Poslovni broj 34 Gž R-155/2020-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-155/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja J. D. /OIB:…/ iz S., kojeg zastupa H. K., odvjetniku iz B., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane /OIB:…/, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-890/2016-29 od 26. studenog 2019., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

           I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-890/2016-29 od 26. studenog 2019. u dijelu točke 1. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju:

 

-          iznos od 42.910,27 kn bruto / 5. 695,17 eura[1] sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) tekućim na iznos od: 66,67 kn / 8,85 eura od 15. kolovoza 2012.; 193,80 kn / 25,72 eura od 15. rujna 2012.; 3.134,70 kn / 416,05 eura od 15. prosinca 2012.; 821,03 kn / 108,97 eura od 15. siječnja 2013.; 4.082,02 kn / 541,78 eura od 15. veljače 2013.; 824,40 kn / 109,42 eura od 15. travnja 2013.; 2.584,94 kn / 343,08 eura od 15. svibnja 2013.; 1.745,28 kn / 231,64 eura od 15. lipnja 2013.; 1.505,39 kn / 199,08 eura od 15. srpnja 2013., 6.236,10 kn / 827,67 eura od 15. kolovoza 2013.; 2.705,72 kn / 359,11 eura od 15. rujna 2013.; 1.433,70 kn / 190,28 eura od 15. listopada 2013.; 2.472,48 kn / 328,15 eura od 15. studenog 2013., 1.433,70 kn / 190,28 eura od 15. prosinca 2013.; 4.054,80 kn / 538,16 eura od 15. siječnja 2014.; 914,95 kn / 121,43 eura od 15. veljače 2014.; 2.508,98 kn / 333,00 eura/ od 15. ožujka 2014.; 1.752,30 kn / 232,57 eura od 15. travnja 2014.; 2.766,70 kn / 367,2 eura od 15. svibnja 2014.; 1.672,61 kn / 221,99 eura od 15. lipnja 2014.;

 

sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

 

-          i iznos od 6.671,87 kn / 885,51 eura po osnovi parničnih troškova.

 

          II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-890/2016-29 od 26. studenog 2019. u dijelu točke 1. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju daljnji iznos od 13.900,65 kn bruto / 1.844,93 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 2.070,90 kn / 274,86 eura od 15. srpnja 2014.; 1.745,28 kn / 231,64 eura od 15. kolovoza 2014.; 637,20 kn / 84,57 eura od 15. rujna 2014.; 1.064,39 kn / 141,27 eura od 15. listopada 2014.; 2.181,60 kn / 289,55 eura od 15. studenog 2014.; 2.508,98 kn / 333,00 eura od 15. prosinca 2014., 727,20 kn / 96,52 eura od 15. siječnja 2015.; 836,33 kn / 111,00 eura/ od 15. ožujka 2015.; 2.128,77 kn / 282,54 eura od 15. travnja 2015., sve do isplate, plaćanje zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 42.910,27 kn bruto / 5.695,17 eura, za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.578,13 kn / 607,62 eura i sudi:

 

               Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 13.900,65 kn / 1.844,93 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.070,90 kn / 274,86 eura od 15. srpnja 2014.; 1.745,28 kn / 231,64 eura od 15. kolovoza 2014.; 637,20 kn /84,57 eura/ od 15. rujna 2014.; 1.064,39 kn / 141,27 eura od 15. listopada 2014.; 2.181,60 kn / 289,55 eura od 15. studenog 2014.; 2.508,98 kn / 333,00 eura od 15. prosinca 2014., 727,20 kn / 96,52 eura od 15. siječnja 2015.; 836,33 kn / 111,00 eura od 15. ožujka 2015.; 2.128,77 kn / 282,54 eura od 15. travnja 2015., sve do isplate, plaćanje zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 42.910,27 kn bruto / 5.695,17 eura, za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.578,13 kn / 607,62 eura.

 

         III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 305,87 kn / 40,60 eura, u roku 15 dana.

 

        IV.  Odbija se zahtjev tuženice za isplatu daljnjeg iznosa od 944,13 kn / 125,31 eura/ na ime troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju:

 

-          iznos od 56.810,92 kn bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 66,67 kn od 15. kolovoza 2012.; 193,80 kn od 15. rujna 2012.; 3.134,70 kn od 15. prosinca 2012.; 821,03 kn od 15. siječnja 2013.; 4.082,02 kn od 15. veljače 2013.; 824,40 kn od 15. travnja 2013.; 2.584,94 kn od 15. svibnja 2013.; 1.745,28 kn od 15. lipnja 2013.; 1.505,39 kn od 15. srpnja 2013., 6.236,10 kn od 15. kolovoza 2013.; 2.705,72 kn od 15. rujna 2013.; 1.433,70 kn od 15. listopada 2013.; 2.472,48 kn od 15. studenog 2013., 1.433,70 kn od 15. prosinca 2013.; 4.054,80 kn od 15. siječnja 2014.; 914,95 kn od 15. veljače 2014.; 2.508,98 kn od 15. ožujka 2014.; 1.752,30 kn od 15. travnja 2014.; 2.766,70 kn od 15. svibnja 2014.; 1.672,61 kn od 15. lipnja 2014.; 2.070,90 kn od 15. srpnja 2014.; 1.745,28 kn od 15. kolovoza 2014.; 637,20 kn od 15. rujna 2014.; 1.064,39 kn od 15. listopada 2014.; 2.181,60 kn od 15. studenog 2014.; 2.508,98 kn od 15. prosinca 2014., 727,20 kn od 15. siječnja 2015.; 836,33 kn od 15. ožujka 2015.; 2.128,77 kn od 15. travnja 2015., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

 

-          i naknaditi parnične troškove u iznosu od 11.250,00 kn (točka 1. izreke).

 

Pod točkom 2. izreke suđeno je "Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva."

 

2. Protiv presude pod točkom 1. izreke i odluke o troškovima žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude pod točkom 1. izreke slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 1.250,00 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 56.810,92 kn bruto (razlike u plaćama po osnovi rada izvan redovnog radnog vremena od 1. srpnja 2012. do 31. ožujka 2015. u iznosu od 39.208,05 kn bruto i razlike u naknadi plaća za vrijeme godišnjeg odmora od 1. srpnja 2012. do 30. travnja 2014. u iznosu od 17.602,87 kn/bruto), sve sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

 

6. Nije sporno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu F. K. F., I. pukovniji pri Ministarstvu obrane Republike Hrvatske u predmetnom razdoblju (od 1. srpnja 2012. do 30. ožujka 2015.) obavljao poslove p. (razminiranja miniranih područja), da su isti poslovi obavljani prema Zakonu o humanitarnom razminiranju (Narodne novine, broj: 153/2005., 63/2007., 152/2008., u daljnjem tekstu: ZHR-a) i da je odredbom članka 27. ZHR-a propisano da pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, mogu provesti najviše 5 (pet) sati u tijeku jednog radnog dana (stavak 5.) i da se pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, radno vrijeme iz stavka 5. tog članka smatra punim radnim vremenom (stavak 6.).

 

7. Nije sporno niti pravo tužitelja na povećanu plaću po osnovi rada dužeg od redovnog radnog vremena (prekovremenog rada) i naknade plaća za vrijeme godišnjeg odmora, visina i dospjelost, za razdoblje od 1. srpnja 2012. do 31. svibnja 2014.

 

8. Sporno je pravo tužitelja na povećanu plaću od 1. lipnja 2014. do 31. ožujka 2015., utoliko što tuženica tvrdi da je u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 1. ožujka 2015. bila na snazi Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine, broj: 66/2014. u daljnjem tekstu: Odluka/2014) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj: 33/2014., u daljnjem tekstu: Pravilnik/2014), prema kojima da tužitelju nije pripadalo pravo na povećanje plaća po osnovi prekovremenog rada već dodaci na plaću među kojima je i pirotehnički dodataka, a koji dodaci da su tužitelju isplaćivani kao i pripadajuća naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora (svibnja 2014. do travnja 2015.).

 

9. Polazeći od činjenice:

 

-          da je odredbom članka 219. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 73/2013., u daljnjem tekstu: ZSOSRH-a) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., propisano da će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona određivati na temelju podzakonskih akata donesenih po ZSOSRH/2002, među kojima je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj: 118/2009., 118/2012., u daljnjem tekstu: Odluka /2009);

 

-          da prema Odluci/2009  tužitelju za razdoblje do 1. ožujka 2015. pripada pravo na povećanu plaću po osnovi prekovremenog rada (točka III/1., XII/5 i XIII), a od 1. ožujka 2015. nadalje prema Izmjeni Odluke koja je donesena 25. veljače 2015. (Narodne novine, broj: 23/2015.) na temelju članka 153. stavak 3. ZSOSRH-a, kojom je u točku XXIII. a prenesena odredba članka 27. stavka 5. i 6. ZHR-a vezano za radno vrijeme pirotehničara i određeno da se obavljanje drugih poslova nakon obavljenih pet sati razminiravanja smatra radom duljim od redovnog radnog vremena, i da se takav rad raspodjeljuje na način uređen točkama VI. i VIII. (točka VI., odnosno XXIII. a);

 

-          da tuženica nije obavljala preraspodjelu radnog vremena na način uređen točkama VI. i VII.;

 

-          da razlika u plaćama po osnovi prekovremenog rada od 1. srpnja 2012. do 31. ožujka 2015. iznosi 39.208,05 kn bruto, a razlika u naknadama plaća za vrijeme godišnjeg odmora od 1. srpnja 2012. do 30. travnja 2014. – 17.602,87 kn/bruto

 

prvostupanjski je sud naložio tuženici isplatiti ukupan iznos od 56.810,92 kn bruto sa zateznim kamatama na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni iznos razlika u plaćama i to za razdoblje od 1. srpnja 2012. do 31. ožujka 2015. iznos od 39.208,05 kn/bruto, i naknade plaća za vrijeme godišnjih odmora od 1. srpnja 2012. do 31. travnja 2014. u iznosu od 17.602,87 kn, obračunate na bazi tromjesečnog prosjeka plaća u koji je uračunata i razlika plaća po osnovi prekovremenog rada za isto razdoblje.

 

10. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

11. To što je na 17 stranici obrazloženja prvostupanjske presude pogrešno navedeno razdoblje od 21. rujna 2011. do 7. svibnja 2014. ne čini obrazloženje manjkavo kako to tvrdi tuženica s obzirom da iz ostalog dijela obrazloženja jasno proizlazi kojim okolnostima se prvostupanjski sud rukovodio donoseći odluku pod točkom 1. izreke, na koje razdoblje se odnosi i na kojem dijelu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke je utemeljena odluku vezano za visinu dosuđenog iznosa (tablica broj 7. /list 273. spisa/), te zašto je prihvaćen taj dio nalaza i mišljenja.

 

12. Osim toga, tuženica očito ispušta iz vida da se dosuđeni iznos razlika u plaći odnosi na prekovremeni rad na razminiravanju od 1. srpanj 2012. – do 31. ožujka 2015., a naknada plaća za godišnji odmor od 1. srpnja 2012. do 30. travnja 2014. (razlike u naknada plaća za godišnji odmor od 1. svibnja 2014. do 31. ožujka 2015. nisu utvrđene /list 273. spisa/).

 

13. Naime, ZSOSRH-a koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. pod službom u Oružanim snagama podrazumijeva obavljanje Ustavom Republike Hrvatske, zakonom i drugim propisa uređenih vojnih i drugih stručnih poslova, među ostalima i po djelatnim vojnim osobama (članak 1. stavak 2. ZOSOSRH-a), a radnim vremenom razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati dužnost koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe (članak 153. stavak 2. ZOSOSRH-a), koje odlukom određuje ministar obrane (članak 153. stavak 3. ZOSOSRH-a). 

 

14. ZHR-a je propisano da su poslovi humanitarnog razminiranja poslovi od interesa za sigurnost Republike Hrvatske te zaštitu okoliša i zdravlja ljudi (članak 2. stavak 1. ZHR-a), da ti poslovi podrazumijevaju i poslove razminiranja vojnih objekata koje obavlja za to osposobljena i opremljena postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske (članak 2. stavak 3. ZHR-a), da se poslovi neposrednog razminiranja u minskom polju, pretraživanja ili poslovi tehničkog izvida, mogu obavljati najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana (članak 27. stavak 5. ZHR-a) i da se to radno vrijeme pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosima smatra punim radnim vremenom (članak 27. stavak 6. ZHR-a).

 

15. Odlukom/2014 donesenom, kako je navedeno na temelju odredbe članka 153. stavka 3. ZSOSRH-a i koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. je propisano:

 

-          da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe (točka II.) i podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka III.);

-          da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego da ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka IV.);

-          da se redovno radno vrijeme, koje se u smislu Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati (točka V. stavak 1. i 2.);

-          da je djelatna vojna osoba obvezna po zapovijedi ili nalogu nadređene osobe raditi i dulje od redovnoga radnog vremena iz točke V. Odluke zbog iznenadnog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada duljega od redovnoga radnog vremena da se preraspodjeljuju se u skladu s točkom VI. Odluke /u omjeru jedan prema jedan/ (točka VII.);

-          i da osim rada u redovnom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusu (točka IX.)

16. S obzirom na navedeno, u pravu je tuženica kad tvrdi da tužitelju od 1. lipnja 2014. ne pripada pravo na povećanje plaća po osnovi prekovremenog rada, već dodaci na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka IV.), koji dodaci su tužitelju isplaćeni, a što znači da je prvostupanjski pogrešno primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženice isplatu iznosa od 13.900,65 kn bruto na ime razlike u plaćama od 1. lipnja 2014. do 31. ožujka 2015. po osnovi prekovremenog rada.

17. Neosnovani su žalbeni navodi u dijelu osporavanja razlike potraživanja po osnovi naknada plaća za godišnji odmor od 1. srpnja 2012. do 30. travnja 2014. s obzirom da kriterij za obračun iste može biti samo prosjek plaća koje su trebale biti isplaćene tužitelju, a koje kako je navedeno, čine i razlike po osnovi prekovremenih sati rada do 30. travnja 2014., koji tužitelju nisu preraspodijeljeni, obračunati niti isplaćeni (tablica 7. nalaza i mišljenja). S tim u vezi ne može se prihvatiti niti pozivanje tuženice na obračun prema tablici 2. nalaza i mišljenja (rekapitulacije razlike naknade bruto plaća za svaki mjesec po osnovi ostvarenih razlika naknade za godišnji odmorna bez obračuna prekovremenog rada za razdoblje do 30. travnja 2014.).

 

18. U prilog navedenom treba imati u vidu da je naknada za godišnji odmor utvrđena i suđena do 30. travnja 2014., a da je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj: 54/2014.), prema kojem djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, stupio na snagu 9. svibnja 2014., odnosno da se isti odnosi na razdoblje od 9. svibnja 2014., koje nije predmetom spora.

 

19. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženici isplatiti tužitelju ukupan iznos od 42.910,27 kn bruto, od čega po osnovi:

 

-          razlike u plaćama od 1. srpnja 2012. do 31. ožujka 2015. (rad izvan redovnog radnog vremena) iznos od 25.307,40 kn/bruto (studeni 2012. – 3.134,70 kn, prosinac 2012. – 821,03 kn, ožujak 2013. – 824,40 kn, travanj 2013. – 2.584,94 kn, svibanj 2013. – 1.745,28 kn, lipanj 2013. – 1.505,39 kn, srpanj 2013. – 1.745,20 kn, rujan 2013. – 1.433,70 kn, listopad 2013. – 2.472,48 kn, studeni 2013. – 1.433,70 kn, veljača 2014. – 2.508,98 kn, ožujak 2014. – 1.752,30 kn, travanj 2014. – 1.672,61 kn, svibanj 2014. – 1.672,61 kn),

 

-          razlike u naknadama za godišnji odmor od 1. srpnja 2012. do 30. travnja 2014. iznos od 17.602,87 kn/bruto (srpanj 2012. – 66,67 kn, kolovoz 2012. – 193,80 kn, siječanj 2013. – 4.082,02 kn, srpanj 2013. – 4.490,82 kn, kolovoz 2013. – 2.705,72 kn, prosinac 2013. – 4.054,80 kn, siječanj 2014. – 914,95 kn, travanj 2014. – 1.094,09 kn),

 

-          sve sa zateznim kamatama, tijek kojih nije sporan.

 

20.  Materijalno pravo je pogrešno primijenjeno po prvostupanjskom sudu u dijelu kojim je tuženici naložena isplata daljnjeg iznosa od 13.900,65 kn bruto po osnovi razlike u plaćama za prekovremeni rad od 1. lipnja 2014. do 31. ožujka 2015. (lipanj 2014. – 2.070,90 kn, srpanj 2014. – 1.745,28 kn, kolovoz 2014. – 637,20 kn, rujan 2014. – 1.064,39 kn, listopad 2014. – 2.181,60 kn, studeni 2014. – 2.508,98 kn, prosinac 2014. – 727,20 kn, veljača 2015. – 836,33 kn, ožujak 2015. – 2.128,77 kn) sa zateznim kamatama.

 

21. Nadalje, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno i u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata, budući da tužitelju ne pripada pravo na zatezne kamate na dio potraživanja koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 56.810,92 kn bruto.

 

21.1. To iz razloga, što prema odredbi članka 45. stavku 1., 2., 4. i 5. u vezi s člankom 14. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/2004., 73/2008., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014.) i člankom 61. stavkom 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 9/2009. – Ispravak, 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 157/2014.) plaćanje poreza na dohodak i prireza na dohodak dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, odnosno što tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje taj dio tražbine kao sastavni dio bruto plaće /naknade plaća/ nije niti dospio.

 

22. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u parnici odlučeno je i o troškovima predmetne parnice.

 

22.1. Mjerodavnim pravilima o troškovima postupka je propisano:

 

-          da troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice i da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a);

-          da će sud u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a omjer uspjeha u parnici ocjenjivati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP-a /članak 28. i članak 177. stavak 3. ZID ZPP-a/2019/);

-          da je kod ocjene potrebitosti troškova sud osobito dužan voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. stavak 1. ZPP-a);

-          da će sud odmjeriti troškove prema tarifi, ako su propisani tarifom za nagradu odvjetnika ili za druge troškove (članak 155. stavak 2. ZPP-a),

-          i da sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijem donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 126/2022., u daljnjem tekstu: OT/).

 

22.2. Prema vrijednosti predmeta spora od 56.810,92 kn i stanju spisa potrebni su bili troškovi tužitelja na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u predmetnoj parnici u iznosu od 9.375,00 kn (sastav zahtjeva za mirno rješenje spora /list 6. spisa/ – 100 bodova /Tbr. 28. OT/, tužbe /list 1. – 3. spisa/ - 100 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 20. rujna 2019. /list 276. – 277. spisa/ - 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištu 7. rujna 2017. /list 59. spisa/ i 6. veljače 2019. /list 219. spisa/ od po 50 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 28. listopada 2019. /list 280. spisa/ - 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/ = 500 bodova x 15,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 7.500,00 kn + 1.875,00 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 9.375,00 kn).

 

23. U vođenju predmetne parnice nisu bili potrebni podnesci tužitelja od 24. ožujka 2017. (list 58. spisa), 22. rujna 2017. (list 60. spisa), 2. ožujka 2018. (list 191. spisa), 9. svibnja 2018. (list 192. spisa), 9. srpnja 2018. (list 193. spisa), 12. rujna 2018. (list 215. spisa), 31. listopada 2018. (list 216. spisa), 16. studenog 2018. (list 217. spisa), 8. siječnja 2019. (list 218. spisa), 14. veljače 2019. (list 228. spisa), 7. svibnja 2019. (list 262. spisa) i 19. srpnja 2019. (list 265. spisa) iz razloga što se sadržajno svode na dopunjavanje činjeničnih navoda i podnesenih prigovori, ponavljanje već iznesenih navoda i požurivanja rada suda, što u svojoj podlozi ne podrazumijeva odredba članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

24. Tužitelj je u konačnici uspio u sporu 72,25% (osnova 68,97% + visina 75,54% = 144,51% : 2 = 72,25%), a tuženica 27,75%, što znači da je tuženica dužna naknaditi tužitelju na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku iznos od 4.171,87 kn, odnosno 44,50% (72,25% - 27,75% = 44,50%) od 9.375,00 kn.

 

25. Neovisno o uspjehu u parnici, tuženica je dužna naknaditi tužitelju plaćeni trošak izvođenja dokaza financijskim vještačenjem (2.500,00 kn), budući da se bez činjenica utvrđenih izvođenjem tog dokaza nije mogla donijeti meritorna odluka.

 

26. Prema tome, tuženica je dužna naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 6.671,87 kn, a što znači da je po prvostupanjskom sudu materijalno pravo pogrešno primijenjeno u dijelu kojim je tužitelju dosudio i daljnji trošak u iznosu od 4.578,13 kn (preko iznosa od 6.671,87 kn do iznosa od 11.250,00 kn).

 

27. Razmjerno uspjehu u žalbenom postupku (24,47%), tuženici pripada trošak za sastav žalbe u iznosu od 305,87 kn, koji trošak je tuženici dužan naknaditi tužitelju. Preko iznosa od 305,87 kn do iznosa od 1.250,00 kn, za iznos od 944,13 kn, zahtjev tuženice nije u skladu sa uspjehom u žalbenom stadiju postupka, a time niti osnovan.    

 

28. Zaključno, tuženica je dužna isplatiti tužitelju iznos od 42.910,27 kn bruto sa zateznim kamatama navedenim u stavku I. izreke drugostupanjske presude (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.671,87 kn, a tužitelj naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 305,87 kn, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II. i članak 166. ZPP-a za stavak III. i IV.).

 

 

U Zagrebu 6. prosinca 2022.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

       Lidija Jelavić, v.r.