HRVATSKI SABOR
545
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 21. veljače 2025.
Klasa: 011-02/25-02/19
Urbroj: 71-10-01/1-25-2
Zagreb, 28. veljače 2025.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Zoran Milanović, v. r.
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA
Članak 1.
U Zakonu o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22. i 151/22.) u članku 2. stavku 1. podstavak 14. briše se.
Dosadašnji podstavci 15. – 20. postaju podstavci 14. – 19.
Na kraju dosadašnjeg podstavka 21., koji postaje podstavak 20., briše se točka te se dodaje novi podstavak 21. koji glasi:
» – Direktiva (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ (SL L 382, 28. 10. 2021.).«.
U stavku 2. podstavak 1. mijenja se i glasi:
» – Uredba Vijeća (EZ) br. 1683/95 od 29. svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca za vize (SL L 164, 14. 7. 1995.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2023/2685 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenoga 2023. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1683/95 u pogledu digitalizacije postupka izdavanja viza (SL L, 2023/2685, 7. 12. 2023.)«.
Podstavak 3. mijenja se i glasi:
» – Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama); (SL L 243, 15. 9. 2009.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2023/2667 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenoga 2023. o izmjeni uredbi (EZ) br. 767/2008, (EZ) br. 810/2009 i (EU) 2017/2226 Europskog parlamenta i Vijeća, uredbi Vijeća (EZ) br. 693/2003 i (EZ) br. 694/2003 te Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma u pogledu digitalizacije postupka izdavanja viza (SL L, 2023/2667, 7. 12. 2023.)«.
Na kraju podstavka 13. briše se točka te se dodaje podstavak 14. koji glasi:
» – Uredba (EU) 2024/1717 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (SL L, 2024/1717, 20. 6. 2024.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1717).«.
Članak 2.
U članku 3. stavku 1. točka 9. mijenja se i glasi:
»9) dozvola boravka je biometrijska isprava koju državljaninu treće zemlje na odobrenom privremenom boravku, dugotrajnom ili stalnom boravku izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) putem policijske uprave odnosno policijske postaje, a koja mu omogućuje ulazak u Republiku Hrvatsku, boravak u Republici Hrvatskoj sukladno navedenoj svrsi i rad sukladno odredbama ovoga Zakona«.
Točka 16. mijenja se i glasi:
»16) zapošljavanje visokokvalificiranog radnika u svrhu izdavanja »plave karte EU-a« je zapošljavanje državljanina treće zemlje koji:
a) je radnik prema općem propisu o radu, u svrhu obavljanja stvarnog i konkretnog rada za drugu osobu ili pod njezinim vodstvom
b) je plaćen za taj rad i
c) ima tražene visoke stručne kvalifikacije«.
Točka 17. mijenja se i glasi:
»17) visoke stručne kvalifikacije u svrhu izdavanja »plave karte EU-a« su kvalifikacije potvrđene dokazima o kvalifikacijama u visokom obrazovanju ili stručnim vještinama visoke razine«.
Točka 18. mijenja se i glasi:
»18) kvalifikacije u visokom obrazovanju u svrhu izdavanja »plave karte EU-a« su bilo koja diploma, potvrda ili drugi dokaz formalnih kvalifikacija koji je izdalo tijelo priznato kao visoko učilište u matičnoj državi kojim se potvrđuje uspješno završeno visoko obrazovanje, ako studij potreban za stjecanje tih kvalifikacija traje najmanje tri godine i odgovara najmanje razini 6 ISCED-a iz 2011. ili, prema potrebi, razini 6 EQF-a, u skladu s posebnim propisima«.
Iza točke 18. dodaju se nove točke 19., 20., 21., 22. i 23. koje glase:
»19) stručne vještine visoke razine u svrhu izdavanja »plave karte EU-a« su znanje, vještine i kompetencije stečene stručnim iskustvom na razini usporedivoj s kvalifikacijama u visokom obrazovanju za zanimanja »direktori/direktorice u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija« i »stručnjaci/stručnjakinje za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju«, u skladu s posebnim propisima, relevantne u zanimanju navedenom u ugovoru o radu pod uvjetom da je:
a) relevantno stručno iskustvo u minimalnom trajanju od tri godine stečeno u roku od sedam godina prije podnošenja zahtjeva za »plavu kartu EU-a« i
b) da je riječ o stvarnom i zakonitom obavljanju određenog zanimanja
20) »plava karta EU-a« je dozvola za boravak i rad koja se izdaje za visokokvalificirano zapošljavanje kao biometrijska dozvola boravka u koju se u rubriku vrsta dozvole unosi »plava karta EU-a« koja nositelja ovlašćuje na ulazak, ponovni ulazak, boravak i rad u Republici Hrvatskoj, kao i prava, pod uvjetima iz ovoga Zakona
21) prva država članica u svrhu izdavanja »plave karte EU-a« je država članica EGP-a koja prva izdaje državljaninu treće zemlje »plavu kartu EU-a«, a druga država članica je bilo koja država članica EGP-a u kojoj nositelj »plave karte EU-a« namjerava ostvarivati ili ostvaruje pravo na mobilnost, osim prve države članice
22) regulirana profesija je regulirana profesija kako je definirana propisom kojim se uređuje područje reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj
23) neregulirana profesija je profesija koja nije uređena propisom kojim se uređuje područje reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj«.
Dosadašnje točke 19. – 39. postaju točke 24. – 44.
Dosadašnja točka 40., koja postaje točka 45., mijenja se i glasi:
»45) programi Unije ili multilateralni programi koji uključuju mjere mobilnosti su programi koje financira Unija ili države članice kojima se promiče mobilnost u svrhu studija ili u svrhu stručne prakse državljana trećih zemalja u Uniji ili u državama članicama koje sudjeluju u dotičnim programima«.
Dosadašnja točka 41. postaje točka 46.
Dosadašnja točka 42., koja postaje točka 47., mijenja se i glasi:
»47) pomorac je državljanin treće zemlje koji je zaposlen, uzet u službu ili radi u bilo kojem svojstvu na pomorskom brodu«.
Iza točke 47. dodaje se nova točka 48. koja glasi:
»48) brodarac je državljanin treće zemlje koji je zaposlen, uzet u službu ili koji radi u bilo kojem svojstvu na brodu unutarnje plovidbe«.
Dosadašnje točke 43. – 48. postaju točke 49. – 54.
Na kraju točke 54. briše se točka i dodaje se točka 55. koja glasi:
»55) unutarnji let je bilo koji let isključivo prema ili s državnih područja država članica, a koji ne slijeće na državno područje treće zemlje.«.
Članak 3.
U članku 3.a stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Obavješćivanje Europske komisije i agencija Europske unije o obvezama koje proizlaze iz uredbi EU 2018/1240, EU 2017/2225 i EU 2017/2226, kao i obavješćivanje o državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovanja ljudima i na koje se primjenjuju članci 79. do 86. ovoga Zakona provodi Ministarstvo.«.
Članak 4.
U članku 35. stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Početak valjanosti dugotrajne vize ne može biti raniji od početka valjanosti privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad.«.
Članak 5.
U članku 37. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Zahtjev za izdavanje dugotrajne vize podnosi se najranije tri mjeseca prije, a najkasnije tri mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad.«.
Članak 6.
Iza članka 47.b dodaju se naslov iznad članka i članak 47.c koji glase:
»Obrada osobnih podataka pohranjenih u sustavu ETIAS i EES-u
Članak 47.c
(1) Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ispravak ili brisanje osobnih podataka pohranjenih u sustav ETIAS donosi se rješenje o odbijanju zahtjeva.
(2) Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ispravak, dopunu, brisanje ili ograničavanje obrade osobnih podataka pohranjenih u EES-u donosi se rješenje o odbijanju zahtjeva.
(3) Rješenje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka donosi Ministarstvo.
(4) Protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Ministar pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona propisuje izgled i sadržaj obrasca rješenja o odbijanju zahtjeva za ispravak ili brisanje osobnih podataka pohranjenih u sustavu ETIAS.
(6) Ministar pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona propisuje izgled i sadržaj obrasca rješenja o odbijanju zahtjeva za ispravak, dopunu, brisanje ili ograničavanje obrade osobnih podataka pohranjenih u EES-u.«.
Članak 7.
U članku 52. iza stavka 2. dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:
»(3) Prijevoznik koji je dovezao u Republiku Hrvatsku državljanina treće zemlje na unutarnjem letu koji ne ispunjava uvjete za boravak u Republici Hrvatskoj dužan ga je bez odgađanja i na svoj trošak odvesti iz Republike Hrvatske, a ako to nije moguće, prijevoznik je dužan na vlastiti trošak pronaći drugi način prijevoza ili ako drugi način prijevoza nije moguć, preuzeti troškove koji nastanu prilikom boravka i odlaska državljanina treće zemlje.
(4) Prijevoznik koji je dovezao državljanina treće države koji ne ispunjava uvjete za boravak, koji je na graničnom prijelazu izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu ili je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu kada se već nalazio na teritoriju Republike Hrvatske, u slučaju kada mu je poništena međunarodna zaštita, dužan ga je u roku od tri godine na svoj trošak odvesti s graničnog prijelaza ili iz Republike Hrvatske, a ako to nije moguće, prijevoznik je dužan na vlastiti trošak pronaći drugi način prijevoza ili ako drugi način prijevoza nije odmah moguć, preuzeti troškove koji nastanu prilikom boravka i odlaska državljanina treće zemlje.«.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 5.
U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 6., riječi: »odredbe stavka 5.« zamjenjuju se riječima: »odredbe stavka 7.«.
Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 7.
Dosadašnji stavak 6., koji postaje stavak 8., mijenja se i glasi:
»(8) Prijevozniku iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka izdaje se zapovijed o vraćanju.«.
Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 9.
Članak 8.
U članku 55. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Državljanin treće zemlje kojem je istekao rok važenja privremenog boravka, a nije mu potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku može nastaviti boraviti na kratkotrajnom boravku nakon isteka roka važenja privremenog boravka.«.
Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:
»(4) Odredba stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.«.
Članak 9.
U članku 57. stavku 1. točka 8. mijenja se i glasi:
»8. rada upućenog radnika koji dolazi iz druge države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije duže od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana«.
Na kraju točke 11. briše se točka i dodaje se točka 12. koja glasi:
»12. useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva.«.
Stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Zahtjev za reguliranje privremenog boravka:
– u druge svrhe državljanin treće zemlje može podnijeti nakon isteka roka od šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka koji je bio odobren u druge svrhe, privremenog boravka koji je bio odobren za digitalnog nomada ili privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s digitalnim nomadom
– u svrhu boravka digitalnog nomada državljanin treće zemlje može podnijeti nakon isteka roka od šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka koji je bio odobren za digitalnog nomada ili privremenog boravka koji je bio odobren u druge svrhe ili privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s digitalnim nomadom.«.
Stavak 5. mijenja se i glasi:
»(5) Privremeni boravak može se odobriti i kao autonomni boravak sukladno članku 69. ovoga Zakona.«.
Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:
»(6) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, privremeni boravak u druge svrhe može se produljiti ako se radi o:
– umirovljenom državljaninu treće zemlje starijem od 60 godina vlasniku nekretnine u Republici Hrvatskoj i njegovu bračnom ili izvanbračnom drugu ili životnom ili neformalnom životnom partneru
– maloljetnom sportašu koji trenira u pravnoj osobi registriranoj u Republici Hrvatskoj u području sporta i rekreacije
– državljaninu treće zemlje koji nastavlja liječenje u Republici Hrvatskoj, uz mišljenje ministarstva nadležnog za zdravstvo o potrebi nastavka liječenja u Republici Hrvatskoj.«.
Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.
Članak 10.
Članak 58. mijenja se i glasi:
»(1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak podnosi se u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.
(2) Zahtjev za odobrenje privremenog boravka državljanin treće zemlje kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna viza može podnijeti i u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje kojem je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza može zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnijeti u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako:
1. je član uže obitelji hrvatskog državljanina
2. je životni ili neformalni partner hrvatskog državljanina
3. dolazi radi studiranja na visokom učilištu, na prijediplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini
4. je istraživač koji dolazi na temelju ugovora o gostovanju
5. je član uže obitelji državljanina treće zemlje iz točaka 3. i 4. ovoga stavka
6. podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka zbog humanitarnih razloga iz članka 79. stavka 1. točaka 1. do 4. ovoga Zakona
7. podnosi zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« ili je član njegove obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona ili njegov životni ili neformalni životni partner odnosno član je obitelji nositelja »plave karte EU-a« iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona ili njegov životni ili neformalni životni partner
8. podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva iz članka 79.a ovoga Zakona.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj ima odobren azil ili supsidijarnu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita može u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji za člana uže obitelji kojem je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji iz članka 66. ovoga Zakona prema mjestu namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.
(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za maloljetno dijete kojem je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može se podnijeti u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji:
– ako oba roditelja u trenutku podnošenja zahtjeva imaju odobren privremeni boravak, izdanu dozvolu za boravak i rad ili odobren stalni ili dugotrajni boravak
– ako jedan roditelj u trenutku podnošenja zahtjeva ima odobren privremeni boravak, izdanu dozvolu za boravak i rad ili odobren stalni ili dugotrajni boravak, a drugi roditelj je nepoznat, umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi ili potpuno odnosno djelomično lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb.
(6) U Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu može ostati državljanin treće zemlje:
– iz stavaka 2. i 3. ovoga članka koji u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podnese zahtjev za odobrenje privremenog boravka prije isteka kratkotrajnog boravka
– iz stavka 2. ovoga članka za kojeg je poslodavac podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad prije isteka kratkotrajnog boravka.
(7) Ako je državljaninu treće zemlje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka, a državljanin treće zemlje namjerava ponovno ući i boraviti u Republici Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku, vrijeme tijekom rješavanja zahtjeva računa se kao kratkotrajni boravak.
(8) Zahtjev za izdavanje odobrenja privremenog boravka podnesen u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji bit će odbačen rješenjem:
– ako ga je suprotno stavcima 2. i 3. ovoga članka podnio državljanin treće zemlje kojemu treba viza za ulazak u Republiku Hrvatsku
– ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona.
(9) Protiv rješenja iz stavka 8. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 11.
Članak 60. mijenja se i glasi:
»(1) O zahtjevu za odobrenje privremenog boravka odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.
(2) Ako je usvojen zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz stavka 1. ovoga članka, rješenje se donosi u obliku zabilješke u spis.
(3) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 12.
U članku 61. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Odobrenje za privremeni boravak izdaje se na:
– rok važenja do godine dana, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– rok važenja do dvije godine ako se odobrava:
1. privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom, državljaninom treće zemlje na dugotrajnom ili stalnom boravku, odobrenom azilu ili supsidijarnoj zaštiti sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita ili državljaninom treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak
2. privremeni boravak u svrhu životnog ili neformalnog životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom, državljaninom treće zemlje na dugotrajnom ili stalnom boravku, azilu ili supsidijarnoj zaštiti sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita ili državljaninom treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak
3. autonomni boravak na temelju članaka 69. i 133.a ovoga Zakona
4. privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva
– rok važenja do 18 mjeseci za privremeni boravak u svrhu boravka digitalnih nomada, unutar kojeg roka se može jednom produljiti.«.
Stavak 5. mijenja se i glasi:
»(5) Iznimno od stavka 1. podstavka 2. točaka 1. i 2. ovoga članka, odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva izdaje se do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka državljanina treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji odnosno životnog partnerstva, ali ne duže od dvije godine.«.
Stavak 6. briše se.
Članak 13.
U članku 62. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:
»(4) Ako je usvojen zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz stavka 1. ovoga članka, rješenje se donosi u obliku zabilješke u spis.«.
Dosadašnji stavak 4., koji postaje stavak 5., mijenja se i glasi:
»(5) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 14.
Iza članka 62. dodaju se naslov iznad članka i članak 62.a koji glase:
»Obveze državljanina treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak
Članak 62.a
Državljanin treće zemlje dužan je obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je odobren privremeni boravak u roku od 15 dana od dana nastupa okolnosti.«.
Članak 15.
U članku 63. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
»(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može se odobriti maloljetnom djetetu čija oba roditelja imaju izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona, kao i maloljetnom djetetu samohranog roditelja koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona.«.
Dosadašnji stavak 3., koji postaje stavak 4., mijenja se i glasi:
»(4) Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva neće se odobriti članu obitelji odnosno životnom ili neformalnom životnom partneru državljanina treće zemlje kojem je:
– odobren privremeni boravak kao upućenom radniku iz članka 57. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona
– odobren privremeni boravak u druge svrhe iz članka 57. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona
– izdana dozvola za boravak i rad za sezonski rad iz članka 104. ovoga Zakona
– izdana dozvola za boravak i rad kao pružatelju usluga iz članka 110. točke 5. ovoga Zakona
– izdana dozvola za boravak i rad na temelju članka 110. točaka 31. i 32. ovoga Zakona.«.
U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 5., riječ: »invalidnosti« zamjenjuje se riječju: »invaliditeta«.
Članak 16.
U članku 67. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Roditelj ili skrbnik djeteta rođenog na području Republike Hrvatske dužan je do navršena tri mjeseca života djeteta podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji, osim u slučaju iz članka 63. stavaka 2. i 4. ovoga Zakona, kada je isključena mogućnost odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji.«.
Stavak 3. briše se.
Članak 17.
Članak 69. mijenja se i glasi:
»(1) Bračnom ili izvanbračnom drugu, životnom ili neformalnom životnom partneru, kao i djetetu koje je postalo punoljetno može se odobriti autonomni boravak ako ima odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od tri godine i ako ispunjava uvjete iz članka 59. stavka 1. točaka 2. do 4. te točaka 6. i 7. ovoga Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljaninu treće zemlje može se odobriti autonomni boravak ako ispunjava uvjete iz članka 59. stavka 1. točaka 2. do 4. te točaka 6. i 7. ovoga Zakona i ako u trenutku smrti osobe na temelju koje mu je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva ima odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od tri godine.«.
Članak 18.
U članku 79. stavku 1. točka 3. briše se.
Dosadašnje točke 4., 5. i 6. postaju točke 3., 4. i 5.
U stavku 2. na kraju rečenice točka se zamjenjuje zarezom te se dodaju riječi: »a državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka ne mora prilagati dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz članka 59. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.«.
Stavak 3. briše se.
U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 3., riječi: »točke 6.« zamjenjuju se riječima: »točke 5.«.
Članak 19.
Iza članka 79. dodaju se naslov iznad članka i članak 79.a koji glase:
»Privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva
Članak 79.a
(1) Privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva može se odobriti državljaninu treće zemlje koji je hrvatski iseljenik, član obitelji hrvatskog iseljenika, potomak hrvatskog iseljenika ili član obitelji potomka hrvatskog iseljenika, što dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo.
(2) Privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva može se odobriti i državljaninu treće zemlje koji je u Republici Hrvatskoj korisnik mjera, programa i projekata, što dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo.
(3) Državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka ne mora prilagati dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje i dokaz o zdravstvenom osiguranju.
(4) Državljanin treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva ima pravo zapošljavanja i samozapošljavanja bez dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada, pravo na programe obrazovanja, strukovne izobrazbe, obrazovanje i studiranje.«.
Članak 20.
U članku 82. stavku 1. riječi: »prava iz sustava socijalne skrbi« zamjenjuju se riječima: »prava i usluge iz sustava socijalne skrbi«.
U stavku 4. riječi: »točki 5.« zamjenjuju se riječima: »točki 4.«.
Članak 21.
U članku 87. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:
»3. ne prijavi svoje boravište policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji:
a) u roku od 30 dana od početka valjanosti privremenog boravka
b) u roku od šest mjeseci od početka valjanosti privremenog boravka, ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna dugotrajna viza«.
Točka 5. mijenja se i glasi:
»5. od dana početka valjanosti privremenog boravka odobrenog na:
a) godinu dana i kraće boravi u inozemstvu višekratno duže od 90 dana ukupno ili duže od 30 dana jednokratno
b) dvije godine i kraće boravi u inozemstvu višekratno duže od 180 dana ukupno ili duže od 60 dana jednokratno«.
Točka 6. mijenja se i glasi:
»6. od dana početka valjanosti privremenog boravka odobrenog na vrijeme duže od dvije godine boravi u inozemstvu višekratno duže od 270 dana ukupno ili duže od 90 dana jednokratno«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Odredbe stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga članka iznimno se neće primijeniti:
– na istraživače i studente ako borave u drugoj državi članici EGP-a ili Švicarskoj Konfederaciji na temelju kratkoročne ili dugoročne mobilnosti
– na državljanina treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak, a upućen je na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju
– ako državljanin treće zemlje boravi u inozemstvu kraće od polovice vremena na koje je odobren privremeni boravak radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti, kao što su poslovi pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu
– na člana obitelji službenika tijela državne uprave Republike Hrvatske koji je u okviru obavljanja svoje dužnosti prema posebnim propisima upućen na rad u inozemstvo u diplomatsku misiju odnosno konzularni ured Republike Hrvatske, međunarodne organizacije ili asocijacije kojih je Republika Hrvatska stalna članica.«.
U stavku 5. riječi: »točaka 5. i 6.« zamjenjuju se riječima: »točke 5.«.
Članak 22.
Članak 88. mijenja se i glasi:
»(1) Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje:
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona
– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana
– na temelju potvrde o prijavi rada ili
– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
(2) Radom se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva ili obrta.
(3) Državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj:
– samo na onim poslovima navedenim u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo na onim poslovima za koje je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili
– samo na onim poslovima navedenim u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(4) Državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj:
– samo kod onoga poslodavca koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo kod onoga poslodavca za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo kod onoga poslodavca i korisnika koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo kod onoga korisnika za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili
– samo kod poslodavca koji je naveden u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(5) Poslodavac ne smije zapošljavati državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj niti se koristiti njegovim radom.
(6) Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje iz stavka 1. podstavaka 1. do 4. ovoga članka:
– samo na onim poslovima odnosno za poslodavca navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo na onim poslovima odnosno za poslodavca za koje je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo na onim poslovima odnosno za poslodavca navedenog u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(7) Korisnik iz članka 100. ovoga Zakona može se koristiti radom državljanina treće zemlje:
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona
– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana
– samo na onim poslovima odnosno za korisnika navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo na onim poslovima odnosno za korisnika za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
(8) Prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac mora od državljanina treće zemlje iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona zatražiti na uvid valjano odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj.
(9) Ako je državljanin treće zemlje predočio nevaljano odobrenje boravka iz stavka 8. ovoga članka, poslodavac se neće smatrati odgovornim za zapošljavanje državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, osim ako je poslodavac znao da je dokument koji je predočen kao odobrenje boravka iz stavka 8. ovoga članka bio krivotvoren.
(10) Odredbe ovoga članka koje se odnose na poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju i na podizvođača.
(11) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad može raditi za istog poslodavca u svim poslovnim objektima u kojima poslodavac obavlja djelatnost na poslovima u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu i sukladno stavcima 3. i 6. ovoga članka.
(12) Poslodavac koji je podnio zahtjev iz članka 100. stavka 4., članka 103.c stavka 2., članka 103.d stavka 1. ili članka 103.e stavka 3. ovoga Zakona dužan je o mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u roku od tri dana obavijestiti državljanina treće zemlje pisanim putem.
(13) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji statističke podatke o broju državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad, bez obzira na svrhu zbog koje su na početku primljeni na državno područje Republike Hrvatske, tijekom prethodne kalendarske godine.«.
Članak 23.
U članku 89. stavku 1. točki 3. riječi: »EU plava karta« zamjenjuju se riječima: »plava karta EU-a«.
Na kraju točke 15. briše se točka i dodaje se točka 16. koja glasi:
»16. privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva.«.
Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:
»(5) Bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada može raditi upućeni radnik koji dolazi iz druge države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.
(6) Bez potvrde o prijavi rada mogu raditi državljani trećih zemalja koji su državljani država pristupnica Konvenciji o Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj od 14. prosinca 1960.:
– umjetnici i tehničko osoblje za operne, baletne, kazališne, koncertne, likovne, multimedijalne i druge kulturne priredbe odnosno autori i izvođači na području filmske i televizijske umjetnosti, kao i prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje
– autori i izvođači na području glazbene, glazbeno-scenske i plesne umjetnosti, kao i prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje.«.
Članak 24.
U članku 90. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačen rješenjem ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona.«.
Iza stavka 2. dodaju se stavci 3., 4. i 5. koji glase:
»(3) Ako je u tijeku postupak za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje, naknadni zahtjevi drugih poslodavaca za istog državljanina treće zemlje za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačeni rješenjem.
(4) Protiv rješenja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad prije isteka važenja dozvole za boravak i rad ili privremenog boravka može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.«.
Članak 25.
Članak 91. mijenja se i glasi:
»(1) O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje, a ako je usvojen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, rješenje se donosi u obliku zabilješke u spis.
(2) Dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka izdaje se kao dozvola boravka iz članka 3. stavka 1. točke 9. ovoga Zakona, a podaci o poslodavcu, zanimanju i poslovima na kojima državljanin treće zemlje može raditi navode se u potvrdi iz stavaka 3. i 4. ovoga članka.
(3) Nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja izdaje:
– potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, poslodavcu, roku važenja dozvole za boravak i rad, radnom mjestu, zanimanju za koje se izdaje dozvola za boravak i rad i zakonskoj odredbi na temelju koje je dozvola za boravak i rad odobrena
– potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, poslodavcu, roku važenja dozvole za boravak i rad, radnom mjestu, novom zanimanju i zakonskoj odredbi na temelju koje se potvrda izdaje, ako se radi o promjeni zanimanja iz članka 103.c ovoga Zakona
– potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, novom poslodavcu, roku važenja dozvole za boravak i rad, radnom mjestu, zanimanju i zakonskoj odredbi na temelju koje se potvrda izdaje, ako se radi o promjeni poslodavca iz članka 103.d ovoga Zakona
– potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, poslodavcu, roku važenja dozvole za boravak i rad, podaci o drugom poslodavcu, razdoblju u kojem je dozvoljen dodatni rad, radnom mjestu i zanimanju u kojem se obavlja dodatni rad te zakonskoj odredbi na temelju koje se potvrda izdaje, ako se radi o dodatnom radu iz članka 103.e ovoga Zakona.
(4) Nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja izdaje potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, agenciji, roku važenja dozvole za boravak i rad za agenciju, zanimanju za koje se izdaje dozvola za boravak i rad, podaci o korisniku i vrijeme ustupanja korisniku, radnom mjestu u istom zanimanju kod korisnika te zakonskoj odredbi na temelju koje se potvrda izdaje.
(5) Državljanin treće zemlje može započeti s radom:
– na temelju potvrde iz stavka 3. podstavka 1. ili stavka 4. ovoga članka koja je uručena poslodavcu, dok državljanin treće zemlje ne podnese zahtjev iz podstavka 2. ovoga stavka, a najduže do roka iz članka 169. stavka 1. ovoga Zakona, ako je državljanin treće zemlje prijavljen na zdravstveno i mirovinsko osiguranje
– na temelju podnesenog zahtjeva za tehničku izradu dozvole boravka iz stavka 2. ovoga članka, ako je državljanin treće zemlje prijavljen na zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
(6) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u slučaju rada sezonskog radnika do 90 dana iz članka 104. stavka 3. ovoga Zakona, dozvola za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana izdaje se kao potvrda iz stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga članka te sezonski radnik može započeti s radom danom uručenja navedene potvrde.
(7) O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
(8) Državljanin treće zemlje ili poslodavac može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.
(9) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(10) Dozvola za boravak i rad izdaje se:
– na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu, a najdulje do tri godine ako se odobrava na temelju članka 97. ovoga Zakona ili se produljuje
– na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu, a najdulje do tri godine ako se odobrava na temelju članka 97. ovoga Zakona agencijama za privremeno zapošljavanje iz članka 100. ovoga Zakona ili se produljuje
– na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu za sezonski rad, a najdulje do 90 dana ili do devet mjeseci sukladno članku 104. ovoga Zakona
– na vrijeme koje je potrebno za obavljanje posla odnosno na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu, a najdulje do dvije godine dana ako se odobrava ili produljuje na temelju članka 110. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom, međunarodnim ugovorom ili programima mobilnosti koje provodi Republika Hrvatska s drugim državama nije drukčije propisano
– na dvije godine ako nije zatraženo kraće razdoblje izdavanja, ako državljanin treće zemlje dolazi raditi kao ostala neophodna osoba sukladno Protokolu o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije.«.
Članak 26.
Članak 92. mijenja se i glasi:
»(1) Zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i istog državljanina treće zemlje u istom zanimanju podnosi se najkasnije 30 dana prije isteka važenja dozvole za boravak i rad u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje, koja i odlučuje o produljenju.
(2) Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti o zahtjevu za produljenje iz stavka 1. ovoga članka prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad.
(3) Državljanin treće zemlje ili poslodavac može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.
(4) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad u roku iz stavka 1. ovoga članka može ostati i raditi u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(6) Ako zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad nije podnesen u roku iz stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu, ako je podnesen prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad.«.
Članak 27.
Članak 93. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako:
1. poslodavac odnosno subjekt domaćin ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca
2. je za poslodavca, subjekta domaćina odnosno korisnika iz članka 100. ovoga Zakona otvoren stečajni postupak ili postupak likvidacije sukladno propisu kojim se uređuje stečaj ili likvidacija
3. poslodavac odnosno subjekt domaćin ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u Republici Hrvatskoj
4. je poslodavac odnosno subjekt domaćin pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili protiv opće sigurnosti ili mu je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa ili mu je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu
5. je glavna svrha osnivanja ili djelovanja poslodavca, subjekta domaćina odnosno korisnika iz članka 100. ovoga Zakona olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja
6. državljanin treće zemlje nije podmirio izrečenu novčanu kaznu
7. državljanin treće zemlje krši odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ulazak, boravak ili rad
8. je poslodavac odnosno subjekt domaćin na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja
9. se tijekom postupka produženja dozvole za boravak i rad za premještaj unutar društva utvrdi da državljanin treće zemlje boravi suprotno odobrenoj dozvoli
10. postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava i njihova sadržaja odnosno istinitost izjava državljanina treće zemlje, poslodavca ili korisnika iz članka 100. ovoga Zakona ili je zahtjev podnesen odnosno ugovor o radu sklopljen radi izbjegavanja uvjeta koji su potrebni za ulazak i boravak državljanina treće zemlje
11. je za poslodavca, subjekta domaćina odnosno korisnika iz članka 100. ovoga Zakona u sudskom registru upisana osoba kao osnivač/član društva ili ovlaštena za zastupanje ili njihov opunomoćenik odnosno u obrtnom registru upisana kao vlasnik obrta osoba pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv gospodarstva, kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva ili kaznena djela protiv osobne slobode, kao i za prekršaje zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj
12. je ugovor o radu s državljaninom treće zemlje sklopila osoba koja nije državljanin Republike Hrvatske, države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije ni državljanin treće zemlje iz članka 89. ovoga Zakona niti ima izdanu dozvolu za boravak i rad iz članka 110. točke 2. ili 3. ovoga Zakona
13. ako je poslodavac dva ili više puta kažnjen zbog povrede članka 103.f koja se odnosi na primjereni smještaj
14. postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u Republici Hrvatskoj u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad.
(2) U svrhu utvrđivanja činjenice ima li poslodavac podmirene porezne obveze i doprinose iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, Ministarstvo financija, Porezna uprava dostavit će podatke o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima vodi službenu evidenciju.
(3) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može rješenjem prekinuti postupak za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je u tijeku prekršajni ili kazneni postupak iz stavka 1. točaka 1., 4., 7., 8., 11. ili 13. ovoga članka.
(4) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 28.
U članku 94. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti dozvolu za boravak i rad ako:
1. su ispunjeni uvjeti iz članka 87. stavka 1. ovoga Zakona
2. su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je izdana
3. poslodavac ili korisnik iz članka 100. ovoga Zakona ne ispunjava uvjete iz članka 99. ovoga Zakona, ako je dozvola za boravak i rad izdana na temelju članka 97. ovoga Zakona
4. državljanin treće zemlje obavlja poslove suprotno odredbi članka 88. stavka 3. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
5. državljanin treće zemlje radi za poslodavca suprotno odredbi članka 88. stavka 3. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
6. se provjerom u Poreznoj upravi ili u Središnjem registru osiguranika utvrdi da poslodavac ne isplaćuje plaću i/ili doprinose
7. državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, zaštiti na radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati
8. je prijedlog za ukidanje podnio poslodavac ili državljanin treće zemlje
9. je poslodavac odnosno subjekt domaćin na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja
10. je državljanin treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona, ili je produljena, ukupno nezaposlen duže od dopuštenog vremena nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona
11. je za poslodavca, subjekta domaćina u sudskom registru upisana osoba kao osnivač/član društva ili ovlaštena za zastupanje ili njihov opunomoćenik odnosno u obrtnom registru upisana kao vlasnik obrta osoba pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv gospodarstva, kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva ili kaznena djela protiv osobne slobode, kao i za prekršaje zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj
12. agencija za privremeno zapošljavanje u roku od 30 dana od prestanka ugovora o ustupanju ne zaključi novi ugovor o ustupanju sukladno članku 100. stavku 10. ovoga Zakona
13. poslodavac u roku iz članka 95. stavka 3. ovoga Zakona ne dostavi zadužnicu.«.
Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. – 9. koji glase:
»(5) U slučajevima iz stavka 1. točaka 3., 6. i 7. ovoga članka u dijelu koji se odnosi na poslodavca te stavka 1. točaka 9., 11. i 12. ovoga članka, prije ukidanja dozvole za boravak i rad izdane sukladno članku 97. ovoga Zakona ili ako je produžena, državljanin treće zemlje bit će upozoren da će se dozvola za boravak i rad ukinuti, osim ako ne koristi dopušteno vrijeme nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona.
(6) Dozvola za boravak i rad izdana sukladno članku 97. ovoga Zakona ili ako je produžena neće se ukinuti za vrijeme dopuštenog vremena nezaposlenosti državljanina treće zemlje iz članka 103.a ovoga Zakona, osim u slučajevima iz stavka 1. točaka 1., 4., 5. i 7. ovoga članka u dijelu koji se odnosi na državljanina treće zemlje te stavka 1. točke 8. ovoga članka ako je prijedlog za ukidanje podnio državljanin treće zemlje.
(7) Iznimno od stavka 1. točke 10. ovoga članka, dozvola za boravak i rad neće se ukinuti dok je u tijeku postupak za promjenu poslodavca u istom zanimanju na temelju članka 103.d ovoga Zakona, ako je poslodavac podnio zahtjev policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prije isteka dopuštenog vremena nezaposlenosti državljanina treće zemlje iz članka 103.a ovoga Zakona.
(8) U svrhu utvrđivanja činjenice ima li poslodavac podmirene porezne obveze iz stavka 1. točaka 3. i 6. ovoga članka Ministarstvo financija, Porezna uprava dostavit će nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podatke o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima vodi službenu evidenciju.
(9) U svrhu utvrđivanja vremena dopuštene nezaposlenosti iz stavka 1. točke 10. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavit će nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje.«.
Članak 29.
Članak 95. mijenja se i glasi:
»(1) U slučaju prestanka ugovora o radu ili prestanka postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad poslodavac ili državljanin treće zemlje dužan je obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od pet radnih dana od dana nastupa tih okolnosti.
(2) Poslodavac na temelju čijeg je zahtjeva izdana dozvola za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje koji ulazi u Republiku Hrvatsku na temelju vize dužan je uplatiti u državni proračun iznos od jedne prosječne mjesečne brutoplaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku, u roku od osam dana, ako:
– državljanin treće zemlje ne započne s radom u roku predviđenom u ugovoru o radu
– je državljaninu treće zemlje otkazao ugovor o radu, osim ako se radi o redovnom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanrednom otkazu ugovora o radu, prije isteka roka od tri mjeseca rada u Republici Hrvatskoj.
(3) Radi osiguranja namirenja tražbine iz stavka 2. ovoga članka poslodavac se obvezuje izdati zadužnicu u korist Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova na iznos od jedne prosječne mjesečne brutoplaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku koju će dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od pet dana od dana izdavanja potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona.
(4) Uplaćena sredstva iz stavka 2. ovoga članka koriste se za troškove povratka državljana trećih zemalja koji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama ovoga Zakona.
(5) Postupak namirenja tražbine iz stavka 2. ovoga članka u nadležnosti je Ministarstva.
(6) Ministar pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona propisuje postupak naplate tražbine.
(7) Odredbe stavaka 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na sezonskog radnika.«.
Članak 30.
Naslov iznad članka 96. mijenja se i glasi: »Dostava potvrde iz članka 91. ovoga Zakona«.
Članak 96. mijenja se i glasi:
»(1) Potvrdu iz članka 91. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona policijska uprava odnosno policijska postaja dostavit će državljaninu treće zemlje, poslodavcu i korisniku iz članka 100. ovoga Zakona.
(2) Policijska uprava odnosno policijska postaja obavijest o izdanoj potvrdi iz članka 91. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona elektroničkim će putem dostaviti:
1. Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prema mjestu rada državljanina treće zemlje
2. područnom uredu ili ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema mjestu rada državljanina treće zemlje
3. područnoj službi ili područnom uredu ili ispostavi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema mjestu rada državljanina treće zemlje
4. područnim ustrojstvenim jedinicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema mjestu rada državljanina treće zemlje
5. područnom uredu Državnog inspektorata prema mjestu rada državljanina treće zemlje
6. ministarstvu nadležnom za rad.
(3) Nadležna tijela iz stavka 2. ovoga članka dužna su o uočenim kršenjima pozitivnih propisa iz svojih nadležnosti bez odgode obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.«.
Članak 31.
Članak 97. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. ovoga Zakona te ako je ispunjen uvjet iz članka 103.f ovoga Zakona u slučaja kada poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja.
(2) Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zatražiti mišljenje iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka prilaže se:
1. ugovor o radu
2. dokaz o ispunjavanju zahtjeva poslodavaca traženih u testu tržišta rada koji se odnose na razinu obrazovanja, obrazovnu kvalifikaciju, radno iskustvo i sve druge uvjete koje zahtijeva poslodavac
3. dokaz o primjerenom smještaju kada poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik o osiguravanju smještaja.
(4) U slučaju zapošljavanja državljanina treće zemlje u zanimanju navedenom u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad prilaže se dokaz da državljanin treće zemlje ima potrebne kompetencije za rad u tom zanimanju, što dokazuje postojanjem odgovarajućeg radnog iskustva ili dokazom o završenom obrazovanju.
(5) Za jednostavna zanimanja za koja nije potrebna cjelovita kvalifikacija na razini srednjoškolskog obrazovanja prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, a koja su navedena u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona, nije potrebno dokazivati odgovarajuće radno iskustvo ni završeno obrazovanje.
(6) Ako se radi o zapošljavanju državljanina treće zemlje koji će obavljati reguliranu profesiju prema popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad prilaže se i rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije sukladno posebnom propisu.
(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dozvola za boravak i rad može se izdati bez provedbe testa tržišta rada i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ako se radi o zapošljavanju sezonskog radnika u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu na području Republike Hrvatske u trajanju do 90 dana tijekom kalendarske godine ili ako se radi o produljenju dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i istog državljanina treće zemlje u istom zanimanju.
(8) Ugovor o radu ne smije sadržavati diskriminatorne odredbe kojima se radnik državljanin treće zemlje stavlja u nepovoljniji položaj od ostalih radnika zaposlenih u Republici Hrvatskoj.
(9) Plaća koju prima državljanin treće zemlje ne smije biti manja od plaće koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj u zanimanju za koje se izdaje dozvola za boravak i rad odnosno u sličnim i srodnim zanimanjima u skladu s posebnim zakonima i kolektivnim ugovorima.«.
Članak 32.
Članak 98. mijenja se i glasi:
»(1) Prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad poslodavac je dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, osim u slučajevima iz članka 97. stavka 7., članka 101. i članka 110. ovoga Zakona.
(2) Test tržišta rada iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća provjeru stanja u evidenciji nezaposlenih osoba i postupak posredovanja radi zapošljavanja radnika s nacionalnog tržišta rada.
(3) Opseg zahtijevanih uvjeta za obavljanje poslova radnog mjesta naveden u testu tržišta rada ne može biti veći od uvjeta na usporedivim radnim mjestima niti plaća može biti manja od plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj u zanimanju za koje se provodi test tržišta rada odnosno u sličnim i srodnim zanimanjima u skladu s posebnim zakonima i kolektivnim ugovorima.
(4) Hrvatski zavod za zapošljavanje provest će postupak posredovanja ako u evidenciji nezaposlenih osoba ima osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje.
(5) O rezultatu testa tržišta rada Hrvatski zavod za zapošljavanje obavijestit će poslodavca najkasnije u roku od 15 dana od dana traženja poslodavca.
(6) Ako je test tržišta rada pokazao da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji, poslodavac može zatražiti dozvolu za boravak i rad, u roku od 90 dana od dana zaprimanja obavijesti o rezultatu testa tržišta rada.
(7) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja obavijesti o rezultatu testa tržišta rada.«.
Članak 33.
Članak 99. mijenja se i glasi:
»(1) Pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostavit će se nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako:
1. su ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavka 3. točaka 1. i 2. te stavaka 4., 6., 8. i 9. ovoga Zakona
2. poslodavac obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u Republici Hrvatskoj
3. poslodavac ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije
4. poslodavac u posljednjih godinu dana ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske
5. poslodavac nije pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili opće sigurnosti
6. poslodavcu nije pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa ili prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu
7. u posljednjih šest mjeseci ima promet:
a) poslodavac – pravna osoba u najmanjem iznosu od 10.000 eura mjesečno
b) poslodavac – fizička osoba u najmanjem iznosu od 15.000 eura u promatranom razdoblju
8. poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 4. ovoga članka, poslodavac – fizička osoba čiji obrt posluje sezonski mora zapošljavati na području Republike Hrvatske najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije u prethodnoj sezoni.
(3) U smislu ovoga Zakona, poslodavac – fizička osoba ubraja se u broj zaposlenih iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka.
(4) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 7. podtočke b) ovoga članka, poslodavac – fizička osoba čiji obrt posluje sezonski mora imati promet u najmanjem iznosu od 15.000 eura u prethodnoj sezoni.
(5) Dokaze iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za zapošljavanje pribavit će po službenoj dužnosti i/ili od poslodavca.
(6) Dokaz o podmirenim obvezama iz stavka 1. točke 3. ovoga članka utvrdit će se na temelju potvrde o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Ministarstvo financija, Porezna uprava.
(7) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ministarstvo nadležno za pravosuđe dužno je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga članka.
(8) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ministarstvo financija, Porezna uprava dužna je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točke 7. te stavka 4. ovoga članka.
(9) Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 16 % broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja.
(10) U slučaju zapošljavanja državljana treće zemlje u zanimanju navedenom u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 8 % broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja.
(11) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dužan je dostaviti podatke o radnopravnom statusu zaposlenih radnika iz stavka 1. točke 4. te stavaka 2., 9. i 10. ovoga članka.
(12) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 1. ovoga članka.«.
Članak 34.
Članak 100. mijenja se i glasi:
»(1) U postupku izdavanja dozvole za boravak i rad agenciji za privremeno zapošljavanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o izdavanju dozvole za boravak i rad poslodavcu.
(2) Ako je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje prema općem propisu o radu, dozvola za boravak i rad izdat će se na rok iz članka 91. stavka 10. podstavka 2. ovoga Zakona ako:
– su ispunjeni uvjeti iz članaka 97. i 99. ovoga Zakona
– je priložen ugovor o ustupanju radnika sklopljen između agencije i korisnika koji može biti kraći od sklopljenog ugovora o radu i
– korisnik ispunjava uvjete iz članka 99. ovoga Zakona.
(3) Agencija za privremeno zapošljavanje može ustupiti državljanina treće zemlje drugom korisniku u istom zanimanju za koje je izdana dozvola za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka pod uvjetom da drugi korisnik ispunjava uvjete iz članka 99. ovoga Zakona.
(4) Agencija za privremeno zapošljavanje dužna je u roku od tri dana od sklapanja ugovora o ustupanju s drugim korisnikom u istom zanimanju podnijeti zahtjev za promjenu korisnika policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji te priložiti ugovor o ustupanju koji je sklopila s drugim korisnikom, koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
(5) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje za drugog korisnika na temelju članka 99. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva te ga dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.
(6) Državljanin treće zemlje može započeti s radom kod drugog korisnika od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 5. ovoga članka te policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje, agenciji za privremeno zapošljavanje i drugom korisniku.
(7) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za promjenu korisnika iz stavka 5. ovoga članka Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, rješenjem odbija zahtjev za promjenu korisnika.
(8) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(9) Agencija za privremeno zapošljavanje ili korisnik mogu odustati od zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.
(10) Dozvola za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka ukinut će se ako agencija za privremeno zapošljavanje u roku od 30 dana od prestanka ugovora o ustupanju ne zaključi novi ugovor o ustupanju i ne dostavi zahtjev za promjenu korisnika policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji iz stavka 4. ovoga članka.
(11) Za vrijeme važenja dozvole za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka agencija za privremeno zapošljavanje može ustupati državljanina treće zemlje korisnicima pod uvjetima iz ovoga članka.
(12) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 5. ovoga članka.«.
Članak 35.
Iza članka 100. dodaju se naslov iznad članka i članak 100.a koji glase:
»Broj zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad
Članak 100.a
(1) Poslodavac koji zapošljava do 50 radnika državljana Republike Hrvatske, država članica EGP-a ili Švicarske Konfederacije može podnijeti ukupno 50 zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad koje se izdaju sukladno članku 97. ovoga Zakona, a poslodavac koji zapošljava od 51 do 250 radnika državljana Republike Hrvatske, država članica EGP-a ili Švicarske Konfederacije može podnijeti ukupno 250 zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad koje se izdaju sukladno članku 97. ovoga Zakona.
(2) Ograničenja broja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se do nastupanja uvjeta za primjenu odredbi članka 99. stavaka 9. i 10. ovoga Zakona.
(3) Ako poslodavci iz stavka 1. ovoga članka podnesu veći broj zahtjeva od dopuštenog, Hrvatski zavod za zapošljavanje neće izdati pozitivno mišljenje iz članka 99. stavka 1. ovoga Zakona.«.
Članak 36.
U članku 101. stavku 1. riječi: »i ispunjavati uvjet iz članka 99. stavka 8. ovoga Zakona« brišu se.
Članak 37.
Članak 102. mijenja se i glasi:
»Hrvatski zavod za zapošljavanje dužan je, bez odgode, obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju koja je izdala dozvolu za boravak i rad odnosno potvrdu iz članka 91. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona ako:
1. državljanin treće zemlje ne obavlja poslove za koje je sklopio ugovor o radu ili
2. poslodavac više ne ispunjava uvjete iz članka 99. ovoga Zakona.«.
Članak 38.
Članak 103. mijenja se i glasi:
»Okolnosti iz članka 102. ovoga Zakona mogu se utvrditi u inspekcijskom nadzoru tijela državne uprave nadležnog za poslove inspekcije ili u okviru redovitih aktivnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje odnosno na drugi odgovarajući način.«.
Članak 39.
Iza članka 103. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 103.a, 103.b, 103.c, 103.d, 103.e i 103.f koji glase:
»Prestanak radnog odnosa državljanina treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
Članak 103.a
(1) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju članka 97. ovoga Zakona može biti nezaposlen unutar roka važenja te dozvole za boravak i rad ako nezaposlenost višekratno ili jednokratno ne traje dulje od 60 dana.
(2) Državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka može za vrijeme nezaposlenosti tražiti zaposlenje i zaposliti se sukladno odredbama ovoga Zakona.
(3) U smislu ovoga Zakona, razdoblje nezaposlenosti:
– prekida se podnošenjem urednog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 103.b ovoga Zakona, a počinje ponovno teći izvršnim rješenjem o odbijanju zahtjeva ili obustavi postupka
– prekida se dostavom urednog zahtjeva iz članka 103.d ovoga Zakona policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a počinje ponovno teći izvršnim rješenjem o odbitku zahtjeva ili obustavi postupka.
(4) Zahtjev za dozvolu za boravak i rad ili promjenu poslodavca iz članka 103.d ovoga Zakona, koji je podnesen nakon dozvoljenog vremena nezaposlenosti iz stavka 1. ovoga članka, odbacit će se rješenjem, a dozvola za boravak i rad ukinut će se na temelju članka 94. ovoga Zakona.
(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(6) U svrhu utvrđivanja vremena dopuštene nezaposlenosti iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavit će podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.
(7) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.
Promjena poslodavca i zanimanja za državljanina treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
Članak 103.b
(1) Zahtjev za dozvolu za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona podnosi se:
– ako državljanin treće zemlje kod istog poslodavca mijenja zanimanje koje nije navedeno u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona
– ako državljanin treće zemlje prije proteka godine dana rada mijenja poslodavca u istom zanimanju
– ako državljanin treće zemlje mijenja poslodavca i zanimanje.
(2) Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen unutar dopuštenog roka nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona, državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(3) Zahtjev za dozvolu za boravak i rad koji je podnesen nakon dozvoljenog vremena nezaposlenosti iz stavka 1. ovoga članka odbacit će se rješenjem, a dozvola za boravak i rad ukinut će se na temelju članka 94. ovoga Zakona.
(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Državljanin treće zemlje može započeti s radom kod novog poslodavca ili u novom zanimanju:
– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ili stavka 4. ovoga Zakona, dok državljanin treće zemlje ne podnese zahtjev iz podstavka 2. ovoga stavka, a najduže do roka iz članka 169. stavka 1. ovoga Zakona, ako je državljanin treće zemlje prijavljen na zdravstveno i mirovinsko osiguranje
– na temelju podnesenog zahtjeva za tehničku izradu dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona, ako je državljanin treće zemlje prijavljen na zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
(6) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.
Olakšana promjena zanimanja kod istog poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad izdane na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za deficitarna zanimanja
Članak 103.c
(1) Za državljanina treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena može se unutar važenja dozvole za boravak i rad kod istog poslodavca promijeniti zanimanje ako se radi o zapošljavanju državljanina treće zemlje u zanimanju navedenom u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona i ako je ugovor o radu za novo zanimanje sklopljen na razdoblje do kraja važenja dozvole za boravak i rad.
(2) Poslodavac je dužan u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu za novo zanimanje navedeno u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona podnijeti zahtjev za promjenu zanimanja policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže dokaze iz članka 97. ovoga Zakona, a koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
(3) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje u roku od pet dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva, kojom će prilikom provjeriti ispunjavanje uvjeta iz članka 99. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, te ga dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.
(4) Državljanin treće zemlje može započeti s radom u novom zanimanju od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njezina isteka te policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 2. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje i poslodavcu.
(5) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za promjenu zanimanja iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, rješenjem odbija zahtjev za promjenu zanimanja te državljanin treće zemlje može nastaviti raditi u prvom zanimanju na temelju radnog odnosa sukladno prvom ugovoru o radu.
(6) Poslodavac ili državljanin treće zemlje mogu odustati od zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.
(7) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(8) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 3. ovoga članka.
(9) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.
Olakšana promjena poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad izdane na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u istom zanimanju nakon godine dana
rada u Republici Hrvatskoj
Članak 103.d
(1) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad s rokom važenja od najmanje godinu dana, sukladno članku 97. ovoga Zakona, i na temelju koje dolazi u Republiku Hrvatsku ili je produljena može unutar važenja dozvole za boravak i rad nakon godine dana rada promijeniti poslodavca u istom zanimanju te je drugi poslodavac dužan u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu podnijeti zahtjev za promjenu poslodavca u istom zanimanju policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže ugovor o radu, a koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
(2) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje za drugog poslodavca na temelju članka 99. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva te ga dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.
(3) Državljanin treće zemlje može započeti s radom kod drugog poslodavca od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njezina isteka te policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 3. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje i drugom poslodavcu.
(4) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za promjenu poslodavca iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, rješenjem odbija zahtjev za promjenu poslodavca i obavještava državljanina treće zemlje o dopuštenom vremenu nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona te da će ukinuti dozvolu za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ako je prošlo najdulje dopušteno vrijeme nezaposlenosti, a državljanin treće zemlje nije se zaposlio u tom roku sukladno odredbama ovoga Zakona.
(5) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(6) Državljanin treće zemlje u slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 2. ovoga članka, ako ima važeću dozvolu za boravak i rad, može tražiti novog poslodavca za vrijeme nezaposlenosti koje nije duže od navedenog u članku 103.a ovoga Zakona, uzimajući u obzir prethodna trajanja nezaposlenosti, te se zaposliti pod uvjetima iz ovoga Zakona.
(7) Ako je u tijeku postupak za promjenu poslodavca iz stavka 1. ovoga članka, naknadni zahtjevi drugih poslodavaca za istog državljanina treće zemlje za promjenu poslodavca bit će odbačeni rješenjem.
(8) Poslodavac ili državljanin treće zemlje mogu odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.
(9) Odredba ovoga članka o promjeni poslodavca u istom zanimanju unutar važenja dozvole za boravak i rad primjenjuje se i na državljanina treće zemlje koji je u Republici Hrvatskoj neposredno prije boravio i radio neprekidno najmanje godinu dana na temelju izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona.
(10) Ako je drugi poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje, uz ugovor o radu prilaže se i ugovor o ustupanju radnika sklopljen između agencije i korisnika te agencija i korisnik moraju ispunjavati uvjete iz članka 99. ovoga Zakona.
(11) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 2. ovoga članka.
(12) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.
Dodatni rad državljanina treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
Članak 103.e
(1) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju članka 97. ovoga Zakona ili je produljena, koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno može unutar važenja dozvole za boravak i rad dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca pod uvjetima propisanim općim propisom o radu.
(2) Prije podnošenja zahtjeva za dodatni rad iz stavka 3. ovoga članka drugi poslodavac dužan je zatražiti provođenje testa tržišta rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sukladno članku 98. ovoga Zakona.
(3) Za državljanina treće zemlje drugi poslodavac dužan je u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o dodatnom radu podnijeti zahtjev za dodatni rad policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže ugovor o dodatnom radu i pisanu obavijest kojom je državljanin treće zemlje obavijestio poslodavca o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem, a koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
(4) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje za drugog poslodavca sukladno članku 99. ovoga Zakona u roku do pet dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva te ga dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.
(5) Državljanin treće zemlje može započeti s dodatnim radom od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njezina isteka te policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 4. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje, prvom i drugom poslodavcu.
(6) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odbija rješenjem zahtjev za dodatni rad državljanina treće zemlje kod drugog poslodavca.
(7) Državljanin treće zemlje ili drugi poslodavac mogu odustati od zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.
(8) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(9) Državljanin treće zemlje koji ostane nezaposlen kod prvog poslodavca ili ne radi puno radno vrijeme od 40 sati tjedno ne smije nastaviti dodatno raditi kod drugog poslodavca te je dužan u roku iz članka 95. ovoga Zakona od nastanka okolnosti obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju i vratiti potvrdu iz stavka 5. ovoga članka.
(10) Policijska uprava odnosno policijska postaja obavijestit će drugog poslodavca o okolnostima iz stavka 9. ovoga članka.
(11) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 4. ovoga članka.
(12) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.
Primjeren smještaj za državljanina treće zemlje za izdavanje dozvole za boravak i rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
Članak 103.f
(1) Kada poslodavac osigurava smještaj ili je on posrednik u osiguravanju smještaja državljaninu treće zemlje za kojeg podnosi zahtjev za dozvolu za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona, takav osigurani smještaj mora biti primjeren.
(2) Pod osiguranim primjerenim smještajem smatra se smještaj koji državljaninu treće zemlje osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a o svakoj promjeni smještaja poslodavac iz stavka 1. ovoga članka obavještava policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od osam dana od dana promjene.
(3) Kada je poslodavac osigurao smještaj ili je on posrednik u osiguravanju smještaja:
1. od državljanina treće zemlje može se zahtijevati plaćanje najamnine čiji iznos nije previsok u usporedbi s njegovim netoprimicima od rada i u usporedbi s kvalitetom smještaja, a takva se najamnina ne smije automatski odbijati od plaće državljanina treće zemlje
2. poslodavac državljaninu treće zemlje dostavlja ugovor o najmu ili istovrijedan dokument u kojem su jasno navedeni uvjeti najma za smještaj
3. poslodavac osigurava da smještaj zadovoljava opće zdravstvene i sigurnosne norme koje su na snazi u Republici Hrvatskoj.
(4) Ministar unutarnjih poslova, uz prethodnu suglasnost ministara nadležnih za prostorno uređenje i graditeljstvo, rad i zdravstvo, pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona propisuje tehničke uvjete primjerenog smještaja, način plaćanja najamnine i dokumentaciju kojom se dokazuje primjeren smještaj iz stavka 2. ovoga članka.«.
Članak 40.
U članku 104. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Državljaninu treće zemlje može se odobriti dozvola za boravak i rad kao sezonskom radniku ako ispunjava uvjete iz članaka 59. i 97. ovoga Zakona, osim uvjeta primjerenog smještaja iz članka 103.f ovoga Zakona, koji uvjet mora biti ispunjen sukladno odredbama ovoga članka.«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, sezonskom radniku u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu do 90 dana nije potrebna provedba testa tržišta rada i mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a ako poslodavac u kontinuitetu zapošljava istog sezonskog radnika dulje od 90 dana, dužan je ishoditi dozvolu za boravak i rad iz stavka 5. ovoga članka.«.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Sezonski radnik može raditi na temelju dozvole za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana ili do devet mjeseci.«.
Stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Državljaninu treće zemlje koji dolazi raditi kao sezonski radnik do 90 dana dozvola za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana izdaje se kao potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona na temelju koje može početi raditi, a nije dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona.«.
U stavku 5. uvodna rečenica mijenja se i glasi:
»(5) Dozvola za boravak i rad za sezonski rad odobrit će se sezonskom radniku ako:«.
Na kraju točke 5. briše se točka i dodaje se točka 6. koja glasi:
»6. ima dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, koji nije potrebno priložiti ako nije prošlo duže od devet mjeseci od isteka važenja prethodno izdane dozvole za boravak i rad za sezonski rad.«.
U stavku 6. riječi: »regionalnim uredima ili područnim službama ili ispostavama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje« zamjenjuju se riječima: »područnim ustrojstvenim jedinicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje«.
Članak 41.
U članku 105. stavku 2. na kraju točke 2. briše se točka i dodaju se točke 3., 4. i 5. koje glase:
»3. ako je za poslodavca otvoren stečajni postupak ili postupak likvidacije sukladno propisu kojim se uređuje stečaj ili likvidacija ili poslodavac ne obavlja gospodarsku aktivnost
4. ako je poslodavac na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja
5. ako poslodavac ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, zaštitu na radu, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca.«.
Članak 42.
U članku 106. stavku 1. riječ: »šest« zamjenjuje se riječju: »devet«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Sezonskom radniku će se unutar roka od devet mjeseci godišnje, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 104. ovoga Zakona, jednom produljiti:
– važenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad kod istog poslodavca
– važenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad kod drugog poslodavca.«.
Stavak 6. mijenja se i glasi:
»(6) Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti o zahtjevu iz stavka 5. ovoga članka u roku od tri dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.«.
Iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:
»(8) Za državljanina treće zemlje može se podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad koja nije u svrhu sezonskog zapošljavanja prije isteka dozvole za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka, u kojem slučaju državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.«.
Članak 43.
U članku 107. stavku 1. na kraju točke 3. briše se točka i dodaje se točka 4. koja glasi:
»4. je priložena dokumentacija prijevarno stečena, krivotvorena ili protuzakonito promijenjena.«.
Članak 44.
U članku 110. u uvodnoj rečenici riječi: »područne službe odnosno ureda« brišu se.
U točki 4. riječi: »EU plave karte« zamjenjuju se riječima: »plave karte EU-a«.
U točki 25. riječi: »ministarstva nadležna za obrazovanje, znanost te volonterstvo« zamjenjuju se riječima: »ministarstva nadležna za obrazovanje, znanost, mlade te volonterstvo«.
Točka 27. mijenja se i glasi:
»27. osobama koje je imenovao strani naručitelj, a koje obavljaju poslove nadzora ili inspekcije:
a) remonta i izgradnje brodova na temelju ugovora o izvozu ili narudžbi stranog naručitelja
b) proizvodnje, montaže opreme, strojeva i drugih postrojenja na temelju ugovora o izvozu ili narudžbi stranog naručitelja u području brodogradnje«.
Na kraju točke 30. briše se točka i dodaju se točke 31. i 32. koje glase:
»31. državljaninu treće zemlje čiji poslodavac nema pravo poslovnog nastana u državi članici EGP-a te je poslodavac sukladno posebnom propisu kojim se uređuje javna nabava sklopio ugovor s naručiteljem iz Republike Hrvatske
32. državljaninu treće zemlje čiji poslodavac izvodi radove na obnovi zgrada oštećenih potresom u skladu sa zakonom kojim se uređuje obnova zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ili izvodi radove u sklopu projekata energetske i sveobuhvatne obnove zgrada sufinancirane sredstvima Europske unije i drugim javnim sredstvima.«.
Članak 45.
U članku 113. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:
»3. njegova mjesečna brutoplaća iznosi najmanje 1,5 prosječne mjesečne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku.«.
Stavak 5. mijenja se i glasi:
»(5) Državljanin treće zemlje koji u trgovačkom društvu ima vlasnički udio najmanje 51 % ili u obrtu u kojem ima vlasnički udio najmanje 51 % dužan je regulirati dozvolu za boravak i rad sukladno stavku 3. ovoga članka te mu se za isto ili različito trgovačko društvo ili obrt ne može izdati dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona.«.
Članak 46.
Naslov iznad članka 126. mijenja se i glasi: »Izdavanje »plave karte EU-a««.
Članak 126.mijenja se i glasi:
»(1) »Plava karta EU-a« za državljanina treće zemlje koji je visokokvalificirani radnik istodobno je odobrenje za privremeni boravak i rad na području Republike Hrvatske.
(2) Zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« može podnijeti visokokvalificiran državljanin treće zemlje:
– u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske
– u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravka, ako zakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a koji zahtjev će biti odbačen ako ga je podnio državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona.
(3) Zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« može podnijeti i poslodavac visokokvalificiranog državljanina treće zemlje u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema sjedištu poslodavca ili prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje, a koji će biti odbačen rješenjem ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona.
(4) Ako je zahtjev podnesen u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a visokokvalificiran državljanin treće zemlje u trenutku podnošenja zahtjeva zakonito boravi u Republici Hrvatskoj, može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(5) O zahtjevu za izdavanje »plave karte EU-a« odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a ako je usvojen zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a«, rješenje se donosi u obliku zabilješke u spis.
(6) Zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« može podnijeti i državljanin treće zemlje:
– koji ima odobrenu međunarodnu zaštitu
– član obitelji državljanina države članice EGP-a koji koristi slobodu kretanja kako je uređeno propisom kojim se uređuje status državljana država članova EGP-a i članova njihovih obitelji.
(7) Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, izdati »plavu kartu EU-a« državljaninu treće zemlje ako:
1. priloži valjanu putnu ispravu
2. uz zahtjev za izdavanje prve »plave karte EU-a« priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako se radi o nositelju »plave karte EU-a« koji se koristi dugoročnom mobilnošću iz članka 135.a ovoga Zakona
3. priloži ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika koji je zaključen s poslodavcem za razdoblje od najmanje šest mjeseci, a koji je ujedno i dokaz o zdravstvenom osiguranju
4. iznos bruto godišnje plaće koji proizlazi iz mjesečne ili godišnje plaće navedene u ugovoru o radu nije manji od 1,5 prosječne mjesečne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku
5. za obavljanje regulirane profesije koja je uključena u popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj priloži rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije sukladno posebnom propisu, a koji mora biti u vezi s poslom koji će se obavljati
6. za obavljanje neregulirane profesije priloži:
– dokaz o kvalifikaciji u visokom obrazovanju koji mora biti u vezi s poslom koji će se obavljati ili
– dokaz o stručnim vještinama visoke razine koji izdaje Povjerenstvo iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona, a koji mora biti u vezi s poslom koji će se obavljati
7. nema zapreka iz članka 127. stavka 1. ovoga Zakona.
(8) Iznimno od odredbe stavka 7. točke 4. ovoga članka, Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, izdati »plavu kartu EU-a« državljaninu treće zemlje ako iznos bruto godišnje plaće koji proizlazi iz mjesečne ili godišnje plaće navedene u ugovoru o radu nije manji od 80 % iznosa utvrđenog sukladno stavku 7. točki 4. ovoga članka, ako od dana stjecanja kvalifikacije u visokom obrazovanju za državljanina treće zemlje do podnošenja zahtjeva za »plavu kartu EU-a« nije prošlo dulje od tri godine.
(9) Prag plaće iz stavka 8. ovoga članka primijenit će se u slučaju produljenja »plave karte EU-a« ako razdoblje od tri godine od dana stjecanja kvalifikacija u visokom obrazovanju do podnošenja zahtjeva za produljenje »plave karte EU-a« nije isteklo ili ako razdoblje od 24 mjeseca od izdavanja prve »plave karte EU-a« nije isteklo.
(10) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(11) Ako je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje prema općem propisu o radu, u postupku izdavanja »plave karte EU-a« ne primjenjuje se članak 100. ovoga Zakona.«.
Članak 47.
Naslov iznad članka 127. mijenja se i glasi: »Odbijanje zahtjeva za izdavanje »plave karte EU-a««.
Članak 127. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, rješenjem odbiti zahtjev za odobrenje »plave karte EU-a« ako:
1. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 126. stavaka 7., 8. i 9. ovoga Zakona
2. su priloženi dokumenti stečeni prijevarom, krivotvoreni ili protuzakonito izmijenjeni
3. državljanin treće zemlje ima zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska
4. državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje
5. je glavna svrha osnivanja ili poslovanja poslodavca olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja
6. poslodavac ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, zaštitu na radu, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca
7. uvjeti iz ugovora o radu nisu u skladu s propisima Republike Hrvatske i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca
8. je za poslodavca otvoren stečajni postupak ili postupak likvidacije sukladno propisu kojim se uređuje stečaj ili likvidacija
9. poslodavac ne obavlja gospodarsku aktivnost u registriranoj djelatnosti
10. je poslodavac na popisu poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada ili ako je poslodavac pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja.
(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 48.
Naslov iznad članka 128. mijenja se i glasi: »Rok važenja »plave karte EU-a« i unos podataka u dozvolu boravka«.
Članak 128. mijenja se i gasi:
»(1) »Plava karta EU-a« izdaje se s rokom važenja od 48 mjeseci.
(2) Ako je ugovor o radu sklopljen za razdoblje kraće od 48 mjeseci, »plava karta EU-a« izdat će se za razdoblje trajanja ugovora o radu uvećano za dodatna tri mjeseca, ali ne dulje od 48 mjeseci.
(3) Ako je razdoblje valjanosti putne isprave kraće od razdoblja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, »plava karta EU-a« izdaje se na razdoblje valjanosti putne isprave.
(4) »Plava karta EU-a« izdaje se kao dozvola boravka iz članka 3. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona, u koju se u rubriku »vrsta dozvole« unose riječi: »plava karta EU-a«, a podaci o poslodavcu, zanimanju i radnom mjestu navode se u potvrdi iz stavka 5. ovoga članka odnosno potvrdi iz članka 129. stavaka 7. i 9. ovoga Zakona.
(5) Nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja državljaninu treće zemlje i poslodavcu izdaje potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, poslodavcu, roku važenja »plave karte EU-a«, radnom mjestu, zanimanju za koje se izdaje »plava karta EU-a« i zakonskoj odredbi na temelju koje je odobrena.
(6) Državljanin treće zemlje može započeti s radom:
– na temelju potvrde iz stavka 5. ovoga članka koja je uručena poslodavcu, dok državljanin treće zemlje ne podnese zahtjev iz podstavka 2. ovoga stavka, a najduže do roka iz članka 169. stavka 1. ovoga Zakona, ako je državljanin treće zemlje prijavljen na zdravstveno i mirovinsko osiguranje
– na temelju podnesenog zahtjeva za tehničku izradu biometrijske dozvole boravka iz stavka 4. ovoga članka, ako je državljanin treće zemlje prijavljen na zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
(7) U »plavu kartu EU-a« iz stavka 4. ovoga članka državljanina treće zemlje kojem je Republika Hrvatska odobrila međunarodnu zaštitu unijet će se napomena: »Međunarodna zaštita odobrena u Republici Hrvatskoj dana (datum)«, a u slučaju prestanka ili poništenja međunarodne zaštite državljaninu treće zemlje izdat će se nova »plava karta EU-a« koja neće sadržavati navedenu napomenu.
(8) Državljaninu treće zemlje kojem je izdana »plava karta EU-a«, a kojemu je druga država članica EGP-a odobrila međunarodnu zaštitu, u »plavu kartu EU-a« državljanina treće zemlje unijet će se napomena »Međunarodna zaštita odobrena u (država članica) dana (datum)«.
(9) Prije unošenja napomene iz stavka 8. ovoga članka u »plavu kartu EU-a« od druge države članice EGP-a zatražit će se informacija ima li državljanin treće zemlje još uvijek odobrenu međunarodnu zaštitu, a ako je međunarodna zaštita povučena pravomoćnom odlukom, ne unosi se napomena iz stavka 8. ovoga članka.
(10) Ministarstvo će na zahtjev druge države članice EGP-a bez odgode dostaviti podatak ima li državljanin treće zemlje odobrenu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a najkasnije u roku od mjesec dana od zaprimanja zahtjeva.
(11) Ako je nadležnost za međunarodnu zaštitu prešla u nadležnost Republike Hrvatske nakon što je državljaninu treće zemlje izdana dozvola boravka s napomenom iz stavka 8. ovoga članka, izmijenit će se napomena u »plavoj karti EU-a« u roku od tri mjeseca od dana prelaska nadležnosti tako da će se unijeti riječi: »odgovornost za međunarodnu zaštitu prenesena na Republiku Hrvatsku dana (datum)«.«.
Članak 49.
Naslov iznad članka 129. mijenja se i glasi: »Pristup zapošljavanju«.
Članak 129. mijenja se i glasi:
»(1) Nositelj »plave karte EU-a« ima pristup zapošljavanju kao visokokvalificirani radnik pod uvjetima predviđenim ovim člankom.
(2) Poslodavac nositelja »plave karte EU-a« može:
– zaposliti samo na onim visokokvalificiranim poslovima koji su navedeni u potvrdi iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona odnosno u potvrdi iz stavaka 7. i 9. ovoga članka, ako ovim člankom nije drukčije propisano
– u slučaju kratkoročne mobilnosti iz članka 135. ovoga Zakona koristiti se radom državljanina treće zemlje iz članka 135. stavka 1. ovoga Zakona samo za poslovne aktivnosti iz članka 135. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) Nositelj »plave karte EU-a« može:
– raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim visokokvalificiranim poslovima koji su navedeni u potvrdi iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona odnosno u potvrdi iz stavaka 7. i 9. ovoga članka, ako ovim člankom nije drukčije propisano
– raditi kod onoga poslodavca koji je naveden u potvrdi iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona ili s kojim je zasnovao radni odnos u slučaju iz stavaka 7. i 9. ovoga članka odnosno koji je naveden u potvrdi iz stavaka 7. i 9. ovoga članka, ako ovim člankom nije drukčije propisano
– u slučaju kratkoročne mobilnosti iz članka 135. ovoga Zakona obavljati samo poslovne aktivnosti iz članka 135. stavka 3. ovoga Zakona.
(4) Poslodavac je o promjenama koje utječu na ispunjenje uvjeta iz članka 126. stavaka 7. i 8. ovoga Zakona dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od pet radnih dana od nastupa tih okolnosti.
(5) Nositelj »plave karte EU-a« je o promjenama koje utječu na ispunjenje uvjeta iz članka 126. stavaka 7. i 8. ovoga Zakona dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od pet radnih dana od nastupa tih okolnosti.
(6) Nositelj »plave karte EU-a« može promijeniti poslodavca radi obavljanja visokokvalificiranih poslova koji su navedeni u potvrdi iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona te je u roku od pet radnih dana od sklapanja ugovora o radu dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni poslodavca i dostaviti novi ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranog radnika s novim poslodavcem sukladno članku 126. stavku 7. točkama 3. i 4. i stavku 8. ovoga Zakona, na temelju kojeg ugovora može početi raditi.
(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka »plava karta EU-a« iz članka 128. stavka 4. ovoga Zakona ostaje važiti do njezina isteka i nositelj »plave karte EU-a« može boraviti u Republici Hrvatskoj i raditi kod novog poslodavca na temelju te »plave karte EU-a«, a novom poslodavcu i nositelju »plave karte EU-a« prilikom dostave novog ugovora o radu iz stavka 6. ovoga članka izdat će se potvrda o zaprimljenoj obavijesti rada kod drugog poslodavca koja sadrži podatke iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona.
(8) Nositelj »plave karte EU-a« za vrijeme njezina važenja može biti nezaposlen višekratno ili jednokratno:
– do tri mjeseca, ako ima »plavu kartu EU-a« kraće od dvije godine
– do šest mjeseci, ako ima »plavu kartu EU-a« duže od dvije godine
– najdulje do 12 mjeseci zbog bolesti, invaliditeta ili korištenja mjera uređenim propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama.
(9) U slučaju nezaposlenosti iz stavka 8. ovoga članka nositelj »plave karte EU-a« može tražiti zaposlenje radi obavljanja visokokvalificiranih poslova koji su navedeni u potvrdi iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona te je dužan u roku od pet radnih dana od dana prestanka ugovora o radu odnosno od sklapanja novog ugovora o radu o tome obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju i dostaviti novi ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranog radnika s novim poslodavcem sukladno članku 126. stavku 7. točkama 3. i 4. i stavku 8. ovoga Zakona, na temelju kojeg može početi raditi, a novom poslodavcu i nositelju »plave karte EU-a« prilikom dostave novog ugovora o radu izdat će se potvrda o zaprimljenoj obavijesti rada kod drugog poslodavca koja sadrži podatke iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona.
(10) Nositelj »plave karte EU-a« može dodatno obavljati samostalnu ili profesionalnu djelatnost sukladno uvjetima propisanim posebnim propisima kojima se uređuje samostalna ili profesionalna djelatnost, bez ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada iz ovoga Zakona, o čemu je u roku od pet radnih dana od početka obavljanja navedene djelatnosti dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravka.
(11) Nositelj »plave karte EU-a« može dodatno obavljati samostalnu ili profesionalnu djelatnost iz stavka 10. ovoga članka kao supsidijarnu djelatnost, a sredstva ostvarena na temelju obavljanja tih djelatnosti ne ubrajaju se u brutoplaću iz članka 126. stavka 7. točke 4. i stavka 8. ovoga Zakona.
(12) Obavljanje samostalne ili profesionalne djelatnosti iz stavka 11. ovoga članka kao supsidijarne djelatnosti ne smatra se razdobljem zaposlenja u smislu visokokvalificiranog zapošljavanja niti utječe na razdoblja nezaposlenosti iz stavka 8. ovoga članka i članka 131. stavka 3. ovoga Zakona.«.
Članak 50.
Naslov iznad članka 130. mijenja se i glasi: »Produljenje »plave karte EU-a««.
Članak 130. mijenja se i glasi:
»(1) Zahtjev za produljenje »plave karte EU-a« podnosi poslodavac ili nositelj »plave karte EU« najkasnije 60 dana prije isteka važenja »plave karte EU-a« u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.
(2) Ako je usvojen zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a«, rješenje se donosi u obliku zabilješke u spis.
(3) Ako je zahtjev za produljenje »plave karte EU-a« podnesen prije njezina isteka, a valjanost »plave karte EU-a« istekne tijekom postupka produljenja, državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj kao nositelj »plave karte EU-a« i raditi do izvršnosti odluke o zahtjevu, ali bez prava na mobilnost u drugu državu članicu EGP-a iz članaka 135. i 135.a ovoga Zakona.
(4) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 51.
Naslov iznad članka 131. mijenja se i glasi: »Ukidanje »plave karte EU-a« i odbijanje produljenja »plave karte EU-a««.
Članak 131. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, rješenjem ukinuti odnosno odbiti produljenje »plave karte EU-a« ako:
1. nositelj »plave karte EU-a« više nema valjanu putnu ispravu, u koju će mu se svrhu prethodno odrediti rok unutar kojeg mora ishoditi i predočiti valjanu putnu ispravu
2. nositelj »plave karte EU-a« više nema ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika
3. nositelj »plave karte EU-a« više nema potrebne kvalifikacije iz članka 126. stavka 7. točaka 5. i 6. ovoga Zakona
4. plaća nositelja »plave karte EU-a« više ne ispunjava prag plaće utvrđen u skladu s člankom 126. stavkom 7. točkom 4. i stavkom 8. ovoga Zakona
5. nositelj »plave karte EU-a« predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje ili ima zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska
6. poslodavac ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, zaštitu na radu, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca
7. nisu ispunjeni uvjeti iz ugovora o radu u skladu s propisima Republike Hrvatske i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca
8. nositelj »plave karte EU-a« nema dovoljno sredstava za vlastito uzdržavanje i za uzdržavanje članova svoje obitelji bez korištenja sustava socijalne pomoći
9. svrha boravka nositelja »plave karte EU-a« ne odgovara svrhama za koje mu je boravak dopušten
10. su »plava karta EU-a« ili predočeni dokumenti stečeni prijevarom, krivotvoreni ili protuzakonito izmijenjeni
11. ako nositelj »plave karte EU-a« ne zadovoljava uvjete za mobilnost u drugoj državi članici EGP-a.
(2) Dostatnost sredstava u smislu stavka 1. točke 8. ovoga članka procjenjuje se s obzirom na vrstu i redovitost sredstava te broj članova obitelji nositelja »plave karte EU-a« te se pri procjeni uzimaju u obzir doprinosi članova obitelji dohotku kućanstva.
(3) Iako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka 2., 4. i 8. ovoga članka, »plava karta EU-a« neće se ukinuti odnosno neće se odbiti produljenje u slučaju nezaposlenosti nositelja »plave karte EU-a« ako:
– nositelj ima »plavu kartu EU-a« kraće od dvije godine, a ukupno je nezaposlen do tri mjeseca
– nositelj ima »plavu kartu EU-a« duže od dvije godine, a ukupno je nezaposlen do šest mjeseci.
(4) Iznimno od stavka 1. točaka 2. i 4. ovoga članka, »plava karta EU-a« neće se ukinuti odnosno neće se odbiti produljenje »plave karte EU-a« ako nositelj »plave karte EU-a« najdulje do 12 mjeseci nema ugovor o radu ili prag plaće zbog bolesti, invaliditeta ili korištenja mjera uređenih propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama.
(5) Ako su ispunjeni uvjeti za ukidanje ili odbijanje produljenja »plave karte EU-a« iz stavka 1. točaka 6. i 7. ovoga članka, Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, o tome obavijestiti nositelja »plave karte EU-a« i odrediti rok od najmanje tri mjeseca za traženje novog zaposlenja, a ako je nositelj »plave karte EU-a« zaposlen najmanje dvije godine, odredit će mu se rok od najmanje šest mjeseci.
(6) Ako se radi o dugoročnoj mobilnosti nositelja »plave karte EU-a« izdane u Republici Hrvatskoj u drugu državu članicu gdje i podnosi zahtjev za dugoročnu mobilnost, Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, ukinuti »plavu kartu EU-a« tek nakon što druga država članica EGP-a donese odluku o zahtjevu za dugoročnu mobilnost i ako su ispunjeni uvjeti za ukidanje »plave karte EU-a«, a iznimno, ako postoji osnova za ukidanje »plave karte EU-a« iz stavka 1. točaka 5. i 10. ovoga članka, »plava karta EU-a« ukinut će se bez obzira na postupak u drugoj državi članici EGP-a.
(7) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(8) U svrhu utvrđivanja vremena dopuštene nezaposlenosti iz stavka 3. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavit će podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje.«.
Članak 52.
Naslov iznad članka 132. mijenja se i glasi: »Prava nositelja »plave karte EU-a««.
Članak 132. mijenja se i glasi:
»(1) S nositeljima »plave karte EU-a« postupa se na jednak način kao i s državljanima Republike Hrvatske u pogledu:
1. uvjeta zapošljavanja, uključujući najnižu dob za zaposlenje i radne uvjete, uključujući plaću i prestanak ugovora o radu, radno vrijeme, odmore, dopuste, blagdane i neradne dane, kao i zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva na mjestu rada i zaštite prava iz radnog odnosa u skladu s općim propisom o radu
2. prava na sudjelovanje u štrajku i industrijskoj akciji, na slobodu sindikalnog organiziranja i članstva u sindikatu ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, kao i na prava i povlastice koje pružaju te organizacije, uključujući pravo na kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora
3. obrazovanja i strukovnog osposobljavanja
4. priznavanja diploma, potvrda i stručnih kvalifikacija sukladno propisu kojim se uređuje priznavanje inozemnih obrazovnih i stručnih kvalifikacija
5. grana socijalne sigurnosti, kako su određene u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004
6. pristupa robi i uslugama te ponudi robe i usluga namijenjenima javnosti, uključujući postupke za dobivanje smještaja, te informacijama i savjetodavnim uslugama koje pružaju uredi za zapošljavanje.
(2) Nositelji »plave karte EU-a« koji se sele u treću zemlju ili njihovi nadživjeli članovi obitelji koji borave u trećoj zemlji i koji ostvaruju prava na temelju nositelja »plave karte EU-a« dobivaju, na temelju starosti, invaliditeta i smrti, zakonske mirovine ostvarene na temelju prethodnog radnog staža nositelja »plave karte EU-a« stečenog u skladu sa zakonodavstvom iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 pod istim uvjetima i istim stopama kao i državljani Republike Hrvatske kada se presele u treću zemlju.
(3) Ovaj članak primjenjuje se na nositelja »plave karte EU-a« koji je korisnik međunarodne zaštite odobrene u drugoj državi članici EGP-a.
(4) Ovaj članak ne primjenjuje se na nositelja »plave karte EU-a« koji je korisnik prava na slobodno kretanje u skladu s pravom Unije u Republici Hrvatskoj.
(5) Prava iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju se sukladno propisima Republike Hrvatske kojima se uređuju pojedina područja iz stavka 1. ovoga članka.«.
Članak 53.
Naslov iznad članka 133. mijenja se i glasi: »Članovi obitelji, životni partner ili neformalni životni partner nositelja »plave karte EU-a««.
Članak 133. mijenja se i glasi:
»(1) U postupku odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s nositeljem »plave karte EU-a« na odgovarajući se način primjenjuju odredbe glave V. ovoga Zakona.
(2) Član obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni partner ili neformalni životni partner nositelja »plave karte EU-a« podnosi zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske ili policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta ili prema mjestu namjeravanog boravka državljanina treće zemlje, ako zakonito boravi u Republici Hrvatskoj.
(3) Član obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni partner ili neformalni životni partner državljanina treće zemlje koji podnosi zahtjev za »plavu kartu EU-a« može istodobno podnijeti zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva sukladno stavku 2. ovoga članka.
(4) Član obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni partner ili neformalni životni partner iz stavaka 2. i 3. ovoga članka koji podnese zahtjev policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(5) O podnesenom zahtjevu za odobrenje privremenog boravka iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a o uredno podnesenom zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je odlučiti istodobno sa zahtjevom za »plavu kartu EU-a«.
(6) Privremeni boravak članu obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životnom partneru ili neformalnom životnom partneru odobrit će se na vrijeme na koje je odobrena »plava karta EU-a« državljaninu treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji odnosno životnog partnerstva odnosno do isteka važenja putne isprave člana obitelji, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera, ako je kraće od vremena na koje je odobrena »plava karta EU-a«.
(7) Član obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni partner ili neformalni životni partner kojem je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s nositeljem »plave karte EU-a« može raditi u Republici Hrvatskoj sukladno odredbi članka 89. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te će se u dozvolu boravka unijeti napomena »član obitelji nositelja plave karte EU-a« odnosno »životno partnerstvo s nositeljem plave karte EU-a« i »rad bez dozvole za boravak i rad«.«.
Članak 54.
Iza članka 133. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 133.a i 133.b koji glase:
»Autonomni boravak člana obitelji, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera nositelja »plave karte EU-a«
Članak 133.a
(1) Državljaninu treće zemlje koji je imao odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od tri godine, kao bračni, izvanbračni, životni ili neformalni životni partner nositelja »plave karte EU-a«, kao i djetetu koje je postalo punoljetno može se odobriti autonomni boravak ako ispunjava uvjete iz članka 59. stavka 1. točaka 2. do 4. te točaka 6. i 7. ovoga Zakona.
(2) Za potrebe računanja neprekidnog trajanja privremenog boravka iz stavka 1. ovoga članka zbrajaju se razdoblja boravka na području država članica EGP-a gdje je osoba iz stavka 1. ovoga članka prije podnošenja zahtjeva imala odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od najmanje godine dana s nositeljem »plave karte EU-a«, a u Republici Hrvatskoj najmanje dvije godine neprekidnog boravka u svrhu spajanja obitelji ako je osoba iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona ili životnog partnerstva s nositeljem »plave karte EU-a«.
Iznimka od primjene odredbi o članovima obitelji, životnim partnerima ili neformalnim životnim partnerima nositelja »plave karte EU-a«
Članak 133.b
Odredbe članaka 133. i 133.a ovoga Zakona ne primjenjuju se na članove obitelji odnosno životne partnere ili neformalne životne partnere nositelja »plave karte EU-a« koji su korisnici prava na slobodno kretanje u Republici Hrvatskoj, kao ni na članove obitelji odnosno životne partnere ili neformalne životne partnere nositelja »plave karte EU-a« koji je korisnik međunarodne zaštite koju je odobrila Republika Hrvatska.«.
Članak 55.
Naslov iznad članka 134. mijenja se i glasi: »Dugotrajni boravak nositelja »plave karte EU-a« i boravak članova njegove obitelji«.
Članak 134. mijenja se i glasi:
»(1) U postupku odobrenja dugotrajnog boravka nositelja »plave karte EU-a« na odgovarajući se način primjenjuju odredbe glave VII. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na dugotrajni boravak.
(2) Državljanin treće zemlje u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravka i u trenutku odlučivanja o tom zahtjevu mora imati važeću »plavu kartu EU-a«.
(3) Iznimno od članka 150. stavka 1. ovoga Zakona, dugotrajni boravak može se odobriti nositelju »plave karte EU-a« koja je izdana na temelju članka 135.a ovoga Zakona i koji neposredno prije podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina zakonit boravak:
– na području drugih država članica EGP-a najmanje tri godine kao nositelj »plave karte EU-a«, nacionalne dozvole za boravak i rad druge države članice EGP-a za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika, odobrenja boravka u drugoj državi članici EGP-a kao istraživač ili student ili kao korisnik međunarodne zaštite u drugoj državi članici EGP-a i
– najmanje dvije godine neposredno prije podnošenja zahtjeva neprekidno je boravio kao nositelj »plave karte EU-a« u Republici Hrvatskoj.
(4) Nositelju »plave karte EU-a« iz stavka 3. ovoga članka koji je u drugoj državi članici EGP-a imao odobrenje za boravak u svrhu studiranja za odobrenje dugotrajnog boravka računa se samo polovica vremena provedenog na temelju odobrenja za boravak u drugoj državi članici EGP-a na temelju studiranja.
(5) Na neprekidnost boravka iz stavka 1. ovoga članka ne utječe izbivanje s područja Republike Hrvatske do 12 mjeseci uzastopno ili višekratno do 18 mjeseci, a na neprekidnost boravka iz stavka 3. ovoga članka ne utječe ukupno izbivanje s područja EGP-a odnosno Republike Hrvatske do 12 mjeseci uzastopno ili višekratno do 18 mjeseci.
(6) Nositelju »plave karte EU-a« kojem je odobren dugotrajni boravak u dozvolu boravka unijet će se napomena »bivši nositelj plave karte EU-a«.
(7) Državljanin treće zemlje kojem je odobren dugotrajni boravak i koji je nositelj dozvole boravka u koju je unesena napomena »bivši nositelj plave karte EU-a«, uz prava iz članka 159. ovoga Zakona, ima i prava iz članka 132. stavka 1. točke 6. i stavka 2. ovoga Zakona te prava na kratkoročnu mobilnost iz članka 135. ovoga Zakona.
(8) Na člana obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona te životnog ili neformalnog životnog partnera državljanina treće zemlje iz stavka 6. ovoga članka u postupku reguliranja privremenog boravka primjenjuje se:
– članak 133. ovoga Zakona ako obitelj ili životno ili neformalno životno partnerstvo još nije zasnovano ili nije bilo zasnovano u prvoj državi članici EGP-a
– članak 135.d ovoga Zakona ako je obitelj ili životno ili neformalno životno partnerstvo bilo zasnovano u prvoj državi članici EGP-a.
(9) Članu obitelji te životnom ili neformalnom životnom partneru iz stavka 8. ovoga članka može se odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s rokom važenja do najdulje 48 mjeseci odnosno do isteka važenja putne isprave člana obitelji, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera, ako je kraći od 48 mjeseci.
(10) Član obitelji te životni ili neformalni životni partner iz stavka 9. ovoga članka može regulirati dugotrajni boravak sukladno odredbama glave VII. ovoga Zakona te će mu se u dozvolu boravka unijeti napomena »član obitelji bivšeg nositelja plave karte EU-a« odnosno »životno partnerstvo s bivšim nositeljem plave karte EU-a«.
(11) Državljanin treće zemlje kojem je odobren dugotrajni boravak u drugoj državi članici EGP-a i koji je nositelj dozvole boravka u koju je unesena napomena »bivši nositelj plave karte EU-a«, a koji dolazi iz druge države članice EGP-a regulirat će privremeni boravak sukladno glavi VIII. ovoga Zakona.«.
Članak 56.
Iza članka 134. dodaju se naslov iznad članka i članak 134.a koji glase:
»Ukidanje dugotrajnog boravka »bivšeg nositelja plave karte EU-a« i člana njegove obitelji te životnog ili neformalnog životnog partnera
Članak 134.a
(1) Na postupak ukidanja dugotrajnog boravka bivšeg nositelja »plave karte EU-a« na odgovarajući se način primjenjuje članak 155. ovoga Zakona.
(2) Iznimno od članka 155. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, bivšem nositelju »plave karte EU-a« iz članka 134. stavka 6. ovoga Zakona i članu njegove obitelji, kao i životnom ili neformalnom životnom partneru iz članka 134. stavka 10. ovoga Zakona ukinut će se dugotrajni boravak ako su neprekidno boravili izvan područja EGP-a dulje od 24 mjeseca uzastopno.«.
Članak 57.
Naslov iznad članka 135. mijenja se i glasi: »Kratkoročna mobilnost«.
Članak 135. mijenja se i glasi:
»(1) Državljanin treće zemlje koji je nositelj valjane »plave karte EU-a« koju je izdala druga država članica EGP-a koja u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu može ući i obavljati poslovne aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka u Republici Hrvatskoj ili u drugim državama članicama u razdoblju do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana na temelju valjane »plave karte EU-a«, bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
(2) Državljanin treće zemlje koji je nositelj valjane »plave karte EU-a« koju je izdala druga država članica EGP-a koja ne primjenjuje u potpunosti schengensku pravnu stečevinu može ući i obavljati poslovne aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka u Republici Hrvatskoj ili u drugim državama članicama u razdoblju do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana na temelju valjane »plave karte EU-a« i valjane strane putne isprave, bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
(3) Obavljanjem poslovne aktivnosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka smatra se: prisustvovanje internim ili eksternim poslovnim sastancima, prisustvovanje i predavanje na konferencijama ili seminarima, poslovna pregovaranja, obavljanje prodajnih ili marketinških aktivnosti, istraživanje poslovnih mogućnosti ili pohađanje osposobljavanja i osposobljavanje, pod uvjetom da je privremena aktivnost izravno povezana s poslovnim interesima poslodavca i profesionalnim dužnostima nositelja »plave karte EU-a« koje se temelje na ugovoru o radu u prvoj državi članici EGP-a.
(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na državljanina treće zemlje kojem je druga država članica EGP-a odobrila dugotrajni boravak i koji je nositelj dozvole boravka koju je izdala druga država članica EGP-a i u koju je unesena napomena »bivši nositelj plave karte EU-a«, a koji dolazi iz druge države članice EGP-a u Republiku Hrvatsku radi obavljanja poslovnih aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Na državljane trećih zemalja iz stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka primjenjuje se prijava smještaja državljanina treće zemlje na kratkotrajnom boravku iz članka 177. ovoga Zakona.«.
Članak 58.
Iza članka 135. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 135.a, 135.b, 135.c, 135.d i 135.e koji glase:
»Dugoročna mobilnost nositelja »plave karte EU-a«
Članak 135.a
(1) Nositelj »plave karte EU-a« koju je izdala prva država članica EGP-a ima pravo ući u Republiku Hrvatsku nakon 12 mjeseci zakonitog boravka u prvoj državi članici EGP-a ako ima valjanu putnu ispravu te boraviti i raditi u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranog radnika pod uvjetima iz ovoga članka.
(2) Ako su nositelj »plave karte EU-a« i članovi njegove obitelji te životni ili neformalni životni partner drugi put iskoristili mogućnost dugoročne mobilnosti unutar država članica EGP-a, »prvom državom članicom« smatra se ona država članica EGP-a iz koje su se doselili, a »drugom državom članicom« smatra se Republika Hrvatska u kojoj je podnesen zahtjev iz stavka 5. ovoga članka odnosno iz članka 135.d ovoga Zakona.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nositelj »plave karte EU-a« može se u okviru druge mobilnosti preseliti u Republiku Hrvatsku nakon šest mjeseci zakonitog boravka u prvoj državi članici EGP-a u smislu stavka 2. ovoga članka u kojoj je imao izdanu »plavu kartu EU-a« na temelju dugoročne mobilnosti.
(4) Na nositelje »plave karte EU-a« izdane u prvoj državi članici EGP-a primjenjuje se prijava smještaja državljanina treće zemlje na kratkotrajnom boravku iz članka 177. ovoga Zakona.
(5) Zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« može podnijeti:
– nositelj »plave karte EU-a« izdane u prvoj državi članici EGP-a iz stavaka 1. i 3. ovoga članka u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske u prvoj državi članici EGP-a ili u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske koja nerezidentno pokriva prvu državu članicu EGP-a
– nositelj »plave karte EU-a« izdane u prvoj državi članici EGP-a iz stavaka 1. i 3. ovoga članka ili poslodavac u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji najkasnije mjesec dana nakon ulaska nositelja »plave karte EU-a« u Republiku Hrvatsku.
(6) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati »plavu kartu EU-a« državljaninu treće zemlje ako:
1. priloži valjanu putnu ispravu
2. priloži valjanu »plavu kartu EU-a« izdanu u prvoj državi članici EGP-a
3. priloži ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika koji je zaključen s poslodavcem za razdoblje od najmanje šest mjeseci, koji je ujedno i dokaz o zdravstvenom osiguranju
4. iznos bruto godišnje plaće koji proizlazi iz mjesečne ili godišnje plaće navedene u ugovoru o radu nije manji od 1,5 prosječne bruto godišnje plaće prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku
5. za obavljanje regulirane profesije koja je uključena u popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj priloži rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije sukladno posebnom propisu, a koji mora biti u vezi s poslom koji će se obavljati.
(7) Iznimno od odredbe stavka 6. točke 4. ovoga članka, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati »plavu kartu EU-a« državljaninu treće zemlje ako iznos bruto godišnje plaće koji proizlazi iz mjesečne ili godišnje plaće navedene u ugovoru radu nije manji od 80 % iznosa utvrđenog sukladno stavku 6. točki 4. ovoga članka, ako od dana stjecanja kvalifikacije u visokom obrazovanju za državljanina treće zemlje do podnošenja zahtjeva za »plavu kartu EU-a« nije prošlo dulje od tri godine.
(8) Prag plaće iz stavka 7. ovoga članka primijenit će se u slučaju produljenja »plave karte EU-a« ako razdoblje od tri godine od dana stjecanja kvalifikacija u visokom obrazovanju do podnošenja zahtjeva za produljenje »plave karte EU-a« nije isteklo ili ako razdoblje od 24 mjeseca nakon izdavanja prve »plave karte EU-a« nije isteklo.
(9) Za potrebe podnošenja zahtjeva za »plavu kartu EU-a« nositelj »plave karte EU-a« izdane u prvoj državi članici EGP-a uživa jednako postupanje kao i državljani Republike Hrvatske u pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija u skladu s primjenjivim pravom Unije i propisima Republike Hrvatske.
(10) Ako se zahtjev iz stavka 5. ovoga članka ne riješi u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, podnositelj zahtjeva može nastaviti boraviti u Republici Hrvatskoj i započeti raditi do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(11) Ako »plava karta EU-a« izdana u prvoj državi članici EGP-a istekne tijekom postupka o zahtjevu iz stavka 5. ovoga članka, podnositelj zahtjeva može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(12) Ako su ispunjeni uvjeti za mobilnost iz ovoga članka, primjenjuje se odredba članka 128. ovoga Zakona.
(13) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Odbacivanje i odbijanje dugoročne mobilnosti nositelja »plave karte EU-a«
Članak 135.b
(1) Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odbaciti zahtjev za »plavu kartu EU-a« iz članka 135.a stavka 5. ovoga Zakona ako ga je podnio nositelj »plave karte EU-a« izdane u prvoj državi članici EGP-a na temelju stručnih vještina visoke razine u zanimanju koje je navedeno u toj »plavoj karti EU-a«, pod rubrikom »napomene«, ako to zanimanje nije propisano člankom 3. točkom 19. ovoga Zakona.
(2) Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odbiti zahtjev za »plavu kartu EU-a« iz članka 135.a stavka 5. ovoga Zakona ako:
1. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 135.a stavaka 1., 3., 6. i 7. ovoga Zakona
2. su predočeni dokumenti stečeni prijevarom, krivotvoreni ili protuzakonito izmijenjeni
3. uvjeti iz ugovora o radu nisu u skladu s propisima Republike Hrvatske i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca ili
4. državljanin treće zemlje predstavlja prijetnju za javni poredak, javnu sigurnost ili javno zdravlje.
(3) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(4) Na državljanina treće zemlje i članove njegove obitelji u slučaju odbacivanja ili odbijanja zahtjeva primjenjuju se odredbe glave XI. ovoga Zakona.
Rokovi i obavijesti vezani za dugoročnu mobilnost nositelja »plave karte EU-a«
Članak 135.c
(1) O zahtjevu iz članka 135.a stavka 5. ovoga Zakona Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti i obavijestiti državljanina treće zemlje i poslodavca u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
(2) U iznimnim i opravdanim okolnostima povezanima sa složenošću zahtjeva rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti za 30 dana, o čemu policijska uprava odnosno policijska postaja obavještava podnositelja zahtjeva najkasnije 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
(3) O odluci iz stavka 1. ovoga članka obavještava se prva država članica EGP-a putem kontaktne točke iz članka 137. ovoga Zakona u roku iz stavka 1. ovoga članka odnosno u roku iz stavka 2. ovoga članka, a dodatno se navode razlozi u obavijesti u slučaju iz članka 135.b stavka 2. točaka 2. i 4. ovoga Zakona.
Boravak članova obitelji te životnih ili neformalnih životnih partnera u drugoj državi članici EGP-a
Članak 135.d
(1) Ako se nositelj »plave karte EU-a« koju je izdala prva država članica EGP-a seli u Republiku Hrvatsku u skladu s člankom 135.a ovoga Zakona, članovi obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona te životni ili neformalni životni partner imaju ga pravo pratiti ili mu se pridružiti pod uvjetima iz ovoga članka ako je obitelj, životno partnerstvo i neformalno životno partnerstvo nositelja »plave karte EU-a« već zasnovano u prvoj državi članici EGP-a.
(2) Ako je obitelj, životno partnerstvo ili neformalno životno partnerstvo nositelja »plave karte EU-a« već zasnovano u prvoj državi članici EGP-a, primjenjuje se članak 133. ovoga Zakona, uz iznimke iz stavaka 3. do 10. te stavaka 12. i 13. ovoga članka.
(3) Ako obitelj, životno partnerstvo ili neformalno životno partnerstvo nije već zasnovano u prvoj državi članici EGP-a, primjenjuje se članak 133. ovoga Zakona.
(4) Članovi obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona te životni ili neformalni životni partner nositelja »plave karte EU-a« izdane u prvoj državi članici EGP-a imaju pravo, na temelju valjanih boravišnih dozvola dobivenih u prvoj državi članici EGP-a u svojstvu članova obitelji, životnog partnera i neformalnog životnog partnera nositelja »plave karte EU-a« izdane u prvoj državi članici EGP-a i putne isprave ući i boraviti u Republici Hrvatskoj.
(5) Na člana obitelji, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se prijava smještaja državljanina treće zemlje na kratkotrajnom boravku iz članka 177. ovoga Zakona.
(6) Najkasnije mjesec dana nakon ulaska u Republiku Hrvatsku član obitelji, životni partner ili neformalni životni partner iz stavka 1. ovoga članka nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravka podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva te može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(7) Ako boravišna dozvola člana obitelji, životnog partnera i neformalnog životnog partnera iz stavka 1. ovoga članka koju je izdala prva država članica EGP-a istekne tijekom postupka ili više ne omogućava da zakonito boravi u Republici Hrvatskoj, član obitelji, životni partner ili neformalni životni partner može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(8) Članu obitelji, životnom partneru i neformalnom životnom partneru iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva ako:
1. priloži valjanu boravišnu dozvolu izdanu u prvoj državi članici EGP-a i valjanu putnu ispravu ili njihove ovjerene preslike
2. priloži dokaz o zdravstvenom osiguranju
3. priloži dokaz da su u prvoj državi članici EGP-a boravili kao članovi obitelji, životni partner ili neformalni životni partner nositelja »plave karte EU-a« izdane u drugoj državi članici EGP-a
4. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska
5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje
6. je odobrena »plava karta EU-a« iz članka 135.a ovoga Zakona.
(9) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odobrava privremeni boravak članu obitelji odnosno privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva životnom i neformalnom životnom partneru iz stavka 1. ovoga članka najkasnije 30 dana od datuma podnošenja urednog zahtjeva ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovom članku, a u opravdanim okolnostima povezanima sa složenošću zahtjeva rok se može produljiti za najviše 30 dana.
(10) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odobrava privremeni boravak članu obitelji odnosno privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva životnom i neformalnom životnom partneru iz stavka 1. ovoga članka istodobno kada i »plavu kartu EU-a« iz članka 135.a ovoga Zakona, ako su ispunjeni uvjeti iz ovoga članka i zahtjevi su podneseni istodobno.
(11) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(12) Ovaj članak primjenjuje se na članove obitelji, životnog partnera i neformalnog životnog partnera nositelja »plave karte EU-a« koji je korisnik međunarodne zaštite samo ako se nositelj »plave karte EU-a« preseli u Republiku Hrvatsku, a Republika Hrvatska nije država članica EGP-a koja mu je odobrila međunarodnu zaštitu.
(13) Ovaj članak ne primjenjuje se na članove obitelji, životnog partnera i neformalnog životnog partnera nositelja »plave karte EU-a« koji je ujedno i korisnik prava na slobodno kretanje u skladu s pravom Unije u Republici Hrvatskoj.
Jamstva i sankcije u slučaju mobilnosti
Članak 135.e
(1) Republika Hrvatska će, na zahtjev druge države članice EGP-a, bez odgađanja i formalnosti dopustiti ponovni ulazak državljaninu treće zemlje kojem je u Republici Hrvatskoj odobrena »plava karta EU-a« i članovima njegove obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona te životnom ili neformalnom životnom partneru:
– ako mu je u drugoj državi članici EGP-a odbijen zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« u slučaju dugoročne mobilnosti, a »plava karta EU-a« izdana u Republici Hrvatskoj je važeća
– ako mu je u drugoj državi članici EGP-a odbijen zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« u slučaju dugoročne mobilnosti, a »plava karta EU-a« izdana u Republici Hrvatskoj je istekla ili je ukinuta tijekom rješavanja zahtjeva za mobilnost.
(2) Ako Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje ukine ili odbije produljiti »plavu kartu EU-a« izdanu na temelju članka 135.a ovoga Zakona koja sadrži napomenu iz članka 128. stavka 8. ovoga Zakona i odluči primijeniti mjere za osiguranje povratka iz glave XI. ovoga Zakona, od države članice EGP-a navedene u toj napomeni traži se potvrda je li taj državljanin treće zemlje još uvijek korisnik međunarodne zaštite u toj državi članici EGP-a.
(3) Ako je državljanin treće zemlje i dalje korisnik međunarodne zaštite u državi članici EGP-a navedenoj u napomeni, na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 200. stavaka 1. i 4. ovoga Zakona.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, na državljanina treće zemlje koji je i dalje korisnik međunarodne zaštite u državi članici EGP-a navedenoj u napomeni, a koji predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili je pravomoćno osuđen za teško kazneno djelo zbog kojeg predstavlja opasnost za javni poredak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita mogu se primijeniti druge mjere za osiguranje povratka u zemlju koja nije država članica EGP-a koja je odobrila međunarodnu zaštitu, u skladu s međunarodnim obvezama, ako u toj zemlji ne bi bilo narušeno načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non refoulement), sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.
(5) Ministarstvo će na zahtjev druge države članice EGP-a dostaviti podatak ima li državljanin treće zemlje međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva.
(6) Republika Hrvatska će bez odgađanja i formalnosti dopustiti ponovni ulazak državljaninu treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka kojem je u Republici Hrvatskoj odobrena međunarodna zaštita, kao i članovima njegove obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona te životnom ili neformalnom životnom partneru ako je mjere za osiguranje povratka izrekla druga država članica EGP-a.«.
Članak 59.
Naslov iznad članka 136. mijenja se i glasi: »Povjerenstvo za vrednovanje znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom za izdavanje »plave karte EU-a««.
Članak 136. mijenja se i glasi:
»(1) Vrednovanje znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom u zanimanjima za koja se znanja, vještine i kompetencije potvrđene određenim brojem godina relevantnog stručnog iskustva smatraju jednakovrijednima znanju, vještinama i kompetencijama stečenim na razini visokog obrazovanja provodi povjerenstvo.
(2) Zanimanja za koja se znanja, vještine i kompetencije potvrđene određenim brojem godina relevantnog stručnog iskustva smatraju jednakovrijednima znanju, vještinama i kompetencijama stečenim na razini visokog obrazovanja su:
1. direktori/direktorice u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija
2. stručnjaci/stručnjakinje za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju.
(3) Za zanimanja iz stavka 2. ovoga članka potrebno je steći najmanje tri godine relevantnog stručnog iskustva u posljednjih sedam godina prije podnošenja zahtjeva za »plavu kartu EU-a«.
(4) Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka čine tri člana koje odlukom imenuje ministar nadležan za rad, i to:
1. jednog člana na prijedlog ministarstva nadležnog za obrazovanje kao predstavnika akademske zajednice iz sektora informacijsko-komunikacijske tehnologije
2. jednog člana na prijedlog Hrvatske udruge poslodavaca i
3. jednog člana na prijedlog Hrvatske gospodarske komore.
(5) Trošak postupka vrednovanja znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom za zanimanja iz stavka 2. ovoga članka snosi poslodavac odnosno državljanin treće zemlje.
(6) Dokazom o stručnim vještinama visoke razine, a koji se prilaže uz zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« iz članka 126. stavka 7. točke 6. podstavka 2. ovoga Zakona smatra se mišljenje koje izdaje povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka.
(7) Ministar nadležan za rad pravilnikom će urediti rad povjerenstva, dokaze na temelju kojih se vrednuju znanja, vještine i kompetencije stečene radnim iskustvom, kao i načine vrednovanja.«.
Članak 60.
Naslov iznad članka 137. mijenja se i glasi: »Imenovanje kontaktne točke, dostava statističkih podataka, pristup informacijama i praćenje«.
Članak 137. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo je kontaktna točka za primanje i prosljeđivanje informacija elektroničkim putem potrebnih za provedbu članka o dugotrajnom boravku nositelja »plave karte EU-a«, kratkoročnoj i dugoročnoj mobilnosti nositelja »plave karte EU-a« i obavijesti Komisiji iz stavka 6. ovoga članka koja će surađivati u pogledu mehanizama vrednovanja s dionicima u sektorima obrazovanja, osposobljavanja, zapošljavanja i mladih te u drugim relevantnim područjima politike potrebnima za provedbu članka 126. stavka 7. točke 6. ovoga Zakona.
(2) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji statističke podatke o broju državljana trećih zemalja kojima je izdana »plava karta EU-a« i onima čiji su zahtjevi odbijeni tijekom prethodne kalendarske godine, kao i statističke podatke o broju državljana trećih zemalja kojima je tijekom prethodne kalendarske godine »plava karta EU-a« produljena ili ukinuta.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka raščlanjuju se prema:
– državljanstvu, trajanju valjanosti dozvola
– spolu i dobi te zanimanju
– radi li se o korisnicima međunarodne zaštite, korisnicima prava na slobodno kretanje i onima koji su stekli status osobe s dugotrajnim boravkom u EU-u u Republici Hrvatskoj kao nositelji »plave karte EU-a«.
(4) Podaci o prihvaćenim članovima obitelji te životnim ili neformalnim životnim partnerima priopćuju se na način kao u stavku 3. ovoga članka, osim podataka o njihovu zanimanju.
(5) Za nositelje »plave karte EU-a« i članove njihovih obitelji te životne ili neformalne životne partnere kojima su izdane dozvole boravka na temelju dugoročne mobilnosti u skladu s člancima 135.a i 135.d ovoga Zakona u dostavljenim informacijama navodi se država članica EGP-a prethodnog boravka.
(6) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji informacije jednom godišnje ili kada se informacija promijeni:
1. o čimbeniku koji je utvrđen za određivanje godišnjeg praga plaće iz članka 126. stavka 7. točke 4. i stavka 8. ovoga Zakona i nominalne iznose koji iz njega proizlaze
2. o popisu dopuštenih poslovnih aktivnosti navedenim u članku 135. stavku 4. ovoga Zakona.
(7) Na mrežnim stranicama Ministarstva objavljuju se informacije o dokumentaciji potrebnoj za podnošenje zahtjeva, kao i informacije o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev za »plavu kartu EU-a« i članova njihovih obitelji te životnih ili neformalnih životnih partnera, uključujući njihova prava, obveze i postupovna jamstva, informacije o uvjetima ulaska i boravka nositelja »plave karte EU-a« i članova njihovih obitelji te životnih ili neformalnih životnih partnera u slučaju mobilnosti, poslovnim aktivnostima koje mogu obavljati na temelju kratkoročne mobilnosti, kao i informacije o pragu plaće te upravnim pristojbama i cijeni izrade dozvole boravka.«.
Članak 61.
U članku 138. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: »te točaka 9. i 12.« zamjenjuju se riječima: »te točaka 9., 12. i 16.«.
Članak 62.
U članku 139. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može državljaninu treće zemlje koji boravi na kratkotrajnom boravku izdati potvrdu o prijavi rada radi izvršenja ugovorenih poslova čije izvršenje traje kraće vrijeme na području Republike Hrvatske.«.
Članak 63.
Članak 150. mijenja se i glasi:
»(1) Dugotrajni boravak može se odobriti državljaninu treće zemlje koji neposredno prije podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu.
(2) Dugotrajni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje koji u razdoblju od pet godina iz stavka 1. ovoga članka nije izbivao iz Republike Hrvatske višekratno duže od deset mjeseci ukupno ili jednokratno duže od šest mjeseci.
(3) Izbivanja do tri dana višekratno ili jednokratno u kalendarskom mjesecu ne utječu na razdoblje izbivanja iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dugotrajni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje koji u razdoblju od pet godina iz stavka 1. ovoga članka nije izbivao iz Republike Hrvatske višekratno duže od 18 mjeseci ukupno ili jednokratno duže od 12 mjeseci:
– koji je član obitelji službenika tijela državne uprave Republike Hrvatske koji službenik je u okviru obavljanja svoje dužnosti prema posebnim propisima upućen na rad u inozemstvo u diplomatsku misiju odnosno konzularni ured Republike Hrvatske, međunarodne organizacije ili asocijacije kojih je Republika Hrvatska stalna članica
– koji je upućen u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju
– koji radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti boravi u inozemstvu, kao što su poslovi pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu.
(5) U trenutku odlučivanja o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravka državljanin treće zemlje mora imati odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
(6) Državljaninu treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka dugotrajni boravak neće se odobriti ako mu je poništen azil ili supsidijarna zaštita.
(7) Na nositelja »plave karte EU-a« prilikom odobrenja dugotrajnog boravka primjenjuje se članak 134. ovoga Zakona.
(8) Ministar pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona propisuje tehničke uvjete izdavanja dozvole boravka državljanima trećih zemalja iz stavka 1. ovoga članka i dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu.«.
Članak 64.
U članku 151. stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Iznimno od stavka 1. točke 9. ovoga članka, u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka uračunat će se vrijeme koje je proveo u Republici Hrvatskoj, na temelju odobrenog privremenog boravka u druge svrhe ako se radi o državljaninu treće zemlje:
– iz članka 57. stavka 6. podstavka 1. ovoga Zakona
– iz članka 76. ovoga Zakona
– iz članka 161. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.«.
Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:
»(5) Državljaninu treće zemlje kojem je odobrena privremena zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona uračunat će se vrijeme odobrene privremene zaštite u Republici Hrvatskoj, ako državljanin treće zemlje u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravka ima odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu.«.
Članak 65.
U članku 155. stavku 1. na kraju točke 7. briše se točka i dodaje se točka 8. koja glasi:
»8. bivši nositelj »plave karte EU-a« i član njegove obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona te životni ili neformalni životni partner koji su stekli dugotrajni boravak neprekidno borave izvan područja EGP-a dulje od 24 uzastopna mjeseca.«.
Članak 66.
Članak 156. mijenja se i glasi:
»(1) Stalni boravak može se odobriti državljaninu treće zemlje koji je:
1. član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji neposredno prije podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom ili autonomni boravak
2. neposredno prije podnošenja zahtjeva imao neprekidno tri godine odobren privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva uz potvrdu ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo
3. neposredno prije podnošenja zahtjeva imao neprekidno tri godine odobren privremeni boravak, a u statusu izbjeglice bio je najmanje deset godina, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje
4. maloljetno dijete koje neposredno prije podnošenja zahtjeva za stalni boravak ima neprekidno tri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, a jedan od roditelja ima hrvatsko državljanstvo, odobren stalni ili dugotrajni boravak
5. neposredno prije podnošenja zahtjeva imao pet godina neprekidno odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, od čega najmanje tri godine u svrhu studiranja na visokom učilištu, na prijediplomskoj, diplomskoj ili poslijediplomskoj razini, priloži dokaz o stečenoj kvalifikaciji razine visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj i zaposlen je u Republici Hrvatskoj
6. imao prebivalište u Republici Hrvatskoj na dan 8. listopada 1991. te je korisnik programa povratka ili obnove ili stambenog zbrinjavanja, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje i za kojeg je utvrđeno da se vratio s namjerom da trajno živi u Republici Hrvatskoj, uz obvezu da priloži dokaz o nekažnjavanju iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku
7. maloljetno dijete koje živi u Republici Hrvatskoj:
a) čiji jedan od roditelja, u trenutku rođenja djeteta, ima hrvatsko državljanstvo, odobren stalni ili dugotrajni boravak uz suglasnost drugog roditelja
b) čiji jedan roditelj, u trenutku rođenja djeteta, ima hrvatsko državljanstvo, odobren stalni ili dugotrajni boravak u Republici Hrvatskoj, a drugi je roditelj nepoznat, umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi ili potpuno odnosno djelomično lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb
8. rođen u Republici Hrvatskoj i od rođenja živi na području Republike Hrvatske, ali zbog opravdanih razloga na koje nije mogao utjecati nije imao reguliran boravak
9. veći dio života živio i nastavlja živjeti u Republici Hrvatskoj, a imao je najmanje pet godina odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga.
(2) Stalni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 5. ovoga članka koji nije izbivao iz Republike Hrvatske višekratno dulje od osam mjeseci ukupno ili jednokratno dulje od četiri mjeseca.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, stalni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje iz stavka 1. točke 1. ovoga članka koji nije izbivao iz Republike Hrvatske višekratno duže od 24 mjeseca ukupno ili jednokratno duže od 12 mjeseci:
– koji je upućen na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju
– koji radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti boravi u inozemstvu, kao što su poslovi pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu.
(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, stalni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje iz stavka 1. točke 1. ovoga članka ako je državljanin treće zemlje član obitelji službenika tijela državne uprave Republike Hrvatske koji službenik je u okviru obavljanja svoje dužnosti prema posebnim propisima upućen na rad u inozemstvo u diplomatsku misiju odnosno konzularni ured Republike Hrvatske, međunarodne organizacije ili asocijacije kojih je Republika Hrvatska stalna članica.
(5) U trenutku odlučivanja o zahtjevu za odobrenje stalnog boravka državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 5. te točke 9. ovoga članka mora imati odobren privremeni boravak, a državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 6. do 8. ovoga članka može ostati u Republici Hrvatskoj do dana izvršnosti odluke o zahtjevu.
(6) Ministar pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona propisuje tehničke uvjete izdavanja dozvole boravka državljanima trećih zemalja iz stavka 1. ovoga članka i dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu.«.
Članak 67.
U članku 177. iza stavka 10. dodaje se novi stavak 11. koji glasi:
»(11) Prijava smještaja državljanina treće zemlje iz članka 55. stavka 3. ovoga Zakona provodi se sukladno odredbama ovoga članka, računajući od dana isteka važenja privremenog boravka.«.
Dosadašnji stavak 11. postaje stavak 12.
Članak 68.
Članak 178. mijenja se i glasi:
»(1) Državljanin treće zemlje na privremenom boravku dužan je prijaviti boravište i adresu stanovanja te promjenu boravišta i adrese stanovanja u roku od tri dana od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja.
(2) Državljanin treće zemlje na dugotrajnom ili stalnom boravku dužan je prijaviti prebivalište, boravište i adresu stanovanja te promjenu prebivališta, boravišta i adrese stanovanja u roku od 15 dana od dana promjene.
(3) Ako je državljanin treće zemlje odlukom poslodavca upućen na rad izvan mjesta boravišta odnosno prebivališta u Republici Hrvatskoj, državljanin treće zemlje ili poslodavac dužan je izvršiti obvezu iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Državljanin treće zemlje iz stavka 3. ovoga članka koji izbiva manje od 180 dana neprekidno s boravišta odnosno prebivališta navedenog u biometrijskoj dozvoli boravka nije dužan izvršiti zamjenu biometrijske dozvole boravka iz članka 171. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.
(5) Poslodavac je dužan u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
(6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj i ima prebivalište u susjednoj zemlji iz koje svakodnevno dolazi na rad u Republiku Hrvatsku i vraća se u matičnu državu nije dužan izvršiti prijavu boravišta i adrese stanovanja u Republici Hrvatskoj niti mu se u biometrijskoj dozvoli boravka upisuje taj podatak.
(7) Za državljanina treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno člancima 97. i 104. ovoga Zakona neće se izvršiti prijava boravišta ako je na adresi na kojoj se želi izvršiti prijava boravišta prijavljen veći broj osoba u odnosu na stambenu površinu smještajne jedinice propisane pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona.«.
Članak 69.
U članku 179. iza stavka 3. dodaju se stavci 4., 5. i 6. koji glase:
»(4) Ministarstvo će putem policijske uprave odnosno policijske postaje na čijem području državljanin treće zemlje ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta ako se terenskom provjerom utvrdi da državljanin treće zemlje stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviješteno od tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba, uz terensku provjeru.
(5) Državljaninu treće zemlje dugotrajni ili stalni boravak ne ukida se donošenjem rješenja iz stavka 4. ovoga članka, već ispunjenjem uvjeta iz članka 155. ili članka 158. ovoga Zakona.
(6) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 70.
U članku 183. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:
»4. nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 6., članka 62. stavka 2., članka 90. stavka 5., članka 92. stavaka 5. i 6., članka 103.b stavka 2., članka 106. stavaka 3., 4. i 8., članka 126. stavka 4., članka 130. stavka 3., članka 133. stavka 4., članka 135.a stavaka 10. i 11., članka 135.d stavaka 6. i 7., članka 156. stavka 5. u dijelu koji se odnosi na osobe iz stavka 1. točaka 6., 7. i 8. toga članka i članka 160. stavka 3. ovoga Zakona«.
Članak 71.
U članku 184. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.«.
Članak 72.
U članku 187. iza stavka 2. dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:
»(3) Ako su u tužbi koja je podnesena upravnom sudu protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka navedeni razlozi iz članka 207. stavka 1. ovoga Zakona, tužba odgađa izvršenje rješenja.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako je odlukom suda već utvrđeno da ne postoje razlozi iz članka 207. stavka 1. ovoga Zakona, tužba protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.«.
Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 5. i 6.
Članak 73.
U članku 192. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.«.
Članak 74.
U članku 193. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:
»(2) Ako su u tužbi protiv rješenja o protjerivanju navedeni razlozi iz članka 207. stavka 1. ovoga Zakona, tužba odgađa izvršenje rješenja.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako je odlukom suda već utvrđeno da ne postoje razlozi iz članka 207. stavka 1. ovoga Zakona, tužba protiv rješenja o protjerivanju ne odgađa izvršenje rješenja.«.
Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 4., 5. i 6.
U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 7., riječi: »stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »stavka 6.«.
Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 8. i 9.
Članak 75.
U članku 203. stavku 8. riječi: »stavaka 6. i 7.« zamjenjuju se riječima: »stavaka 4. i 5.«.
Iza stavka 11. dodaje se stavak 12. koji glasi:
»(12) Pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona ministar propisuje način postupanja u slučaju transfera u drugu državu članicu osoba uhićenih u pograničnim područjima unutarnjih granica te izgled i sadržaj obrasca za transfer osoba uhićenih u pograničnim područjima unutarnjih granica sukladno Uredbi (EU) 2024/1717.«.
Članak 76.
U članku 211. stavku 2. riječi: »okolnosti nezakonitog prelaska vanjske granice« zamjenjuju se riječima: »okolnosti nezakonitog prelaska državne granice«.
U stavku 5. riječi: »centar za socijalnu skrb« zamjenjuju se riječima: »mjesno nadležna područna jedinica Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb«.
Članak 77.
U članku 212. iza stavka 2. dodaju se novi stavak 3. i stavak 4. koji glase:
»(3) U smislu stavka 2. ovoga članka smatra se da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja.
(4) U smislu stavka 2. ovoga članka smatra se da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. ovoga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja.«.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 5.
Članak 78.
U članku 239. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona koje se odnose na rad državljana trećih zemalja, uvjete rada i prava upućenih radnika obavljaju inspektori i državni službenici nadležnih tijela državne uprave, svaki u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima, a inspekcijski nadzor nad smještajem sezonskih radnika iz članka 104. ovoga Zakona i smještajem državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona obavljaju inspektori tijela državne uprave nadležnog za inspekcijske poslove rada stranaca i upućenih radnika.«.
U stavku 4. riječi: »i članka 129. stavka 2.« brišu se.
Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:
»(5) Tijelo državne uprave nadležno za inspekcijske poslove kontaktna je točka za prosljeđivanje podataka Komisiji o provedenim inspekcijama radi kontrole zapošljavanja državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, a što uključuje i podatke o broju i rezultatima tih inspekcija te poduzetih mjera iz članka 240. ovoga Zakona prema poslodavcima koji krše obveze iz članka 88. ovoga Zakona.«.
Članak 79.
U članku 240. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor tijela iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona usmenim će rješenjem u zapisniku, u trajanju od 30 dana, zabraniti poslodavcu – pravnoj osobi ili poslodavcu – fizičkoj osobi obavljanje djelatnosti odnosno državljaninu treće zemlje pružanje usluga za inozemnog poslodavca u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru, a poslodavcu – pravnoj osobi ili poslodavcu – fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za digitalnu radnu platformu obavljanje te djelatnosti, ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama ovoga Zakona kojima je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.«.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka neće se izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti ako poslodavac odnosno državljanin treće zemlje pružatelj usluga za inozemnog poslodavca kojem je mjera izrečena u roku od tri dana od dana izricanja mjere nadležnom inspektoru iz stavka 1. ovoga članka dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa u iznosu od 3981,68 eura, za svakog državljanina treće zemlje, u korist državnog proračuna.«.
U stavku 5. riječi: »i članka 129. stavka 2.« brišu se.
Iza stavka 5. dodaju se stavci 6. i 7. koji glase:
»(6) Žalba protiv rješenja iz stavaka 1. i 3. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
(7) Pravna ili fizička osoba na koju se odnosi usmeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka može pisanim putem za vrijeme trajanja mjere pečaćenja poslovnih prostorija zatražiti da se zapečaćene prostorije privremeno otpečate i u nazočnosti inspektora odmah izuzeti pokvarljive namirnice te poduzeti druge sigurnosne mjere radi sprječavanja štete.«.
Članak 80.
Članak 241. briše se.
Članak 81.
U članku 243. stavku 1. na kraju točke 10. briše se točka i dodaje se točka 11. koja glasi:
»11. državljanima trećih zemalja kojima je izdana potvrda o prijavi rada.«.
Članak 82.
Članak 245. mijenja se i glasi:
»(1) Osobni podaci sadržani u zbirkama podataka iz članaka 243. i 244. ovoga Zakona prikupljaju se, pohranjuju i obrađuju sukladno propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.
(2) Zakonitost prikupljanja, pohrane, obrade, pristupa i prijenosa trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama osobnih podataka iz stavka 1. ovoga članka nadzire Agencija za zaštitu osobnih podataka (u daljnjem tekstu: Agencija).
(3) Agencija neovisno prati zakonitost obrade osobnih podataka na temelju ovoga Zakona, Uredbe EU 2017/2226, uključujući njihov prijenos u EES i iz EES-a, i Uredbe EU 2018/1240, uključujući njihov prijenos u sustav ETIAS i iz sustava ETIAS.
(4) Ako se obradom osobnih podataka krše odredbe ovoga Zakona te uredbi EU 2017/2226 i EU 2018/1240, Agencija može Ministarstvu izreći sljedeće korektivne mjere:
1. izdati upozorenja o tome da bi namjeravani postupci obrade mogli prouzročiti kršenje odredbi ovoga Zakona te uredbi EU 2017/2226 i EU 2018/1240
2. izdati službene opomene Ministarstvu ako se postupcima obrade krše odredbe ovoga Zakona te uredbi EU 2017/2226 i EU 2018/1240
3. narediti Ministarstvu da poštuje zahtjeve ispitanika za ostvarivanje njegovih prava u skladu s odredbama uredbi EU 2017/2226 i EU 2018/1240 i propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka
4. narediti Ministarstvu da postupke obrade uskladi s odredbama ovoga Zakona, uredbi EU 2017/2226 i EU 2018/1240 i propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka, prema potrebi na točno određen način i u točno zadanom roku
5. privremeno ili konačno ograničiti ili zabraniti obradu
6. narediti ispravljanje ili brisanje osobnih podataka ili ograničavanje obrade
7. narediti suspenziju protoka podataka trećim zemljama, međunarodnim organizacijama i privatnim osobama.
(5) O izrečenim mjerama iz stavka 4. točaka 2. – 7. ovoga članka Agencija donosi rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 83.
Naziv poglavlja XVI., naslov iznad članka 246. i članak 246. brišu se.
Članak 84.
Članak 247. mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac – pravna osoba koja zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj (članak 88. stavak 5.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac – pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili se koristi njegovim radom:
1. ako državljanin treće zemlje:
– nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno započne s radom suprotno stavku 5. toga članka (članak 88. stavak 1. podstavak 1.)
– nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona (članak 88. stavak 1. podstavak 2.)
– nema potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana (članak 88. stavak 1. podstavak 3.)
– nema potvrdu o prijavi rada (članak 88. stavak 1. podstavak 4.)
2. ako državljanina treće zemlje zapošljava ili se koristi njegovim radom:
– na onim poslovima koji nisu navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 6. podstavak 1.)
– na onim poslovima za koje nije dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 6. podstavak 2.)
– na onim poslovima koji nisu navedeni u potvrdi o prijavi rada (članak 88. stavak 6. podstavak 3.)
3. a poslodavac:
– nije naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 6. podstavak 1.)
– nema pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno nije naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 6. podstavak 2.)
– nije naveden u potvrdi o prijavi rada (članak 88. stavak 6. podstavak 3.).
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 eura kaznit će se poslodavac – pravna osoba ako ne pruži sve podatke ili ne omogući pristup u zatvorene ili ograđene prostorije i poslovne prostore (članak 242.).
(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 do 6000,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(5) Za prekršaje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 6000,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(6) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se korisnik – pravna osoba koja se koristi radom državljanina treće zemlje:
1. ako državljanin treće zemlje:
– nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno započne s radom suprotno stavku 5. toga članka (članak 88. stavak 7. podstavak 1.)
– nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona (članak 88. stavak 7. podstavak 2.)
– nema potvrdu iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana (članak 88. stavak 7. podstavak 3.)
2. ako se koristi radom državljanina treće zemlje:
– na onim poslovima koji nisu navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 7. podstavak 4.)
– na onim poslovima za koje nije dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. (članak 88. stavak 7. podstavak 5.)
3. a korisnik:
– nije naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 7. podstavak 4.)
– nema pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona (članak 88. stavak 7. podstavak 5.).
(7) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 6000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac – fizička osoba koja zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj (članak 88. stavak 5.).
(8) Za prekršaje iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje poslodavac – fizička osoba.
(9) Za prekršaje iz stavka 6. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje korisnik – fizička osoba.
(10) Novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 eura kaznit će se poslodavac – fizička osoba ako ne pruži sve podatke ili ne omogući pristup u zatvorene ili ograđene prostorije i poslovne prostore (članak 242.).«.
Članak 85.
Članak 248. mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 eura kaznit će se poslodavac – pravna osoba za svakog nositelja »plave karte EU-a« kojeg zapošljava ili se koristi njegovim radom suprotno članku 129. stavku 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 6000,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 eura kaznit će se poslodavac – fizička osoba za svakog nositelja »plave karte EU-a« kojeg zapošljava ili se koristi njegovim radom suprotno članku 129. stavku 2. ovoga Zakona.«.
Članak 86.
Članak 249. mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik – pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno (članak 52. stavak 1.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 4500,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik – pravna osoba koja na svoj trošak nije odvezla državljanina treće zemlje s graničnog prijelaza ili iz Republike Hrvatske (članak 52. stavci 2., 3. i 4.).
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 4500,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik – pravna osoba koja nije preuzela troškove povratka državljanina treće zemlje (članak 52. stavci 2., 3. i 4.).
(4) Za prekršaje iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.
(5) Novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se i prijevoznik – fizička osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno (članak 52. stavak 1.).
(6) Novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik – fizička osoba koja na svoj trošak nije odvezla državljanina treće zemlje s graničnog prijelaza ili iz Republike Hrvatske (članak 52. stavci 2., 3. i 4.).
(7) Novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik – fizička osoba koja nije preuzela troškove povratka državljanina treće zemlje (članak 52. stavci 2., 3. i 4.).
(8) Kaznom zatvora do 60 dana ili novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura za svakog potpomognutog državljanina treće zemlje kaznit će se fizička osoba koja pomaže ili pokuša pomoći državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj (članak 53. stavak 1.).
(9) Za prekršaje iz stavka 8. ovoga članka obvezno će se izreći oduzimanje predmeta i sredstava ako je osoba koja je pomogla ili pokušala pomoći državljaninu treće zemlje vlasnik prijevoznog sredstva.«.
Članak 87.
Članak 250. mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 2000,00 eura kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje koji radi:
– bez dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno suprotno stavku 5. toga članka (članak 88. stavak 1. podstavak 1.)
– bez dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona (članak 88. stavak 1. podstavak 2.)
– bez potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana (članak 88. stavak 1. podstavak 3.)
– bez potvrde o prijavi rada (članak 88. stavak 1. podstavak 4.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 1700,00 eura kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje koji:
– radi kod poslodavca koji nije naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona (članak 88. stavak 4. podstavak 1.)
– radi kod poslodavca za kojeg nije dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji nije naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 4. podstavak 2.)
– radi kod poslodavca ili korisnika koji nisu navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 4. podstavak 3.)
– radi kod korisnika za kojeg nije dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona (članak 88. stavak 4. podstavak 4.)
– radi kod poslodavca koji nije naveden u potvrdi o prijavi rada (članak 88. stavak 4. podstavak 5.).
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 1700,00 eura kaznit će se nositelj »plave karte EU-a« koji radi kod onog poslodavca koji nije naveden u potvrdi iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona ili s kojim nije zasnovao radni odnos u slučaju iz članka 129. stavaka 7. i 9. odnosno koji nije naveden u potvrdi iz članka 129. stavaka 7. i 9. (članak 129. stavak 3. podstavak 2.).
(4) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1500,00 eura kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje koji:
– radi na poslovima koji nisu navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 3. podstavak 1.)
– radi na poslovima za koje nije dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji nisu navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 3. podstavak 2.)
– radi na poslovima koji nisu navedeni u potvrdi o prijavi rada (članak 88. stavak 3. podstavak 3.).
(5) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1500,00 eura kaznit će se nositelj »plave karte EU-a« koji:
– radi u Republici Hrvatskoj na poslovima koji nisu navedeni u potvrdi iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona odnosno potvrdi iz članka 129. stavaka 7. i 9. (članak 129. stavak 3. podstavak 1.)
– u slučaju kratkoročne mobilnosti iz članka 135. ovoga Zakona obavlja poslove koji nisu poslovna aktivnost iz članka 135. stavka 3. ovoga Zakona (članak 129. stavak 3. podstavak 3.).«.
Članak 88.
Članak 251. mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac – pravna osoba koja:
1. nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku ugovora o radu ili o prestanku postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad (članak 95. stavak 1.)
2. osigurava ili je posrednik u osiguravanju smještaja, a smještaj nije primjeren (članak 103.f stavak 1.)
3. osigurava ili je posrednik u osiguravanju smještaja, a smještaj nije primjeren (članak 104. stavak 9.).
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1000,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 1500,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac – fizička osoba koja:
1. nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku ugovora o radu ili o prestanku postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad (članak 95. stavak 1.)
2. osigurava ili je posrednik u osiguravanju smještaja, a smještaj nije primjeren (članak 103.f stavak 1.)
3. osigurava ili je posrednik u osiguravanju smještaja, a smještaj nije primjeren (članak 104. stavak 9.).
(4) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1500,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac – pravna osoba koja:
1. nije u propisanom roku u pisanom obliku obavijestila državljanina treće zemlje o mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (članak 88. stavak 12.)
2. nije u propisanom roku podnijela zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad (članak 92. stavak 1.)
3. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o ustupanju s drugim korisnikom podnijela zahtjev za promjenu korisnika policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji (članak 100. stavak 4.)
4. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o radu za novo zanimanje podnijela zahtjev za promjenu zanimanja policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji (članak 103.c stavak 2.)
5. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o radu podnijela zahtjev za promjenu poslodavca policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji (članak 103.d stavak 1.)
6. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o dodatnom radu podnijela zahtjev za dodatni rad policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji (članak 103.e stavak 3.)
7. u propisanom roku ne obavijesti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni smještaja (članak 103.f stavak 2.)
8. u propisanom roku ne obavijesti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni smještaja (članak 104. stavak 9.)
9. nije u propisanom roku podnijela zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad (članak 106. stavak 5.)
10. nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad za premještaj unutar društva (članak 117. stavak 2.)
11. nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad za dugoročnu mobilnost (članak 120. stavak 6.)
12. nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjenama koje utječu na ispunjenje uvjeta na temelju kojih je izdana »plava karta EU-a« (članak 129. stavak 4.)
13. nije u propisanom roku podnijela zahtjev za produljenje »plave karte EU-a« (članak 130. stavak 1.)
14. nije u propisanom roku podnijela zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« u slučaju dugoročne mobilnosti (članak 135.a stavak 5. podstavak 2.)
15. nije u propisanom roku izvršila obvezu prijave boravišta odnosno prebivališta ili adrese stanovanja u slučaju upućivanja državljanina treće zemlje na rad izvan mjesta boravišta ili prebivališta u Republici Hrvatskoj (članak 178. stavak 3.)
16. nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju (članak 178. stavak 5.).
(5) Za prekršaje iz stavka 4. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 400,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(6) Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 do 700,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac – fizička osoba koja:
1. nije u propisanom roku u pisanom obliku obavijestila državljanina treće zemlje o mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (članak 88. stavak 12.)
2. nije u propisanom roku podnijela zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad (članak 92. stavak 1.)
3. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o ustupanju s drugim korisnikom podnijela zahtjev za promjenu korisnika policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji (članak 100. stavak 4.)
4. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o radu za novo zanimanje podnijela zahtjev za promjenu zanimanja policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji (članak 103.c stavak 2.)
5. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o radu podnijela zahtjev za promjenu poslodavca policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji (članak 103.d stavak 1.)
6. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o dodatnom radu podnijela zahtjev za dodatni rad policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji (članak 103.e stavak 3.)
7. u propisanom roku ne obavijesti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni smještaja (članak 103.f stavak 2.)
8. u propisanom roku ne obavijesti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni smještaja (članak 104. stavak 9.)
9. nije u propisanom roku podnijela zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad (članak 106. stavak 5.)
10. nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjenama koje utječu na ispunjenje uvjeta na temelju kojih je izdana »plava karta EU-a« (članak 129. stavak 4.)
11. nije u propisanom roku podnijela zahtjev za produljenje »plave karte EU-a« (članak 130. stavak 1.)
12. nije u propisanom roku podnijela zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« u slučaju dugoročne mobilnosti (članak 135.a stavak 5. podstavak 2.)
13. nije u propisanom roku izvršila obvezu prijave boravišta odnosno prebivališta ili adrese stanovanja u slučaju upućivanja državljanina treće zemlje na rad izvan mjesta boravišta ili prebivališta u Republici Hrvatskoj (članak 178. stavak 3.)
14. nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju (članak 178. stavak 5.).
(7) Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 do 1000,00 eura kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje koji:
1. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je odobren privremeni boravak (članak 62.a)
2. boravi u Republici Hrvatskoj suprotno svrsi zbog koje mu je odobren privremeni boravak (članak 87. stavak 1. točka 7.)
3. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku ugovora o radu ili o prestanku postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad (članak 95. stavak 1.)
4. zahtjev za izdavanje dozvole boravka ne podnese u roku od osam dana od dana odobrenja privremenog boravka, dugotrajnog ili stalnog boravka odnosno u roku od 30 dana od dana izdavanja dugotrajne vize (članak 169. stavak 1.).
(8) Novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 700,00 eura kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje koji:
1. ima višestruko državljanstvo, a služi se putnom ispravom s kojom nije ušao u Republiku Hrvatsku ili nije izašao s putnom ispravom s kojom je ušao u Republiku Hrvatsku (članak 4. stavak 1.)
2. nije vratio posebnu putnu ispravu u roku od 30 dana od ishođenja valjane strane putne isprave ili primitka u hrvatsko državljanstvo ili prestanka supsidijarne zaštite ili prestanka boravka iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona (članak 8. stavak 3.)
3. nije vratio putnu ispravu za osobe bez državljanstva u roku od 30 dana od ishođenja valjane strane putne isprave ili primitka u hrvatsko državljanstvo ili prestanka boravka iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona (članak 9. stavak 4.)
4. nije podnio zahtjev za produljenje privremenog boravka u propisanom roku prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak (članak 62. stavak 1.)
5. kao roditelj ili skrbnik djeteta rođenog na području Republike Hrvatske ne podnese zahtjev za odobrenje privremenog boravka do navršena tri mjeseca života djeteta (članak 67. stavak 1.)
6. kao istraživač i student nije obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta pod kojima je mobilnost dopuštena u roku od osam dana od nastupa tih okolnosti (članak 77. stavak 3.)
7. u propisanom roku ne podnese zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad (članak 92. stavak 1.)
8. u propisanom roku ne obavijesti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju i ne vrati potvrdu o dodatnom radu kod drugog poslodavca (članak 103.e stavak 9.)
9. si osigurava smještaj, a smještaj nije primjeren (članak 104. stavak 9.)
10. u propisanom roku ne obavijesti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni smještaja (članak 104. stavak 9.)
11. nije u propisanom roku podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad (članak 106. stavak 5.)
12. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad za premještaj unutar društva (članak 117. stavak 2.)
13. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad za dugoročnu mobilnost (članak 120. stavak 6.)
14. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjenama koje utječu na ispunjenje uvjeta na temelju kojih je izdana »plava karta EU-a« (članak 129. stavak 5.)
15. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni poslodavca niti je dostavio novi ugovor o radu s novim poslodavcem (članak 129. stavak 6.)
16. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku odnosno početku zaposlenja niti je dostavio novi ugovor o radu s novim poslodavcem (članak 129. stavak 9.)
17. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o početku obavljanja samostalne ili profesionalne djelatnosti (članak 129. stavak 10.)
18. nije u propisanom roku podnio zahtjev za produljenje »plave karte EU-a« (članak 130. stavak 1.)
19. nije u propisanom roku podnio zahtjev za izdavanje »plave karte EU-a« u slučaju dugoročne mobilnosti (članak 135.a stavak 5. podstavak 2.)
20. nije u propisanom roku podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva (članak 135.d stavak 6.)
21. ne nosi ili na zahtjev službene osobe ne da na uvid valjanu stranu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, dozvolu boravka ili drugu javnu ispravu koja sadrži fotografiju (članak 167. stavak 1.)
22. u propisanom roku ne podnese zahtjev za zamjenu dozvole boravka nakon nastupa okolnosti iz članka 171. stavka 1. ovoga Zakona (članak 171. stavak 2.)
23. ne vrati dozvolu boravka u propisanom roku nakon nastupa okolnosti iz članka 172. stavka 1. ovoga Zakona (članak 172. stavak 2.)
24. ne prijavi gubitak, nestanak ili krađu putne isprave iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona ili dozvole boravka u roku od osam dana od dana saznanja policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu događaja ili saznanja (članak 173. stavak 1.)
25. ne prijavi izgubljenu ili na drugi način nestalu putnu ispravu iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona ili dozvolu boravka u roku od osam dana od dana saznanja najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske (članak 173. stavak 2.)
26. namjerava boraviti u mjestu i na adresi prijavljenog boravišta nakon isteka roka od godine dana, a ne produlji prijavu boravišta u propisanom roku (članak 176. stavak 4.)
27. ne prijavi smještaj u propisanom roku od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od promjene smještaja ako se obveznik prijave u trenutku dolaska državljanina treće zemlje ne nalazi u Republici Hrvatskoj ili se prijava smještaja zbog drugog razloga ne može obaviti u skladu s člankom 177. stavkom 1. ovoga Zakona (članak 177. stavak 4.)
28. na obrascu prijave ne navede potpune i točne podatke (članak 177. stavak 7.)
29. u propisanom roku ne dostavi obavijest o svakoj promjeni podataka (članak 177. stavak 7.)
30. u propisanom roku ne prijavi boravište i adresu stanovanja te promjenu boravišta i adresu stanovanja od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja (članak 178. stavak 1.)
31. u propisanom roku ne prijavi prebivalište, boravište i adresu stanovanja te promjenu prebivališta, boravišta i adrese stanovanja (članak 178. stavak 2.)
32. nije u propisanom roku izvršio obvezu prijave prebivališta ili boravišta ili adrese stanovanja ako je upućen na rad izvan mjesta boravišta ili prebivališta u Republici Hrvatskoj od strane poslodavca (članak 178. stavak 3.)
33. se nije prijavio na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, kako je određeno rješenjem o povratku (članak 183. stavak 3.)
34. za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj nosi stranu vojnu odoru suprotno odredbi članka 228. ovoga Zakona
35. za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj nosi stranu policijsku ili carinsku odoru suprotno odredbi članka 229. ovoga Zakona.«.
Članak 89.
Članak 252. mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1000,00 eura kaznit će se pravna osoba ako:
1. u roku od jednog dana od dolaska državljanina treće zemlje na smještaj ne prijavi smještaj državljanina treće zemlje na kratkotrajnom boravku (članak 177. stavci 1. i 2.)
2. u obrascu prijave ne navede datum odjave smještaja (članak 177. stavak 7.)
3. u obrascu prijave smještaja državljanina treće zemlje ne navede potpune i točne podatke (članak 177. stavak 7.)
4. u roku od jednog dana ne dostavi obavijest o promjeni podataka (članak 177. stavak 7.)
5. službenoj osobi nadležnog tijela ne da na uvid podatke iz evidencije o državljanima trećih zemalja kojima pruža usluge smještaja (članak 180.).
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 60,00 do 390,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 30,00 do 260,00 eura fizička osoba.«.
Članak 90.
U članku 253. stavku 1. riječi: »od 390,00 do 920,00 eura« zamjenjuju se riječima: »od 300,00 do 1000,00 eura«.
U stavku 2. riječi: »od 60,00 do 920,00 eura« zamjenjuju se riječima: »od 100,00 do 1000,00 eura«.
Članak 91.
Članak 254. briše se.
Članak 92.
U cijelom tekstu Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22. i 151/22.) riječi: »dugotrajno boravište«, »invalidnost« i »centar za socijalnu skrb« u određenom broju i padežu zamjenjuju se riječima: »dugotrajni boravak«, »invaliditet« i »mjesno nadležna područna jedinica Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb« u odgovarajućem broju i padežu.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 93.
(1) Privremeni boravci, dozvole za boravak i rad, potvrde o prijavi rada i dozvole boravka izdane na temelju odredbi Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22. i 151/22.) važe do isteka roka na koji su izdani.
(2) Rokovi za napuštanje Republike Hrvatske određeni rješenjima koja su donesena do stupanja na snagu ovoga Zakona važe i računaju se na temelju odredbi Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22. i 151/22.).
(3) Mjere iz glave XI. Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22. i 151/22.) izrečene do stupanja na snagu ovoga Zakona važe i računaju se na temelju odredbi Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22. i 151/22.).
(4) Za odobrenje stalnog boravka iz članka 156. stavka 1. točke 2., koji je izmijenjen člankom 66. ovoga Zakona, u rok neprekidnog boravka od tri godine uračunava se i vrijeme odobrenih privremenih boravaka iz humanitarnih razloga, uz potvrdu tijela državne uprave nadležnog za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske odnosno ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo sukladno članku 79. stavku 1. točki 3. Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22. i 151/22.).
(5) Za zatečene državljane trećih zemalja koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nemaju važeću dozvolu za boravak i rad odnosno nije u postupku zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno odredbama Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22. i 151/22.) može se iznimno od članka 58. stavka 8. podstavka 2., koji je izmijenjen člankom 10. ovoga Zakona, i članka 90. stavka 2., koji je izmijenjen člankom 24. ovoga Zakona, podnijeti zahtjev za dozvolu za boravak i rad, pod uvjetom da na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nije prošlo više od dva mjeseca od prestanka važenja prethodne dozvole za boravak i rad i ako je zahtjev za dozvolu za boravak i rad podnesen u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 94.
Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22. i 151/22.).
Članak 95.
(1) Vlada će uskladiti Uredbu o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 14/21.) s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Ministar će uskladiti Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 20/22. i 155/22.) i Pravilnik o postupanju prema državljanima trećih zemalja (»Narodne novine«, br. 136/21. i 145/23.) s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Ministar nadležan za rad donijet će pravilnik iz članka 136. stavka 7., koji je izmijenjen člankom 59. ovoga Zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Ministar nadležan za rad uskladit će Pravilnik o evidencijama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje (»Narodne novine«, br. 28/19., 59/20. i 34/21.) s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 96.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 93. stavka 1. točke 4., koji je izmijenjen člankom 27. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na prekršajnopravne sankcije, i članka 99. stavka 1. točke 6., koji je izmijenjen člankom 33. ovoga Zakona, koji stupaju na snagu 1. siječnja 2026.
Klasa: 022-02/24-01/74
Zagreb, 21. veljače 2025.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.
Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_03_40_545.html