovoljavaju zahtjeve ispitivanja, cjelokupna serija se odbija i ne ovjerava.
Ovo ispitivanje se smatra statističkim ispitivanjem u povećanom opsegu.
VI.
Ovaj Naputak stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-02/06-07/8
Urbroj: 558-06/14-06-1
Zagreb, 23. siječnja 2006.
Ravnatelj
Državnog zavoda za mjeriteljstvo
dr. sc. Marijan Andrašec, dipl. ing., v. r.