Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja
D. F., OIB: ..., iz J., zastupanog popunomoćniku A. M., odvjetniku u O., protiv tuženika Z. l. O. d.o.o., OIB: ..., K., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u O., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2023. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 21. travnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Z. l. O. d.o.o., OIB: ..., K., isplatiti tužitelju D. F., OIB: ..., iz J., iznos od 919,89 EUR (slovima: devetsto devetnaest eura osamdeset devet centi) / 6.930,91 kuna 1 (slovima: šest tisuća devetsto trideset kuna
devedeset jedna lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.
svibnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.
siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Z. l. O. d.o.o., OIB: ..., K., naknaditi tužitelju D. F., OIB: ..., iz J., prouzročeni trošak u iznosu 559,92 EUR (slovima: pet stotina pedeset devet eura devedeset dva centa) / 4.218,75 (slovima: četiri tisuće dvjesto osamnaest kuna sedamdeset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

S viškom zahtjeva na ime troškova postupka tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. lipnja 2021. navodi da je s tuženikom 3. studenog 2017.
sklopio Ugovor o radu temeljem kojeg se utvrđuje da je tužitelj imenovan Direktorom
tuženika temeljem odluke Skupštine od 10. listopada 2017. na razdoblje od četiri
godine. Dana 8. travnja 2021. Skupština tuženika je opozvala tužitelja s mjesta
Uprave – direktora te je tuženik donio Odluku o pravima i obvezama povodom
opoziva i prestanka radnog odnosa. Također, tuženik je donio Rješenje o pravu na
razmjerni dio i korištenju godišnjeg odmora za 2021. godinu i Rješenje o godišnjem
odmoru 5. svibnja 2021. i to retroaktivno za period 9. travnja 2021. do 21. travnja

2021. Suprotno navodima tuženika, tužitelj nije koristio godišnji odmor u periodu od

9. travnja 2021. do 21. travnja 2021. već je u navedenom periodu izvršavao radne
zadatke u vidu davanja izvještaja (Primopredajni izvještaj, Nacrt godišnjeg izvješća o
poslovanju, Nacrt tromjesečnog izvješća o poslovanju), kao i dolaska na radno
mjesto zbog izvršavanja drugih radnih zadataka. U navedenom periodu tužitelj je
izvršio primopredaju poslovnih kartica sa S. M. te opozvao certifikate u FINI, a sukladno pozivu predsjednika nadzornog odbora D. S. obavljao je i dio poslova sa adrese tuženika dok je dio poslova obavljao od kuće sukladno Odluci o organizaciji rada i rasporedu rada. Navedeno je tužitelj uredno prijavio u evidenciji rada, međutim odlukom novog direktora I. K. navedeni period je naknadno uvršten kao godišnji odmor iako je tužitelj u navedenom periodu izvršavao radne zadatke. Sukladno članku 82. Zakona o radu, u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Plaća tužitelja je sukladno članku 5. Ugovora o radu iznosila 2,2 prosječne neto plaće isplaćene po zaposlenome u pravnim osobama u R. H. što je iznosilo 16.942,23 kune. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava u kojem mu je ukazao na navedeno te tražio isplatu naknade na ime neiskorištenog godišnjeg odmora međutim tuženik se nije očitovao na navedeno. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da naslovni sud nakon
provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime
naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplati iznos od 6.930,91 kuna zajedno sa
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema stopi tekućom od 15. svibnja

2021. do isplate, kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je tužitelj opozvan s mjesta direktora
tuženika odlukom Skupštine od 8. travnja 2021. kao i da od navedenog datuma pa
sve do 5. svibnja 2021., kada je tužitelj odjavljen s HZMO, tužitelj nije obavljao
poslove i radne zadatke iz Ugovora o radu budući od trenutka opoziva nije više niti
mogao obavljati poslove direktora društva. Od navedenog datuma tužitelj nije
obavljao niti bilo koje druge poslove unutar drugih odjela tuženika. Osim toga, čak niti
tužitelj ne navodi koje bi to poslove i u kojoj službi radio nakon odluke o opoziva. U
odnosu na rad od kuće na koji se poziva tužitelj te dostavlja pri tome dokument -
Odluku o organizaciji rada, rasporedu rada i radnog vremena te drugim mjerama u

3

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

svrhu sprječavanja širenja zaraze tuženik navodi kako se isti dokument ne odnosi se
na direktora društva, već za točno određene zaposlenike tuženika, a kako je to
navedeno u točki 2. citirane odluke. Osim toga, tuženik posjeduje informatički sustav
kojem je moguće pristupiti s udaljene lokacije – izvan sjedišta poslodavca (VPN
pristup) sukladno dodijeljenim korisničkim podacima. U periodu od opoziva tužitelja,
tužitelj se niti jednom nije spojio na taj sustav, slijedom čega je i nejasno što je
obavljao te koje poslove od kuće. Tuženik posjeduje i informatički sustav HR Portal
na kojem se nalaze dokumenti vezani uz radnike te poslovanje društva i na taj se
sustav tužitelj nije prijavljivao u razdoblju od 9. travnja pa sve do 29. travnja. Za
tuženika su posebno nejasni navodi kako je tužitelj sukladno pozivu predsjednika NO
D. S. obavljao i dio poslova sa adrese tuženika dok je dio obavljao od kuće. Osim što tužitelj ne navodi koji bi to poslovi bili, ovakva je tvrdnja tužitelja u najmanju ruku neobična, nelogična, a pomalo i zbunjujuća, budući D. S. nije predsjednik ni član Nadzornog odbora tuženika još od 16. lipnja 2020., što bi tužitelju, kao tadašnjem direktoru društva zasigurno trebalo biti poznato. Tužitelj nije imao nikakvu drugu obvezu prema bilo kojem članu NO niti su ga isti kontaktirali i/ili davali druge poslove ili pak radne zadatke. Slijedom navedenog, a sukladno ranijem dogovoru, tužitelj je za dio vremena od 8. travnja pa sve do 21. travnja 2021. koristio 9 dana godišnjeg odmora o čemu mu je i izdano valjano rješenje čim su se za to stvorili uvjeti (imenovanje odgovorne osobe unutar društva.) Slijedom navedenog, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti kao neosnovan uz dosudu tuženiku prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao
Ugovor o radu tužitelja, dopis i odluku tuženika od 5. svibnja 2021., Rješenje o pravu
na razmjerni dio i korištenju godišnjeg odmora, Rješenje o korištenju godišnjeg
odmora, Primopredajni izvještaj, Nacrt godišnjeg izvješća o poslovanju, Nacrt
tromjesečnog izvješća o poslovanju, e-mail komunikacija, Odluka o organizaciji rada i
rasporeda rada obračunska lista za ožujak 2021. godine, i drugu spisu priležeću
dokumentaciju, te iskaz zakonskog zastupnika tuženika I. K. i tužitelja.

4. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka D. S., niti je provedeno financijsko vještačenje, budući je tužitelj po punomoćniku na ročištu 24. siječnja 2023. odnosno na ročištu 17. ožujka 2023. odustao od izvođenja tih dokaznih prijedloga.

5. Tužitelj i tuženik su odbijeni s prijedlogom za saslušanjem svjedoka
K. B., S. M. i D. P., budući su činjenice na utvrđenje kojih su predloženi (je li tužitelj radio u razdoblju od 9. do 21. travnja 2021.) dovoljno utvrđene iz izvedenih dokaza.

6. Kako se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 919,89 EUR / 6.930,91 kn,
radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13.,
89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje u
tekstu: ZPP).

4

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor.

8. Nesporno je među strankama da je tužitelj 10. listopada 2017. imenovan na
mjesto direktora tuženika na razdoblje od četiri godine, da je 3. studenoga 2017.
sklopio s tuženikom Ugovor o radu s direktorom društva kojim su uređena
međusobna prava i obveze tuženika kao društva i tužitelja kao direktora tuženika te
da je 8. travnja 2021. tužitelj opozvan s mjesta direktora tuženika. Navedeno proizlazi
i iz Ugovora o radu s direktorom društva od 3. studenoga 2017., Odluke Skupštine
tuženika od 8. travnja 2021. (stranica 41 i 46 spisa), poziva za Skupštinu tuženika od

1. travnja 2021., punomoći od 7. travnja 2021.

9. Spornim se ukazuje je li tužitelj koristio godišnji odmor u razdoblju od 9.
travnja do 21. travnja 2021. u trajanju od devet radnih dana, odnosno ima li pravo na
naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za devet dana. Radi utvrđenja spornih
činjenica sud je izveo dokaze koji su iznijeti u nastavku.

9.1. Uvidom u Ugovor o radu s direktorom društva utvrđeno je da su ga 3.
studenoga 2017. sklopili tuženik kao društvo i tužitelj kao direktor društva, da su tim
ugovorom uređena međusobna prava i obveze društva i direktora društva (članak 2.),
da direktor društva ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana
(članak 8.), da se ostala prava po osnovu rada utvrđena za ostale radnike društva
odnose i na direktora društva (članak 11.), da skupština može opozvati direktora
društva ukoliko skupština izglasa nepovjerenje direktoru društva (članak 12. stavak 2.
točka 3.). Člankom 14. je propisano da u slučaju opoziva direktora društva zbog
razloga iz članka 12. stavka 2. točka 3. direktor društva ima pravo na sklapanje
ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto koje je u skladu s njegovom
stručnom spremom, radnim iskustvom i sposobnostima te potrebama društva (stavak

1.), time da će se sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme ponudit direktoru
društva u roku 30 dana od dana opoziva, a direktor ima rok od 15 dana za očitovanje
o prihvaćanju ponude (stavak 2.), a ukoliko direktor društva ne prihvati ponudu
drugog radog mjesta u društvu u roku iz stavka 2. ovoga članka, sve do početka
ostvarivanja plaće po drugoj osnovi, ima pravo na naknadu u visini ovim Ugovorom
utvrđene plaće i to najduže šest mjeseci od prestanka mandata direktoru društva, a u
sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini 50% ugovorene plaće (stavak 3.).

9.2. Uvidom u Rješenje o korištenju godišnjeg odmora utvrđeno je da ga je 5.
svibnja 2021. donio tuženik te je odredio da će tužitelj koristiti godišnji odmor u
vremenu od 9. travnja 2021. do 21. travnja 2021. (9 radnih dana), pa je dužan vratiti
se na rad 22. travnja 2021., kao i da dio korištenog godišnjeg odmora za 2021.
godinu iznosi 9 radnih dana.

9.3. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 18. svibnja 2021. utvrđeno je da tužitelj
ukazuje tuženiku, među ostalim, kako mu je Rješenjem o pravu na razmjerni dio i
korištenju godišnjeg odmora za 2021. godinu od 5. svibnja 2021. utvrđeno da je od 9.
travnja 2021. do 21. travnja 2021. koristio godišnji odmor u trajanju od 9 dana, što ne
odgovara istini jer je u navedenom periodu radio i rad je uredno bio evidentiran u
evidenciji rada, no 5. svibnja 2021. evidencija je promijenjena. Predlaže da mu

5

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

tuženik pravično obračuna i isplati protuvrijednost 9 neiskorištenih dana godišnjeg odmora.

9.4. Uvidom u Primopredajni izvještaj o stanju društva Z. l. O. d.o.o. na dan 8. travnja 2021., datiran s 29. travnja 2021., utvrđeno je da je isti sačinio tužitelj u svrhu upoznavanja nove uprave sa stanjem u društvu nakon Odluke skupštine društva Z. l. O. d.o.o. o opozivu člana uprave-direktora društva D. F. 8. travnja 2021. i imenovanju člana uprave – direktora društva I. K. 28. travnja 2021. Izvješće sadrži opće podatke o društvu, podatke o sudskim postupcima u tijeku, o nekretninama, značajnim poslovnim događajima, financijskom stanju te pregled stanja po službama društva i područjima iz ureda direktora društva na dan 8. travnja 2021.

9.5. Uvidom u potvrdu - primopredaja poslovnih kartica utvrđeno je da je tužitelj 9.
travnja 2021. predao službi za financije i računovodstvo tuženika – S. M. poslovne kartice.

9.6. Uvidom u Odluku o organizaciji rada, rasporedu rada i radnog vremena te
drugim mjerama u svrhu sprečavanja širenja zaraze utvrđeno je da ju je tuženik po
direktoru D. F., donio 31. ožujka 2021., i njome uredio organizaciju rada, raspored rada i radnog vremena kod tuženika te druge mjere u svrhu sprečavanja širenja zaraze virusom SARS-COV-2, a u skladu s trenutnim stanjem epidemije bolesti COVID-19 u R. H. (članak I.), te je utvrđeno da je rad pojedinih odjela tuženika reguliran tako da će radnici radit na izdvojenom mjestu rada – kod kuće (članak II. stavak 1.).

9.7. Uvidom u Nacrt tromjesečnog izvještaja o poslovanju Z. l. O. d.o.o. za razdoblje od 1.1.-31.3. 2021. datiran s 30. travnja 2021. utvrđeno je da isti sačinio tužitelj i da sadrži podatke o ukupnim prihodima tuženika, ukupnim rashodima, neto dobiti/gubitku, stanju duga, ukupnim obvezama, ukupnim potraživanjima, subvencijama, trošku osoblja, investicijama, plaćanju obveza i naplati potraživanja, plaći, broju zaposlenih i prometu.

9.8. Uvidom u Nacrt godišnjeg izvješća o poslovanju Z. l. O. d.o.o. za 2020. godinu datiran s 30. travnja 2021. utvrđeno je da isti sačinio tužitelj i sadrži podatke o poslovanju tuženika u 2020. godini.

9.9. Uvidom u e-mail od 9. travnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj proslijedio
tuženiku obavijest FINA-e o opozivu certifikata.

9.10. Uvidom u Obavijest o pravima i obvezama nakon opoziva s dužnosti direktora
društva od 5. svibnja 2021. utvrđeno je da je tuženik obavijestio tužitelja da mu nije u
mogućnosti ponuditi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kao i da mu
danom primitka te obavijesti prestaje radni odnos i bit će odjavljen s obveznog
mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a od prvog idućeg dana ostvarivat će pravo
na naknadu iz članka 14. stavka 3. Ugovora o radu s direktorom društva.

9.11. Uvidom u Rješenje o pravu na razmjerni dio i korištenju godišnjeg odmora za

2021. godinu koje je donio tuženik 5. svibnja 2021. utvrđeno je da tužitelj ima pravo

6

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

na razmjerni dio godišnjeg odmora za kalendarsku 2021. godinu u trajanju od 10
dana. Naime, za kalendarsku 2021. godinu tužitelj bi imao pravo na plaćeni godišnji
odmor u trajanju od 30 radnih dana sukladno članku 8. Ugovora o radu s direktorom
društva od 3. studenoga 2017., pa obzirom tužitelju radni odnos prestaje 5. svibnja

2021., za kalendarsku godinu 2021. ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg
odmora od 10 dana. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj koristio godišnji odmor za 2021.
godinu 19. ožujka 2021. u trajanju od 1. dana i od 9. travnja 2021. do 21. travnja
2021 u trajanju od 9 dana čime je u cijelosti iskoristio razmjerni dio godišnjeg odmora
koji mu pripada za 2021. godinu.

9.12. Uvidom u Odluku o pravima i obvezama povodom opoziva i prestanka radnog
odnosa koju je donio tuženik 5. svibnja 2021. utvrđeno je da je tuženik u članku V.
utvrdio da tuženik s obzirom na svoje potrebe te stručnu spremu, radno iskustvo i
sposobnosti tužitelja, nije u mogućnosti ponuditi mu sklapanja ugovora o radu na
neodređeno vrijeme te da radni odnos tužitelja kod tuženika prestaje zaključno s 5.
svibnja 2021., kada je obaviješten o navedenim činjenicama i s kojim datumom će biti
odjavljen s obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

9.13. Zakonski zastupnik tuženika I. K., je iskazao da je 28. travnja 2021. imenovan direktorom tuženika, da u razdoblju do 28. travnja 2021. nije bio na toj
funkciji i ustvari tuženik od 8. travnja 2021. do 28. travnja 2021. nije imao direktora, u
to vrijeme postojao je pravni vakum i nije bilo osobe koja bi mogla donositi odluke,
čak ni glede isplate plaće. Nakon njegovog imenovanja, sa tužiteljem, bivšim
direktorom radio je primopredaju time da se točno ne sjeća da li je primopredaja
odrađena samim danom njegovog imenovanja ili danom nakon toga. Provjerom u
sustavu registracije djelatnika koji dolaze na posao utvrdio je da tužitelj nije dolazio
na posao od 8. travnja 2021. do 28. travnja 2021., budući ne postoji evidentiran
njegov dolazak na radno mjesto. Stoga su se na primopredaji tužitelj i on suglasili da
se to riješi na način da se tužitelju za razmjerno neiskorišteni godišnji odmor taj broj
dana u razdoblju kada nije dolazio na posao evidentira kao godišnji odmor, time da
ne zna o kojem broju dana se govorilo. Nije praksa tvrtke da se rješenja o godišnjim
odmorima donose retroaktivno, ali u ovom slučaju tako je postupljeno kako bi se
udovoljilo tužitelju i ne bi oštetio tuženik. Pravo tužitelja na naknadu plaće 6 + 6 je
aktivirano sporazumom između tuženika i tužitelja, time da pravno nije uređeno na
koji način će se tretirati razdoblje od opoziva pa do 29. travnja 2021. (sklapanja
sporazuma). Naime 29. travnja 2021., zakonski zastupnik tuženika je izvijestio
tužitelja da mu ne mogu ponuditi novi ugovor o radu, obzirom to nitko nije mogao
učiniti ranije jer ranije (8. travnja do 28. travnja 2021.) nije bilo odgovorne osobe
tuženika. Što se tiče eventualnog rada tužitelja za razdoblje kako navodi u tužbi, a
temeljem informacija koje je dobio od ostalih zaposlenih i evidencije o dolasku na
posao, tužitelj nakon opoziva nije dolazio na posao. Kad govori o sporazumu od 29.
travnja 2021. sa tužiteljem ustvari misli na razgovor sa tužiteljem koji su vodili
prilikom primopredaje, a ticalo se načina na koji će se razići, te je tada postignut
dogovor da se neće sklopiti novi ugovor o radu sa tužiteljem, a da će se za dio kada
tužitelj nije radio, počevši od 9. travnja 2021. tužitelju evidentirati kao da je koristio
godišnji odmor. Ne zna da li je taj dogovor bio sažet u pismenom obliku ili se radilo
samo o usmenom dogovoru, odnosno ne zna na koji način je razriješeno pitanje
glede prestanka ugovora o radu. Zna da je sve što su se dogovorili ispoštovano. Ne
može točno reći kada je ugovor o radu s tužiteljem prestao, niti na koji način. Prilikom

7

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

primopredaje 29. travnja 2021. tužitelj mu je predao izvješća o radu time da ne može
reći kada su ta izvješća sačinjena. Nema saznanja o tome da li je tužitelj od opoziva
pa do primopredaje predavao kakve certifikate, kartice. Prilikom primopredaje tužitelj
i on su razgovarali i o razdoblju od njegovog opoziva pa do primopredaje gdje mu je
on rekao da fizički nije dolazio na radno mjesto, time da je u tom trenutku bilo puno
važnijih pitanja za raspraviti. Tužitelju pravo na naknadu plaće aktivirano je počevši
od 5. svibnja 2021., time da nije posve siguran, da je u razdoblju od 22. travnja 2021.
pa do 5. svibnja 2021. tužitelju isplaćena plaća prema odredbama ugovora o radu.

9.14. Tužitelj D. F. je iskazao da je 10. listopada 2017. imenovan za direktora tuženika, nakon toga je sklopio ugovor o radu sa tuženikom, time da je
ugovor sklopljen na vrijeme od 4 godine. U ime tuženika ugovor je sklopio
predsjednik nadzornog odbora D. S.. Dana 8. travnja 2021. opozvan je odlukom skupštine tuženika s funkcije direktora. Nakon odluke skupštine obavio je razgovor sa ministrom B. i zatražio ga da se kod opoziva ne navode razlozi koji bi mu onemogućili korištenje prava iz ugovora o radu, odnosno prava na naknadu plaće (6+6). Dana 29. travnja 2021. održana je primopredaja između njega i novog direktora tuženika g. Kosa, i bit primopredaje je da se utvrdi stanje tvrtke u trenutku njegovog opoziva. Primopredaji su nazočili osim tužitelja i g. K., i odvj. S. te su se izmjenjivali i drugi ljudi. Kod primopredaje, je tužitelj predao izvješće o radu tvrtke za vrijeme mandata na funkciji tvrtke, zaključno sa 8. travnja 2021., a i voditelji službi tuženika predavali su izvješća o radu tvrtke. Nigdje nije službeno pisalo da se prilikom primopredaje predaju izvješća novom direktoru, međutim tužitelj je to napravio jer i kad je stupio na funkciju direktora, obavljena je primopredaja i direktor prije njega mu je predao sva izvješća u vezi rada tvrtke dok je
on bio direktor. Nakon opoziva, 9. travnja 2021. došao je na posao kako bi odjavio
svoj certifikat i predao je sve svoje službene kartice koje je predao g. M.. U FINI je izvršio odjavu certifikata za potpisivanje, digitalnog potpisa. Nakon tog dana više
nije dolazio u firmu, nije imao radno mjesto, ispraznio je svoj ured, radne zadatke nije
dobio, a izvješća koja je odrađivao za vrijeme od opoziva pa do 30. travnja 2021.
odrađivao je jer je to sam htio, nitko mu to nije naredio niti dao zadatak. Radi se o
izvješćima koja je predao novom direktoru prilikom primopredaje, godišnja izvješća
za 2020., za prvi kvartal 2021. U razdoblju od opoziva pa do 5. svibnja 2021. primao
je plaću kao da je i dalje na mjestu direktora. Njegovo pravo na naknadu plaće (6+6)
aktivirano je nakon 5. svibnja 2021. Između 29. travnja 2021. i 5. svibnja 2021.
ponuđen mu je sporazum, pismeni, u kojem su ustvari prepisane sve odredbe
ugovora o radu, a koji sporazum nije želio potpisati jer bi izgubio prava na zavodu. U HZMO odjavljen je sa 5. svibnja 2021., naime, nakon što je odbio potpisati ponuđeni mi sporazum, tuženik je dobio odluku s 5. svibnja 2021. o prestanku njegovog radnog odnosa. Praksa što se tiče korištenja godišnjih odmora je bila takova da je tjedan dana prije korištenja iskomunicirao korištenje godišnjeg odmora sa predsjednikom nadzornog odbora, pa nakon što mu je on odobrio
korištenje godišnjeg odmora, tada je podnio zahtjev za korištenje godišnjeg odmora
na HR portalu, te tada sam sebi odobrio korištenje istoga. Odluka o korištenju
godišnjeg odmora uvijek je donesena prije korištenja godišnjeg odmora. Sporni
godišnji odmor je određen retroaktivno, naime kako u razdoblju od 9. travnja do 28.
travnja 2021. tuženik nije imao direktora i tada nitko nije bio ovlašten za potpisivanje
bilo kakvih odluka, novi direktor je odlučio da će donijeti retroaktivno rješenje o
korištenju razmjernog dijela godišnjeg odmora od 9. travnja 2021. do 21. travnja

8

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

2021. T. S., službenik u ministarstvu, a nakon što je opozvan, ga je zamolio da izradi sva izvješća o poslovanju tvrtke, obzirom se radi o tvrtci koja je u većinskom državnom vlasništvu i da ne čekaju novu upravu. Na njegovu molbu izradio je Nacrt godišnjih izvješća za 2020. i Nacrt godišnjeg izvješća za prvi kvartal 2021., a uz to radio je i izvješća koja je predao novom direktoru prilikom primopredaje. Molbu g. S. mogao je i odbiti ali to nije učinio jer se bojao da će se to negativno odraziti na eventualno daljnje zapošljavanje i ostajanje u firmi. G. S. mu nije bio nadređen. Zahtjev za odobrenje godišnjeg odmora za sporno razdoblje nije podnio, to je odradio g. D. P. na zahtjev novog direktora koji je odmah po unošenju zahtjeva u sustav i odobrio korištenje godišnjeg odmora.
Korištenje godišnjeg odmora nije bio predmet razgovora između njega i novog
direktora prilikom primopredaje ili kasnije. Prijava na HR portal funkcionira na način
da postoji aplikacija, svatko od radnika ima pristup toj aplikaciji kroz lozinku i on sam
za vrijeme dok je radio od kuće, a nakon opoziva, ulazio je na taj portal i unosio
podatke o početku radnog vremena, završetku radnog vremena, mjestu obavljanja
rada. Nakon primopredaje direktor K. mu je rekao da više ne mora dolaziti na posao pa je tako i postupio očekujući da će mu biti ponuđeno novo radno mjesto,
iako mi je direktor K. na primopredaji rekao da nije zdravo za njega i tužitelja da i dalje ostane zaposlen. Izvješća koja je izradio do primopredaje je po uputi direktora
K. s 30. travnja 2021. proslijedio u ministarstvo. Na HR portalu je uredno vodio svu evidenciju o svom radu od kuće za vrijeme opoziva pa do 28. travnja 2021., međutim naknadno je ta evidencija izbrisana i unijeto je da je koristio godišnji odmor. U evidenciji stoji da je 22. travnja 2021. i 29. travnja 2021. obavljao redovan rad u sjedištu tuženiku. Nakon odjave u HZMO sa 5. svibnja 2021. prijavljen je na HZZ kao nezaposlena osoba na kojem je bio idućih godinu i pol dana i ostvarivao je pravo na naknadu kao nezaposlena osoba, time da je ostvarivao i prava
na naknadu 6+6 iz ugovora o radu, ostvarivao je pravo i na besplatne edukacije pa je
u to vrijeme osposobljen i za voditelja EU projekata i samostalnog knjigovođu. Postoji
pristup na servere sa udaljenosti (VPN). Nije koristio taj pristup, time da se ne sjeća
da li je imao lozinku za pristup tom serveru ali kao direktor mogao je imati. Tim
serverom koristilo se operativno osoblje i ukoliko mu je eventualno trebao podatak o
broju putnika na nekom letu isti je zatražio od operativnog osoblja. Postoji server na
kojem su spremljeni svi podaci o financijskom poslovanju tvrtke, i uvid u taj server bio
je omogućen kroz VPN pristup ali on to nisam koristio. Izvješćima koja je radio od
kuće je određivao na način da mu je potrebne podatke operativno osoblje slalo u
excel tablicama na mail i on je te podatke po tom obrađivao i izrađivao tabele,
grafikone, komentirao brojke. Operativno osoblje znalo mu je podatke slati i u wordu.
Prije imenovanja na mjesto direktora u Z. l. nije bio zaposlen u Z. l. O.

9.15. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da Ugovor o radu s direktorom
društva od 3. studenoga 2017. predstavlja ugovor kojim su regulirana prava i obveze
tužitelja i tuženika za vrijeme trajanja tužiteljevog mandata kao direktora tuženika, a
koja prava i obveze valja prosuđivati prema odredbama Zakona o trgovačkim
društvima ("Narodne novine" broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07.,
146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15. i 40/19.) i Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 121/11., 78/15. i 29/18. - dalje u
tekstu: ZOO). Međutim, predmetnim Ugovorom reguliran je i potencijalni radno-pravni
status tužitelja nakon prestanka funkcije člana uprave i to odredbom članka 14.

9

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

prema kojoj je tužitelj imao pravo na sklapanje ugovora o radu na neodređeno
vrijeme za radno mjesto koje je u skladu s njegovom stručnom spremom, radnim
iskustvom i sposobnostima te potrebama društva. Kraj nesporne činjenice da je
tužitelj opozvan s mjesta direktora tuženika 8. travnja 2021., dakle prije isteka
mandata od četiri godine, ovaj sud utvrđuje da je tuženik tužitelja 5. svibnja 2021.
obavijestio da mu s tim datumom prestaje radni odnos u društvu, jer ga ne može
rasporediti na odgovarajuće radno mjesto. Dakle, tužitelj je od 9. travnja 2021. do 4.
svibnja 2021. bio u radnom odnosu kod tuženika koji se ima prosuđivati prema
odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. -
dalje u tekstu: ZR).

9.16. Premda je tužitelj u tužbi naveo da je u vremenu od 9. do 21. travnja 2021.
obavljao poslove za tuženika, bilo radom od kuće ili u prostorijama tuženika, pa da
tada nije mogao koristiti godišnji odmor, on je u svom iskazu iznio da je nakon
opoziva, 9. travnja 2021. došao na posao kako bi odjavio svoj certifikat i predao je
sve svoje službene kartice koje je predao g. M., da je u FINI izvršio odjavu certifikata za potpisivanje, digitalnog potpisa, da nakon tog dana više nije dolazio u
firmu, nije imao radno mjesto, ispraznio je svoj ured, radne zadatke nije dobio, a
izvješća koja je odrađivao za vrijeme od opoziva pa do 30. travnja 2021. odrađivao je
jer je to sam htio, nitko mu to nije naredio niti dao zadatak.

9.16.1. Iz ovako danog iskaza proizlazi da tužitelj u vremenu od 9. travnja 2021. do 4.
svibnja 2021., više nije bio član uprave društva-direktor, niti je bio raspoređen na
neko drugo adekvatno radno mjesto, kao i da mu poslodavac nije zadavao radne
zadatke u smislu odredbe članka 7. stavka 1. ZR-a kojim je propisano da je
poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad
isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s
naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao (stavak 1.), odnosno
poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri
tome prava i dostojanstvo radnika (stavak 2.). Drugim riječima, tužitelj je u vremenu
od 9. travnja 2021. do 4. svibnja 2021. bio neraspoređen, nije obavljao nikakve
poslove za tuženika, već je čekao da mu tuženik ponudi novi ugovor o radu, a za to
vrijeme primao je plaću u visinu koju je imao dok je bio direktor tuženika. Izvješća o
radu tuženika koja je tužitelj sastavljao nakon opoziva i koja je predao novom
direktoru tuženika odnosno po molbi T. S., službenika u ministarstvu, ne predstavljaju rad koji bi se imao smatrati radom za tuženika, niti u tužitelju dana u rad od strane tuženika kao poslodavca. Uostalom i sam tužitelj je iznio da je izvješća koja je radio kod kuće radio samoinicijativno kako bi ih prilikom primopredaje mogao dati novom direktoru, dok je iz vlastitih razloga obavio i poslove na traženje djelatnika ministarstva, koji mu nije bio niti nadređeni niti mu je mogao dati ikakve radne zadatke. To što je tužitelj u tablice o prisutnosti na radnom mjestu unosio da je radio od kuće nije dokaz da je tužitelj stvarno obavljao rad za tuženika.

9.17. Tuženik pak tvrdi da je tužitelju odredio korištenje godišnjeg odmora od 9. do

21. travnja 2021. iz razloga što tužitelj tada nije radio. Pri tome se postavlja pitanje je
li tuženik mogao odrediti tužitelju korištenje godišnjeg odmora u vremenu od 9. do 21.
travnja 2021. – 9 dana, iz razloga što tužitelj tada nije radio i je li to mogao učiniti
retroaktivno. Ugovorom o radu od 3. studenoga 2017. nije nigdje propisano da će
tužitelj nakon opoziva do čekanja novog ugovora o radu biti na godišnjem odmoru ili

10

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

na koji način će se tretirati tužitelj u tom vremenu, time da je i zakonski zastupnik
tuženika izjavio da je to razdoblje bilo nepokriveno. Prema tome, činjenica što tužitelj
nije radio od 9. do 21. travnja 2021. nije propust tužitelja i tuženik nije mogao zbog
toga jednostrano tužitelju odrediti korištenje godišnjeg vremena za to razdoblje.

9.18. Postupak tuženika glede korištenja godišnjeg odmora tužitelja ne može se
opravdati niti okolnošću što od 9. do 28. travnja 2021. tuženik nije imao direktora pa
da nije tko imao potpisivati niti odluke o plaćama, a kud li donositi druge odluke, jer
propusti u organizaciji tuženika nikako ne bi trebali ići na štetu radnika.

9.19. Zakonski zastupnik tuženika je iznio da je prilikom primopredaje, koja je
obavljena 29. travnja 2021., razgovarao s tužiteljem i da su se sporazumjeli da će se
tužitelju vrijeme od 9. do 21. travnja 2021. voditi kao godišnji odmor, a što je tužitelj
izrijekom osporio tvrdeći da prilikom primopredaje nije niti bilo govora o korištenju
njegovog godišnjeg odmora. Ovaj sud ne prihvaća navod zakonskog zastupnika
tuženika da je postojao dogovor o retroaktivnom korištenju godišnjeg odmora, jer da
je tuženik razdoblje od opoziva do otkazivanja htio premostiti godišnjim odmorom tad
bi logično bilo da se stranke dogovore da to bude nakon primopredaje, i da tuženik o
tome odmah donese rješenje, a ne tek naknadno, istovremeno s Obavijesti o
prestanku radnog odnosa. Da je postojao razgovor o godišnjem logično je da bi
tužitelju bio određen godišnji nakon primopredaje, jer je i sam zakonski zastupnik
tuženika iznio da nije praksa tvrtke da se rješenja o godišnjim odmorima donose
retroaktivno.

9.20. Odredbom članka 82. stavka 1. ZR-a propisano je da je u slučaju prestanka
ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti
naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, time da se u smislu članka 2. istoga
članka naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje razmjerno broju dana
neiskorištenoga godišnjeg odmora. Obzirom na iznijetu odredbu tuženik je prije
otkazivanja ugovora o radu 5. svibnja 2021. morao tužitelju omogućiti korištenje
godišnjeg odmora u trajanju od 9 radnih dana, a pošto tuženik to nije učinio, to ovaj
sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na naknadu neiskorištenog godišnjeg odmora
za 9 dana u visini kako je tužitelj postavio u tužbenom zahtjevu, a glede koje visine je
tuženik na ročištu 17. ožujka 2023. izjavio da ju ne spori.

9.21. Na dosuđeni iznosu naknade tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska
zatezna kamata počevši od 15. svibnja 2021. pa do isplate time da je visina
zakonske zatezne kamate određena u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i
Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).
Stoga je u cijelosti valjalo usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točci I.
izreke presude.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1.
ZPP-a. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u postupku to mu pripada trošak:
- sastav tužbe u iznosu 1.125,00 kn, (prema Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14.,
118/14., 107/15. i 37/22. – dalje u tekstu: Tarifa),

- zastupanje na ročištu 24. siječnja 2023. u iznosu 1.125,00 kn (prema Tbr. 9.
točci 1. Tarife),

11

Poslovni broj: 98 Pr-4180/2021-12

- zastupanje na ročištu 17. ožujka 2023. u iznosu 1.125,00 kn prema Tbr. 9.
točci 1. Tarife), ukupno 3.375,00 kn što uvećano za pripadajući iznos PDV-a
daje iznos od 4.218,75 kn na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska
zatezna kamata počevši od 21. travnja 2023. kao dana donošenja presude pa
do isplate.

10.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. siječnja 2023., budući se
radi o podnesku kojeg je tužitelj predao na spis svega nekoliko dana prije održavanja
ročišta 24. siječnja 2023., pa je navode iz istog mogao iznijeti na tom ročištu. Stoga
je o trošku odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Osijeku 21. travnja 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci
koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra
izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a
uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena
onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP).
Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na
internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana,
računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj
rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11.
ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog
prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.
Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.
Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. A. M., odvjetnik u O.

2. V. S., odvjetnik u O.