1

Poslovni broj: UsI-1013/2021-25

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

Poslovni broj: UsI-1013/2021-25

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Zvjezdane Radošević, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. J. iz S., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. I., odvjetnica u S., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., OIB: …, radi prava na osobnu invalidninu, 10. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/20-01/836, URBROJ: 524-11/1-21-4 od 26. veljače 2021. i rješenja Centra, KLASA: UP/I-551-08/19-01/18, URBROJ: 534-104-13/1-19-7 od 17. rujna 2019. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-08/20-01/836, URBROJ: 524-11/1-21-4 od 26. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Centra, KLASA: UP/I-551-08/19-01/18, URBROJ: 534-104-13/1-19-7 od 17. rujna 2019., kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na osobnu invalidninu, uz obrazloženje da kod tužitelja nije utvrđeno postojanje teškog invaliditeta.

2.              Tužitelj u tužbi navodi kako je u dobi od 22 godine i u cijelosti je ovisan o brizi druge osobe. Naime, od rođenja ima gubitak sluha (binauralni gubitak sluha po Sabine Fowleru iznosi 100 %), što je trajno, nije razvijen govor te teško, gotovo nikako ne uspostavlja komunikaciju, boluje od epilepsije, a dijagnosticirana su mu i druga osjetilna i tjelesna oštećenja zdravlja koja predstavljaju teški invaliditet. Opisuje kako mu je uslijed funkcionalnih oštećenja komunikacija govorom onemogućena, teško komunicira, gotovo nikako, artikulacija glasova je neizdiferencirana, rječnik siromašan, ne poznaje dobro znakovni jezik te su mu potrebna tehnička pomagala, pisanje po dlanu, ne razumije tuđi govor. Osim toga, ne može samostalno funkcionirati u svakodnevnom životu kada su u pitanja i najosnovnije životne potrebe (briga o higijeni, oblačenju, briga za hranu) te je ovisan o brizi druge osobe. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno mu je postojanje tjelesnog oštećenja od 100% te smatra kako je je iz navedenoga razvidno da se radi o osobi s teškim invaliditetom i teškim promjenama u zdravstvenom stanju koje su trajne i teške. Stoga smatra da je njegovo stanje pogrešno ocijenjeno, jer je osoba s teškim invaliditetom, koji invaliditet mu je utvrđen ranijim vještačenjima i rješenjima Centra i ocijenjen kao konačno i trajno stanje. Zaključuje da mu temeljem članaka 54. Zakona o socijalnoj skrbi pripada pravo na osobnu invalidninu, a ne pravo na pomoć i njegu, kako to pogrešno smatra tuženik. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troškova spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku prim. dr. sc. I. B., spec. otorinolaringologu, subspecijalisti audiologu.

6.              Sud je raspravu proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS). Sud je na raspravi odbio kao nesvrsishodne dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i svjedoka, dok je usvojio dokazni prijedlog za provođenje medicinskog vještačenja po audiologu.

7.              Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 21. siječnja 2019. podnio zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu. U postupku prije donošenja prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje Zavoda, KLASA: 551-01/19-04/1118, URBROJ: 426-04-08/24-19-2 od 13. kolovoza 2019., kojim je kod tužitelja utvrđeno postojanje osjetilnog oštećenja, postojanje težeg invaliditeta, postojanje trajne promjene u zdravstvenom stanju, postojanje privremene promjene u zdravstvenom stanju te postojanje privremene potrebe pomoći i njege u punom opsegu. Utvrđeno je da postoji 3. stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti i navedeno se utvrđuje u periodu od tri godine.

8.              Tuženik je prije donošenja osporenog rješenja pribavio nalaz i mišljenje Zavoda, KLASA: 551-01/19-04/1118, URBROJ: 426-04-01/9-21-5 od 19. veljače 2021., kojim je vijeće viših vještaka, sukladno Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, utvrdilo da kod tužitelja postoji oštećenje sluha koje je izraženo 3. stupnjem, jer postoji gluhoća uz djelomično razvijen jezik i govor te je komunikacija ograničena, zbog čega mu je u većini svakodnevnih aktivnosti koje zahtijevaju komunikaciju potrebna komunikacijska podrška druge osobe, no prilikom uspostavljanja komunikacije ne postoji potpuna nemogućnost korištenja govora, znakovnog jezika ili ostalih sustava komunikacije (npr. očitavanje govora s lica i usana, simultana znakovno-govorna komunikacija, ručna abeceda, titlovanje ili daktilografija, pisanje po dlanu, tehnička pomagala) te ne postoji potreba stalne pomoći i njege druge osobe za sve aktivnosti svakodnevnog života. Utvrđeno je postojanje osjetilnog oštećenja. Utvrđeno je da postoji teži invaliditet, ali ne postoji teški invaliditet, jer prilikom uspostavljanja komunikacije ne postoji potpuna nemogućnost korištenja govora, znakovnog jezika ili ostalih sustava komunikacije (npr. očitovanje govora s lica i usana, simultana znakovno-govorna komunikacija, ručna abeceda, titlovanje ili daktilografija, pisanje po dlanu, tehnička pomagala) te ne postoji potreba stalne pomoći i njege za sve aktivnosti svakodnevnog života. Postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju te privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu, jer mu je u većini svakodnevnih aktivnosti koje zahtijevaju komunikaciju potrebna komunikacijska podrška druge osobe. Očekivano trajanje privremene potrebe pomoći i njege je do veljače 2024. kada je potrebna reevaluacija zdravstvenog stanja i funkcioniranja uz nalaz psihologa, nalaz logopeda sa detaljno opisanim slušnim te jezično-govornim statusom, kao i razina usvojenosti hrvatskog znakovnog jezika.

9.              Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. I. B., u čijem nalazu i mišljenju od 30. studenoga 2022. je navedeno: „Prema Prilogu 5 Liste težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti kod tužitelja je prisutno tjelesno oštećenje III stupnja, što znači da je gluha osoba čija razina funkcioniranja, usprkos korištenja pomagala, ne omogućuje samostalno primanje informacija i komunikaciju. Za aktivnosti svakodnevnog života koje omogućavaju uključivanje u društvo, edukaciju i razmjenu informacija sa čujućom okolinom potrebna je stalna komunikacijska podrška u smislu znakovnog jezika i ostalih sustava komunikacije. (…) Mišljenja sam da se prema Pravilniku o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima i članku 40. kod tužitelja ne radi o teškom invaliditetu, već težem invaliditetu, što znači da se težim invaliditetom u smislu odredbi ovog Pravilnika smatraju tjelesna, intelektualna, osjetilna ili mentalna oštećenja zbog kojih je osobi prijeko potrebna trajna pomoć i njega druge osobe u punom opsegu.

9.1.              Obrazloženje: Kod tužitelja postoji teško oštećenje sluha (obostrano gluhoća). Međutim, kako se kod tužitelja radi o gluhoći s odzivom, što znači da slušno osjetilo nije potpuno bez odgovora, za razliku od gluhoće bez odziva kod koje se ne može očekivati nikakav odgovor slušnog živca, tužitelj je dobio slušna pomagala koja koristi od ranog djetinjstva i sa kojima je ipak uspio nešto čuti i tako razviti neku vrstu govora koja mu je omogućila donekle zadovoljavajuću komunikaciju. Teško oštećenje sluha nastupilo je u tzv. prelingvalnoj fazi života čovjeka tj. prije nego je razvio govor. Jaka oštećenja sluha u toj fazi života čovjeka znatno otežavaju razvoj govora. Često se koriste slušna pomagala koja mogu dijelom pomoći u slušanju, ali ne u znatnijoj mjeri, a što je individualno. Zbog toga je tužitelj teško razvio govor tj. govor je gotovo nerazvijen, pa mu je komunikacija znatno otežana. Ima problem otežanog slušanja, otežanog govora i slabog razumijevanja. Takve osobe obično vrlo dobro razviju znakovni govor, jer im on uz čitanje sa usana znatno olakšava komunikaciju da drugim osobama osobito sa osobama oštećena sluha. Tužitelj je naveo da se ne služi previše znakovnim govorom. U komunikaciji više si pomaže čitajući sa usana. Završio je školu za tehničke crtače, igra rukomet i sada se zaposlio u jednoj firmi. Osim svega gore navedenog, ostale funkcije organizma kod tužitelja su uredne. Komunikacija s ljudima je znatno otežana, kao što je ranije rečeno, što zahtjeva povremeno pomoć dobročujuće osobe.“

10.              Tužitelj se u cijelosti protivi i prigovara nalazu i mišljenju vještaka, jer smatra da vještak nije pravilno ocijenio težinu tjelesnih oštećenja te je u svom nalazu i mišljenju sasvim neosnovano naveo da se radi o težem invaliditetu, a ne o teškom invaliditetu. Tužitelj smatra da takva ocjena težine invaliditeta nije u skladu s navodom i samog vještaka iz vještva na stranici 9. nalaza i mišljenja, gdje vještak navodi da kod tužitelja: „postoji teško oštećenje sluha te da je to teško oštećenje sluha nastupilo prije nego je tužitelj razvio govor. Jaka oštećenja sluha u toj fazi života čovjeka znatno otežavaju razvoj govora. Zbog toga je tužitelj teško razvio govor tj. govor je gotovo nerazvijen, pa mu je komunikacija znatno otežana. Ima problem otežanog slušanja, otežanog govora i slabog razumijevanja. Tužitelj slabo koristi znakovni jezik te se više služi čitanjem s usana.“ Tužitelj zaključuje kako je iz navedenoga razvidno da se radi o teškom oštećenju zdravlja/invaliditetu (teško oštećenje sluha i nerazvijen govor). Istina je da je tužitelj tijekom vremena razvio sposobnost čitanja s usana, ali je njegova komunikacija s drugim ljudima koji ne govore znakovni jezik nemoguća, osobito kada se on treba obratiti drugoj osobi i njoj nešto reći. Također ističe da na str. 8. vještak navodi da kod tužitelja postoji sposobnost za osposobljavanje za samozbrinjavanje i samostalan rad, što znači da temeljem čl. 43. postoji vjerojatnost da se na osnovi posebnih rehabilitacijskih programa može osposobiti za samostalan rad. Stoga tužitelj drži da bi upravo osobna invalidnina imala svrhu zadovoljavanja njegovih osnovnih životnih potreba i potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, pa i u navedene rehabilitacijske programe u svrhu osposobljavanja za samostalan život, jer se do sada nije osposobio za samostalan život, a u dobi je od 24 godine. Stoga je teško govoriti o tome da kod tužitelja „postoji vjerojatnost“ da se osposobi za samostalan život.

11.              Tužitelj na raspravi 2. ožujka 2023. ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih dosadašnjih navoda, ali ne predlaže saslušanje sudskog vještaka.

12.              Prema članku 54. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20, 138/20) pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

13.              Budući da prema suglasnim mišljenjima vještaka Zavoda i sudskog vještaka kod tužitelja ne postoji teški invaliditet, već teži invaliditet, s obzirom da sukladno Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti postoji oštećenje sluha koje je izraženo 3. stupnjem, jer postoji gluhoća uz djelomično razvijen jezik i govor te je komunikacija ograničena, zbog čega mu je u većini svakodnevnih aktivnosti koje zahtijevaju komunikaciju potrebna komunikacijska podrška druge osobe, no prilikom uspostavljanja komunikacije ne postoji potpuna nemogućnost korištenja govora, znakovnog jezika ili ostalih sustava komunikacije (npr.: očitavanje govora s lica i usana, simultana znakovno-govorna komunikacija, ručna abeceda, titlovanje ili daktilografija, pisanje po dlanu, tehnička pomagala), to nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na osobnu invalidninu sukladno članku 54. Zakona i kriterijima Liste težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17, 56/18, 16/22).

14.               Naime, da bi se utvrdio teški invaliditet i priznalo pravo na osobnu invalidninu, potrebno je u dokaznom postupku utvrditi postojanje 4. stupnja oštećenja funkcionalne sposobnosti, što u konkretnom slučaju znači da se prema kriterijima propisanim navedenom Listom trebalo raditi o gluhoj osobi koja ne koristi ili ne može koristiti znakovni jezik i ostale sustave komunikacije i/ili ima dodatne teškoće iz ovog propisa te treba stalnu pomoć druge osobe za sve aktivnosti.

15.              Stoga sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev.

16.              Odluka o trošku upravnog spora temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 10. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.