Poslovni broj 77 Gž R-2619/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-2619/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej i člana vijeća Lidije Jelavić, u pravnoj stvari tužitelja B. G., OIB …, iz G., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u S., protiv tuženika Grad G., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici S. N. M., Z. M. i N. K. iz Odvjetničkog društva M. & K. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-8/2020-31 od 9. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenoga 2022.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

I              Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-8/2020-31 od 9. ožujka 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II              Odbacuje se žalba tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-8/2020-31 od 9. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV., VII. i VIII. kao nedopuštena.

 

              III              O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos na ime razlike neisplaćene plaće od dospijeća svakog pojedinog potraživanja do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 4.664,37 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 15. lipnja 2015. pa do 25. svibnja 2016.,

- na iznos od 4.664,37 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 15. srpnja 2015. pa do 25. svibnja 2016.,

- na iznos od 4.664,37 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 15. kolovoza 2015. pa do 25. svibnja 2016.,

- na iznos od 2.887,47 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 15. rujna 2015. pa do 25. svibnja 2016., sve u roku od 15 dana.

U točki II. izreke je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju bruto iznos od 45.964,61 kn, na ime razlike otpremnine, uz zakonsku zateznu kamatu od 20. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime iznosa isplaćene otpremnine 39.455,21 kn bruto zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od 20. kolovoza 2015. pa do 25. svibnja 2016., u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke je utvrđeno postojanje potraživanja tužitelja u iznosu od 157,80 kn bruto na ime naknade neiskorištenog godišnjeg odmora.

U točki V. izreke je utvrđeno postojanje potraživanja tuženika Grad G., OIB …, G., u iznosu od 1.190,12 kn, na ime preplate razlike plaće.

U točki VI. izreke je odlučeno da se prebijaju potraživanja utvrđena pod točkama IV. i V. izreke ove presude.

Pod točkom VII. izreke je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 11.647,76 na ime naknade neiskorištenog godišnjeg odmora, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 20. kolovoza 2015. pa do 1. rujna 2015., u roku od 15 dana.

U točki VIII. izreke je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 kn na ime regresa uz zakonsku zateznu kamatu od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Pod točkom IX. izreke je odlučeno da se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbija.

U točki X. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana.

Pod točkom XI. je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 9.109,38 kn, u roku od 15 dana.             

              Rješenjem poslovni broj Pr-8/2020-31 od 9. ožujka 2022. je odlučeno da se dopušta povišenje tužbenog zahtjeva za iznos od 7.611,41 kn.

 

2. Protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-8/2020-31 od 9. ožujka 2022. u cijelosti se žali tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Protiv navedene presude pod točkama I. II. III. IV., VII., VIII., X. i XI. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tuženiku, ili u istom dijelu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

5. Žalba tuženika je osnovana.

 

6. Kako su pod točkama I., II., III., IV., VII. i VIII. izreke prvostupanjske presude prihvaćeni dijelovi tužbenog zahtjeva tužitelja, u tom dijelu je tužitelj uspio u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv navedenih točaka izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, bivšeg zaposlenika tuženika, za isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćenu razliku plaće te isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor i regres, kao i zahtjev za isplatu razlike otpremnine.

 

 

U odnosu na žalbu tužitelja

 

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a i u vezi s odredbom čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

9. Donoseći odluku pod točkom VII. izreke je sud prvog stupnja u točki 20. obrazloženja naveo da je iz tabele 1. na stranici 127 spisa (radi se o pisanom očitovanju sudskog vještaka na prigovore  tuženika) razvidno da tuženik ne samo da je isplatio tužitelju plaće u cijelosti, već je izvršena i preplata u iznosu od 1.190,12 kn pa je neosnovano potraživanje tužitelja s osnove isplate razlike plaće. Prvostupanjski sud, nadalje, utvrđuje da tužitelju u pogledu traženih iznosa razlike plaće pripada zatezna kamata jer je tužitelj na navedene iznose potraživao kamatu od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec (npr. za svibanj 2015. od 15. lipnja 2015. do isplate), a uvidom u izvadak iz banke kojeg je dostavio tuženik je utvrđeno da je isti izvršio isplatu razlike plaće za razdoblje od svibnja 2015. do kolovoza 2015. dana 26. svibnja 2016., a budući da tužitelju temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pripada zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos tekuća od zakašnjenja tuženika pa do isplate, to je u skladu s odredbom čl. 52. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 141/12) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 12/17 i 98/19) dosuđeno kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.

 

10. Tužitelj u žalbenim navodima ističe kako je prema obračunima tuženika njemu za svibanj 2015. obračunata kamata u iznosu od 355,74 kn, za lipanj 2015. iznos od 324,55 kn, za srpanj 292,30 kn te za kolovoz 2015. iznos od 217,64 kn, što u zbroju iznosi 1.190,24 kn, dok sud prvog stupnja navedeno utvrđuje kao preplatu za isplaćene plaće.

 

11. S obzirom da sam tužitelj u žalbenim navodima ističe da mu je tuženik isplatio zateznu kamatu za isplaćenu razliku plaće i osporava postojanje preplate razlike plaće od 1.190,12 kn, dok sud prvog stupnja utvrđuje iznos od 1.190,12 kn kao preplatu dospjelih iznosa plaće i dosuđuje zateznu kamatu na isplaćenu razliku plaće, što je u proturječnosti s tvrdnjama tužitelja i podacima u spisu, valjalo je u tom dijelu odluku ukinuti.

 

12. Nadalje, pod točkom IX. izreke je odlučeno da se "s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbija".

 

13. Odredbom čl. 338. st. 3. ZPP-a je propisano da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333.).

 

14. Dakle, u izreci treba biti vidljivo u kojem dijelu, odnosno u kojem iznosu se tužbeni zahtjev odbija i dati jasne razloge u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odbija, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

 

15. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tuženika u odnosu na pobijani dio presude pod točkama V., VI., IX. i XI. te u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu, a u odnosu na preostali dio žalbu odbaciti kao nedopuštenu.

 

 

U odnosu na žalbu tuženika

 

16. Tuženik u žalbi osnovano ističe da je iz izračuna plaće tužitelja vidljivo kako je pored iznosa razlike plaće tužitelju obračunata i isplaćena i kamata na sve utužene iznose razlike u isplati plaće, što potvrđuje i tužitelj u svojim žalbenim navodima, a kako je to naprijed izneseno.

 

16.1. Ovdje treba dodati da u situaciji kada je u cijelosti isplaćena glavnica, neisplaćena zatezna kamata se osamostaljuje i postaje glavni zahtjev koji treba biti istaknut u apsolutnom iznosu, što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj.

 

16.2. Naime, prema shvaćanju ovoga suda, zatezne kamate imaju obilježje akcesor-

nosti jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjena, tj. dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom. To proizlazi iz čl. 160. st. 2. ZOO-a. Tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu, radi njihove isplate, može se podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate (čl. 31. st. 2. ZOO-a). Tako i u odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Rev 327/2013-2 od 6. ožujka 2019.

 

16.3. Osim što tužitelj nije postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata u apsolutnom iznosu, u žalbenim navodima zapravo potvrđuje da je tuženik njemu isplatio zateznu kamatu na razliku plaće isplaćene sa zakašnjenjem, a što je sud prvog stupnja propustio utvrditi na jasan i nedvojben način, pa su osnovani žalbeni navodi tuženika da je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno

 

16.4. Pored toga, pod točkom I. izreke je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na pojedinačno navedene iznose zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom u određenom vremenskom razdoblju, iz čega je nejasno da li prvostupanjski sud dosuđuje zateznu kamatu na dospjelu zateznu kamatu ili na plaćenu glavnicu, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

17. Nadalje, sud prvog stupnja pod točkom 25. obrazloženja navodi da je vještak V. P., u odnosu na otpremninu, izradio više varijanti u svom nalazu i mišljenju te su razlike prikazane u tabeli 1. (stranica 103) kao i da je prvostupanjski sud prihvatio varijantu pod brojem 3. (33,33% prosječne plaće, koeficijent 2,40, broj godina staža 19). Također prvostupanjski sud navodi kako je iz navedene tablice, varijante 3., razvidno da je iznos otpremnine trebao biti 85.419,82 kn bruto od čega je tuženiku isplaćeno 39.455,21 kn bruto, odnosno 18.768,28 kn neto; da je prema nalazu vještaka tuženik dužan na ime razlike između isplaćene otpremnine i otpremnine koja tužitelju pripada, isplatiti bruto iznos od 45.964,61 kn, odnosno neto iznos od 27.196,33 kn s pripadajućim kamatama od dospijeća otpremnine do isplate pa kako je tužitelj potraživao bruto iznose, to su mu isti i dosuđeni kao u točki II. presude.

 

17.1. Nadalje, sud prvog stupnja je pod točkom 26. obrazloženja naveo da je uvidom u izvod iz računa tuženika razvidno je da je tuženik 25. svibnja 2016. na ime razlike otpremnine tužitelju isplatio iznos od 18.768,28 kn neto, odnosno 39.455,21 kn bruto, pa za taj iznos tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate, kako mu je to i dosuđeno u točki III presude.

 

17.2. Opisana utvrđenja prvostupanjskog suda su protivna ispravama u spisu.

 

17.3. Naime, na listu 25 spisa nalazi se obračun isplaćene otpremnine iz kojeg je vidljivo da je tužitelju dana 1. rujna 2015. isplaćen neto iznos od 39.455,71 kn (a ne bruto iznos kako pogrešno utvrđuje sud prvog stupnja), dok je iz rekapitulacije obračuna plaće (isplate razlike otpremnine) na listu 50 spisa te izvoda iz računa tuženika (list 37 spisa) vidljivo da je tuženik isplatio tužitelju dana 25. svibnja 2016. razliku otpremnine u iznosu od 18.768,28 kn neto.

 

17.4. Dakle, tuženik je isplatio tužitelju na ime otpremnine ukupan iznos od neto 58.223,99 kn, s time da je iznos od 39.455,71 kn isplatio dana 1. rujna 2015. pa je nejasna i proturječna ispravama u spisu odluka prvostupanjskog suda da je tuženik dužan isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 39.455,71 kn za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 25. svibnja 2016. Drugim riječima, tužitelju je dosuđena zatezna kamata za razdoblje od gotovo devet mjeseci nakon što je tuženik izvršio isplatu.

 

17.5. Ovdje treba istaknuti da je u čl. 13. st. 2. t. 21. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 i 137/15), koji je bio na snazi u vrijeme prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, navedeno da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju otpremnine zbog poslovno uvjetovanih otkaza i osobno uvjetovanih otkaza, prema Zakonu o radu, do visine 6.400,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca i otpremnine zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti do visine 8.000,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Radom kod istog poslodavca smatra se i razdoblje rada kod prethodnog poslodavca, ako se, prema odredbama Zakona o radu, na novog poslodavca prenose ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koje se statusnom promjenom ili pravnim poslom prenosi na novog poslodavca. Navedena odredba se na odgovarajući način primjenjuje i na ustanove i druge pravne osobe.

 

17.6. To znači da ako tužitelju pripada pravo na isplatu otpremnine do iznosa od 6.400,00 kn po godini staža, radi se o neoporezivom primitku koji ne može biti dosuđen u bruto iznosu, već tužitelju pripada pravo na isplatu neto iznosa.

 

18. U odnosu na odluku pod točkom VII. izreke prvostupanjske presude je sud prvog stupnja također počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZP-a jer nije utvrdio kada je tuženik isplatio  tužitelju naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, a kako bi mogao odrediti razdoblje za koje bi tužitelj eventualno imao pravo na zakonsku zateznu kamatu, a koja ni u ovom dijelu odluke nije određena u apsolutnom iznosu.

 

19. Nadalje, izostali su razlozi o odlučnoj činjenici koja se tiče visine iznosa regresa za 2015. godinu, zbog čega je u i tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

20. Na kraju, valja reći da je sud prvog stupnja pod točkom 36. obrazloženja naveo kako je tužitelj potraživao i jubilarnu nagradu na ime navršenih 20 godina staža te iznosi razloge zbog kojih tužitelj nije ostvario pravo na jubilarnu nagradu, iako iz činjeničnih tvrdnji u tužbi proizlazi da je tuženik isplatio tužitelju jubilarnu nagradu dana 1. listopada 2015. te da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.150,00 kn koja teče od 2. ožujka 2015. pa do 1. listopada 2015. (tužba, list 1-4 spisa, te konačno postavljeni tužbeni zahtjev, 154-155 spisa) pa su i u tom dijelu razlozi presude nejasni i proturječni stanju spisa.

 

21. Slijedom navedenoga i temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a je valjalo ukinuti pobijanu presudu pod točkama I., II., III., IV., VII. i VIII. te u tom dijelu vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

22. Budući da je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (čl. 154. ZPP-a), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka (točka X. i XI. izreke pobijane presude).

 

23. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti sve nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te utvrditi činjenice odlučne za rješenje konkretnog spora među strankama, prvenstveno visinu neto isplaćenih iznosa otpremnine i datume kada je ista isplaćena pa zatim eventualnu razliku na koju bi tužitelj imao pravo po toj osnovi u neto iznosu, kao i iznose zakonskih zateznih kamata na isplaćene glavnice po utuženim osnovama te iznos regresa na koji bi tužitelj imao pravo, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i pravilno obrazložene razloge.

 

24. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja.

 

25. Na kraju, sudu prvog stupnja se, radi budućeg postupanja, skreće pozornost da se izrekom kondemnatorne presude prihvaća tužbeni zahtjev te sud nalaže tuženiku u korist tužitelja određeno činjenje odnosno trpljenje ili propuštanje. Budući da ZPP u više odredaba propisuje da sud može "naložiti" izvršenje ili ispunjenje određene činidbe (čl. 186.c, 326. st. 1., 327., 328.), trebalo bi se držati zakonskog određenja te u izrekama kondemnatornih presuda nalagati ispunjenje određene činidbe, a ne odlučivati da je tuženik nešto dužan tužitelju.

 

U Zagrebu 29. studenoga 2022.

 

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Slavica Garac, v.r.