1

Poslovni broj: 5 Gž R-72/2021-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž R-72/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz R., OIB …, zastupanog po punomoćnici R. K.-K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu S., K.-K. iz S. B., protiv tuženika T.-B. P. d.o.o., P., OIB …, zastupanog po punomoćnicima mr. sc. E. K. i A. K., odvjetnicima u zajedničkom odvjetničkom uredu u P., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj Pr-102/2017-64 od 30. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj Pr-102/2017-64 od 30. listopada 2020., u pobijanom dijelu pod toč. I./1., I./3., I./4. i .I/5. izreke.

 

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. II. i IV. izreke.

 

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj Pr-102/2017-64 od 30. listopada 2020., u odluci o troškovima postupka i pobijanom dijelu pod toč. III. izreke, i u tom dijelu sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 16.015,63 kn.

 

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbi kao neosnovani.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj Pr-102/2017-64 od 30. listopada 2020., u pobijanom dijelu pod toč. I./2. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 48,83 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2014. do isplate, bez vraćanja na ponovni postupak.  

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime bruto naknade za godišnji odmor iznos od 4.364,67 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I./1. izreke, zatim na ime bruto naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplatiti iznos od 48,83 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 15.04.2014. do isplate (toč. I./2. izreke), zatim na ime bruto naknade za radni staž iznos od 698,79 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. 1./3. izreke, zatim na ime bruto naknade za prekovremeni rad isplatiti iznos od 1.961,58 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamama pobliže navedenim u toč. I./4. izreke, te na ime bruto naknade za blagdan iznos od 78,75 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 15.06.2012. do isplate (toč. I./5. izreke). Odbijen je preostali iznos tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 21.071,11 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate (toč. II. izreke). Naloženo je tužitelju da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.015,63 kn (toč. III. izreke), dok je odbijen  tužitelj sa zahtjevom na naknadu parničnog troška u iznosu od 45.449,75 kuna (toč. IV. izreke).

 

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. II., III. i IV. izreke žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tuženik istu presudu žalbom pobija pod toč. I. izreke iz svih žalbenih razloga i predlaže njezino ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Žalbe su djelomično osnovane.  

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za godišnji odmor za 2012., 2013. i 2014. godinu, te naknade plaće za radni staž i prekovremeni rad subotom i praznicima za razdoblje od 3.04.2012. do 29.03.2014.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tužitelj. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

 

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje.

 

8. Nije između stranaka sporno da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja u razdoblju 03.04.2012. do 29.03.2014. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30.03.2012., kao  i da je temeljem Ugovora o radu o upućivanju na privremeni rad u Nj. od 30.03.2012. i Aneksa tom Ugovoru od 3.04.2012., bio upućen na rad u Nj. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

 

8. 1. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa u bitnome proizlazi:

- da se tuženik čl. 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30.03.2012. obvezao isplaćivati tužitelju plaću i naknadu plaće prema odredbama Zakona o radu i drugih propisa, Kolektivnog ugovora i Pravilnika o radu, i to za III grupu složenosti poslova, prema koeficijentu složenosti poslova od 1,40 i dodatak na radni staž od 0,5% za svaku godinu radnog staža;

- da je čl. 4. Ugovora o upućivanju tužitelja na rad u Nj. od 30.03.2012. ugovoreno da je u satnicu koju radnik dobiva za rad u Nj. uključena naknada za godišnji odmor, a Aneksom istom ugovoru ugovorena je satnica od 9,20 EUR;

- da je Aneksom Ugovora o upućivanju na prijevremeni rad u Nj. od 3.4.2012. u čl. 1. ugovoreno da će poslodavac isplaćivati radniku plaću i ostala primanja u EUR prema Pravilniku o upućivanju radnika na privremeni rad u inozemstvo radi izvođenja investicijskih radova od 01.01.2011. (dalje: Pravilnik) po satnici od 9,20 EUR po radnom satu;

- da je čl. 5. Pravilnika određeno da se osnovna plaća za inozemstvo dobije na način da se cijena jednog sata množi sa brojem radnih sati prema evidenciji radnih dana i sklopljenom ugovoru o radu;

- da čl. 11. Pravilnika određeno da se naknada za godišnji odmor koji radniku pripada za rad u SR Nj. obračunava mjesečno i da je uključena u satnicu koju radnik dobiva za rad u Nj.;

- da Pravilnik ne regulira rad subotom i nedjeljom;

- da je tužitelj u spornom razdoblju odradio 8 sati blagdanom u 5. mjesecu 2012., koji su mu plaćeni kao blagdan u Nj., te da je u utuženom razdoblju odradio 48 sati subotom, koji rad mu je plaćen kao prekovremeni rad po satnici od 9,70 EUR;

- da je prema prihvaćenoj varijanti dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Z. U., izvršenoj prema ugovorenoj satnici od 9,20 EUR po satu utvrđeno da tuženik nije tužitelju isplatio naknadu za godišnji odmor u iznosu od 4.364,67 EUR kako je to ugovoreno čl. 4. Ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Nj., naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za četiri dana u 2014. godini iznos od 48,83 EUR, dodatak na radni staž u iznosu od 698,79 EUR, naknadu plaće za prekovremeni rad u iznosu od 1.961,58 EUR i rad blagdanom u iznosu od 78,75 EUR.

 

9. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na čl. 81., 82. st. 4., 86. i 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) i Pravilnika djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 7.152,62 EUR u protuvrijednosti u kunama sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a preostali zahtijevani iznos od 21.071,11 EUR u protuvrijednosti u kunama odbio kao neosnovan i presudio kao u izreci pobijane presude.

 

10. Utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

11. Imajući u vidu da je odredbom čl. 5. Ugovora o upućivanju tužitelja na privremeni rad u Nj. od 30.03.2012. (list 5 spisa) ugovoreno da se na ostala prava i obveze iz radnog odnosa koja nisu regulirana Ugovorom primjenjuju odredbe Pravilnika o upućivanju radnika na rad u inozemstvo radi izvođenja investicijskih radova, Pravilnika o radu i Zakona o radu, kao i da je čl. 1. Aneksa tom Ugovoru od 3.04.2012. ugovoreno da će poslodavac isplaćivati radniku plaću i ostala primanja u EUR prema Pravilniku u upućivanju na privremeni radu u SR Nj. po satnici od 9,20 EUR bruto po radnom satu, pravilno je prihvaćena druga varijanta dopunskog nalaza i mišljenja prema kojoj je tužitelju obračun plaće vršen prema satnici od 9,20 EUR po radnom satu, jer čl. 5. Pravilnika određuje da se plaća za radnike upućene u inozemstvo obračunava množenjem ugovorene satnice i broja radnih sati.

 

12. Tužitelj pogrešno smatra da ima pravo na uvećanje plaće po osnovi koeficijenta složenosti poslova 1,40 temeljem čl. 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30.3.2012., jer se taj Ugovor ne odnosi na rad tužitelja u Nj. za koji su stranke istoga dana, 30.12.2012. sklopile Ugovora o upućivanju tužitelja na privremeni rad u Nj. i Aneks tog Ugovoru od 3.4.2012. prema kojemu se plaća u ostala primanja isplaćuju po satnici od 9,20 EUR po radnom satu. Nema stoga mjesta primjeni varijante nalaza i mišljenja financijskog vještaka prema kojoj je je izračun izvršen po koeficijentu od 1,40, te žalba tužitelja protiv odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 21.071,11 EUR u protuvrijednosti u kunama nije osnovana. Utoliko se neosnovanim ukazuje i pozivanje žalitelja na primjenu povoljnijeg prava (čl. 9. st. 3. ZR), kao i na odredbu čl. 90. st. 4. ZR.

 

13. Kako je financijskim vještačenjem i njegovim dopunama utvrđeno da tuženik nije tužitelju isplatio naknadu plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje po većoj satnici od 9,70 EUR kako se to obvezao čl. 11. Pravilnika, već po satnici od 9,20 iz Aneksa, kao niti dodatak na radni staž od 0,5%, te razliku plaće za prekovremeni rad i rad blagdanom, pravilnom je primjenom materijalnog prava na koje se pozvao prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u tom pobijanom dijelu.  

 

14. Pri tome nije osnovan žalbeni navod tuženika da tužitelj sve do podneska od 27.09.2019. nije zahtijevao dodatak na plaću po osnovi radnog staža, jer je već u tužbi pored naknade plaće, prekovremenog rada subotom i praznicima, zahtijevao i naknadu plaće uvećanu za 0,5% po osnovi radnog staža.

 

15. Na žalbene navode tuženika da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka nedopušteno izvršio više preinaka tužbe, valja navesti da je tužitelj u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP, svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka i njegovim dopunama do zaključenja glavne rasprave, jer takvu preinaku bez svoje krivnje nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

16. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP i prekoračio je tužbeni zahtjev kada je prihvatio dio tužbenog zahtjeva u bruto iznosu od 48,83 EUR (toč. I./2. izreke) na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor, jer taj zahtjev tužitelj u postupku nije zatražio. Valjalo je stoga u tom pobijanom dijelu pod toč. I./2. izreke žalbu tuženika prihvatiti i prvostupanjsku presudu ukinuti temeljem odredbe 369. st. 5. ZPP, bez vraćanja na ponovan postupak.

 

17. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude neznatno je izmijenjen konačan uspjeh stranaka u sporu, te je zbog pogrešne primijene materijalnog prava iz odredbe čl. 154.st. 2. ZPP temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužiteljev uspjeh po osnovi i visini ukupno 52,5 % (105:2=52,5%) a tuženikov po osnovi i visini 47,5% (95:2=47,5), što predstavlja podjednak uspjeh stranaka u sporu. Valjalo je stoga temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a preinačiti prvostupanjsku odluku u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 16.015,63 kn.

 

18. Kako je tužitelj u žalbenom postupku uspio sa sporednim dijelom zahtjeva koji se odnosi na parnični trošak, a nije uspio u pobijanom odbijajućem dijelu koji se odnosi na glavnicu, a tuženik je uspio samo s neznatnim dijelom glavnog zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP), odbijeni su zahtjevi obje stranke za naknadu troškova žalbi, kao neosnovani.

 

19. Slijedom iznijetih razloga, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                                                             Predsjednica vijeća:

                                                                                                       Jasenka Grgić, v.r.