-1-

Broj: Pž-3980/2020

 

                             

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. S., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2020., broj: 67. PpP-4654/2020, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.

 

           p r e s u d i o   j e

 

 

I               Odbija se žalba okrivljenog I. S. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 EUR[1] (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okr. I. S. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

1.1.              Istom presudom na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.       Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona sugerirajući da se presuda ne može ispitati zbog pogrešno navedene godine nakon obrazloženja prijepisa presude, budući da iz uvoda pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta jasno proizlazi da je ista donesena nakon glavne rasprave 8. srpnja 2020. Iz zapisnika o glavnoj raspravi (list 13 spisa) proizlazi da je rasprava održana u prisutnosti okrivljenika 6. srpnja 2020. i da je isti te prilike pozvan na donošenje i objavu presude 8. srpnja 2020., a takav zapisnik je bez primjedbi potpisao. Prema tome pogreška u pisanju godine na kraju obrazloženja pobijane presude ne dovodi u pitanje mogućost ispitivanja te presude, pa ista iz navedenog razloga nije nerazumljiva i proturječna sama sebi ili razlozima presude. Naime, u potpunosti je jasno da je vrijeme počinjenja djela prethodilo danu donošenja pobijane presude, kako to bez uspjeha dovodi u pitanje žalitelj. Stoga je ocjenjeno, da nije počinjena citirana bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

 

6.              Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je mišljenja da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 3., 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

 

6.1.    Naime, navedeni prekršaj čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je vlasnik motornog vozila, koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a), u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred sudom jasno i određeno proizlazi da žalitelj u svojstvu odgovorne osobe u pravnoj osobi nije dao takav podatak, budući da njegova obrana u suštini predstavlja priznanje svih odlučnih činjenica djela,  navodeći da podatak nije dostavio jer upitom zaposlenicima nije saznao tko je upravljao vozilom, dok je u postupku pred sudom izrijekom priznao da je upravo on direktor u pravnoj osobi P. d.o.o. i jedini ovlašten za zastupanje tvrtke.

Opravdanje žalitelja ne isključuje njegovu odgovornost. To stoga jer nije odgovorio na zaprimljenu obavijest, a suprotno tvrdnji žalitelja da nije mogao utvrditi tko je upravljao vozilom pravne osobe ističe se da su u pravnoj osobi dužni voditi evidenciju vozača, a time i odgovorna osoba raspolagati valjanom informacijom o osobi i vremenu upravljanja vozilom (koje kao opasno sredstvo u prometu ne može biti u slobodnoj uporabi).

 

6.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

     

7.              Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo, budući da je za predmetno djelo propisana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Tako odmjerenu kaznu i ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Protivno iznesenom, žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

   

8.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.               

 

9.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka, te imajući na umu da se radi o zaposlenoj osobi. 

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 22. rujna 2022.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu  u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.