REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 2141/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca
izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira
Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALUMINIJSKI KROVNI SISTEMI
d.o.o., OIB 05995124616, Osijek, Vijenac Vlahe Bukovca 10, kojeg zastupa
punomoćnik Velimir Slovaček, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostović, Rakušić i
Slovaček d.o.o., Osijek, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.,
OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Dino Miljak,
odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička
cesta 22, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3520/2016-2 od 20. ožujka 2018., kojom je
preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3861/12 od 16.
ožujka 2016., na sjednici održanoj 5. rujna 2023.

p r e s u d i o j e

Revizija tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u odnosu odluku o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od

149.461,90 EUR s zatraženim zateznim kamatama (t. I. izreke), odbijen je zahtjev
tužitelja za naknadu parničnog troška (t. II. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi
tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 100.250,00 kn (t. III. izreke), te je

- 2 - Rev 2141/2018-3

odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 27.125,00 kn (t. IV. izreke).

2. Drugostupanjski sud povodom žalbe tužitelja preinačuje tu odluku u točkama I., II. i
III. izreke i sudi tako da nalaže tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka,
isplatiti tužitelju Aluminijski krovni sistemi d.o.o., Osijek, iznos od 149.461,99 EUR u
kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na
dan plaćanja sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2010. pa do 31. srpnja

2015. (t. I.), nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu
od 86.250,00 kn (t. II.) i odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u
daljnjem iznosu od 100.250,00 kn (t. III).

3.1. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju i kao
revizijske razloge naznačuje bitnu povredu odredba parničnog postupka i pogrešnu
primjenu materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti je i predmet vratit na ponovno suđenje.
Zahtijeva troškove u povodu revizije.

3.2. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana, a u odnosu na odluku o troškovima postupka nije dopuštena.

5. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i
89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) u odnosu na odluku
o glavnoj stvari. S obzirom na to da je vrijednost pobijanog dijela protuvrijednost
iznosa od 149.461,90 EUR.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala nepravilnim postupanjem tuženika kod naplate bankarske garancije.

7.1. Nižestupanjski sudovi kao nesporne činjenice naznačuju:

- da su tuženik i tužitelj sklopili Ugovor o izdavanju bankovne garancije 30. lipnja

2009. prema kojem će tuženik po nalogu i za račun tužitelja u korist korisnika
garancije Kalzip Gmbh Deutschland, izdati bankovnu garanciju, na način i pod
uvjetima utvrđenim ugovorom, na iznos od 542.861,00 EUR, s rokom valjanosti do

20. studenog 2009.,

- da je kao osiguranje Ugovora o izdavanju bankarske garancije od 30. lipnja 2009.
tužitelj tuženiku dao bankarsku garanciju Splitske banke d.d. broj 14662/09 od 16.
travnja 2009. na iznos od 732.808,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, koje garancije
je korisnik tužitelj, a nalogodavac M-Profil d.o.o., Zabok,

- da je Splitska banka d.d. izdala dva Dodatka garanciji od 19. lipnja 2009. i 16.
studenog 2009. prema kojima je garancija prenosiva na tuženika i prema kojoj je
produžen rok valjanosti garancije do 15. siječnja 2010.,

- 3 - Rev 2141/2018-3

- da su stranke sklopile Ugovor o prijenosu garancije Splitske banke d.d. od 16.
travnja 2009. na tuženika, a prema kojem ugovoru se isplata garancije obavlja
isključivo po pozivu i u korist tuženika,

- da je tužitelj tuženika 8. siječnja 2010. izvijestio o neispunjenju obveze trgovačkog
društva M-Profil d.o.o., Zabok, za iznos od 672.307,50 EUR,

- da je tuženik 8. siječnja 2010. uputio nalogoprimatelju Splitskoj banci d.d. poziv na
plaćanje garancije broj 14662/09 od 16. travnja 2009. na iznos od 522.845,51 EUR u
kunskoj protuvrijednosti,

- te da je tužitelj sam isplatio potraživanje svog vjerovnika, korisnika garancije Kalzip Gmbh Deutschland, a zbog čega je garancija tuženika prestala važiti.

7.2. Kao sporne činjenice ti sudovi naznačuju:

- je li tuženik bio u obvezi nakon što je primio izjavu od 8. siječnja 2010. da trgovačko
društvo M-Profil d.o.o., Zabok, nije izvršilo svoju dospjelu obvezu plaćanja za
isporučenu robu, a za koju je Splitska banka d.d. izdala bankarsku garanciju, pozvati
na plaćanje Splitsku banku d.d. za cjelokupni iznos neplaćene, a isporučene robe od

672.307,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti ili samo za iznos od 522.845,51 EUR u
kunskoj protuvrijednosti (za koji iznos je tuženik izdao garanciju).

8. Prvostupanjski sud cijeni odlučnim to što je tužitelj sam izvršio plaćanje po
garanciji koja je izdana u korist trgovačkog društva Kalzip Gmbh Deutschland sa
svog računa te posljedično, što bankarska garancija koju je izdao tuženik nije niti
realizirana, pa da nema mjesta primjeni odredbe čl. 89. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,
156/22.).

9.1. Drugostupanjski sud pravnog je pristupa da je neodlučno je li realizirana
bankarska garancija tuženika s obzirom na to da je ovdje odlučno pitanje u kojem
iznosu je trebala biti realizirana bankarska garancija Splitske banke d.d., odnosno je
li tuženik bio dužan pozvati Splitsku banku d.d. na plaćanje cjelokupnog iznosa
tražbine tužitelja prema trgovačkom društvu M-Profil d.o.o., Zabok, ili samo do iznosa
za koji je tuženik izdao bankarsku garanciju.

9.2. Taj sud cijeni da sadržaj čl. 3. Ugovora o prijenosu garancije od 30. lipnja 2009.,
između tužitelja kao prenositelja i tuženika kao preuzimatelja, kojim je ugovoreno da
će se isplata po garanciji Splitske banke d.d., Zagreb, izvršiti isključivo po pozivu i u
korist tuženika, upućuju na to da je jedino tuženik bio u mogućnosti pozvati Splitsku
banku d.d. na plaćanje po garanciji, zbog čega da je bio i u obvezi tražiti naplatu
cjelokupnog dugovanog iznosa, tj. kunske protuvrijednosti od 672.307,50 EUR.

9.3. Tuženik da je po bankarskoj garanciji Splitske banke d.d. naplatio iznos od

522.845,51 EUR. Stoga taj sud zaključuje, (kako da između strankama nije sporno
da je tužitelj za razliku od naplaćene garancije pa do stvarno dugovanog iznosa od
strane M-Profil d.o.o., Zabok, u kunskoj protuvrijednosti od 149.461,90 EUR ishodio
ovršnu ispravu prema M-Profil d.o.o., Zabok, a nakon što je nad M-Profil d.o.o.,
Zabok, otvoren stečajni postupak da je tužitelj prijavio svoju tražbinu, da on tu
tražbinu u stečaju nije uspio naplatiti, te kako da je neodlučno je li ili nije tuženik
obavijestio tužitelja da će tražiti naplatu bankarske garancije Splitske banke d.d.

- 4 - Rev 2141/2018-3

samo do iznosa za koji je izdao bankarsku garanciju po nalogu tužitelja, tj. za iznos
od 522.845,51 EUR, jer tužitelj, a s obzirom na to da je na tuženika prenio garanciju
Splitske banke d.d., nije mogao niti pozvati Splitsku banku d.d. na plaćanje razlike po
izdanoj garanciji), da je prema odredbi čl. 89. ZOO tuženik bio ovlašten naplatiti
cjelokupni iznos bankarske garancije koja mu je dana kao osiguranje, da tuženik
odgovara za štetu tužitelju.

9.4. To jer da ugovorom o prijenosu garancije od 30. lipnja 2009. nije ograničena
mogućnost naplate bankarske garancije koja je dana kao osiguranje do iznosa
tuženikove tražbine prema tužitelju, tj. do iznosa za koji je tuženik po nalogu tužitelja
izdao bankarsku garanciju, a da tuženik nije postupio po izjavi tužitelja od 8. siječnja

2010. i potraživao ukupni iznos dugovanja M-Profil d.o.o., Zabok, prema tužitelju od
Splitske banke d.d. na temelju bankarske garancije, da tuženik nije postupao s
pažnjom dobrog gospodarstvenika, pa da je stoga odgovoran tužitelju za
nemogućnost naplate utuženog iznosa od 149.461,99 EUR u kunskoj
protuvrijednosti, radi čega da je dužan tužitelju naknaditi štetu zbog nemogućnosti
naplate tražbine u utuženom iznosu.

9.5. Pri tome da je tužitelj dokazao sve elemente odgovornosti za štetu. Štetna
radnja da se sastoji u propustu tuženika naplatiti bankarsku garanciju u cjelokupnom
iznosu tužiteljeve tražbine, štetu da predstavlja nenaplaćeni i utuženi iznos tražbine
od 149.461,99 EUR u kunskoj protuvrijednosti, uzročna veza postoji, jer da je tuženik
pozvao na plaćanje po bankarskoj garanciji Splitsku banku d.d. bio bi naplaćen
cjelokupni iznos tužiteljeve tražbine prema M-Profil d.o.o., Zabok. Na temelju
odredbe čl. 1085. stavka 1. ZOO prihvaća tužbeni zahtjev.

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo
u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno
navedenih u reviziji.

11. Nije ostvaren razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg
podnositelj ističe. Suprotno navodima revizije pobijana presuda nije ni proturječna niti
ima nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razumljive razloge koji
odgovaraju stanju spisa i sadržaju dokaza, isprava i zapisnika u spisu. Neslaganje
tuženika sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s
neotklonjivim nedostacima. Presude nižih sudova bile bi opterećene bitnom
povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP kada se iz
presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija,
dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne
bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu. Kako tome nije
slučaj u ovom postupku, to je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan i temelji se
na drugačijem, za njega povoljnijem, viđenju izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica,
ali ne i na utemeljeno iznesenom prigovoru postojanja apsolutno bitne povrede
odredaba parničnog postupka.

12. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna
primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog
prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio.

- 5 - Rev 2141/2018-3

13.1. Vezano za odredbu čl. 89. ZOO na koju se stranke i nižestupanjski sudovi
referiraju ističe se da ona glasi:

„Kad je ustupanje učinjeno radi osiguranja primateljeve tražbine prema
ustupitelju, primatelj je dužan brinuti se s pažnjom dobrog gospodarstvenika,
odnosno dobrog domaćina o naplati ustupljene tražbine te nakon naplate, pošto
zadrži koliko je potrebno za namirenje vlastite tražbine prema ustupitelju, ovome
predati višak.“.

13. 2. U ovoj pravnoj stvari je utvrđeno da je sporna bankarska garancija dana kao
sredstvo osiguranja tuženiku. Međutim, tražbina koja je bila osigurana je dobrovoljno
ispunjenja po tužitelju, tako da nema mjesta primjeni navedene odredbe jer se ne
radi o postupanju tuženika kod naplate tražbine kao ustupljene radi osiguranja.

14. Bankarska garancija je sredstvo osiguranja plaćanja i zato je i dana tuženiku od
strane tužitelja, u ovom slučaju garancija koju je on imao kao vjerovnik za obveze
trećeg. Bankarska garancija na poziv je apstraktna, samostalna, obveza nezavisna
od temeljnog odnosa dužnika i vjerovnika. Tako i odredba čl. 1039. određuje:

„1. Bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez
obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev
korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz
garancije.

2. Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.“.

15. Relevantna je odredba čl.1043. ZOO koja regulira:

„1.Pravo pozivanja na plaćanje iz garancije ne može se ustupiti trećemu osim
ako to nije izričito predviđeno u garanciji ili u njezinim dodacima.
2.Time se ne utječe na pravo primiti iznos iz garancije koje bi u garanciji ili u
njezinim dodacima bilo prenijeto na nekog drugog.“

16. U ovoj pravnoj stvari pravo pozivanja na plaćanje garancije bilo je upravo na
tuženiku jer je ustupljeno sukladno st. 1. čl. 1043. ZOO. Iz tih razloga je upravo
tuženik jedini mogao pozvati na plaćanje cjelokupnog iznosa koji predstavlja
dugovanje trećeg, u okolnostima konkretnog slučaja. Ni na jedan način nije ni
regulirano pravo djelomičnog primitka iznosa tuženika kod prenesenog prava na
plaćanje iz garancije u situaciji kada je preneseno pravo na pozivanje na plaćanje, a
bankarska garancije je prestala biti sredstvo osiguranja u drugom pravnom poslu no
što je posao za koji je ona inicijalno izdana. Banka koja je izdala garanciju ispunjava
svoju obvezu iz garancije u visini koliko je to u pisanoj ispravo o garanciji naznačeno,
sukladno uvjetima iz garancije.

17. Stoga svi preostali revizijski prigovori tuženika, kojima on iznosi svoje viđenje
pravnih kvalifikacija i utvrđenog činjeničnog stanja, nisu prihvatljivi, osobito oni kojima
ukazuje na izostanak propusta tuženika.

- 6 - Rev 2141/2018-3

18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

19. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog

2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog
postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija. Prema navedenom
shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije
rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija. Stoga je na temelju
odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. rujna 2023.

Predsjednik vijeća: dr.sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-3085d-5d220

Kontrolni broj: 01069-a8b98-9152f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.