Baza je ažurirana 15.04.2025. 

zaključno sa NN 66/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj: UsI-1575/2023-7

 

 

 

 

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-1575/2023-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E 

 

I

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. S., državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, O. J., kojeg zastupa opunomoćenica M. G., odvjetnica u Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., Policijske postaje D. S., D. S., OIB: …, radi ograničenja slobode kretanja, 23. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I. Odgađa se izvršenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., Policijske postaje D. S., KLASA: UP/I-216-01/23-03/15, URBROJ: 511-19-38-23-34 od 11. travnja 2023. do pravomoćnog okončanja upravnog spora ili drugačije odluke suda.

II.  Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske da tužitelja odmah otpusti iz Prihvatnog centra za strance.

i

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., Policijske postaje D. S., KLASA: UP/I-216-01/23-03/15 URBROJ: 511-19-38-23-34 od 11. travnja 2023.

              II.              Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: …, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.492,50 eur/11.245,24 kn1.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-01/23-03/15 URBROJ: 511-19-38-23-34 od 11. travnja 2023., tužitelju se određuje smještaj u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca, računajući od dana donošenja rješenja. Rješenje je doneseno temeljem članka 216. Zakona o strancima (Narodne novine br. 133/20, 114/22, 151/22).

2.              Tužitelj u tužbi navodi da mu je za vrijeme trajanja postupka međunarodne zaštite, rješenjem nadležne službe MUP-a od 4. studenoga 2022. određeno ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance J. zbog razloga nacionalne sigurnosti (mišljenje SOA-e), koje je produljeno rješenjem MUP-a od 2. veljače 2023. na razdoblje od 3 mjeseca, računajući od 4. veljače 2023. te po isteku navedenog razdoblja tužitelj treba biti otpušten iz Prihvatnog centra za strance J. i smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Z., gdje je bio i prije nego što je smješten u Prihvatni centar za strance J. Netočno je stoga da tužitelj nema adresu smještaja u RH, jer ima pravo na smještaj u Prihvatilištu kao tražitelj međunarodne zaštite.

2.1.              Ističe da je osporavano rješenje (kao i rješenje o protjerivanju) nezakonito upravo zato što tužitelj još uvijek ima status tražitelja međunarodne zaštite, jer tako jasno proizlazi iz odredaba čl. 26. st. 1. Zakona u upravnim sporovima u vezi s čl. 4. st. 1. toč. 5. i toč. 21. te čl. 51. st. 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (u nastavku: ZMPZ). Naime, tužitelju je rješenje KLASA: UP/I-216-03/22-06/468 URBROJ: 511-01-212-23-19 od 15. ožujka 2023. o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu uručeno dana 11. travnja 2023. godine te je protiv navedenog rješenja dopuštena tužba upravnom sudu u roku 30 dana koja odgađa izvršenje rješenja, što je jasno navedeno i u uputi o pravnom lijeku tog rješenja. Ističe da je tužba protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu doista i podnesena ovom sudu dana 21. travnja 2023. godine te se upravni spor vodi pod brojem UsI-1526/2023.

2.2.              Obrazlaže kako se tražiteljima međunarodne zaštite ograničenje kretanja ne može izreći prema odredbama Zakona o strancima, jer za ograničenje kretanja tražiteljima postoje odredbe posebnog zakona - Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti koji posebno propisuje razloge i rokove ograničenja tražiteljima. Stoga se tražiteljima međunarodne zaštite ograničenje kretanja može izreći jedino prema odredbama čl. 54 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, i to u trajanju od maksimalno 3 mjeseca, uz jedno iznimno produljenje u trajanju od maksimalno daljnja 3 mjeseca, dakle ukupno 6 mjeseci. Tužitelju je na navedeni način već rješenjima od 4. studenoga 2022. i 2. veljače 2023. ograničeno kretanje. Tvrdi kako ga je po isteku roka ograničenja po tom rješenju tuženik trebao pustiti na slobodu, odnosno osigurati mu smještaj u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Z. (P.), gdje je i prije ograničenja kretanja bio smješten.

2.3.              Napominje da pri ocjeni nezakonitosti ovdje osporavanog rješenja o ograničenju kretanja nisu relevantne okolnosti vezane uz razloge ograničenja kretanja (radi osiguranja prisilnog udaljenja niti radi razloga nacionalne sigurnosti), jer prije utvrđivanja razloga o meritumu rješenja potrebno je utvrditi dopustivost donošenja takvog rješenja u odnosu na tužitelja, a donošenje takvog rješenja po Zakonu o strancima, tužitelju koji je tražitelj međunarodne zaštite, nije dopušteno. Prema tome, niti razlozi nacionalne sigurnosti prema ranijem dopisu Sigurnosno-obavještajne agencije (u nastavku: SOA), kojim je zatraženo ograničenje kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti zbog saznanja i čvrstih indicija o podržavanju i povezanosti tražitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno-indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja, nisu od utjecaja u ovom postupku, jer je rješenje nezakonito, s obzirom da tužitelju kao tražitelju azila nije moglo biti doneseno rješenje po Zakonu o strancima. Kada osporavano rješenje ne bi bilo nezakonito već zbog same njegove nedopustivosti, bilo bi nezakonito i zato jer ove okolnosti nisu uopće ocijenjene, jer nije uopće obrazloženo zašto nisu primijenjene blaže mjere kojima se ne bi vrijeđala tužiteljeva prava na slobodu i na privatni i obiteljski život, jer je doneseno radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka po nezakonitom rješenju, a koje se uopće ne može izvršiti zbog razloga jasno utvrđenih rješenjem o tužiteljevom zahtjevu za međunarodnu zaštitu, nije uopće jasno niti obrazloženo na temelju koje okolnosti iz čl. 214. st. 2 Zakona o strancima je utvrđeno da postoji rizik iz tog članka. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora te da odluči da tužba ima odgodni učinak do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih su donesena rješenja. Rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/l-216-04/23-01/25, URBROJ: 511-19-38-23-32 od 11. travnja 2023. tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske i određena mu je zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (u daljnjem tekstu EGP), u trajanju od pet godina. Istim rješenjem određeno je da će se tužitelja prisilno udaljiti u zemlju tranzita, matičnu zemlju ili drugu treću zemlju u koju se tužitelj želi vratiti. Rješenje o protjerivanju doneseno je na temelju preporuka i obavijesti Sigurnosno obavještajne agencije sadržanih u dopisu KLASA: 216-01/22-01/33, URBROJ: 539-011151/577-22-3 od 4. studenoga 2023., budući da postoje saznanja o podržavanju i povezanosti tužitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno - indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja, tako da tuženik tužbene navode o nezakonito donesenom rješenju smatra neistinitim. U vezi tužbenih navoda da je rješenje tuženika KLASA: UP/l-216-01/23-03/15, URBROJ: 511-19-38-23-34 od 11. travnja 2023., kojim je tužitelju ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, nezakonito, ističe da je navedeno rješenje Upravni sud u Zagrebu tijekom ocjenjivanja zakonitosti donošenja rješenja, svojom presudom poslovni broj: Usl-1323/2023-2 od 13. travnja 2023. proglasio zakonitim, a sadržajno tome je zakonito i rješenje o protjerivanju, budući da je odluka o ograničenju slobode kretanja donesena na temelju odluke o povratku. Vezano za druge tužbene navode da u rješenjima nisu utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih su donesena, ističe da je postupak za donošenje rješenja proveden po službenoj dužnosti u skladu sa svim pravilima upravnog postupka. Također, mišljenja je i da ostali navodi sadržani u tužbi u ovom konkretnom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješavanje.

4.              Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i vezane spise ovoga suda poslovni broj: UsI-1526/23 i UsI-1323/23 i UsI-1570/23 te je održao raspravu.

6.              Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/468, URBROJ: 511-01-212-23-19 od 15. ožujka 2023., odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu, a rješenje je dostavljeno tužitelju 11. travnja 2023. U uputi o pravnom lijeku navedeno je da tužba odgađa izvršenje rješenja, što je sukladno čl. 51. st. 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23).

7.              Tužitelj je radi poništenja rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnio tužbu ovome sudu dana 21. travnja 2023. godine te se upravni spor vodi pod posl. brojem UsI-1526/2023.

8.              Prema odredbama čl. 4. toč. 5. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) do izvršnosti odluke o zahtjevu. Izvršnost odluke o zahtjevu nastupa dostavom odluke tražitelju, ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak. Ako podnesena tužba ima odgodni učinak, odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda.

9.              U konkretnom slučaju je protiv odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu podnesena tužba koja ima odgodni učinak, slijedom čega odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda.

10.              Stoga su navodi tužbe osnovani, budući da odluka o zahtjevu za međunarodnu zaštitu nije postala izvršna, pa je tužitelj još uvijek tražitelj međunarodne zaštite. Uvjeti za ograničenje slobode kretanja tražiteljima međunarodne zaštite propisani su čl. 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pa se tražiteljima međunarodne zaštite sloboda kretanja ne može ograničiti primjenom Zakona o strancima, kako je tuženik odlučio osporenim rješenjem. Stoga je osporeno rješenje tuženika nezakonito.

11.              Što se tiče presude ovoga suda poslovni broj: UsI-1323/23 od 13. travnja 2023., kojom je potvrđeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-216-01/23-03/15 URBROJ: 511-19-38-23-34 od 11. travnja 2023., valja navesti da je presuda donesena u postupku sudske kontrole bez sudjelovanja tužitelja sukladno čl. 216. Zakona o strancima te je donesena prije nego što je tužitelj 21. travnja 2023. podnio tužbu radi poništenja rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Stoga pozivanje tuženika na navedenu presudu nije od utjecaja, jer sud prilikom donošenja iste nije uzeo u obzir okolnosti koje tužitelj ističe u predmetnoj tužbi, a koje su osnovane i ne mogu se otkloniti.

12.              Iz spisa nadalje proizlazi da je rješenjima Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite od 4. studenoga 2022. i 2. veljače 2023. tužitelju već bila ograničena sloboda kretanja temeljem čl. 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, u maksimalnom trajanju od 6 mjeseci (čl. 54. st. 9.).

13.              Također treba dodati kako je presudom ovoga suda poslovni broj: UsI-1526/23 od  23. svibnja 2023. poništeno rješenje o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu i tužitelju je priznat azil u Republici Hrvatskoj.

14.              Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja te je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporeno rješenje.

15.              Budući da je sud ovom presudom poništio osporeno rješenje i da je protiv presude dopuštena žalba koja odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a), sud je rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja spora i naložio tuženiku da tužitelja otpusti iz Prihvatnog centra. Naime, prema ocjeni suda ispunjeni su kumulativni uvjeti iz čl. 26. st. 2. ZUS-a, jer se izvršenjem osporene odluke tužitelju nanosi šteta koja se teško može popraviti, budući da se radi o ograničenju slobode kretanja, zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, budući da protiv osporenog rješenja žalba nije dopuštena, a odgoda nije protivna javnom interesu, jer je sud u vezanom spisu poslovni broj: UsI-1526/23 uvidom u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 216-01/22-01/33, URBROJ: 539-011151/577-22-2 od 20. lipnja 2022., utvrdio da u konkretnom slučaju nema dokaza ni čvrstih indicija o podržavanju i povezanosti tužitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 26. st. 2. u vezi s čl. 65. st. 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

16.              Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju čl. 79. st. 1. i 4. ZUS-a i tbr. 23. t. 1. i 2., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), i to za sastav tužbe i podneska od 11. svibnja 2023. te zastupanje na raspravi po 250 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda od 1,99 eur, iznosi ukupno 1.492,50 eur/11.245,24 kn. Kako je sud navedeni trošak ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora, na temelju čl. 79. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

 

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena (članak 67. stavak 1. i članak 26. ZUS-a).

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu