REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 6 Pr-3366/2019-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj
stvari tužitelja B.B. OIB: … iz O., kojeg zastupa punomoćnik K.D., odvjetnica iz Z.,
protiv tuženika H.t. d.d. OIB: … iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz O.d. R. i P. iz Z., temeljem generalne punomoći Su-…, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. kolovoza 2023. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja K.D., odvjetnice i punomoćnika tuženika I.F., odvjetnika dana 04. listopada 2023. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je, po samom Zakonu, tužitelj B.B. iz O., OIB: … s tuženikom H.t. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: … sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Operater te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad, na poslove Operatera tehničke podrške privatnim korisnicima, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2,500.00 kn,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove
presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana. "

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 586,42 eur / 4.418,38 kn1, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 13. prosinca 2019. podnio tužbu protiv tuženika
radi utvrđenja radnog odnosa. U tužbi je naveo da je do 31. listopada 2019. radio

2 Poslovni broj: 6 Pr-3366/2019-15

kod tuženika temeljem više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, a tužitelj
smatra da su navedeni ugovori sklopljeni protivno odredbama Zakona o radu pa se
prema članku 12 stavak 7 Zakona o radu, smatra da je između tužitelja i tuženika
zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme. Tužitelj je tuženiku 14. studenog

2019. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Tužitelj je kod
tuženika počeo raditi u rujnu 2017. na radnom mjestu operater i to kao radnik
agencije za privremeno zapošljavanje S.f. d.o.o. Tužitelj je kao agencijski
radnik radio kod tuženika do 30. travnja 2018., a 01. svibnja 2018. s tuženikom je
sklopio prvi ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto operater zbog
privremenog povećanja obima poslova. Drugi ugovor o radu na određeno vrijeme
sklopljen je 01. svibnja 2019., a treći ugovor o radu zaključen je 01. kolovoza 2019. i
trajao je do 31. listopada 2019. godine. Iako je u ugovorima o radu kao razlog
sklapanja ugovora na određeno vrijeme navedeno privremeno povećanje obima
poslova, tužitelj tvrdi da nije postojao objektivan razlog za sklapanje uzastopnih
ugovora o radu na određeno vrijeme, već je tuženik neosnovano s tužiteljem
izbjegavao sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Radno mjesto operater (na
kojem je radio tužitelj) predstavlja jedno od osnovnih trajno uspostavljenih radnih
mjesta kod tuženika na kojima se obavljaju poslovi neophodni za poslovanje tuženika
pa se ne može raditi o privremenoj povećanju obima poslova. Tužitelj je radio na
lokaciji u O. i na poslovima tužiteljevog radnog mjesta tuženik ima kontinuirano
podjednak broj radnika. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da
sud utvrdi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za
poslove radnog mjesta operater te da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao
i da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto operater tehničke
podrške privatnim korisnicima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev navodeći da je s
tužiteljem sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme 01. svibnja 2018, 01. svibnja

2019. i 01. kolovoza 2019. godine, a posljednji ugovor o radu prestao je važiti 31.
listopada 2019. godine. To znači da je tužitelj kod tuženika radio godinu i pol pa
ukupno trajanje uzastopnih ugovora nije bilo duže od tri godine. Za svaki uzastopni
ugovor o radu postojao je objektivan razlog a to je privremeno povećanje opsega
posla, što je u ugovoru o radu navedeno. Tuženik tvrdi da poslodavac ima pravo
utvrđivati potrebu za radom na pojedinom radnom mjestu i utvrđivati broj radnika koji
su mu potrebni za izvršenje određenog posla. Tužiteljev ugovor o radu na određeno
vrijeme prestao je istekom roka na koji je sklopljen, a poslodavac nema obvezu s
radnikom sklopiti novi ugovor o radu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za zaštitu prava, potvrdu
o primitku pošiljke i preslike povratnice (list 7-10 spisa), ugovor o radu između
tužitelja i tvrtke S.f. d.o.o. od 24. siječnja 2018. (list 11 spisa), sporazum o
prestanku ugovora o radu od 20. travnja 2018. (list 12 spisa), ugovore o radu na
određeno vrijeme između tužitelja i tuženika od 01. svibnja 2018., 01. svibnja 2019. i

01. kolovoza 2019. (list 13-19 spisa), razvojni put djelatnika (list 32-43 spisa),
izvješće za radničko vijeće za prvi, drugi, treći i četvrti kvartal 2019. (list 44-103
spisa). U postupku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 119-120 spisa).

4. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da
tužbeni zahtjev nije osnovan.

3 Poslovni broj: 6 Pr-3366/2019-15

5. Uvidom u ugovore o radu na određeno vrijeme sud je utvrdio da je tužitelj s
tuženikom sklopio tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme i to 01. svibnja

2018., 01. svibnja 2019. i 01. kolovoza 2019., a sva tri ugovora sklopljena su za
obavljanje poslova radnog mjesta operater-odsjek za tehničku podršku privatnim
korisnicima 2 i u sva tri ugovora kao razlog sklapanja ugovora na određeno vrijeme,
navedeno je privremeno povećanje obima poslova.

6. Tužitelj smatra da privremeno povećanje opsega poslova za radno mjesto
operater, ne predstavlja stvarni razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme
jer se poslovi navedenog radnog mjesta kontinuirano obavljaju kod tuženika.

7. Na ročištu održanom 31. kolovoza 2023. proveden je dokaz saslušanjem
tužitelja koji je izjavio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu operater
temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme i u okviru navedenog radnog mjesta
bio je agent za tehničku potporu i javaljo se na telefon kada su korisnici zvali u vezi
problema koji su imali s uslugama tuženika. Naveo je da mu je prilikom sklapanja
ugovora o radu na određeno vrijeme rečeno da se ugovori sklapaju zbog
privremenog povećanja obujma posla, a to mu je rekla L.B. koja je bila
team leader. Naveo je da nikada nije s nadređenim razgovarao o mogućnosti
sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ali je mogućnost sklapanja
ugovora na neodređeno vrijeme postojala temeljem razvojnog puta agenta. Naveo je
da je u razvojnom putu navedeno kako zaposlenik napreduje,. koja su očekivanja od
njega, koji su bonusi i pretpostavka za sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme, a
ta pretpostavka znači da se nakon 8 do 10 mjeseci rada uz ostvarenje prodajnog
bonusa prodaje, može sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Naveo je da je
broj radnika koji su radili na istim poslovima kao tužitelj u pravilu bio isti uz varijaciju
od otprilike 10 radnika. Naveo je da nije postojalo privremeno povećanje opsega
posla u odnosu na poslove koje je radio kod tuženika jer su tehničke smetnje stalne,
odnosno poslovi koje je tužitelj obavljao kod tuženika su stalni.

8. Člankom 12 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 i
151/22) propisano je da se ugovor o radu iznimno može sklopiti na određeno vrijeme
za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem
određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

9. Člankom 12 stavak 2 Zakona o radu propisano je da poslodavac s istim
radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to
postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru mora navesti. Iz članka 12 stavak 3
Zakona o radu proizlazi da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu
sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti
neprekinuto duže od tri godine.

10. Člankom 12. stavak 7 Zakona o radu propisano je da ako je ugovor o radu
na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik
nastavi raditi kod poslodavca nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen,
smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

11. Tužiteljevi ugovori o radu na određeno vrijeme s tuženikom trajali su kraće
od tri godine i tužitelj nakon isteka posljednjeg ugovora o radu nije nastavio raditi kod
tuženika. Tužitelj smatra da su njegovi ugovori o radu sklopljeni protivno odredbama
Zakona o radu zato što nije postojao objektivan razlog za njihovo sklapanje.

4 Poslovni broj: 6 Pr-3366/2019-15

12. Među strankama nije sporno da se poslovi radnog mjesta operater, na
kojem je radio tužitelj, kontinuirano obavljaju kod tuženika te da postoji stalna potreba
tuženika za radnicima na tom radnom mjestu. Sud je prihvatio tužiteljevu tvrdnju da
poslovi navedenog radnog mjesta spadaju u osnovnu djelatnost tuženika kao
telekomunikacijskog operatera te da su oni neophodni za poslovanje tuženika.

13. Među strankama je sporno da li privremeno povećanje opsega posla
predstavlja stvaran - objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno
vrijeme, odnosno da li je u vrijeme sklapanja sva tri ugovora o radu na određeno
vrijeme, postojao povećan opseg poslova na radnom mjestu operater te da li je to
povećanje opsega poslova bilo objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na
određeno vrijeme.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je prilikom sklapanja sva tri ugovora o
radu na određeno vrijeme rečeno da se isti sklapaju zbog povećanja opsega posla, a
nikada nije s nadređenima razgovarao o mogućnosti sklapanja ugovora na
neodređeno vrijeme. Iz navedenog proizlazi da je prilikom sklapanja sva tri ugovora o
radu tužitelj znao da se isti sklapaju na određeno vrijeme zbog povećanog opsega
posla i na to je pristao. U svakom od navedenih ugovora kao razlog sklapanja bilo je
navedeno privremeno povećanje obima poslova, što znači da su svi ugovori
sklopljeni sukladno članku 12 stavak 2 Zakona o radu.

15. Polazeći od utvrđenja da tužitelj kod tuženika nije radio duže od tri godine
temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, da je u svim ugovorima o radu
naveden objektivan razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, a to je
povećanje opsega poslova, sud je zaključio da tužiteljevi ugovori o radu na određeno
vrijeme nisu sklopljeni protivno članku 12 Zakona o radu.

16. Okolnost što se poslovi koje je tužitelj obavljao kod tuženika kontinuirano
obavljaju kod tuženika, ne dokazuje da u vrijeme sklapanja tužiteljevih ugovora o
radu na određeno vrijeme, nije došlo do povećanja opsega poslova na tom radnom
mjestu.

17. Pitanje da li je došlo do povećanja opsega poslova na radnom mjestu
operater na kojem je radio tužitelj te pitanje koliko izvršitelja je tuženiku bilo potrebno
za obavljanje tih poslova, predstavlja poslovnu odluku tuženika. Prema mišljenju
ovog suda, poslodavac je ovlašten samostalno odlučiti koliko radnika mu je potrebno
za obavljanje poslova određenog radnog mjesta i u tom smislu ovlašten je sklapati
ugovore o radu na određeno i neodređeno vrijeme ovisno o njegovim potrebama,
odnosno o opsegu poslova na određenim radnim mjestima.

18. Okolnost što su u razvojnom putu agenta navedeni uvjeti za sklapanje
ugovora o radu na neodređeno vrijeme, nije od utjecaja na zakonitost tužiteljevih
ugovora o radu na određeno vrijeme, jer su u razvojnom putu agenta određeni uvjeti
pod kojima agent može s tuženikom sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme,
ali tuženik nije dužan s agentom koji ima ugovor o radu na određeno vrijeme, nakon
isteka roka na koji je taj ugovor sklopljen, sklopiti ugovor o radu na neodređeno
vrijeme. Dakle, sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme predviđeno je kao
mogućnost, ali ne i obveza tuženika da s agentima nakon isteka ugovora o radu na
određeno vrijeme, sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Navedeno proizlazi i

5 Poslovni broj: 6 Pr-3366/2019-15

iz tužiteljevog iskaza sa ročišta od 31. kolovoza 2023. kada je izjavio da su u
razvojnom putu predviđene pretpostavke za sklapanje ugovora o radu na
neodređeno vrijeme te da se nakon 8 do 10 mjeseci rada uz ostvarenje prodajnog
bonusa, može sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

19. Tužiteljevi ugovori o radu prestali su istekom roka na koji su sklopljeni, a
nakon isteka roka na koji su sklopljeni prvi i drugi ugovor o radu na određeno vrijeme,
tužitelj i tuženik su sklopili treći ugovor o radu na određeno vrijeme i tužitelj je
prilikom sklapanja posljednjeg ugovora o radu na određeno vrijeme znao do kojeg
roka će trajati taj ugovor, na to je pristao i prilikom sklapanja tog ugovora nije tvrdio
da ne postoje objektivni razlozi za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

20. Sud je zaključio da tužiteljevi ugovori o radu na određeno vrijeme nisu
sklopljeni protivno članku 12 Zakona o radu, pa u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti
za primjenu zakonske presumpcije iz članka 12 stavak 7 Zakona o radu, prema kojoj
bi se smatralo da je tužiteljev ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme.

21. Iz navedenog razloga sud je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže
da sud utvrdi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme
za radno mjesto operater, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da sud
naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove operatera tehničke podrške
privatnim korisnicima.

22. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154
stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po
punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika.

23. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 398,17 eur,
sukladno Tbr. 7/2 a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 188,25 pa
je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 586,42 eur / 4.418,38 kn1.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. listopada 2023.

Sudac:

Jasminka Galešić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u
roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet)
istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

6 Poslovni broj: 6 Pr-3366/2019-15

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika