Poslovni broj: 28 Gž R-554/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 28 Gž R-554/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Jadranke Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i kolege j.t.d. u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 7. prosinca 2021. posl. br. Pr-21/2019-17, u sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje dio toč. IV. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu od 7. prosinca 2021. posl. br. Pr-21/2019-17, kojom je odbijen zahtjev za isplatu plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom od 12.053,76 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se pobijana presuda u dijelu toč. IV. izreke kojom je odbijen zahtjev za naknadu plaće za godišnji odmor od 6.843,74 kn s pripadajućom zateznom kamatom i odluka o troškovima postupka u toč. V. izreke i u navedenom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O trošku u povodu žalbe će se odlučiti konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju:

- (toč. I. izreke) 915,05 kn bruto, na ime neisplaćene plaće i dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom za razdoblje od 15. rujna 2011. do 31. svibnja 2014.

- (toč. II. izreke) 1.555,98 kn na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 15. rujna 2011. do 1. listopada 2016. i

- (toč. III. izreke) 300,00 kn neto na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka,

sve s pripadajućom zateznom kamatom kako je određeno izrekom.

Toč. IV. izreke su odbijeni zahtjevi tužitelja s dijelom razlike neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom od 12.053,76 kn i dijelom naknade plaće za godišnji odmor od 6.843,74 kn, sve sa zatraženim kamatama. Toč. V. izreke je tužitelju naloženo da tuženoj naknadi parnični trošak od 1.000,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

 

2. Protiv toč. IV. i V. izreke navedene presude je žalbu izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga i predložio da se prihvati žalba, preinači presuda i udovolji njegovim zahtjevima ili ukine i predmet u navedenom dijelu vrati istom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troška žalbe.

 

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

4. Neosnovano se u žalbi prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, razumljiva je i može se ispitati, kako se bez argumenata prigovara, a nisu počinjene niti druge povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Predmet spora je konačni zahtjev tužitelja (od 25. veljače 2021., list 239-242) za isplatu razlike u plaći za prekovremeni rad i ostale dodatke na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe u ministarstvu RH, Gardijskoj motoriziranoj brigadi, na dužnosti vozača i ustrojbenim činom razvodnika i mjestom službe u N. za dane provedene na terenu, rad noću, subotom i nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno u vremenu od ožujka 2013. do travnja 2014., kao i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u vremenu od rujna 2012. do listopada 2016., te terenski dodatak za utuženo razdoblje, sve temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, br. 118/09 i 118/12), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, br. 50/08, 142/08), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, br. 118/09), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 73/13, 75/15 i 50/16, dalje ZSOS), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, br. 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15 , dalje Pravilnik/14), Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, br. 66/14, 23/15 i 84/15).

 

6. Nije sporno da je vještačenje po vještaku financijske struke D. J. (list 215-234) napravljeno u dvije varijante od kojih je sud prihvatio drugu varijantu u odnosu na naknadu plaće i izračuna u kojoj su u obzir uzeti slobodni dani iskorišteni zbog odrađenih prekovremenih sati te je sukladno tome, a pozivom na uvodno navedene propise, suđeno kao u toč. I. izreke, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

7. Neosnovano žalitelj prigovara da je sud zanemario okolnost da je tužena u odgovoru na žalbu (list 10 spisa) priznala osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje od 8. lipnja 2012. do 7. svibnja 2014., jer previđa da je tužena istovremeno naglasila da će se o iznosu dugovanja očitovati po dostavi mjerodavne dokumentacije i izračuna od strane nadležne službe ministarstva.

 

8. Pravilno je sud zaključio da je tužitelj morao dokazati po kojoj osnovi je koristio slobodne dane jer je tužena svojom evidencijom dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati, odnosno dana rada, a koliko slobodnih dana, pa je na tužitelju bio teret dokaza da je ostale slobodne dane koristio po drugoj osnovi (dobrovoljnog davanja krvi, školovanja i sl.), što je izostalo.

 

9. Ovo stoga što je odredbom čl. 131. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09), odnosno odredbom čl. 135. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR/14), propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR/09, odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Kako je tužena (na kojoj je teret dokaza u smislu čl. 219. st. 1. ZPP) svojom evidencijom dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati, odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, pa je na tužitelju bio teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi (dobrovoljnog davanja krvi, školovanja i sl.). Međutim, tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije tvrdio niti dokazivao da su slobodni dani korišteni po drugoj osnovi, nego je neodlučno ponavljao da nedostaje dokumentacija koja bi potvrdila da je slobodne dane koristio (kompenzirao).

 

10. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvaćena druga varijanta knjigovodstvenog vještačenja u kojoj su prekovremeni sati umanjeni za korištene slobodne dane, a prema kojoj razlika plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati rada iznosi ukupno 915,05 kn, a odbijen preostali zahtjev od 12.053,76 kn. Stoga je u tom dijelu odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

11. Zahtjev za manje isplaćenu naknadu za godišnji odmor (toč. II. izreke) je tužitelj uskladio s prvom varijantom vještaka, zahtijevajući 8.399,72 kn, od kojeg iznosa je sud prihvatio (nepobijani) dio, pravomoćno naloživši isplatu 1.555,98 kn za razdoblje do 8. svibnja 2014. (toč. II. izreke), a odbio preostali dio zahtjeva od 6.843,74 kn (dio toč. IV. izreke).

 

12. Sporan je, prema navodima žalbe, odbijeni dio naknade za godišnji odmor iz toč. IV. izreke poslije 8. svibnja 2014.

 

13. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora od 8. svibnja 2014. do 1. listopada 2016. je vještak izračunao prema plaći ostvarenoj u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju je poslodavac izravno ili neizravno isplaćivao u novcu ili naravi, dijeli s fondom sati tog mjeseca. U navedenom razdoblju je tužitelju isplaćivan dodatak za vojnu službu sukladno Odluci o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, br. 66/14, 23/15, 84/15).

 

14. Sud je zaključio da se za razdoblje primjene Pravilnika/14 naknada za godišnji odmor „obračunava kao i za redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu)“ i kao neosnovan odbio taj dio zahtjeva tužitelja.

 

15. U žalbi tužitelj osnovano prigovara da se, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda (da se dodatak na vojnu vježbu ne smatra naknadom za redovni rad), radi o dodatku koji ulazi u opseg naknade za redovan rad koji je kod izračuna naknade za godišnji odmor trebao biti obračunat, upirući na odredbu:

- čl. 142. ZSOS djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu,

- čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, br. 54/14) djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu,

- čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, br. 33/14) dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe, odnosno i kada rade u redovnom radnom vremenu.

 

16. Stoga je sud prvog stupnja nepravilno ocijenio da se prilikom obračuna neisplaćene razlike za godišnji odmor ne obračunava „bilo koji dodatak“.

 

17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđena visina naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za srpanj i prosinac 2014., siječanj, kolovoz, rujan i prosinac 2015., potom siječanj, kolovoz i rujan 2016. te je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja za taj dio zahtjeva ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu toč. IV. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu 6.843,74 kn i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

 

18. Budući da se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu je ukinuta i odluka o troškovima postupka (toč. V. izreke), o kojima će sud odlučiti konačnom odlukom, zajedno s troškom žalbe.

 

U Zagrebu 2. studenoga 2022.

 

 

       Predsjednica vijeća:

     Dubravka Burcar, v.r.