1

Poslovni broj 26 Gž Ob-40/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 26 Gž Ob-40/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P., K. 104, OIB:…, koju zastupa punomoćnica M. N., odvjetnica u P., protiv tuženog D. A. iz G., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik u P., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi,  poslovni broj P Ob-82/2020-17 od 26. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023., 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženog D. A., kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi,  poslovni broj P Ob-82/2020-17 od 26. listopada 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odbija se žalba tuženog D. A. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi,  poslovni broj P Ob-82/2020-17 od 26. listopada 2022., u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

III. Uvažava se žalba tuženog D. A. i ukida navedeno rješenje u dijelu pod točkom III. izreke.

 

IV. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je :

 

„I Utvrđuje se da je tužiteljica M. P., K. 104, OIB … suvlasnica na ½ dijela nekretnine koja je upisana u k.o. G., zk.ul.br. 138, a koja se sastoji od k.č.br. 79 – … oranica od 1163 m2 što je tuženik D.

A., …, G., … dužan priznati i tužiteljici izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava utvrđenog suvlasništva navedene nekretnine u zemljišne knjige, u protivnom će tu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

 

II Utvrđuje se da su tužiteljica M. P., K., OIB … i tuženik D. A., G., OIB … suvlasnici svatko u ½ dijela pokretnina: kutne garniture, regala u boravku, Samsung smart TV-a, kuhinje, blagovaonskog stola sa 4 stolice, perilice za suđe, frižidera, pećnice, kupaonskog namještaja, perilice za rublje, namještaja u spavaćoj sobi (ormar i krevet), dječja spavaća soba, namještaj u hodniku (komoda, ogledalo).“.

 

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

„I Određuje se zabilježba ovoga spora na nekretninama upisanim u zk.ul.br.138 k.o. G. i to k.č.br.79 – … oranica od 1163 m2 upisana kao vlasništvo D. A., OIB:…, G., .. P..

 

II Zabilježbu će provesti Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Požegi.

 

III Nalaže se tuženiku D. A., OIB:…, G., da tužiteljici M. P., K., OIB … na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 21.150,00 kuna/2.807,09 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 26.listopada 2022. do

isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od

godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje

koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.“.

 

3. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Pobijanu presudu i rješenje predlaže preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu žalbenog troška u sveukupnom iznosu od 7.606,25 kuna.

 

4. Žalba tuženika protiv presude i žalba protiv rješenja su djelomično osnovane.

             

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da je, sukladno žalbenim navodima tuženika, ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u dijelu u kojem pobijana presuda ima nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, jer ista ne sadrži jasne i prihvatljive razloge o nekim bitnim i odlučnim činjenicama koje se tiču ocjene pravnog odnosa stranaka u odnosu na nekretninu koja je predmetom spora, pri čemu je pobijana odluka u tom dijelu i nerazumljiva, a njezina izreka proturječi sama sebi i razlozima navedenim u obrazloženju pobijane odluke, koja povreda nije otklonjiva u ovom stupnju postupka temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a.

6. Pored navedenog, zaključci činjeničnog značaja, također su međusobno u proturječju, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, valjalo u odnosu na odluku o utvrđenju prava suvlasništva u odnosu na spornu nekretninu, odlučiti kao u izreci ovog rješenja i u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva u ½ dijela na nekretnini upisanoj u k.o. G., zk.ul.br. 138, koja se sastoji od k.č.br. 79, …, oranica od 1163 m2, uz zahtjev za izdavanje tabularne isprave te zahtjev za utvrđenjem suvlasništva u ½ dijela pokretnina (pobliže opisanih u izreci pobijane odluke), koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da su stranke bile u braku od 27. studenog 2010., koji brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Požegi od 15. siječnja 2020. poslovni broj R1 Ob -147/2019-3, da su za vrijeme trajanja braka tužiteljica i tuženik izgradili kuću koja se nalazi u G. na k.č.br. 79, upisanoj u z.k.ul. 138 k.o. G., na kojoj je kao vlasnik upisan tuženik, s time da su stranke s gradnjom kuće započele već u rujnu 2010., prije nego što su stupili u brak, s kojom gradnjom su nastavili 2012., nakon što je tuženikov brat na tuženika prepisao zemljište, tako da su kuću u potpunosti izgradili i opremili za vrijeme trajanja braka, slijedom čega tužiteljica smatra da navedena nekretnina i pokretnine kojima je za vrijeme trajanja braka opremljen interijer izgrađene kuće, predstavljaju bračnu stečevinu u kojoj su parnične stranke suvlasnici u jednakim dijelovima.

 

8. Iz provedenog prvostupanjskog postupka, temeljem svih po strankama predloženih i  izvedenih dokaza, proizlazi:

 

              - da između stranaka nije sporno da je brak stranaka zaključen 27. studenog 2010., a razveden 15. siječnja 2020., da je kuća stranaka sagrađena na zemljištu koje je tuženiku darovao njegov brat V. nakon što su stranke zaključile brak, s time da su stranke prije zaključenja braka započele gradnju kuće postavljanjem temelja, nakon čega je gradnja kuće nastavljena nakon izvršenog darovanja 2012.,

 

- da se na predmetnoj k.č.br. 79 od 1163m2, upisanoj u z.k.ul.br. 138, …, vlasnikom i danas vodi tuženik u cijelosti,

 

- da je između stranaka nesporno da je predmetna kuća sagrađena na zemljištu u vlasništvu tuženika, a da je gradnja kuće započeta dok je zemljište još bilo u vlasništvu tuženikovog brata V.,

- da je temeljem iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno utvrđeno da je majka

tužiteljice, tužiteljici iz Nj. slala novce, da su na predmetnoj kući radili otac, djed, braća i ujaci tužiteljice, da je ujak I. C. napravio instalacije za vodu, a da su otac tužiteljice i njezina braća napravili kompletne instalacije za struju, s time da je otac tužiteljice kupio laminat i pločice,

 

- da tuženik nije osporio navode saslušanih svjedoka da su na temeljima za kuću radili otac, ujak i djed tužiteljice (koji je zidar), kao što nije osporio niti to da je brat tužiteljice M. P., koji živi u S., slao mjesečno 50,00 do 200,00 eura kako bi im pomogao plaćati najam i za građevinski materijal, niti je osporio da je ujak tužiteljice R. C. najviše radio na zidariji, jer je zidar i jer je imao stroj za frajkanje,

 

- da između stranaka nije sporno da za izvedene radove na kući, nisu nikome ništa plaćali, osim što tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužiteljičinom bratu I. za postavljanje pločica platili 1.000,00 kuna, dok je u iskazu saslušan kao stranka, iskazao da su tužiteljičinom bratu dali 2.500,00 kuna,

 

- da sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika i njegove majke da su njegova braća pomagala u izvođenju građevinskih radova na kući (jer je brat R. A., koji ima 22 godine, iskazao da je u vrijeme gradnje bio mali i da se ne sjeća tko je gradio kuću, dok je brat V. iskazao da on nije pomagao u gradnji kuće niti je pomagao financijski, a brat I. A., da samo zna da je na temelju postavljena deka prije nego što su stranke zaključile brak te da se ničega drugoga u vezi te kuće ne sjeća, s time da nije iskazao da je on na bilo koji način pomagao u gradnji iste,

              - da iz potvrde O. b. od 26. srpnja 2021. proizlazi da Z. A., majka tuženika, ima gotovinski nenamjenski kredit u O. b. koji je podigla 27. studenog 2012. i koji je u redovnoj otplati, ali da iz iste nije vidljivo o kojem iznosu kredita se radi, dok je Z. A. iskazala da je taj kredit digla za kupnju zemljišta, iako je provedenim postupkom nedvojbeno utvrđeno da je zemljište kupljeno ranije, budući je temelj napravljen prije nego što su stranke zaključile brak, a brak su zaključile u studenom 2010., što dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza navedene svjedokinje,

 

- da je majka tuženika iskazala da niti ona niti suprug strankama nisu kupili ništa od namještaja za kuću, slijedom čega se račun koji je tuženik priložio u spis (list spisa 23-19), ne odnosi na namještaj koji je predmet ovoga postupka,

 

- da nisu istiniti navodi iz odgovora na tužbu da su stranke u novu kuću uselile u travnju 2011., a da je gradnja započeta 2009., bez doprinosa tužiteljice, jer tuženik nije priložio niti jedan dokaz da je imao novčanih sredstava za početak gradnje kuće ili da su mu novac dali majka ili braća, dok je utvrđeno da su gradnju sufinancirali i radove na kući radili roditelji, braća i ujaci tužiteljice,

 

- da tužiteljica nije bila zaposlena za vrijeme trajanja braka, s time da je svakako za vrijeme trajanja braka vodila brigu o maloljetnom zajedničkom sinu stranaka i o domaćinstvu, a da se tuženik 2012. zaposlio u kafiću u P., nakon čega je sezonski radio na moru.

 

9. Pošavši od navedenih utvrđenja, rukovodeći se odredbama čl. 248., čl. 249. i 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13, dalje ObZ/03) te čl. 36. i čl. 39. kasnijeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine“ broj 75/14, 5/15), koji su bili na snazi za vrijeme trajanja braka stranaka, prvostupanjski sud zaključuje da je plaća koju je tuženik stekao za vrijeme trajanja braka, predstavljala zajedničku imovinu stranaka, kao i imovina koja je stečena od te plaće, dok zemljište koje je tuženiku darovao brat, kao i novčana sredstva koja mu je eventualno dala majka, predstavljaju tuženikovu vlastitu imovinu. S druge strane, u odnosu na rad djeda, oca , braće i ujaka tužiteljice na kući stranaka te novac koji su za gradnju kuće dali tužiteljičina majka i brat te laminat, pločice koje je kupio otac tužiteljice, prvostupanjski sud zaključuje da se radi o vlastitoj imovini tužiteljice, temeljem čega cijeni doprinos rodbine tužiteljice u izgradnji sporne kuće stranaka (kako novčani doprinos, tako i doprinos fizičkim radom), puno većim od doprinosa rodbine tuženika, tako da vrijednost vlastite imovine tuženika (vrijednost zemljišta i doprinos njegove rodbine), izjednačuje s vrijednosti doprinosa rodbine tužiteljice i time u konačnome zaključuje da su stranke u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, odnosno kuće koja je sagrađena na k.č.br. 79, upisanoj u z.k.ul.br. 138 k.o. G., slijedom čega usvaja postavljeni tužbeni zahtjev i presuđuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

 

10. U odnosu na pokretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud temeljem istih zakonskih odredbi utvrđuje da se radi o pokretninama koje su stečene za vrijeme trajanja braka stranaka (kutna garnitura, regal u boravku, Samsung smart TV, kuhinja, blagovaonski stol s 4 stolice, perilica za suđe, frižider, pećnica, kupaonski namještaj, perilica za rublje, namještaj u spavaćoj sobi - ormar i krevet, namještaj u dječjoj spavaćoj sobi, namještaj u hodniku - komoda, ogledalo), slijedom čega usvaja postavljeni tužbeni zahtjev i presuđuje kao pod točkom II. izreke pobijane presude.

 

11. Žalbenim navodima tuženik osporava zaključak suda prvog stupnja o opsegu doprinosa tužiteljice u stjecanju imovine, posebice u odnosu na zaključak o povećanoj vrijednosti doprinosa rodbine tužiteljice u izgradnji sporne kuće stranaka, uz tvrdnju da se takav zaključak temelji na subjektivnoj stajalištu suda koje ne potkrepljuju izvedeni dokazi i utvrđene činjenice. Isto tako, žalbenim navodima tuženik prigovara ocjeni izvedenih dokaza na temelju kojih je sud prvog stupnja utvrdio obim vlastite imovine tužiteljice te na temelju kojih je utvrdio da je fizički rad na kući i financijska pomoć rodbine tužiteljice, predstavljao dar isključivo tužiteljici, uz tvrdnju da iz izvedenih dokaza proizlazi da se radilo o pomoći objema strankama. Žalbenim navodima tuženik ukazuje i na propust suda prvog stupnja da utvrdi tržišnu vrijednost izgrađene kuće te tržišnu vrijednost zemljišta na kojemu je izgrađena, kao i vrijednost materijala i radova koji su se na kući izvodili, a sve to kako bi se mogli utvrditi omjeri u kojima su parnične stranke suvlasnici na spornoj nekretnini, posljedično čemu upire i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

12. U konkretnom slučaju tužiteljica postavljeni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da se radi o imovini koju su stranke stekle za vrijeme trajanja braka, obiteljskoj kući koja je izgrađena za vrijeme trajanja braka na zemljištu vlasništvo tuženika (u razdoblju od 2010. pa do useljanja), u izgradnji koje kuće su najviše sudjelovali rođaci tužiteljice i njezina majka koja je financijski pomagala, koju kuću su stranke opremile zajedničkim sredstvima, a na kojoj imovini su po zakonu stranke suvlasnici u jednakim dijelovima, koje tvrdnje tuženik gotovo u cijelosti spori, osim tvrdnji o zajedničkom završetku manjeg dijela završnih radova na kući, u kojim završnim radovima je pomagala rodbina tužiteljice.

 

13. Odredbom čl. 361. st. 2. ObZ/03, koji Zakon je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmetom spora, istovjetno odredbi čl. 551. st. 2. sada važećeg Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, dalje: ObZ), propisano je da se danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni po prijašnjim propisima.

 

14. Stoga se u konkretnom slučaju na predmetnoj nekretnini, ali isto tako i na spornim pokretninama koje su predmetom tužbenog zahtjeva, na kojima tužiteljica svojata prava kao na zajedničkoj imovini stečenoj u braku koji je nesporno trajao od 27. studenog 2010. (s time da je zajednička gradnja kuće po tvrdnjama tužiteljice započela ranije, u 9. mjesecu 2010.), do 15. siječnja 2020. kada je brak razveden, primjenjuje Obiteljski zakon iz 2003. te Obiteljski zakon iz 2014., koji Zakoni su tada bili na snazi, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja.

 

15. Prema odredbi čl. 248. ObZ/03, propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je sukladno odredbi čl. 253. istog Zakona propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.). Istovjetno propisuje i kasniji Obiteljski zakon iz 2014. u čl. 36. i 39.

 

16. Nadalje, prema odredbi čl. 249. ObZ/03 propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili te da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Gotovo istovjetno propisuje i kasniji Obiteljski zakon iz 2014. u čl. 39. st. 3. te čl. 40.

 

17. Imajući u vidu činjenice na kojima tužiteljica temelji postavljeni tužbeni zahtjev, jasno slijedi da je u konkretnom slučaju tužiteljica (na kojoj je po čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja činjenica koje su stvrna osnova njezine tužbe), u ovom postupku trebala dokazati da sporna nekretnina i pokretnine u njoj, predstavljaju zajedničku imovinu stranaka, odnosno dokazati da je navedena imovina stečena radom stranaka ili da potječe iz te imovine, čime bi dokazala da su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu čl. 248. ObZ/03 (odnosno čl. 36. kasnijeg ObZ-a).

 

18. Međutim, za prosudbu radi li se o bračnoj stečevini stranaka (u odnosu na spornu nekretninu na koju se određeno odnose žalbeni navodi tuženika), pored činjenice  da je predmetna nekretnina stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, mjerodavan je i kriterij, radi li se  o nekretnini u koju su bračni drugovi ulagali vlastitu imovinu, pri čemu je sud dužan, imajući u vidu sve izvedene dokaze, utvrditi o kakvoj je imovini riječ, jer činjenica da se radilo o nekretnini koja je izgrađena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, sama po sebi nema dokaznu snagu u pogledu dokazivanja da ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka i to svake u ½ dijela.

 

19. Sud prvog stupnja je, rukovodeći se okolnostima konkretnog slučaja u vrijeme izgradnje predmetne nekretnine te izvedenim dokazima na tu okolnost, po ocjeni ovoga suda, propustio na pouzdan način utvrditi o kakvoj je imovini riječ, na što osnovano u žalbi upire tuženik, u kojem dijelu se ukazuje nejasnim i zaključak suda prvog stupnja o opsegu doprinosa tužiteljice u stjecanju te imovine, kao što se u tom dijelu ukazuje nejasnim i zaključak prvostupanjskog suda vezano za ulaganja vlastite imovine stranaka u stjecanju sporne nekretnine te posljedično navedenom i zaključak po kojem je vrijednost vlastite imovine tuženika (vrijednost zemljišta i doprinos njegove rodbine), izjednačio s vrijednosti doprinosa rodbine tužiteljice, pri čemu iz svega navedenog nije moguće zaključiti u kojem dijelu, i je li uopće, predmetna nekretnina stečena radom (za vrijeme trajanja bračne zajednice), odnosno u kojem dijelu ista potječe iz te imovine, pa da bi se o istoj moglo govoriti kao o bračnoj stečevini, niti je, stoga, u tom dijelu moguće ispitati pravilnost tako obrazloženih zaključaka prvostupanjskog suda, a time niti pravilnost pobijane presude.

 

20. Naime, zakonska presumpcija iz čl. 249. st. 1. ObZ/03 (odnosno čl. 39. st. 3. kasnijeg ObZ-a), prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (ako nisu drugačije ugovorili), odnosi se samo na udjel u stjecanju bračne stečevine, slijedom čega je za zaključak o tome predstavlja li neka nekretnina bračnu stečevinu, nužno bilo pouzdano utvrditi, kojim sredstvima je stečena (zajedničkim sredstvima stranaka ili sredstvima koja potječu iz vlastite imovine stranaka), i u kojem obimu, čime bi se tek potom moglo utvrditi jesu li u odnosu na predmetnu nekretninu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu čl. 248. ObZ/03 (odnosno čl. 36. kasnijeg ObZ-a), što, za sada, na način kako to čini sud prvog stupnja, nije pouzdano, niti jasno utvrđeno.

 

21. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da prvostupanjski sud u odnosu na predmetnu nekretninu zaključuje da je ista stečena dijelom od vlastite imovine tužiteljice (doprinos rodbine tužiteljice u izgradnji sporne kuće stranaka, kako novčanim doprinosom, tako i fizičkim radom), a dijelom od vlastite imovine tuženika

(vrijednost zemljišta i doprinos njegove rodbine), dok iz obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi da bi ista u bilo kojem dijelu bila stečena sredstvima bračne stečevine, pri čemu o tome ne daje jasan zaključak, već samo obrazlaže da je plaća koju je tuženik stekao za vrijeme trajanja braka, predstavljala zajedničku imovinu stranaka, kao i imovina koja je stečena od te plaće, ne povezujući navedeni zaključak s prednjim, iz čega ostaje nejasno, vrednuje li uopće tako stečenu imovinu pri ocjeni doprinosa u stjecanju ili ne.

 

22. Stoga, osnovano žalbenim navodima tuženik ukazuje na propust suda prvog stupnja da određeno utvrdi vrijednost izgrađene kuće te vrijednost zemljišta na kojemu je izgrađena, kao i vrijednost materijala i radova koji su se na kući izvodili, i time vrijednost vlastite imovine koja bi odgovarala tužiteljičinom udjelu, naročito imajući u vidu da niti obim izvedenih radova, koji sud prvog stupnja također adekvatno ne obrazlaže, nije utvrđen na jasan i određen način, pri čemu je upravo na tužiteljici teret dokazivanja navedenih činjenica, zbog čega se, za sada, ne može ocjenjivati zaključak suda prvog stupnja o postojanju njezinih vlasničkih prava temeljem zajedničkog građenja na spornoj nekretnini.

 

23. Naime, vodeći računa o kriterijima iz naprijed citiranih odredbi Obiteljskog zakona, trebalo je prije svega jasno i određeno utvrditi doprinos tuženika u zemljištu koje mu je darovao brat, pa je tek nakon toga bilo potrebno na isti način utvrditi i cjelokupnu vrijednosti nekretnine, pri tome vodeći računa i o vrijednosti materijala i radova koji su se na kući izvodili, i konačno temeljem navedenog utvrditi omjer suvlasništva stranaka na zemljištu i kući.

 

24. To stoga što u slučaju kada je zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća, vlastita imovina jednog bračnog druga, tada je potrebno jasno utvrditi, osim činjenice da se radi o kući koja je izgrađena za trajanja bračne zajednice (sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu, odnosno sredstvima koja predstavljaju njihovu vlastitu imovinu), uz postojanje suglasne volje za stjecanje suvlasništva na predmetnoj nekretnini, koliko vrijednost vlastite imovine svakog od supružnika sudjeluje u vrijednosti sporne nekretnine u cjelini, vodeći pritom računa o načelu pravnog jedinstva nekretnine propisanom čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 143/13 i 152/14, dalje: ZV), čl. 9. st. 1. i 3. ZV-a, jer da bi se mogli utvrdili suvlasnički omjeri na tako stečenoj imovini, u takvoj situaciji treba određeno, a ne paušalno, kako to čini sud prvog stupnja, čemu tuženik žalbenim navodima osnovano prigovara, utvrditi koliko vrijednost vlastite imovine sudjeluje u vrijednosti sporne nekretnine u cjelini, a potom i ovisno o odnosu tih vrijednosti prema vrijednosti koja predstavlja bračnu stečevinu, utvrditi suvlasničke omjere na tako stečenoj imovini.

 

25. Navedenim postupanjem, odlučne činjenice nisu u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene da bi se moglo pravilno odlučiti, jer nije s dovoljnom sigurnošću utvrđeno – kolika je vrijednost vlastite imovine svake od stranaka, te posljedično tome, koliko vrijednost njihove vlastite imovine sudjeluje u vrijednosti sporne nekretnine u cjelini, pri čemu je izostala i kritička ocjena izvedenih dokaza na temelju kojih je utvrđeno da je fizički rad na kući i financijska pomoć rodbine tužiteljice, predstavljao dar isključivo tužiteljici, imajući u vidu da iz nekih od izvedenih dokaza proizlazi da se radilo o pomoći objema strankama, čemu tuženik žalbenim navodima također osnovano prigovara.

 

26. Stoga, s obzirom na sve navedeno, kako je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog koje se pobijana presuda koja se odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu u odnosu na spornu nekretninu, ne može ispitati, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, prvostupanjsku presudu ukinuti (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

27. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretninu, pri tome dati jasne i prihvatljive razloge u pogledu vrijednosti vlastite imovine svake od stranaka te posljedično tome, koliko vrijednost njihove vlastite imovine sudjeluje u vrijednosti sporne nekretnine u cjelini, u kom pravcu će, kao i u svemu naprijed navedenom, raspraviti i ostale žalbene prigovore (posebno u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza na temelju kojih je utvrđeno da je fizički rad na kući i financijska pomoć rodbine tužiteljice, predstavljao dar isključivo tužiteljici), a potom na temelju rezultata cjelokupnog postupka, o tom dijelu tužbenog zahtjeva donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, vodeći računa o mjerodavnim odredbama ObZ-a, kao i o mjerodavnoj odredbi čl. 9. ZV-a (kojom je propisana uspostava pravnoga jedinstva nekretnine), pri čemu će u odnosu na zahtjev za izdavanje tabularne isprave, voditi računa o tome da takav zahtjev ima mjesta u tužbi samo ako je riječ o stjecanju vlasništva na temelju pravnog posla, što ovdje nije slučaj.

28. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pokretnine (određeno navedene u izreci pobijane presude pod točkom II.), pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o pokretninama koje su stečene za vrijeme trajanja braka stranaka (kutna garnitura, regal u boravku, Samsung smart TV, kuhinja, blagovaonski stol s 4 stolice, perilica za suđe, frižider, pećnica, kupaonski namještaj, perilica za rublje, namještaj u spavaćoj sobi - ormar i krevet, namještaj u dječjoj spavaćoj sobi, namještaj u hodniku - komoda, ogledalo), pa kako, s druge strane, tuženik u postupku nije dokazao da je u zajednicu u pogledu pokretnina, unio vlastita sredstva, niti je dokazao da se radi o imovini stečenoj po drugoj zakonskoj osnovi različitoj od osnove iz čl. 248. ObZ/03 (odnosno čl. 36. kasnijeg ObZ-a), prvostupanjski sud je  pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, pri čemu tuženik žalbenim navodima određeno niti ne prigovara pravnom zaključku suda prvog stupnja u tom dijelu - da se radi o zajedničkoj imovini stečenoj tijekom trajanja bračne zajednice, niti spori identitet tako opisanih pokretnina. Slijedom navedenog, pravni zaključak suda prvog stupnja u tom dijelu u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

29. Stoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao djelomično neosnovanu  žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

30. U odnosu na pobijano rješenje kojim je sud prvog stupnja odredio zabilježbu ovoga spora na predmetnoj nekretnini cijeneći da tužiteljica ima pravni interes da se ista odredi na temelju čl. 86. i 87.Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br.63/19 i 128/22), i po stavu ovoga suda, pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje osnovanim prijedlog za zabilježbu spora temeljem tužbe podnesene u ovom predmetu u odnosu na nekretninu na kojoj je kao vlasnik upisan tuženik, jer je ishod ovog parničnog postupka (radi utvrđenja bračne stečevine, između ostalih i u odnosu na tu nekretninu), od utjecaja na postojanje knjižnog prava (prava vlasništva predmetne nekretnine), pri čemu tuženik žalbenim navodima određeno niti ne prigovara pobijanom rješenju i zaključku suda prvog stupnja u tom dijelu, slijedom čega je (u tom dijelu) valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 149. st. 3. ZZK-a i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom II.

 

31. S obzirom na neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i 2. u svezi s 166. st. 3. i 4. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao izreci rješenja pod točkom III.

 

32. Odluka o trošku povodom žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka IV. izreke ovog rješenja).

 

33. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 3. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.