REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 1394/22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja T. C. iz P., O.: …, zastupanog po pun. H. Ć., odvjetniku u S., protiv
tuženika Z. B. d.d., Z., O.:
…, zastupanog po odvjetnicima iz O.D. P. &
P., Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 28. veljače 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja, dana 12.
travnja 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 1.Ugovora o namjenskom kreditu br. 3209317336, broj kreditne
partije: 7103671922, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u čl.

1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj
protuvrijednosti iznosa od 234 .000, 00 CHF po srednjem tečaju HNB-a važeće na
dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos
kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim
kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, čl. 2. u dijelu u kojem je
ugovoreno kako je korisnik kredita dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita
od 234.000, 00 CHF i sa redovnom kamatnom stopom koja je tijekom postojanja
obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a
temeljem Odluke o kamatnim stopama Z.B. d.d. i Odluke ZB d.d. br. 139/06 od 13. 07. 2006. koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,
40 % godišnje i interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u
kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, čl. 7.,
u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1. 276. 04 CHF obračunato po srednjem tečaju
HNB važećem za EUR na dan plaćanja. Prvi anuitet iznosi 1.276,04 CHF.

2 P. 1394/22

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 13.257,83 eura /

99. 890,24 kuna1, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, obračunatoj po
stopi od 15% do 31. 12. 2007., a od 1.1. 2008. do 31. 7. 2015., po kamatnoj stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano
za pet postotnih poena, a od 1. 08. 2015. godine do 31.prosinca 2022.godine
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna
poena, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku na iznos
od:

-0,34 eura / 2,56 kn od 12.8. 2007. godine do isplate,

-29,78 eura / 224,41 od 12. 3. 2008. godine do isplate,

-19,42 eura / 146,34 kn od 12. 4. 2008. godine do isplate, -6,65 eura / 50,14 kn od 12. 5. 2008. godine do isplate, -5,77 eura / 43,45 kn od 12. 6. 2008. godine do isplate,

-4,84 eura / 46 kn od 12. 9. 2008. godine do isplate,

-41,86 eura / 315,42 kn od 12. 10. 2008. godine do isplate, -55,62 eura / 419,12 kn od 12. 11. 2008. godine do isplate, -21,43 eura / 161,44 od 12. 12. 2008. godine do isplate,

-75,93 eura / 572,09 kn od 12. 1. 2009. godine do isplate, -90,43 eura / 681,39 kn od 12. 2 2009. godine do isplate,

-100,47 eura / 756,98 kn od 12. 3. 2009. godine do isplate,

-12.805,29 eura / 96.481,44 kn od 26. 3. 2009. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, u roku
od 15 dana, u iznosu od 2.860,18 eura / 21.550,00 kuna sa zakonskim zateznim
kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 25. 2. 2020. godine zaprimljena je tužba, tužitelj navodi kako je između
stranaka 31. 5. 2007. zaključen ugovor o namjenskom kreditu broj …
temeljem kojega je tužitelju na raspolaganje stavljen iznos od 234.000,00 CHF,
isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.
U unaprijed formuliranom i standardiziranom ugovoru da je ugovorena valutna
klauzula u valuti CHF, te visina kamatne stope od 4,40% godišnje, i to kao
promjenjiva, temeljem odluka tuženika o kamatnim stopama, bez navođenja
egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametra o načinu promjene kamatne stope.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 P. 1394/22

Postupajući na taj način da je ugovorena nepoštena i ništetna ugovorna odredba, što
je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,
odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme
zaključenja ugovora tuženik o tome nije pojedinačno pregovarao s tužiteljem. Tužitelj
se poziva na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, VTSRH Pž- 7129/13,
i Pž-6632/2017, kao i odluku VSRH Rev-2221/18. Tužitelj smatra da je izvršio
preplatu razlike u pogledu neosnovano neplaćenih iznosa po osnovu valutne
klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope u iznosu od 107.014,22 kn,
koji iznos tužbom potražuje zajedno s zakonskim zateznim kamatama od dospijeća
svakog pojedinog iznosa do naplate.

Podneskom od 23. 3. 2020.godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na
način da povlači kondernatorni dio zahtjeva koji se odnosi na pretplatu razlike u
pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o
jednostrano promjenjivim kamatnim stopama, no ustraje u dijelu tužbenog zahtjeva
kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbi o valuti švicarski franak i odredbi koje
se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te ustraje u kondernatornom dijelu zahtjeva
koji se odnosi na restituciju iznosa od 99.980,30 kn na ime pretplate razlike u
pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti
švicarski franak.

Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 18. 6. 2021.
godine u dijelu koji se odnosi na pretplatu po osnovu valutne klauzule na način da
potražuje iznos od 99.890,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom po mjesecima,
kako je to navedeno u izreci ove presude.

Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te ističe prigovor
zastare s obzirom da su svi iznosi postavljeni tužbenim zahtjevom dospjeli prije više
od 5 godina u odnosu na datum podnošenja tužbe 15. 5. 2019. Tužitelj da je
upoznat s valutnim rizikom što je navedeno u čl. 1. Ugovora, gdje je vidljivo da je
kredit skloplje u CHF kao i u odredbi čl. 23. valutna klauzula da je dopuštena
i legitimna valutna odredba, koja ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja
kuna prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Smatra kako nije
sporna niti ugovorena kamata, te da je osnovna obveza korisnika kredita
prema odredbi čl. 1021. ZOO-a platiti ugovorenu kamatu. Presuda na koju se
tužitelj poziva da je suprotna s uputom iz revizijske odluke tečaj CHF prema
EUR/DEM, pa tako i prema HRK da je bio izuzetno stabilan niz godina, da
švicarska narodna banka štiti tečaj svoje valute prema euru, te je činjenica da
HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske banke za stabilnost
navedene valute. Tužena banka da nije imala razloga sumnjati u buduće kretanje
tečaja predmetne valute. Tuženik se poziva na izlaganja Vice-guvernera ŠNB od

24. veljače 2000. i 19. veljače 2004. prema kojemu bi stabilnost tečaja CHF
prema euru bio primarni cilj ŠNB, kao što je cilj HNB stabilnost kune prema euru,
te da ŠNB ne vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti.
Tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita nije znao niti mogao znati da će
doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF u mjeri kojoj ŠNB neće uspjeti
obraniti tečaj CHF/EUR, te je imao razloga vjerovati kako je mogućnost volativnosti
tečaja švicarskog franka značajno smanjena. Ističe također kako je banka prilikom
sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije, te da je i HNB štitila

4 P. 1394/22

tečaj kune prema euru, kao i da je guverner te banke javno u medijima
naveo u ožujku 2005. da ta banka ne utječe na tečaj franka te ne obvezuje banke na
konverziju kredita u drugi euro ako ta banka podivlja, odnosno da je kredit u eurima
općenito manje rizičan. Tuženik nadalje ističe kako standard dužne pažnje prema
stavu europske unije ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio samostalno
informirati o informacijama koje propisuje viceguverner HNB-a. Ističe se kako je
korisnik kredita informiran o parametrima vezanim za odobrenje kredita uz
valutnu klauzulu CHF te da je radi toga banka imale smjernica radi koje su se bankari
koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Također se ističe da je
bio posljednja banka koja je u svoju banku uvela kredite u švicarskim francima, te da
ih nije reklamirala ni nudila ništa više nego one u kunama i eurima, čak štoviše da je
destimulirao korisnike na uzimanje kredita u CHF time što je nudio najviše kamatne
stope u odnosu na konkurenciju . Tako, na strani banke nije postojalo znanje
o budućem kretanju tečaja te je imala razloga vjerovati u stabilnost istog, pa se od
nje ne može očekivati da klijente informira o nečemu o čemu nije imala
saznanjaodnosno o budućem smjeru kretanja tečaja. Pritom se tužitelj poziva na
praksu suda EU izraženu u odluci A. (C186/16).

U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o nenamjenskom kreditu od

31. 5. 2007.godine sa cjelokupnom popratnom dokumentacijom, izvatka iz ZK knjiga
za čest. zgr. 3129/2, podataka o kreditnoj partiji broj 7103671922 tuženika od 31. 10.
2018., te vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Vladimiru
Krklecu.

Dana 3.prosinca 2021.godine donesena je presuda ovog suda te je suđeno:

"I.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, Ugovora o namjenskom kreditu br. …, broj kreditne
partije: …, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem
je u čl. 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit
u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 234 .000, 00 CHF po srednjem tečaju HNB-a
važeće na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik
kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu,
s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, čl. 2.
u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od

234.000, 00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj
protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, čl. 7., u dijelu
u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.276. 04 CHF obračunato po srednjem
tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, novčani iznos od

99.890, 24 kn,uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, obračunatoj po stopi
od 15% do 31. 12. 2007., a od 1.1. 2008. do 31.7.2015., po kamatnoj stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet
postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do isplate, obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje

5 P. 1394/22

koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koje zatezne
kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, i to:
-na iznos od 2,56 kn od 12. 08. 2007.

-na iznos od 224,41 kn od 12. 03. 2008. -na iznos od 146,34 kn od 12. 04. 2008. -na iznos od 50,14 kn od 12. 05. 2008. -na iznos od 43,45 kn od 12. 06. 2008. -na iznos od 36,46 kn od 12. 09. 2008.

-na iznos od 315,42 kn od 12. 10. 2008. -na iznos od 419,12 kn od 12. 11. 2008. -na iznos od 161,44 kn od 12. 12. 2008. -na iznos od 572,09 kn od 12. 01. 2009. -na iznos od 681,39 kn od 12. 02 2009.

-na iznos od 756,98 kn od 12. 03. 2009.

-na iznos od 96. 481, 44 kn od 26. 03. 2009.

III.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u
iznosu od 13.769,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 3.
prosinca 2021. pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u
roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu, dana 22.ožujka 2022.godine
doneseno je rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-218/22, ukinuta je
prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje kod
drugog suca pojedinca.

Nakon donošenja ukidnog rješenja, pored već izvedenih dokaza, sud je izveo i
dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke kao i dopunom nalaza i
mišljenja sudskog vještaka V. K..

Tužitelj je podneskom od dana 27.listopada 2022.godine uredio svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela čl.1.,
čl.2. i čl.7. Ugovora o namjenskom kreditu zaključenog između stranaka, te zahtjev
za isplatu iznosa od 13.257,83 eura / 99.890,24 kn sa zakonskim zateznim
kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na ime ništetne odredbe
o valutnoj klauzuli.

Među strankama nije sporno da su 31. 5. 2007. tužitelj kao korisnik kredita i
tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za iznos od

234.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita uz

6 P. 1394/22

rok otplate od 25 godina, te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,40 % godišnje. Nije sporno niti to da je ovaj kredit tužitelj zatvorio 26. 3. 2009.godine, isti je otplatio.

Vezano za ukidno rješenje drugostupanjskog suda, tužitelj u svom podnesku
od 16.lipnja 2022.godine navodi da je točno da se u čl.7.predmetnog ugovora navodi
valuta EUR, ali da iz samog ugovora, te cjelokupne spisu priležeće dokumentacije,
kao i nalaza i mišljenja sudskog vještaka, proizlazi da je tuženik predmetni kredit
vezano uz valutu CHF, da je očito valuta EUR u tom članku navedena pogreškom u
pisanju, omaškom tuženika. Sud drži ovu okolnost razriješenom, dakle, radi se o
kreditu vezanom uz valutu CHF.

Nadalje, tužitelj u svom podnesku od 21.srpnja 2022.godine navodi da je
tužitelj, vezano za status potrošača, sklopio kao fizička osoba i to za kupnju stana, a
da to nije gospodarska djelatnost, dakle, da status tužitelja kao potrošača ničim nije
doveden u pitanje. Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične
stranke, na sporne okolnosti, a iz samog ugovora razvidno je da se radi o
namjenskom kreditu, namjena kredita je kupnja stana (čl.6.predmetnog Ugovora).

Tužitelj u svom iskazu navodi da je sa tuženikom zaključio pravni posao i
podigao odnosno ostvario pravo na ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana.
Sudužnik po ovom poslu da je njegov brat T. C., u to vrijeme brat i on da su
imali tekuće račune kod tuženika kao i njihova firma, njegov osobni bankar da je bila
M. S., da je sve dogovorao sa M. S., supruga i on da su bili
podstanari, da su upravo dobili dijete, prije toga da im je u dva navrata bio otkazan
najam podstanarskog stana, supruga da je kao prosvjetna radnica imala malu plaću,
da su imali potrebu kupnje stana i da su našli stan u S., stari
stan, na tom stanu da je bilo 8 suvlasnika i to da je stvorilo probleme vezano za
kupnju stana. Navodi da se obratio tuženiku odnosno osobnom bankaru baš zbog
toga što mu je to bila matična banka i da je bilo priče o tome da klijenti banke imaju
povlašteniji položaj odnosno posebne uvjete, dakle, da je otišao u banku kod
osobnog bankara i tamo da su mu ponuđeni krediti, navodi da je postojala
mogućnost podizanja eurskog kredita i da je kamata po tom kreditu bila 6,9 %, te
ovaj u švicarskim francima gdje je kamata bila cca 4,35 %, da tada nije bilo za
naslutiti niti da mu je u banci rečeno da bi moglo doći do porasta tečaja švicarskog
franka i u prvo vrijeme otplate kredita tečaj franka da nije niti rastao, da bi kasnije
došlo do divljanja tečaja. Dakle, po eurskom kreditu da bi mu mjesečna rata bila

7.000,00 kn, a po kreditu u švicarskim francima da je bila u početku 5.400,00 kn
otprilike, tako da mu po eurskom kreditu ne bi skoro ništa ostalo mjesečno za život.
Dakle, osobna bankarica da mu je kazala kako je ovaj kredit u švicarskim francima za
njega povoljniji, na to da je pristao i da je napravljen ugovor po špranci, dakle, banka
da je uredno napravila ugovor i taj ugovor da je solemniziran kod javnog bilježnika, s
tim što javni bilježnik nije ništa govorio o promjeni tečaja, kamati, nego o zapljeni
plaće i tome kako do toga može doći u slučaju neotplate kredita. Kada je došlo do
divljanja tečaja švicarskog franka, da je otišao u banku kod osobnog bankara, da nije
znao što napraviti, tamo da su mu savjetovali da je najbolje da ne radi ništa, da
ostane sa kreditom u švicarskim francima koji je zaključen jer da bi mu novi kredit
stvorio samo velike troškove i da mu se to ne isplati. Navodi da stanuje u baš tom
kupljenom stanu, kupoprodajna cijena stana da je bila cca 144.000,00 eura, supruga
i on da su stan renovirali, a navodi da je adresa u mjestu P. na B.

7 P. 1394/22

prebivalište njegove majke te da povremeno odlazim kod nje, radi njenih poznih
godina i povoljne cijene otočne karte. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužitelj
navodi da nikada nije bio član uprave nekog trgovačkog društva, pojašnjava navod
vezano za firmu, navodi da on nikada nije bio vlasnik trgovačkog društva, i u vrijeme
podizanja kredita i danas da je zaposlenik jednog trgovačkog društva, samo kao
radnik istog. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika je li tužitelj pročitao predmetni
ugovor prije nego što ga je potpisao, tužitelj navodi da nije pročitao čitav ugovor jer
se radi o dugom tekstu i da isti nije u cijelosti pročitao. Na posebno pitanje zamj. pun.
tuženika, tužitelj navodi da je on prije potpisivanja ugovora gledao tečaj švicarskog
franka, i prema unatrag, i da je taj tečaj bio stabilan, navodi da su mu u banci dali
tečaj švicarskog franka kroz određeno vrijeme i da je utvrđeno da je stabilan, ali da
se on sam toga ne bi niti sjetio. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika, tužitelj
navodi da ne zna točno što znači pojam valutna klauzula, da mu se čini da bi to bilo
nekakvo osiguranje ugovora od promjene tečaja. Ponavlja da nije bio svjestan toga
da bi se tečaj švicarskog franka mogao mijenjati, jer da je bio svjestan toga da ovaj
ugovor ne bi ni zaključio. Navodi da mu u samoj banci nisu ponuđeni nikakvi drugi
ugovori osim predmetnog u švicarskim francima i eurskog, da je kupnja bila
komplicirana radi višeg suvlasnika i da mu je banka ponudila samo ova dva izbora.
Navodi da je tek nakon zaključenja ugovora o kreditu dobio otplatni plan za
predmetni ugovor, s tim što je svako dva mjeseca nakon toga dobivao novi otplatni
plan sa izmjenama, u druge banke da se nije išao raspitivati ponudu ugovora o
kreditima. Povremeno da su mu dostavljane obavijesti banke o promjeni kamatne
stope, poštom, da nije pisanim putem prigovarao tim obavijestima o promjenama
kamatne stope. Navodi da nekretnina koja je kupljena iz ovog kredita nikada nije bila
iznajmljivana i da iz nje nije crpio nikakav prihod, da je on osobno sa suprugom kao
bračnim drugom otplaćivao predmetni kredit, da nije bio svjestan rizika da se
ugovorena kamatna stopa može mijenjati, da on nije ekonomist i da ne zna definiciju
pojma tržište i tržišna vrijednost, te da nikada nije bio vlasnik nekog obrta.

Prema stavu ovog suda, iskaz tužitelja je logičan, životan i uvjerljiv, u skladu je
sa svim izvedenim dokazima i sud ga u cijelosti prihvaća kao vjerodostojnog. Dakle,
radi se o namjenskom kreditu za kupnju stana, tužitelj ima status potrošača kod ovog
pravnog posla, kredit je ugovoren uz valutnu klauzulu CHF.

Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P
1401/12 od 4. srpnja 2013. g. (primjenu iste i u ovom slučaju) kojom je utvrđeno da je
tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a
koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom
Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud
R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio
je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane. Postupak pred Trgovačkim sudom u
Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi HSU za zaštitu potrošača-
Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni
sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku
(NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08,

8 P. 1394/22

123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj
odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje
prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva
potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Visoki
Trgovački sud RH je presudom Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018.godine potvrdio
navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, kojom se utvrđuje da je tuženik u
razdoblju od 1.rujna 2004.godine do 31.prosinca 2008.godine povrijedio prava i
interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u
istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz
koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
ugovora, nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti…
što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,
tuženici su postupali suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača.
Vrhovni sud je odlukom Rev-2221/18 od 3.rujna 2019.godine odbio kao neosnovanu
reviziju tuženika koja je izjavljena protiv citirane odluke, dakle, radi se o nepoštenoj i
ništetnoj odredbi – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF a da se o
tome nije pojedinačno pregovaralo.

Dakle, što se tiče odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na ugovorne
odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak
(CHF), po mišljenju ovog suda te odredbe Ugovora su ništetne i nepoštene. Tužitelj
se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH
broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P
1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po
tužbi HSU za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka,
a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski
postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je odlukama ocijenjeno
da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije
pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se
glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije
vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu
dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je
uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno
tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari
morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće
očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme
sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će
izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve
informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju
Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti
ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem
predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano
za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja
Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne
i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao
profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti
svjestan rizika kojeg preuzima.

9 P. 1394/22

Stoga su odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj kreditu br….,
broj kreditne partije: …, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u
kojem je u čl. 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u
kunskoj protuvrijednosti iznosa od 234.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a
važeće na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita
iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s
pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, čl. 2. u dijelu u
kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos
kredita od 234.000, 00 CHF i sa redovnom kamatnom stopom koja je tijekom
postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih
uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i Odluke
Z.B. d.d. br. 139/06 od 13. 07. 2006. koja na dan sklapanja ovog
ugovora iznosi 4,40 % godišnje i interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne
kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan
plaćanja, čl. 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u
mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1. 276. 04 CHF obračunato po
srednjem tečaju HNB važećem za (EUR-omaška) na dan plaćanja, ništetne, jer su
navedene odredbe nepoštene, u smislu odredbe čl. 102. ZZP-a, pa tuženik treba
tužitelju vratiti sve ono što je temeljem takvih odredbi stekao.

Temeljem ništetnih dijelova odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti
švicarski franak, koje su nepoštene, a time i ništetne i bez pravnog učinka, tužitelj je
stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem
ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski
franak (CHF).

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko-
knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc V.
K.. Sudski vještak svoj nalaz i mišljenje temelji na analizi dokumentacije
priložene u spisu ( ugovora, podataka o promjenama kamatne stope, početnog
otplatnog plana, prometa po kreditu). Prema pribavljenim podacima, kamatna stopa
kroz utuženo razdoblje kretala se od početno ugovorene 4,40%, na način da je od 1.

3. 2008. visina anuiteta iznosila 1.351,93 CHF, odnosno da je kamata povećana za
5,05%. Tužitelj je 26. 3. 2009. konačno otplatio nedospjele glavnice od 223.776,94
CHF ili u kunskoj protuvrijednosti 1.114.502,25 kn. Kako je kredit prijevremeno
otplaćen, tužena je nakon 1. 3. 2009. izvršila obračun kamata za 26 dana, koji je
storniran i iznos nedospjele glavnice u ukupnom iznosu od 223.776,97 CHF. U
izračunu nedospjele glavnice između tužene i vještaka javila se razlika od 20,16
CCHF koja je nastala kod neobračunavanja anuiteta za studeni, prosinca, siječanj i
veljaču 2009., te je stoga u obzir uzeta nedospjela glavnica prema kreditoru u iznosu
od 223.776,97 CHF. Naplata nedospjele glavnice izvršena je prema tečaju

1.095.608,02/223.776,97 jednako 4,895982. Da je naplata nedospjele glavnice
izvršena po tečaju koji je vrijedio na datum isplate kreditnih sredstava 4.464832,
korisnik kredita bi platio 223.776,97 puta 4,464832jednako 999.126,58 kuna. TO
predstavlja tečajnu razliku u iznosu od 96.481,44 kn. Vještak je po prigovorima
stranaka izradio dopunu nalaza i mišljenja, te je izvršio utvrđenje razlike anuiteta po
tečaju plaćanja i početnom tečaju pojedinačno, što je prikazao u tablicama koje
prileže dopuni vještva od 4. 6. 21. (str. 169 spisa) . U dostavljenoj tablici nije
prikazana interkalarna kamata koja ne utječe na razliku u kamatama. Ukupna razlika

10 P. 1394/22

u iznosima anuiteta po mjesecima po promjeni tečaja prema dopuni nalaza iznosi 99.890,24 kune.

Nakon donošenja ukidnog drugostupanjskog rješenja, sud je pozvao sudskog
vještaka na pisanu dopunu vještva, sudski vještak u svojoj pisanoj dopuni vještva,
navodi da je provjerom zbroja iznosa po pojedinim mjesecima u koloni broj 9
priložene tablice utvrđeno da je ukupan zbroj utvrđen u iznosu od 99.890,24 kn.
Njegova zadaća da je bila utvrditi samo pozitivnu tečajnu razliku, jer zadatak
vještačenja nije ni bilo da vještak izvrši prebijanje sa tzv.negativnim razlikama
(posljedica nižih tečajeva od početnog, onog po kojem je izvršeno plasiranje kreditnih
sredstava), jer da to nije vještak ovlašten napraviti niti da postoji izjava o prijeboju.
Dakle, navodi ponovno da ukupan zbroj pojedinih iznosa po mjesecima daje iznos od

99.890,24 kn, kako je to već navedeno u dopuni od 2.lipnja 2021.godine, iz tablice
vještaka točno proizlaze iznosi preplate na ime promjene tečaja CHF na štetu
tužitelja, datumi dospijeća i datumi uplata od strane tužitelja.

Tužitelj ovu dopunu vještva prihvaća, sukladno cjelovitom vještvu sudskog
vještaka Krkleca konačno i uređuje tužbeni zahtjev, isti iskazuje u eurima po fiksnom
tečaju konverzije, dakle, traži upravo iznos više plaćenog od 99.890,24 kn, odnosno

13.257,83 eura, ovaj iznos mu i pripada, prema stavu ovog suda, vještvo sudskog
vještaka V. K. je stručno, logično i precizno obrazloženo. Tuženiku ne
pripadaju tzv. negativne razlike, za iste nije trebalo umanjiti zahtjev tužitelja, jer
tuženik nije podnio protutužbu niti prigovor radi prebijanja.

Prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan, naime, prema
pravnom shvaćanju Vrhovnog suda R. H. koje je doneseno 31.siječnja

2022.godine, određeno je da ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već
u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana
pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne
zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno
istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom
klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica
potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku
kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom
klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka. Dakle, sve tužbe na temelju
kolektivne presude u ovakvom slučaju koje su podnesene do 14. lipnja 2023. godine,
su pravovremeno podnesene, u ovom slučaju tužba je podnesena dana 25.veljače

2020.godine, prigovor zastare nije osnovan. Presudom Trgovačkog suda Zagrebu P-
1401/2012, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od

14.6.2018. u dijelu valutne klauzule CHF, okončan je spor za zaštitu kolektivnih
interesa i prava potrošača s kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja
teče od plaćanja svakog anuiteta do isplate, koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni
iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća, što je sud u cijelosti prihvatio.

11 P. 1394/22

Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove
moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od
dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju i temeljem odredbe čl.

29. st. 1. i 2. ZOO-a pripadaju ovako zatražene kamate na svaki pojedini iznos
preplate kroz utuženi period. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove
presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.155. Zakona
o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje:
ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava
podnesaka od 24.svibnja 2020.godine, 16.lipnja 2022.godine i odgovora na žalbu;
zastupanja na 6 ročišta (11.rujna 2020.godine, 18.svibnja 2021.godine, 27.rujna

2021.godine, 28.lipnja 2022.godine, 26.listopada 2022.godine i 28.veljače

2023.godine); sve po 100 bodova, uz vrijednost boda od 15,00 kn; što zbrojeno daje
iznos od ukupno 15.000,00 kn. Na ovaj iznos valjalo je dodati i obistiniti tužitelju
trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 1.420,00 kn; sudske pristojbe jedne
presude u iznosu od 1.420,00 kn i trošak sudske pristojbe odgovora na žalbu u
iznosu od 710,00 kn (50%); trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn; što ukupno
zbrojeno daje iznos od 21.550,00 kn, a po fiksnom tečaju konverzije iznos od

2.860,18 eura, koliko je konačno tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime troškova
potrebnih za vođenje postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od
presuđenja do isplate.

U Splitu, 12. travnja 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika