Poslovni broj 77 Gž Ob-31/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž Ob-31/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice J. A. OIB: …, iz V., koju zastupa punomoćnica D. M., odvjetnica u R. i tuženika Z. I., OIB: … iz V., kojeg zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u R., radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-789/2015-51 od 8. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-789/2015-51 od 8. studenoga 2022. pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.312,50 kn/ 1368,70 eura[1]

 

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-789/2015-51 od 8. studenoga 2022. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak preko iznosa od 10.312,50 kn/ 1368,70 eura do iznosa od 11.862,50 kn/ 1574,42 eura (za iznos od 1.550,00 kuna/ 205,72 eura), i sudi:

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.550,00 kuna/ 205,72 eura.

 

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tužiteljica i tuženi za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stekli pokretnine u vrijednosti 30.252,50 kn /4.015,19 €/, te je tuženi dužan tužiteljici isplatiti ½ dijela navedenog iznosa, odnosno 15.126,25 kn /2.007,59 €/ na ime bračne stečevine, te se nalaže tuženiku isplatiti naveden iznos u roku od 15 dana, na račun tužiteljice IBAN: HR … kod Z. b. d.d. pod prijetnjom ovrhe, a u slučaju zakašnjenja na isti isplatiti i zakonsku zateznu kamatu sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče na taj iznos od dana podnošenja tužbe tj. 30. rujna 2015. godine pa do isplate.

2. Tuženi je dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom II izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 11. 862,50 kn/ 1.574,42 €, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja (troškova postupka).

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su stranke za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stekle pokretnine u vrijednosti 30.252,50 kn /4.015,19 €/, te zahtjev za isplatom prema kojem je tuženik dužan tužiteljici isplatiti ½ dijela navedenog iznosa, odnosno 15.126,25 kn /2.007,59 €/ na ime bračne stečevine sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 30. rujna 2015. pa do isplate.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je takvu povredu počinio u pogledu odluke o troškovima postupka. Bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a nisu počinjene.

 

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno sljedeće:

 

              - da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od 2002. do 1. svibnja 2013. kad je tužiteljica odselila s dvoje djece u podstanarstvo,

- da je tužiteljica u E. b. 16. travnja 2008. sklopila ugovor o realizaciji gotovinskog kredita u iznosu od 50.000,00 kn s rokom otplate na 84 mjeseci (7 godina), s iznosom mjesečnog anuiteta od 817,00 kn, što znači da je po navedenom kreditu trebalo isplatiti/vratiti 68.644,80 kn (84 mjeseci x 817,20 kn- mjesečna rata),

- da su stranke su trebale tijekom zajednice života isplatiti od 16. travnja 2008. kad je realiziran kredit pa do 1. svibnja 2013. (kad su prestali zajedno živjeti) 60 rata ili isplatiti 49.032,00 kn (60 x 817,00 kn), a preostalo je još za isplatu 19.612,80 kn ili 24 rate,

- predmetni kredit nije sav utrošen na kupnju pokretnina, već je po iskazu tuženika, a što tužiteljica nije negirala, isplaćeno oko 15.000,00 kn za neisplaćene račune za struju te je pokriven dug na tekućem računu tuženika u iznosu od 8.000,00 kn kako je to navela tužiteljica, a što tuženik nije negirao,

- da je tužiteljica u ovom postupku potraživala samo isplatu vrijednosti pokretnih stvari,

- da tužiteljica nije potraživala ulaganja u stan majke tuženika u kojem su stranke živjele, kao što nije potraživala ni rate kredita koje je sama isplatila nakon prestanka zajednice života stranaka.

 

8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je naveo:

- kako s obzirom da tužiteljica nije identificirala stvari koje je uzela sa sobom kod iseljenja, a niti je dostavila njihove fotografije, vještak iste nije mogao procijeniti (mikrovalna pećnica, posuđe, jedeći pribor, televizor, stolić iz dnevnog boravka, dječji krevet na kat i ormar iz predsoblja), pa stoga sud nije mogao utvrditi koliko opisani predmeti vrijede te nije tužiteljici mogao dosuditi ni ½ iznosa utvrđenog po vještačkom nalazu,

- da teret dokaza i obveza za dostavom fotografija i identifikacije stvari koje je tužiteljica uzela je bio na njoj, sukladno čl. 221. a ZPP-a, a ona to nije učinila, usprkos navodima da će to učiniti i sudskim rješenjima kojima je pozivana da to učini,

- kako okolnost da vještak nije mogao procijeniti pokretnine koje je tužiteljica kupila iz sredstava kredita i uzela ih sa sobom 1. svibnja 2013. čine nalaz vještaka nepotpunim, a time ne daju ni podlogu sudu za donošenjem ispravne odluke,

- da je tužiteljica određene pokretnine uzela sa sobom, na čiju utvrđenu vrijednost bi i tuženik imao pravo u ½ dijela, a što bi sud trebao kod presuđenja uzeti u obzir, ali je ponašanjem tužiteljice u tome bio onemogućen,

pa je zbog naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

9. Žaliteljica osporava pravilnost naprijed opisanih zaključaka prvostupanjskog suda te u bitnome ističe kako je dokazala da su stranke zajednički, za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stekli pokretnine i to sredstvima koje su ostvarile radom, podignutim kreditom i darom od roditelja tužiteljice, što je potvrdio i tuženik, pa su nejasni razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

10. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (Rev-2042/12-2 od 25. siječnja 2017. i Rev-3210/2019-2 od 18. rujna 2019.).

 

11. S obzirom na vrijeme stjecanja pokretnina živjele u izvanbračnoj zajednici stranaka, u konkretnom slučaju su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona iz 2003. ("Narodne novine", br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11 – dalje: ObZ/03).

12. Odredba čl. 248. ObZ/03 je propisivala da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

 

13. U skladu s odredbom čl. 258. ObZ/03 izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. ovoga Zakona (životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete) stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

 

14. Prema odredbi čl. 249. t. 1. ObZ/03 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

 

15. Imovina je skup svih imovinskih prava jedne osobe te u sastav imovine određene osobe ulaze sva prava vlasništva koja ona ima na stvarima (pokretninama i nekretninama), sva njezina stvarna i obvezna prava (tražbine), kao i sva ostala prava te osobe kojima se vrijednost može izraziti u novcu.

 

16. Dakle, imovinu čine točno određene i opisane stvari – pokretnine i nekretnine, a ne procijenjena vrijednost tih stvari (osim ako su iste otuđene ili uništene, što ovdje nije slučaj), kao što to u tužbenom zahtjevu traži tužiteljica.

 

17. Drugim riječima, tužiteljica je imala pravo tražiti utvrđenje da bračnu stečevinu čine jasno određene pokretnine koje trebaju biti precizno opisane i individualizirane, to jest određene na način da se svaka stvar može razlučiti od drugih istovrsnih pokretnina (npr. naziv proizvođača, šifra proizvoda i/ili dimenzije, boja, godina proizvodnje), a ne da bračnu stečevinu čini vrijednost pokretnina jer takav zahtjev ne može biti osnovan.

 

18. Budući da je tužiteljica postavila zahtjev za isplatu, moglo bi se smatrati da je postavila zahtjev za razvrgnuće, u kojem bi slučaju, a s obzirom na odredbu čl. 254. ObZ/03, trebalo primijeniti odredbe čl. 47.- 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP). Odredbom čl. 51. st. 1. ZVDSP-a propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno propisano zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odredit prema okolnostima, pri čemu tužiteljica nije ni tvrdila niti dokazivala da postoje okolnosti iz citirane zakonske odredbe.

 

19. S obzirom da tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje da točno određene i precizno opisane pokretnine čine izvanbračnu stečevinu, niti je dokazala da postoje zakonske pretpostavke za civilnu diobu isplatom, to je u smislu odredbe čl. 248. st. 1. ObZ-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev pod točkom I.1. izreke, kao što je to

 

prvostupanjski sud i učinio, ali iz drugih razloga od onih koje je sud prvog stupnja naveo.

 

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi odluku o glavnoj stvari.

 

21. Ispitujući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u odnosu na odluku o troškovima postupka, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u tom dijelu.

 

22. Naime, svaka odluka, pa tako i ona o trošku, mora imati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje se tiču zahtjeva stranaka, kako bi stranke mogle znati koji su njihovi zahtjevi prihvaćeni ili odbijeni te zbog kojih razloga, kao i da bi sud drugog stupnja, u eventualnom žalbenom postupku, mogao ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

 

23. U prvostupanjskoj odluci o trošku nisu određeno navedene radnje za koje je tuženiku priznata naknada troškova, u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, odnosno nije naznačen datum održavanja ročišta i datum zaprimanja podneska u sudu za koje je tuženiku priznat trošak, niti je navedeno u kojem iznosu je punomoćniku tuženika priznat trošak pristupa na očevid niti kada je isti održan, zbog čega su izostali razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu odlučivanja o troškovima postupka.

 

24. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP-a ovaj sud drugog stupnja je odlučio tu povredu otkloniti.

 

25. Prema sadržaju spisa i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka (list 111 spisa), tuženik ima pravo na naknadu troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima održanim dana  28. siječnja 2016. i 7. ožujka 2016. u iznosu od po 500,00 kn, za zastupanje na ročištima dana 21. travnja 2016., 17. lipnja 2016., 29. rujna 2016., 9. studenoga 2016. i 9. prosinca 2016. te za zastupanje na očevidu dana 27. siječnja 2022. u iznosima od po 1.000,00 kn, kao i trošak sastava podneska od 14. rujna 2022. u iznosu od 250,00 kn, što ukupno iznosi 8.250,00 kn, uvećano za PDV u visini od 2.062,50 kn, što sveukupno iznosi 10.312,50 kuna/ 1368,70 eura.

Tuženik nema pravo na dosuđenu naknadu za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu, zbog toga što taj trošak nije snosio niti ga je dužan snositi u smislu odredbe čl 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18) jer će tu obvezu, a s obzirom na omjer uspjeha u sporu, biti dužna podmiriti tužiteljica po pravomoćnom završetku postupka.

 

26. Stoga je za iznos od 10.312,50 kuna/ 1368,70 eura valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude, a za preostali dio od 1.550,00 kuna/ 205,72 eura odluku preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a.

 

27. S obzirom da je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela samo djelomično u pogledu odluke o trošku, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu zatraženog troška nagrade punomoćniku za sastav žalbe (točka III. izreke).

 

28. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

 

 

   Predsjednik vijeća:

    Slavica Garac, v.r.