Poslovni broj: 9 P-312/22-18.

     

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

              Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja F. U. iz Č., OIB , zastupan po Z.O.U.  G. R. i M. S. G. iz Č., protiv tuženika M. d.o.o. iz L., OIB , radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 9. svibnja 2023., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, te objavljene presude 20. lipnja 2023.

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Tuženik M. d.o.o. iz L., OIB:  dužan je isplatiti tužitelju U. F. iz Č., OIB:, iznos od 39.816,84 € sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to:

 

- na iznos od 9.954,21 € od 01.08.2016. godine do isplate,

- na iznos od 9.954,21 € od 01.08.2017. godine do isplate,

- na iznos od 9.954,21 € od 01.08.2018. godine do isplate,

- na iznos od 9.954,21 € od 01.08.2018. godine do isplate,

 

te iznos od 4.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom računatom od 01.08.2018. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.689,63 EUR/ 65.425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana presuđenja do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Tužitelj je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev na utuženi iznos, jer su stranke sklopile Ugovor o sponzorstvu, po kojem je tužitelj trebao nositi logo tuženika na unaprijed dogovorenim intervjuima, pojavljivati se na press konferencijama, eventima i dr., a tuženik se obvezao osigurati tužitelju reklamne sadržaje, za svaku godinu isplatiti po 75.000,00 kn sponzorstva, te novčane nagrade za uspjehe na natjecanju.

 

2.Tako tužitelj za 4 neisplaćene sponzorske naknade zahtjeva 300.000,00 kn, te na ime sudjelovanja na natjecanjima Svjetski kup 500 eura, ulazak u finale Azerbajđan 500 eura, treće mjesto na konju s hvataljkama 1.000,00 eura, Svjetski kup u Dohi 500,00 kn, Svjetski kup u Mađarskoj 500 eura, gdje je osvojio treće mjesto 1.000,00 eura, te natjecanje Svjetskog kupa u Osijeku za finale 500 eura.

 

3.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u temelju tako i u visini, jer tuženik nije ispunio svoje ugovorene obveze, niti je tuženiku dostavio račun za uslugu promidžbe.

 

4.S obzirom na uputu u ovoj pravnoj stvari Županijskog suda u Osijeku određeno je u ovoj pravnoj stvari ročište za glavnu raspravu 9. svibnja 2023., na koje je pozvan tužitelj, po prijedlogu tužitelja i svjedok Jakopec Željko, a tuženik je tijekom postupka po obavijesti ranijeg punomoćnika koji je obavijestio da je otkazao punomoć pozvao tuženika provoredno elektronskom komunikacijom, a drugoredno poštom. Naime, tuženik koji je pravna osoba, u smislu Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji (NN 5/20) ne koristi elektroničku komunikaciju, pa su mu sva pismena kao na strani 153, 157, 159, 168, slana poštom, a tuženik kao pravna osoba niti jednu pošiljku nije zaprimio, pa mu je stoga za navedeno ročište za glavnu raspravu od 9. svibnja 2023., poziv uredno dostavljen oglasnom pločom. Na navedeno ročište 9. svibnja 2023. tuženik dakle uredno pozvan, nije pristupio, te s obzirom na uputu Županijskog suda u ovoj pravnoj stvari, sud je odlučio dovršiti postupak, nakon saslušanja svjedoka i tužitelja ponovno, te pročitao iskaz direktora tuženika.

 

5.U postupku dokazivanja sud je saslušao stranke, izvršio uvid u Ugovor o sponzorstvu strana 4 spisa, poziv tužitelju za podmirenje sa strane 6 spisa, strana 8 i 9 spisa, fotografije tužitelja sa strane 17 spisa, 46 spisa, ispis telefonskih poziva sa strane 61 spisa, pravila HOO sa strane 78 spisa, te korespondenciju sa strane 83 spisa, povratak konja u Lipik promo strana 82 spisa, saslušao svjedoke, te izvršio uvid u tužiteljeve rezultate na gimnastičkim natjecateljima koje je tužitelj osobno dostavio na ročištu sa strane 177 do 190 spisa.

 

6.Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

7.Na ročištu od 26.11.2019.g. sud je odlučio odbiti sve daljnje dokazne prijedloge te dovršiti postupak u smislu odredbe čl. 10 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19) iz prvorednog razloga da bi se spriječilo odugovlačenje postupka, a drugoredno iz činjenice da stranke u odgovoru na tužbu, tužbi, očitovanjima, nisu osporavale odlučne činjenice za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, time da je tuženik ustrajao sa svojim prigovorom da tužitelj nije ispunio svoju obvezu, te time nije niti tuženik dužan ispuniti svoju obvezu.

 

8.Upravo u svezi ovih odlučnih činjenica su saslušane stranke, te iz iskaza saslušanih stranaka koji su se u bitnim okolnostima međusobno nadopunjavali, ovaj sud zaključuje da nije prijeporno da je upravo tužitelj vrhunski sportaš, srebrni olimpijac, a da je tuženik pravna osoba.

 

9.Iz iskaza saslušanih nedvojbeno proizlazi da su stranke u maniri prijateljska, obiteljskog okruženja, sklopile Ugovor o sponzorstvu sa strane 4 spisa, od 14. srpnja 2016.g., zajedno sa suprugom direktora tuženika i zajedno sa suprugom tužitelja, u jednom Čakovečkom lokalu.

 

10.Iz iskaza saslušanih stranaka također nedvojbeno proizlazi da su stranke dragovoljno potpisale Ugovor o sponzorstvu.

 

11.Iz samih navoda iz odgovora na tužbu, a također iz navoda saslušanog tuženika a i tužitelja, ovaj sud zaključuje da tuženik nije platio ništa iz Ugovora o sponzorstvu, dakle niti jedan iznos koji je utanačen u čl. 3 ugovora, godišnje 75.000,00 kn do 31.7. tekuće godine, niti novčane nagrade za rezultate.

 

12.Na posebno pitanje tuženik je istaknuo da ugovor nije raskinuo.

 

13.Također iz stanja spisa također proizlazi da doista tuženik od dana utuženja do dana zaključenja glavne rasprave nije ništa platio.

 

14.No, iz samog iskaza saslušanih stranaka, ovaj sud zaključuje da je prigovor tuženika iz odgovora na tužbu da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze neosnovan.

 

15.Naime, upravo je tužitelj u prvoj godini sponzorstva, a to je 2016.g., neposredno prije održavanja Olimpijskih igara u Brazilu, upravo na poziv tuženika, pristupio jednom eventu odnosno događaju u Hotelu Esplanada u Zagrebu, te je pristupio i snimanju spota, koji je snimljen i u konačnici emitiran na Hrvatskoj radioteleviziji. Isto proizlazi iz iskaza saslušanih stranaka.

 

16.Činjenica da je tuženik morao mijenjati sinopsis zbog zakonske regulative i činjenica da je tužitelj olimpijac, nije bitno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, jer se tužitelj dakle odazvao na poziv tuženika suglasno Ugovoru o sponzorstvu.

 

17.ste godine tužitelj je prisustvovao i košarkaškom događanju koje je također organizirao tuženik.

 

18.Dakle, nedvojbeno valja utvrditi da se tužitelj na pozive tuženika odazvao, sudjelovao u marketinškim inicijativama tuženika, ali za to niti za prvu godinu sponzorstva tuženik nije dostavio nikakva sredstva, kao niti kasnije.

 

19.Daljnja sama činjenica da nakon Olimpijskih igara u Brazilu tužitelj je bio očigledno sportski frustriran, također nije bitno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, jer je opće poznato da doista veliki broj sportaša se bori za ne samo olimpijske medalje, već i za medalje u svim ostalim nižim natjecanjima, kao što su svjetski kupovi, europska prvenstva i balkanski kup i sl., pa se doista ne može očekivati da bi vrhunski sportaš u ovako teškoj disciplini kao što je gimnastika, a u kojoj je tužitelj vrhunski sportaš, može polučiti vrhunske rezultate baš na svakom natjecanju.

 

20.Stoga su neosnovani prigovori tuženika u smislu odredbe čl. 358 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) da tuženik nije dužan ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni svoju obvezu i to poglavito iz razloga jer je tuženiku mogla biti razvidna činjenica da je tužitelj vrhunski sportaš, što znači da mora imati vremena za trening, mora imati vremena za putovanja i sudjelovanja na vrhunska natjecanja u svjetskoj eliti gimnastike, te na kraju mora imati vremena za rekuperaciju.

 

21.Dakle, tužitelj se ne može baviti marketinškim pitanjima svojih sponzora, pa tako niti tuženika, već je mišljenje ovog suda da upravo tuženik je bio dužan ili tužitelju dostaviti reklamne sadržaje, što nije dostavio, kako se obvezao čl. 3 i organizirati događanja, evente, kada tužitelj ima mogućnost od svojih sportskih obveza koje su opisane.

 

22.Po mišljenju ovog suda upravo je tuženik trebao ispuniti svoju obvezu bar za prvu godinu, te onda organizirati iduća marketinška događanja na koja bi se tužitelj u okviru svojim mogućnosti sa vremenom odazivao.

 

23.Iz samog iskaza stranaka pak ovaj sud zaključuje da tuženik uopće nije dostavio brošure, kišobrane, letke, majice, kape i sl., već si je kako sam tužitelj ističe, logo tuženika sam dao izraditi, a isto je dakle i nosio tijekom konferencija i sportskih natjecanja, što proizlazi iz uvida u fotografije sa strane 46 spisa.

 

24.S druge pak strane ovaj sud zaključuje da tužitelj nije odbio niti jedan event koji je organizirao tuženik, osim zbog obiteljskih obveza, jer je tužitelj imao rođendan.

 

25.Tuženik nije dokazao da bi u daljnjim godinama sponzorstva tužitelja pozivao na kakva događanja i organizirao kakva događanja.

 

26.I sam svjedok J. Ž. koji je u prijeporno vrijeme sklapanja ugovora između stranaka bio predsjednik, a i sada je predsjednik Gimnastičkog kluba M. Z. Macan, te istakao da je nakon sklapanja ugovora upravo tužitelj uredno na majcama nosio znakove tuženika i to na svjetskim kupovima, europskim kupovima, u Mađarskoj, Osijeku, Bakuu, Kodbussu,te posebno istaknuo da kod gimnastičara postoje tri razine sponzoriranja, a to su Hrvatski gimnastički savec, nadalje HOO, te privatni sponzori. Svjedok je istaknuo da gimnastičari na svojim majcama upravo pronose sponzore sve tri razine, jer ih isti sponzoriraju.

 

27.Dakle, iz iskaza proizlazi da je doista tuženik, kao što je već utvrđeno u ovoj pravnoj stvari, tužitelj uredno ispunjavao, ugovorenu ugovorom sa tuženikom.

 

28.Čak što više na ročištu od 9. svibnja 2023. tužitelj je donio i medalje koje je osvojio za vrijeme ugovorenog odnosa sa tuženikom, te uložio i dokaz o osvojenim medaljama, sa str. 177 do 190, odnosno sa portala svjetske gimnastičke asocijacije.

 

29.Slijedom uvida u portal sa str. 177 spisa, te medalje tužitelja, valja zaključiti da je za vrijeme trajanja ugovora između stranaka, tužitelj doista osvojio medalje kako to navodi u tužbi, te u svojim iskazima.

 

30.S obzirom na pravno mišljenje Županijskog suda u Osijeku u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je pojasnio da su upravo odredbom čl. 5 prijepornog ugovora zapravo parnične stranke i ugovorile obvezu tuženika da tužitelju isplati i preostali ugovoreni iznos u slučaju prijevremenog raskida ugovora ili neplaćanja dospjelih obveza.

 

31.Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza saslušanih stranaka, odnosno tužitelja i direktora tuženika u ovoj pravnoj stvari, a što je već utvrđeno ranijem presudom u ovoj pravnoj stvari gdje je utvrđeno da su stranke upravo dragovoljno sklopile upravo prijeporni ugovor, te iz samih iskaza stranaka ovaj sud ne išćitava da bi bilo koja odredba ugovora bila prijeporna, niti je tuženik isto dokazao.

 

32.Ovo sve je suglasno odredbi čl. 2 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, što drugim riječima znači da su upravo parnične stranke dragovoljno sklopile prijeporni ugovor a koji tuženika i u čl. 5 obvezuje isplatiti i preostali ugovoreni iznos i u slučaju raskida ugovora ili u slučaju neplaćanja dospjelih obveza.

 

33.U ovoj pravnoj stvari nedvojbeno je utvrđeno niti je tuženik platio dospjele obveze, odnosno nije platio niti jednu dospjelu obvezu, iako je dakle tuženik dokazao da je na gimnastičkim natjecanjima za vrijeme trajanja ugovora, osvojio medalje, niti je platio utuženo s obzirom na prijevremeni raskid ugovora između stranaka.

 

34.Tuženik također nije platio niti 4.000 eura suglasno čl. 3 st. 3 Ugovora o sponzorstvu za rezultate na natjecanjima koje je tužitelj naveo u tužbi, niti je isto tijekom postupka osporio.

 

35.Dakle suglasno odredbi čl. 9 Zakona o obveznim odnosima, valjalo je udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja, jer sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je na njezino ispunjene.

 

36.Iz utvrđenog ovaj sud zaključuje da je upravo tužitelj se odazivao na pozive tuženika za snimanje spota, košarkaška događanja, prezentaciju u hotelu u Zagrebu, dok nije mogao stići na događanje kada mu je bio rođendan.

 

37.Tim više što tuženik niti za ova pobrojena ispunjenja obveza tužitelja nije ništa platio, niti je raskinuo ugovor o sponzorstvu, a što je i odlučna činjenica po mišljenju ovog suda, tuženik nije niti organizirao daljnje marketinške akcije na kojima bi tužitelj sudjelovao u okviru svojih mogućnosti, gledidbeno na sportske obveze.

 

38.Ovo je dakle odlučna činjenica za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Da je dakle upravo tužitelj na pozive tuženika svoju obvezu iz Ugovora o sponzorstvu izvršio, dok tuženik u toj prvoj godini, a niti kasnije, nije izvršio svoju obvezu plaćanja.

 

39.Stoga i nije bitno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari prigovor tuženika u smislu odredbe čl. 90 st. 1 i 2 Zakona o porezu na dodatnu vrijednost, jer tuženik nije ništa platio po Ugovoru o sponzorstvu, te samim time nije bitno za presuđenje ukupno 22 dokazna prijedloga koje je tuženik pobrojio na ročištu od 26. studenog 2019.g.

 

40.Slijedom utvrđenog ovaj sud je utvrdio te ostaje kod svog pravnog mišljenja izraženog u ranijoj presudi da raskidu ugovora obje strane nisu oslobođene svojih obveza, jer su suprotno ugovorene strane utanačile prethodnim ugovorom poglavito čl. 5, jer je dakle tužitelj po mišljenju ovog suda u cijelosti ispunio ugovor, a tuženik uopće nije ispunio ugovor, niti je suprotno dokazao, niti je uplatio išta od ugovorenog. Dakle, navedeni dio čl. 5 prijepornog ugovora nije protivan odredbi kojom su propisani učinci raskida ugovora u smislu odredbe čl. 368 te u svezi sa čl. 350 ZOO-a, jer su stranke nedvojbeno svoju pravnu volju iskazale u čl. 5 prijepornog ugovora, te utanačile da u slučaju prijevremenog raskida ugovora, tuženik kao sponzor dužan je isplatiti preostali i ukupan ugovoreni iznos do kraja trajanja prijepornog ugovora.

 

41.Stoga je dakle valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti.  

 

42.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22), odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za pristojbe na tužbu i presudu po 484,44 EUR, sastav tužbe, pristup na tri ročišta, sastav obrazloženog podneska od 21.1.2019. i sastav odgovora na žalbu, svaka radnja 995,42 EUR, ročište od 8.1.2020., te ročište za objavu presude svaka radnja 99,54 EUR, te PDV.

 

 

Čakovec, 20. lipnja 2023.

 

 

Sudac:

 

Hrvoje Novak

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

 

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja

2. tuženik