1                            Poslovni broj: 21. Pr-1207/2021-12

 

Poslovni broj: 21. Pr-1207/2021-12

         

    Republika Hrvatska

  Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužiteljice M.J. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Ž.P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Centra iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D.M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva iz O., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. siječnja 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, B.M., odvjetnice iz O. i punomoćnika tuženika D.M., odvjetnika iz O., a objave 25. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Nalaže se tuženiku Centru iz O., OIB: ..., isplatiti tužiteljici M.J. iz O., OIB: ... bruto iznos od 789,04 eur/5.945,04 kn[1] (slovima:sedamstoosamdesetdeveteura četiricenta/pettisućadevetstočetrdesetpetkunačetirilipe), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 423,65 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 423,65 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 425,46 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 425,46 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 433,97 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

 

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II.              U dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

III.              Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 559,91 eur/4.218,64 kn (slovima:petstopedesetdeveteuradevedesetjedancent/ četiritisućedvjestoosamnaestkunašezdesetčetirilipe), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 25. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.             

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Tužiteljica u tužbi podnesenoj putem punomoćnika kao radnica potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Tuženik je tužiteljici obračunavao sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, osim plaće za siječanj 2017. s osnovicom od 5.211,02 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao svaki element plaće za rad za utuženo razdoblje, pa je ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike plaće 5.945,07 kn bruto za sve plaće u utuženom razdoblju uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće. Podneskom od 20. travnja 2022. ispravljena je pogreška u zbrajanju u tužbenom zahtjevu, tako da tužiteljica potražuje ukupno 5.945,04 kn.

 

2.              Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ističe kako je nesporno da je tužitelj radnik tuženika, kao i da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Osporava valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, obzirom da nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Vezano uz Arbitražnu odluku od 7. studenog 2011. naglašava da je ista sporna, obzirom da u njoj nije sudjelovao, niti je na njeno provođenje pristao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu povećane osnovice, a opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Na ročištu 25. siječnja 2023. tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

 

3.              U podnesku od 20. travnja 2022. tužiteljica navodi da su neosnovani prigovori tuženika iz odgovora na tužbu, da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju nužno biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, da su ispunjeni uvjeti za primjenu osnovice za obračun plaća u iznosu od 5.415,37 kn bruto, da nije osnovan niti prigovor zastare.

 

4.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračun razlike plaće i obračunske isprave.

 

5.              Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

 

6.              Naime, nesporno je da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik obračunavao plaću tužiteljici po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017. Nije sporan ni izračun manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u iznosu od ukupno 5.945,04 kn bruto.

 

7.              Sporna je pravna osnova, odnosno ima li tužiteljica pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje, odnosno pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. studenog 2011.

 

8.              Odlučujući o zahtjevu tužiteljice, sud nalazi da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009., povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini, a da se primjenjuje od 1. siječnja svake godine.

 

9.              Vlada Republike Hrvatske i gore navedeni sindikati javnih službi sklopili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. II utvrđeno je da se danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. U čl. III ugovoreno je da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto.

 

10.              Nadalje, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te je izmijenjen čl. III, kojim je sada određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Članak XI je također izmijenjen, te je utvrđeno da se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

 

11.               Neosnovano tuženik osporava primjenu i pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., navodeći da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Stoga, okolnost da je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama potpisan od strane osam potpisnika, a Izmjene i dopune od strane sedam, ne utječe na pravnu valjanost. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, jer je taj sindikat parafirao Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

 

12.              Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. usvojen je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Odluka je donesena na temelju odredaba Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i na temelju sporazuma o arbitraži od 5. i 6. prosinca 2011. sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi - potpisnika Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. U donošenju odluke sudjelovali su predstavnici sindikata javnih službi i suprotno prigovoru tuženika, nije bilo nužno da ova odluka bude potpisana od strane svih sindikata koji su pregovarali s Vladom Republike Hrvatske.

 

13.              Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. ne odnosi se na povrat osnovice, odnosno na čl. III Izmjena i dopuna, kojim je određena visina osnovice od 5.415,37 kn bruto.

 

14.              U čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom čl. 3. istog zakona propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovog zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

 

15.              Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 31. srpnja 2007. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07). Odredbom čl. 49. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

 

16.              Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 4. listopada 2010. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10). Odredbom čl. 51. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

 

17.              Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 12. prosinca 2012. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Odredbom čl. 51. st. 2. ponovno je propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

 

18.               Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. (NN 123/16) određeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

 

19.              Prema čl. 192. st. 1. Zakon o radu (NN 93/14 - u nastavku teksta ZR) kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

 

20.              Iz Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske od 28. kolovoza 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz Priopćenja od 27. studenog 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

 

21.              Iz Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015. vidljivo je da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

 

22.              Prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 157/14) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada.

 

23.              Kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske utvrđeno da je u utuženom razdoblju došlo do rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto, odnosno da je bruto domaći proizvod bio veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod bio veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%, a imajući u vidu da su podaci za treće tromjesečje od 27. studenog 2015., sud nalazi da su se već tada ispunili uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), odnosno za primjenu više osnovice od 5.415,37 kn bruto u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016., kao i u odnosu na osnovicu od 5.211,02 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća za siječanj 2017.

 

24.              Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje, te da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

 

25.              Prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su sastavni dio kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, osnovica za obračun plaća u javnim službama od 5.415,37 kn bruto primjenjivati će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama, pri čemu se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, odnosno do 26. listopada 2016., a kako je odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, očito je da je primjena osnovice produljena do 26. siječnja 2017.

 

26.              Nije osnovan prigovor tuženika da je nastupila zastara za sva potraživanja, jer je najstarije utuženo potraživanje za prosinac 2015. dospjelo 16. siječnja 2016., a kako je tužba podnesena 12. siječnja 2021., evidentno je da nije protekao zastarni rok od pet godina sukladno čl. 139. ZR-a.

 

27.              Obzirom na navedeno, sud smatra da tužiteljici pripada ukupan iznos od 5.945,04 kn/789,04 eur bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - u nastavku teksta ZPP) za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan u dijelu zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu, budući da isti dospijevaju tek s isplatom.

 

28.              Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužiteljica nije uspjela u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (zakonske zatezne kamate na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu), zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice putem odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan priznat traženi trošak sastava tužbe u iznosu od 149,31 eur/1.125,00 kn (75 bodova x 15,00 kn sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - u nastavku teksta Tarifa), trošak sastava obrazloženog podneska od 20. travnja 2022. kojim odgovara na navode odgovora na tužbu u iznosu od traženih 149,31 eur/1.125,00 kn (75 bodova x 15,00 kn sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 25. siječnja 2023. u iznosu od 149,31 eur/1.125,00 kn (75 bodova x 15,00 kn sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife), što je ukupno 447,93 eur/3.374,93 kn, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 111,98 eur/843,71 kn, sveukupno iznosi 559,91 eur/4.218,64 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 25. siječnja 2023. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

Osijek, 25. siječnja 2023.

 

                                                                                                                              Sudac

                                                                                                                       Saša Rešetar, v.r.

                                                                                                                 

                                                                                                                 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

             

Dostaviti:

1. tužiteljici putem punomoćnika

2. tuženiku

 

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450