1              Poslovni broj: Gž R-324/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-324/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu dr. sc. Danieli Pivčević, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz B. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD R. i K. iz S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... - Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 17 Pr-709/2016 od 10. ožujka 2023., dana 26. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 17 Pr-709/2016 od 10. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. iznos od 6.196,84 kuna bruto/ 822,47 EUR-a[1], s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako je pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke). U točki II. izreke prvostupanjske odluke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćenog stražarskog dodatka za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. iznos od 76,62 kune / 10,17 EUR-a bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15. rujna 2013. do isplate. Odlukom o trošku naloženo je tuženici naknaditi tužitelju na ime parničnog troška postupka iznos od 1.694,29 EUR-a / 12.765,60 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2023. do isplate (točka III. izreke).

 

2. Žali se tuženica pobijajući presudu u dijelu pod točkama I. i III. zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da sud prihvati žalbu i presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima te da tužitelju naloži naknaditi tuženici troškove postupka uz zateznu kamatu koja teče od donošenja presude do isplate. Tuženica je zatražila trošak žalbenog postupka.

 

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim navodima s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe spram tuženice kao poslodavca, radi isplate iznosa od 6.196,84 kune na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016.

 

6. Sukladno odredbi članka 467. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa, ovaj sud je utvrdio kako pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Navedenim, prema mišljenju ovog suda nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire žaliteljica.

 

9. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku poklonio vjeru nalazu vještaka financijske struke, time da je tužitelju na ime neisplaćene naknade za godišnji odmor dosudio razliku za konačno utuženo razdoblje temeljem propisa koji su regulirali predmetnu materiju do 7. svibnja 2014., a nakon 7. svibnja 2014. uzimajući u obzir redovan rad, ali i dodatke koje je tužitelj ostvario tijekom utuženog razdoblja, koji se tužitelju isplaćuju i za vrijeme redovnog rada i predstavljaju davanje poslodavca u novcu bez obzira radi li se o redovnom ili prekovremenom radu.

 

10. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, odluka o razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno je temeljena na podacima o korištenju godišnjih odmora iz obračunskih lista tužitelja, te primjeni odredbi Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 140/02), odnosno Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11), te Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 54/14).

 

11. Odredbom članka 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 140/02) propisano je, da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom stavka 3. istoga članka koji je dodan prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 68/11) propisano, da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

 

12. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, dalje: ZSOS), a koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., u članku 142. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Člankom 219. ZSOS-a propisano je da će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju ZSOS kojima će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenim na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) kojima se uređuje to područje.

 

13. Budući je u razdoblju do 8. svibnja 2014. kada je stupio na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 54/14) donesen na temelju ZSOS-a, bio na snazi Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatne vojne osobe, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 140/02 i 68/11), donesen na temelju odredbe članka 99. ZSOS/2002 (članak 219. ZSOS), tužitelju prema izmijenjenom Pravilniku iz 2011. godine od lipnja 2011. pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (članak 4. stavak 3.), kako to pravilno cijeni sud prvog stupnja, a ni tuženica ne spori.

 

14. Nakon 8. svibnja 2014. u primjeni je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj 54/14), kojim je u članku 4. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu i da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (članak 4. stavak 3.), a u postupku je utvrđeno da je tužitelju tuženica i za redovnog radnog vremena isplaćivala dodatak za posebne uvjete vojne službe, slijedom čega je i navedeno primanje, suprotno žalbenim navodima, valjalo uzeti u obzir prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor (članak 6. stavak 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, „Narodne novine“, br. 33/14), kako je sud prvog stupnja i postupio.

 

15. Naime, plaća koju tužitelj kao djelatna vojna osoba prima za svoj redovni rad je njegova uobičajena plaća (članak 7. stavak 1. Konvencije o plaćenom godišnjem odmoru koja se primjenjuje temeljem točke III. Odluke o objavljivanju Konvencija međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji – "Narodne novine", Međunarodni ugovor 6/95).

 

16. S obzirom da tužitelju primjenom naprijed citiranog propisa pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema prosječnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju razliku naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju, a kako je tu naknadu izračunao financijsko-knjigovodstveni vještak. Dodatak za vojnu službu pripada djelatnoj vojnoj osobi temeljem samog rasporeda na određenu dužnost te je sastavni dio redovne plaće, ostvarene u redovnom radnom vremenu, a što je u konkretnom slučaju i vidljivo iz obračuna plaće tužitelja u spisu. S obzirom da je dodatak za vojnu službu sastavni dio redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor valjalo je uračunati i iznose tog dodatka.

 

17. Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u pobijanom dijelu prvostupanjske presude kojim je tužitelju i za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. dosuđena razlika naknade za godišnji odmor. Pravilna je odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama koje su određene sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

 

18. Također je pravilna odluka o naknadi parničnih troškova tužitelju, donesena sukladno odredbama članka 154. st. 1. i članka 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14; 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio o uspjehu tužitelja u sporu, pravilno ocijenio podneske tužitelja sukladno članku 155. ZPP-a te prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je pravilno primijenio Tarifu, odmjerio troškove prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva te priznao tužitelju troškove vještačenja u cijelosti jer su bili potrebni neovisno o konačnom uspjehu u sporu.

 

19. Slijedom navedenog i primjenom odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

20. Budući da tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, to je na temelju odredbe članka 166. st. 1. ZPP-a, odbijen njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke).

 

U Splitu 26. srpnja 2023.