Kž-62/2023-5

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-62/2023-5

                                                                                   

                                                       

R E P U B L I K  A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene L. B. zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04; 84/05; 71/06; 110/07, 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli i braniteljice optužene M. B., odvjetnice u P., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 20. svibnja 2022. br. K-87/2014, u sjednici vijeća održanoj dana 18. svibnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Branka Čvrljka te zamjenice braniteljice optužene, odvjetnice I. B. S., iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. B. i I. B. S. iz Š., a u odsutnosti optužene L. B.

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

Prihvaćaju se žalbe optužene L. B. i državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola pod brojem K-87/2014 od 20. svibnja 2022., točkom I. izreke na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19., 130/20 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog iz presude toga suda pod br. K-604/2013-3 od 09. prosinca 2013. povodom prigovora optužene L. B. stavljen je izvan snage.

 

2. Točkom II. izreke pobijane presude optužena L. B. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 1. i 2. KZ/97 pa je optužena za navedeno kazneno djelo na temelju članka 272. stavka 2. KZ/97 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine time da je, temeljem članka 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda i određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko optužena L. B. u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećena E. K. upućena je sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optužena L. B. obvezana je naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 2.000,00 kuna, troškove analize alkohola u krvi u iznosu od 500,00 kuna, troškove toksikološkog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kuna, trošak vještaka I. K. u iznosu od 1.088,00 kuna, troškove prometnog vještaka u iznosu od 5.153,12 kuna te troškove vještaka V. S. u iznosu od 4.000,00 kuna.

 

5. Protiv te presude žalbu je uložio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona, sa prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na visinu izrečene sankcije i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

6. Žalbu je uložila i optužena L. B. po braniteljici M. B., odvjetnici u P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, odluke o troškovima postupka te odluke o imovinskopravnom zahtjevu, sa prijedlogom da se žalba optužene prihvati kao osnovana i ukine pobijana presuda te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku. Ujedno je zatražena obavijest o održavanju sjednice vijeća.

 

7. Odgovor na žalbu optužene uložio je državni odvjetnik sa prijedlogom da nadležni sud odbije u cijelosti žalbu optužene kao neosnovanu.

 

8. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika uložila je optužena putem branitelja sa prijedlogom da se žalba optužene prihvati kao osnovana i ukine pobijana presuda, a uslijed te odluke žalba državnog odvjetnika da se konstatira bespredmetnom ponavljajući svoj zahtjev o obavještavanju održavanja sjednice vijeća.

 

9. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prethodno dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

10. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Branka Čvrljak te zamjenice branitelja optužene I. B. S. iz Z. odvjetničkog ureda B. B. i I. B. S. iz Š. u skladu s odredbom članka 475. stavka 2. ZKP/08, a u odsutnosti uredno pozvane optužene L. B. na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.

 

11. Žalba optužene i državnog odvjetnika je osnovana.

 

12. Naime, prvo je za navesti da nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka pobijane presude proturječna. Navedenu povredu žaliteljica uočava u tome što bi iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazilo da je terećeno kazneno djelo počinila sa svjesnim nehajem, dok bi to bilo propušteno navesti u pravnom opisu djela iz kojega da bi proizlazilo da bi djelo bilo počinjeno s namjerom. Međutim, po stajalištu ovoga suda, okolnost da je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude i to u dijelu pravnog opisa djela propustio navesti da je djelo počinjeno iz nehaja, ne čini samim time izreku presude proturječnom, obzirom da je iz zakonske kvalifikacije djela u izreci presude razvidno da je optuženica proglašena krivom za učin kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 2. KZ/97 koje kao oblik krivnje propisuje nehajno postupanje počinitelja djela.

 

12.1. Također, nije u pravu optuženica niti kada u žalbi ističe da se pobijana presuda ne može ispitati jer da uopće nema razloga o tome na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da bi optuženica počinila djelo sa svjesnim nehajem. To iz razloga što je prvostupanjski sud svoje utvrđenje da je djelo počinjeno sa svjesnim nehajem obrazložio u točki 20. obrazloženja pobijane presude, iz koje proizlazi na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da je terećeno kazneno djelo počinjeno upravo sa svjesnim nehajem.

 

12.2. Nije u pravu niti žaliteljica kako u žalbi ističe da je tijekom rasprave povrijeđeno njeno pravo obrane pa da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Ovu povredu žaliteljica vidi u tome što su tijekom ispitivanja oštećenice E. K. na raspravi njenom branitelju bila zabranjena pitanja, koja su, po stajalištu žaliteljice, bila relevantna i značajna u pravcu sudjelovanja oštećenice u prometnoj nesreći. Iz zapisnika sa održane rasprave dana 08. prosinca 2016. na kojem ročištu je saslušavana oštećena E. K., proizlazi da je tijekom ispitivanje oštećenice uredujući sudac zabranio brojna pitanja braniteljice optužnice smatrajući da je oštećenica na pojedina pitanja već odgovorila ili su pitanja bila nejasna, nevažna ili kapiciozna. Time, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije povrijeđeno pravo obrane budući je oštećenica saslušana na raspravi u nazočnosti braniteljice optužene i državnog odvjetnika, te je i odgovarala na pitanja braniteljice. Ovlaštenje je predsjednika vijeća, a sukladno članku 420. stavku 3. ZKP/08 da zabrani pitanje ili odgovor na već postavljeno pitanje ako je ono nedopušteno ( članak 277. i članak 289. stavak 3. ZKP/08) ili se pitanje ne odnosi na predmet. Međutim, ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanja odgovora, stranke mogu zahtijevati da o tome odluči vijeće, a koju mogućnost braniteljica nije iskoristila.

Stoga, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, ničim nije povrijeđeno pravo obrane pri ispitivanju oštećene.

 

13. Međutim, u pravu je optuženica kada u žalbi navodi da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude na koji način je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

 

13.1. Naime, optuženica je proglašena krivom da zbog neprilagođene brzine svoga vozila stanju i uvjetima na kolniku nije pravovremeno uočila pješakinju- oštećenu E. K. kako prelazi kolnik sa lijeve na desnu stranu, zbog čega da je došlo do naleta vozila optuženice na oštećenu. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Ž. P. iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da se u režimu kratkih svjetala pri uvjetima koji su tada bili na mjestu događaja (noć, neosvijetljeno mjesto, pješakinja odjevena u crnu majicu), pješakinja se može uočiti na dužini puta ili udaljenosti od 26 metara, pa da iz provedene analize proizlazi da je optuženica reagirala snažnim kočenjem u trenutku kada se nalazila na udaljenosti od 26,7 metara od mjesta naleta, pa da proizlazi da je pravovremeno reagirala radnjom snažnog kočenja vozila u cilju izbjegavanja naleta te izmicanjem vozila u desno, te da je poduzela sve te radnje u trenutku kada je uopće mogla uočiti pješakinju na kolniku. Dakle, iz izloženog nalaza i mišljenja prometnog vještaka bi proizlazilo da je optuženica u momentu kada je bila u mogućnosti uočiti pješakinju poduzela sve radnje da do naleta na nju ne dođe, dakle, da je reagirala pravovremeno. Prema tome, kako to žaliteljica osnovano ističe u žalbi, obrazloženje je u tom dijelu u potpunoj suprotnosti sa izrekom pobijane presude.

Prvostupanjski je sud s više pažnje valjao cijeniti nalaz i mišljenje prometnog vještaka, koji je u pojedinim dijelovima kontradiktorno. Naime, s jedne strane prometni vještak nalazi da se pri uvjetima na cesti koji su bili u to vrijeme, u režimu kratkih svjetala, pješak može uočiti na udaljenosti od 26 metara, dok bi u svom iskazu na raspravi navodio da snop kratkih svjetala osvjetljava udaljenost od 40-80 metara, te da je optuženica mogla uočiti parkirana vozila sa obje strane ceste i na udaljenosti od 60 do 70 metara i to u režimu kratkih svjetala.

Obzirom na izloženo doista se dovodi u pitanje nalaz vještaka da bi optužena oštećenu bila u mogućnosti uočiti tek na udaljenosti od 26 metara, kada je domet kratkih svjetala 40-80 metara, a sve kraj njegova daljnjeg nalaza da bi položaj pješakinje na kolniku, kada je mogla biti uočena, bio na sredini kolnika.

Prema tome, nalaz i mišljenje prometnog vještaka u kojemu isti nalazi, a prvostupanjski sud prihvaća, da je optuženica kritične prigode reagirala pravovremeno kada je uočila oštećenicu i to na udaljenosti od 26 metara, je u suprotnosti sa izrekom prvostupanjske presude u kojoj je optuženica proglašena krivom da zbog neprilagođene brzine nije pravovremeno uočila oštećenicu.

Na izloženi način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je izreka pobijane presude proturječna njenim razlozima zbog kojih se niti ne može ispitati.

 

14. Nastavno tomu, u pravu je i državni odvjetnik kada u žalbi ističe da se pobijana presuda ne može ispitati niti u dijelu odluke o sankciji.

 

14.1. Naime, prilikom odlučivanja o vrsti i visini kaznene sankcije, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud optuženici od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da ranije nije osuđivana, a otegotnih okolnosti nije našao, pa da je uzimajući u obzir težinu počinjenog djela i stupanj odgovornosti optuženice istoj izrekao uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine na rok kušnje od dvije godine. Stoga, osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da je time prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir sve one okolnosti propisane ne samo odredbom članka 56. stavka 2. KZ/11 već i opća pravila o odmjeravanju kazne koja su propisana člankom 47. KZ/11, te ih konkretizirati, pa se uslijed toga odluka o kazni, kako to osnovano ističe državni odvjetnik, niti ne može ispitati.

 

15. Uslijed prednje izloženih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, valjalo je žalbe optuženice i državnog odvjetnika prihvatiti i temeljem članka 483. stavka 1. ZKP/08 ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, pozvat će prometnog vještaka da se izjasni kada je oštećenica mogla biti uočena od strane optuženice pri dometu kratkih svjetala, pri čemu bi valjalo uzeti u obzir da je oštećena te prigode nosila bež (a ne crnu) majicu, kako je u iskazu navela, da li bi se radilo o udaljenosti od 26 metara ili pak na većoj udaljenosti, budući da, prema vještaku snop kratkih svjetala osvjetljava udaljenost od 40 do 80 metara, nakon čega će moći utvrditi da li je optuženica prilagodila brzinu kretanja vozila stanju i uvjetima na kolniku i da li je u konkretnoj prometnoj situaciji pravovremeno reagirala, te će potom moći zaključivati o kaznenoj odgovornosti optužene za ovu prometnu nesreću. Ukoliko pak nađe da je optuženica počinila terećeno kazneno djelo, prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji primijenit će odredbu članka 47. stavka 2. KZ/11 odnosno članka 56. stavka 2. KZ/11, dok će u odnosu na troškove kaznenog postupka uzeti u obzir da li bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženice obzirom na njeno imovinsko stanje, kako je to propisano člankom 148. stavkom 6. ZKP/08 (invalidska mirovina, bez imovine), nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu zasnovanu presudu koju će obrazložiti u smislu članka 459. ZKP/08.

 

17. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

U Šibeniku, 18. svibnja 2023.

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                               Nives Nikolac,v.r.