Poslovni broj: 15 UsI-2407/22-9

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada D., OIB: …, sasjedištem u D., ,    zastupanog po opunomoćeniku D.
B., diplomiranom pravniku i zaposleniku, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i
uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB:
72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane
osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po
Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23,
radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. ožujka

2023. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih
tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 10. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja
tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko,
trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/160, URBROJ: 514-04-02-01-
01/08-22-03 od 11. listopada 2022.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 17. studenog 2022. godine protiv
rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za
građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/160, URBROJ:

2 Poslovni broj: 15 UsI-2407/22-9

514-04-02-01-01/08-22-03 od 11. listopada 2022., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu
podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene
materijalnog prava te bitnih povreda odredaba upravnog postupka, nakon čega
reproducira izreku osporenog rješenja tuženika. Potom, navodi kako se
prvostupanjskim rješenjem daje u vlasništvo Z. R. i L. K.
svakome za 1/2 čest. zgr. 196 k.o. D., koja u naravi čini pomoćnu zgradu
površine 54 m2 i čest. zem. 209/1 k.o. D. - vrt, u naravi neizgrađeno
građevinsko zemljište, ukupne površine 180 m2. Točkom 2. utvrđeno je da je obveznik
povrata Grad D., dok se točkom 3. nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog
suda u D. izvršiti uknjižbu prava vlasništva u skladu s točkom 1. rješenja uz
istovremenom brisanje Grada D. u cijelosti. U ovoj upravnoj stvari nisu
pravilno i zakonito utvrđene sve pravno relevantne činjenice koje moraju biti ispunjene
da bi se sukladno odredbama Zakona o naknadi podnositeljima zahtjeva dala u
vlasništvo čest. zgr. 196 i kat. čest. 209/1 sve k.o. D.. Naime, vještak
građevinske struke nije u svom nalazu i mišljenju na jasan i nedvojben način utvrdio
vrijeme gradnje čest. zgr. 196 k.o. D., je li zgrada od trenutka oduzimanja do
danas izmijenila gabarite te jesu li promijene takvog karaktera da se može smatrati da
je nastala nova stvar ili se samo radi o stanovitim poboljšicama, a što je bitno jer
predmet naknade može biti samo oduzeta imovina. Naime, iz nalaza i mišljenja
vještaka vidljivo je kako isti uopće nije postupio po nalogu prvostupanjskog tijela već
je samo odgovorio da je betonski dio čest. zgr. 196 k.o. D. izgrađen pedesetih
godina dvadesetog stoljeća, međutim uopće nije odgovorio kada je zgrada izgrađena,
je li radi navedenih radova izmijenila gabarite te može li se smatrati da je nastala nova
stvar. Sasvim je jasno kako je zgrada u trenutku evidentiranja imala površinu 54 m2, a
danas ista ima tlocrtnu površinu 33 m2 te je stoga ostalo neutvrđeno kada je nastala
razlika površina i koji je razlog za nastanak razlike u površinama. U svakom slučaju
vještak nije odgovorio na pitanje je li predmetna zgrada od trenutka oduzimanja
srušena pa zatim izgrađena nova, a što mu je bio jedan od zadataka koje mu je naložilo
prvostupanjsko tijelo. Jasno je kako su se određeni radovi na predmetnoj zgradi
izvodili, ali ništa dalje od toga nije utvrđeno iz čega proizlazi kako u postupku nije
potpuno utvrđeno činjenično stanje, a na što se drugostupanjski tijelo uopće ne osvrće.
Činjenica što je čest. zgr. 196 evidentirana još 1912. godine ne znači da je predmetna
zgrada u naravi ista kao zgrada koja je predmet naknade kao što to tumači
drugostupanjsko tijelo. S tim u svezi za sada nisu ispunjeni uvjeti niti za naturalni povrat
kat. čest. 209/1 k.o. D. budući za čest. zgr. 196 k.o. D. nije određeno
zemljište koje služi za redovitu uporabu, a u slučaju nemogućnosti naturalnog povrata
čest. zgr. 196 k.o. D. nije moguće naturalno vratiti niti kat. čest. 209/1 k.o.
D., odnosno barem jedan njezin dio koji bi bio utvrđen kao zemljište koje služi
redovitoj uporabi. Također, niti za čest. zgr. 195 k.o. D. nije utvrđeno zemljište
za redovitu uporabu, a upravo je vještak u svom nalazu i mišljenju izrijekom izjavio
kako je za predmetne zgrade potrebno utvrditi zemljište za redovitu uporabu. Isto tako,
samo prvostupanjsko tijelo je na zapisniku od 18. travnja 2017. godine odredilo kako
će se donijeti odluka tek nakon što se odredi zemljište za redovitu uporabu čest. zgr.
195 i 196 sve k.o. D. . Nadalje, potrebno je ukazati kako čest. zgr. 195, 196 i
čest. zem. 209/1 u novoj izmjeni čine dio kat. čest 2685 k.o. D. što je bitna
pravno relevantna činjenica iz koje proizlazi kako se radi o jednom cjelovitom
kompleksu, a što je drugostupanjsko tijelo u cijelosti zanemarilo. Slijedom izloženog,
tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti
osporeno rješenje tuženika, a također predložio je i da sud naloži tuženiku da mu
naknadi trošak spora.

3 Poslovni broj: 15 UsI-2407/22-9

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi
i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju
osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3.Zainteresirana osoba, iako je rješenjem ovoga suda poslovni broj: UsI-
2407/22-5 od 20. siječnja 2023. pozvana da sudjeluje u ovom sporu i da u roku od 30
dana dostavi sudu odgovor na tužbu, koje rješenje je uredno zaprimila, nije se uključila
u spor niti je do dana zaključenja rasprave u spis dostavila odgovor na tužbu.
4.U sporu je održana rasprava 2. ožujka 2023. godine čime je dana mogućnost
strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS)
izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora,
a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik
i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, odgovor na
tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz
odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. 7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, prvostupanjskim djelomičnim rješenjem Dubrovačko-neretvanske
županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove,
KLASA: UP/I-943-01/20-01/273, URBROJ: 2117/1-09/9-21-4 od 3. ožujka 2021.
točkom 1. Z. R., , Z., za 1/2 dijela i L. K. iz
Z , , za ½ dijela, daju se u vlasništvo čest. zgr. 196. k.o. D.,
pomoćna zgrada, površine 54 m2 i čest. zem. 209/1. k.o. D.-vrt, u naravi
neizgrađeno građevinsko zemljište ukupne površine 180 m2, točkom 2. obveznikom
povrata utvrđen je Grad D., točkom 3. odlučeno je o zemljišnoknjižnoj provedbi
rješenja, točkom 4. odlučeno je o troškovima postupka, dok je točkom 5. odlučeno da
će se o preostalim nekretninama iz zahtjeva odlučiti dopunskim rješenjem, a
predmetno rješenje donijeto je pozivom na odredbu članka 69. Zakona o naknadi za
imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine
br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i
81/02).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave
Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-
942-01/21-01/160, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-03 od 11. listopada 2022.
odbijena je između ostalih i žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u
bitnom iz razloga što je i tuženik smatrao da je u konkretnoj upravnoj stvari naknada
pravilno i zakonito utvrđena, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i
zakonitim.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u provedenom
postupku naknada, odnosno vraćanje u vlasništvo predmetne čestice zgrade i čestice
zemlje pravilno i zakonito određena, nadalje je li tom smislu činjenično stanje pravilno
i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo,
kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno
rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja
tuženika u cijelosti.

12.Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99,

4 Poslovni broj: 15 UsI-2407/22-9

43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da neizgrađeno
građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz
članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju
pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe
na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na
snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije
privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
Odredbom čl. 52. st. 1. istog Zakona propisano je da prijašnjem vlasniku ne
vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga
osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju
valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko
ovim Zakonom nije drukčije propisano.

St. 2. da u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.

Odredbom čl. 53. st. 1. istog Zakona propisano je da prijašnjem vlasniku ne
vraća se u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni
prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u
društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u
dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina.
St. 2. da ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka nije
moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na
naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskoga fonda za
privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u
obveznicama Republike Hrvatske.

Odredbom čl. 54. st. 1. istog Zakona propisano je da ne vraća se u vlasništvo i
posjed imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja,
obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i
vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti, koja je postala vlasništvo tih pravnih
osoba na temelju posebnih propisa, a koja na dan donošenja ovoga Zakona je u
njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane.
St. 2. da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, Vlada Republike Hrvatske
može donijeti odluku kojom se prijašnjem vlasniku daje određena imovina iz stavka 1.
ovoga članka, kad za to postoje osobito opravdani razlozi.

Odredbom čl. 55. istog Zakona propisano je da ne vraća se imovina u vlasništvo
i posjed: 1. koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih
sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza
te šumarstva, 2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće
stjecanje prava vlasništva, 3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost,
odnosno namjena uporabe prostora i imovine, 4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena
gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks,
komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).
13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i
pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu između ostalih i tužitelja
izjavljenu protiv prvostupanjskog djelomičnog rješenja, to stoga što i ovaj sud nalazi
da je naknada, odnosno vraćanje u vlasništvo predmetne čestice zgrade i čestice
zemlje pravilno i zakonito određena na temelju prethodno citiranih mjerodavnih odredbi
Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke
vladavine, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika pravilnim i zakonitim,
čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

5 Poslovni broj: 15 UsI-2407/22-9

14.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je iz podataka spisa razvidno
da je prvostupanjsko tijelo u provedenom upravnom postupku prije donošenja
prvostupanjskog rješenja, pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, na koje je
potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo te dalo jasno i cjelovito
obrazloženje koje je u cijelosti prihvatljivo ovom sudu, kod kojeg stanja stvari je i
tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem između ostalih odbio i žalbu
tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja i na taj način ocijenio navedeno
rješenje zakonitim.

15.Naime, među strankama nije sporno da su osobe iz točke 1. izreke
prvostupanjskog rješenja ovlaštenici naknade, a isto tako nije prijeporno ni da su
prednici ovlaštenika naknade pok. M.(M.) Š., predmetne nekretnine oduzete
rješenjem drugostupanjske Komisije za oduzimanje ratne dobiti pri oblasnom NO
Dalmacije br. 57/47 od 28. travnja 1947., donesene na temelju Zakona o oduzimanju
ratne dobiti, dakle, po propisu koji je sadržan u članku 2. Zakona o naknadi. Međutim,
spornim se ukazuje predstavljaju li predmetne nekretnine okućnicu stambenog objekta
izgrađenog na čest. zgr. 195 k.o. D., te predstavljaju li nekretnine koje se
rješenjem vraćaju u vlasništvo prostornu cjelinu zajedno s navedenom zgradom,
odnosno prijeporan je sam oblik naknade povratom u vlasništvo.

16.Prema podacima spisa proizlazi kako je u povodu zahtjeva predlagatelja
prvostupanjsko tijelo donijelo djelomično rješenje KLASA: UP/I-943-01/97-01/103,
URBROJ: 2117-04/4-02-15 od 17. srpnja 2002. kojim je ovlaštenicima naknade S.
T. iz D., L. R. iz D. i T. Š. iz Z.,
utvrdilo pravo na naknadu, svakom za 1/3 dijela, za stanove u zgradi izgrađenoj na
čest. zgr. 195, zk.ul. 1660 k.o. D. i to za tri stana koja su otkupljena od strane
bivših nositelja stanarskog prava. Rješenjem iste klasifikacijske oznake od 22. rujna

2004., ovlaštenicima naknade vraćen je u vlasništvo stan kao poseban dio zgrade na
adresi u D., s kojim je vlasništvom neodvojivo povezan
odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, dok su M. Č. i I. K. vlasnici
stanova upisani u V. z.k. tijelu, zk.ul. 1660 k.o. D.: suvlasnički dio s
neodređenim omjerom Etažno vlasništvo E-1 i E-2 opisno označenih u listu B, uz
odgovarajući suvlasnički udio cijele nekretnine, u naravi čest. zgr. 195. ukupne
površine 915 m2, dvorište od 700 m2, kuća od 213 m2 i stambena zgrada od 2 m2.
17.Potom, iz podataka spisa proizlazi da je o dijelu zahtjeva koji se odnosi na
naknadu oduzetih nekretnina čest. zgr. 196 i čest. zem. 209/1 k.o. D. odlučeno
prvostupanjskim rješenjem, a da će se o preostalom dijelu zahtjeva odlučiti naknadno,
da su nekretnine oznake čest. zgr. 196 i čest. zem. 209/1 upisane u zk.ul. 1660 k.o.
D. i to čest. zgr. 196 u VI. zk. tijelu površine 54 m2, a čest. zem 209/1 u II. zk.
tijelu površine 180 m2 s uknjiženim pravom vlasništva za korist Grada D., da
je čest. zgr. 195 k.o. D.imala površinu 222 m2, a da je prijavnim listom broj
481/70 od 7. veljače 1970. promijenila površinu i oblik, a čest. zem. 206 k.o. D.,
u čijem se sastavu nalazila čest. zgr. 195. je poništena, da čest. zgr. 196 prema staroj
izmjeri, odgovara dijelu k.č. 2685 u čijem se sastavu još nalaze k.č. 208, k.č. 195 i k.č.
209/1 k.o. D., da iz nalaza vještaka čiji je sadržaj i prikaz nekretnina na ortofoto
snimci -DOF 1 proizlazi vidljiva granica između svih nabrojenih nekretnina i njihov
smještaj u prostoru, da iz nalaza vještaka proizlazi da (bivša) čest. zem. 206 k.o.
D. dijelom čini okućnicu zgrade izgrađene na čest. zgr. 195 i 196 k.o.
D., dijelom čini izgrađeno građevinsko zemljište zgradom koja nije
evidentirana, da zemljište oznake čest. zem. 209/1 u naravi čini ograđeni neizgrađeni
prostor, da se prema mišljenju vještaka, povratom u vlasništvo ne bi okrnjila prostorna
cjelovitost, odnosno namjena prostora i imovine.

6 Poslovni broj: 15 UsI-2407/22-9

18.Nadalje, iz spisa proizlazi i da je na očevidu utvrđeno da je čest. zgr.
zapuštena i neodržavana, a da je čest. zem. neizgrađeno građevinsko zemljište, da
prema arhivskoj građi koju posjeduje Područni ured za katastar D., čest. zgr.
196 površine 54 m2, nije doživjela nikakvu promjenu još od 1912., da je radi utvrđenja
građevne čestice za stambenu zgradu i pomoćnu zgradu izgrađenu na čest. zgr. 195
k.o. D., rješenjem Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata
prostornog uređenja i gradnje Grada D., KLASA: UP/I-350-05/18-05/99 od 9.
travnja 2019. obijen kao neosnovan zahtjev Z. R. i ujedno odbačen
zahtjev jer je podnesen od neovlaštene osobe. Isto tako, zahtjev je odbijen, jer je
građevna čestica za predmetnu zgradu već formirana građevinskom dozvolom od 14.
veljače 1978. na način da istu čini katastarska čestica oznake čest. zgr. 195 k.o.
D., koja je građevna čestica s predmetnom zgradom (drvarnice na istoj čestici)
evidentirana u katastarskom operatu. Stoga je upravno tijelo podneseni zahtjev uzelo
u razmatranje kao zahtjev za promjenu oblika i veličine građevne čestice pa kako se
ostali suvlasnici u zgradi nisu složili s promijenjenim oblikom čestice, zahtjev je i u tom
dijelu ocijenjen neosnovanim, s tim da je zahtjev ujedno i odbačen jer predlagatelj nije
ovlaštena osoba budući je zemljište označeno kao čest. zgr. 196 u vlasništvu Grada
D., a ne predlagatelja.

19.Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud zaključuje kako prigovori koje tužitelj
ističe u tužbi nisu osnovani i nemaju utjecaj na drugačije rješavanje konkretne upravne
stvari, to pak iz razloga što je za naglasiti da čest. zgr. 196 k.o. D. ima svoju
utvrđenu površinu od 54 m2 koja se kroz povijest posjedovanja i povijest katastarskih
izmjena nije mijenjala, što nesumnjivo znači da nije rekonstruirana s obzirom da je
zapuštena bez obzira na tlocrtu površinu magazina od 33 m2, pa su navodi tužitelja u
kojima tvrdi suprotno, u cijelosti neosnovani.

20.Isto tako, na kazati je i da su čest. zgr. 196 i čest. zem. 209/1 k.o. D.                   (zajedno s ostalom nekretninama iz zk.ul. 186 k.o. D.) oduzete prijašnjoj
vlasnici M. Š. kao "magazin za drva s 3 odjeljka te 3 odjeljenja za kokoši s cca
2 m visokim betonskim razdjelnim zidovima" i "slobodno zemljište koje je ograđeno
zidovima (...) pred zgradom je betonska šetnica (...), a u dvorištu se nalaze dvije
gustijerne", s tim da nitko drugi od oduzimanja nije na njoj stekao pravo korištenja i
raspolaganja koje je pripalo Općini D., odnosno kasnije Gradu D..
Ujedno, za navesti je i kako su navedene nekretnine u okruženju zgrade oznake čest.
zgr. 195 u kojoj su vlasnici posebnih dijelova predlagatelji, da prema dostupnim
podacima iz katastra zemljišta, upravnih postupaka koji su se odnosili na čest. zgr.
195, čest. zgr. 196 i čest. zem 209/1 i zemljišnoknjižnih upisa, ne proizlazi da bi čest.
zgr. 195 i čest. zgr. 196 činile cjelinu, niti da bi čest. zgr. 196 bila izgrađena na čest.
zgr. 195, da čest. zgr. 195 ima površinu zabilježenu još od izdavanja građevinske
dozvole 1978. kada je izvršena rekonstrukcija zgrade i promijenjena površina, a da
čest. zgr. 196 ima svoju zasebnu površinu istovjetno iskazanu u VI. zk. tijelu tj. površinu
od 54 m2, da rješenje nadležnog upravnog tijela dokazuje da se nije promijenila
površina građevne čestice čest. zgr. 196 k.o. D., niti je u sastavu neke druge
nekretnine, a da je površina čest. zgr. 195 poznata i iznosi 915 m2, da nema dokaza
u materijalnom smislu da čest. zgr. 196 i čest. zem 209/1 čini pripadak nekretnini čest.
zgr. 195. odnosno da služi kao zemljište za redovnu upotrebu zgrade izgrađene na
čest. zgr. 195 k.o. D..

21.Ujedno, sud ne nalazi niti da bi tijelo prvog stupnja svoje rješenje donijelo
protivno načelu sadržanom u odredbi članka 66. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima kojim je propisano da vlasništvo određenog posebnog dijela
nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim

7 Poslovni broj: 15 UsI-2407/22-9

suvlasničkim dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno, to pak posebice iz razloga
što predmet ovog postupka nisu posebni dijelovi zgrade, jer je o tome već odlučeno
prethodnim rješenjem iz 2004., s tim da se dio zahtjeva o kojem je odlučeno, odnosi
na predmetne nekretnine, koje su upisane kao štala i vrt glede kojih ne postoji
mogućnost etažiranja i uspostave pravnog jedinstva zemljišta i zgrade, dok u pravno
jedinstvo ne bi spadale nekretnine ili dijelovi tih nekretnina za koje ne postoje dokazi
da čine cjelinu ili okućnicu zgrade niti sporedne dijelove ili pripatke, za koje ne postoje
ni razlozi vjerovanju da ne mogu biti samostalne cjeline jer nekretnine oznake čest.
zgr. 196 i čest. zem. 209/1 već jesu same po sebi samostalne cjeline čim su tako
zavedene i u katastru i zemljišnim knjigama, te već jesu takve prirode da na njima
vlasništvo mogu steći osobe kojima pravo pripada po odredbama Zakona o naknadi.
22.U izloženim okolnostima ovaj sud ne nalazi da bi u konkretnoj upravnoj stvari
postojala bilo koja od zapreka kakve u vidu imaju naprijed citirane odredbe čl. 52. –

55. Zakona o naknadi koje bi priječile povrat u vlasništvo predmetnih nekretnina koje
su obuhvaćene prvostupanjskim djelomičnim rješenjem. Stoga, stajalište upravnih
tijela da se nekretnine vrate u vlasništvo u smislu odredbe članka 17. stavak 1. Zakona
o naknadi je i po shvaćanju ovog suda pravilno i zakonito, budući da tim zemljištem
Općina D. nije raspolagala do donošenja Zakona o naknadi tako da je sasvim
jasno da drugih korisnika tog zemljišta nema, dok s druge strane općina, odnosno Grad
D., kao do sada uknjiženi vlasnik, do donošenja Zakona o naknadi nije niti sam
pokušao sjediniti nekoliko čestica ako je smatrao da one čine jedinstvenu građevinsku
parcelu, pa se i tužbeni navodi tužitelja u tom pravcu ukazuju neutemeljenima.
23.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i
procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako
osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj
u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje
ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

24.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno
utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno
materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik
pravilno postupio kada je osporenim rješenjem između ostalih odbio i žalbu tužitelja
izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu
osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje

ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi
čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci
rješenja.

U Splitu, 10. ožujka 2023. godine

S U D A C

Ivan Dadić

8 Poslovni broj: 15 UsI-2407/22-9

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog
suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje
Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju Gradu D., sa sjedištem u D., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Upravi za
građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik
od 2. ožujka 2023., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku,
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, uz zapisnik od 2. ožujka 2023. i zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.