- 1 -              Poslovni broj: Usž-3081/22-3

Poslovni broj: Usž-3081/22-3

 

 

 

 

   

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. I. iz V., kojeg zastupa opunomoćenik A. I., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. I. i S. N., R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1284/21-7 od 26. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.  

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1284/21-7 od 26. svibnja 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1284/21-7 od 26. svibnja 2022. poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-18/18-01/660, urbroj: 513-04-21-5 od 1. travnja 2021. i rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave V., klasa: UP/I-910-01/18-07/3, urbroj: 513-07-05-01/18-1 od 13. rujna 2018. te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

2.              Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik smatra da je sud pogrešno zaključio da tuženik, prilikom utvrđivanja porezne rezidentonosti pravne prednice tužitelja, nije uzeo u obzir činjenice da je imala slovensko državljanstvo, da je u Sloveniji imala prijavljeno prebivalište i uobičajeno boravište, da radi u Sloveniji od 1981. gdje ima unajmljen stan, da ima slovensku vozačku dozvolu i bankovne račune te da joj je osobno vozilo registrirano u Sloveniji, kao i da je Slovenija smatra svojim rezidentom. Sve ove činjenice tuženik je uzeo u razmatranje prilikom donošenja rješenja te utvrdio da iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da pravna prednica tužitelja ima uže osobne i gospodarske odnose s Republikom Hrvatskom, nego s Republikom Slovenijom, slijedom čega da je središte njezinih interesa upravo u Republici Hrvatskoj budući da u Republici Hrvatskoj ima obiteljski dom i trajno je nastanjena od 2008., u kojem od 2014. živi s izvanbračnim suprugom u stanu u njezinom vlasništvu u V. U odnosu na činjenice da je pravna prednica tužitelja bila u radnom odnosu u Republici Sloveniji od 1981. te da je u Republici Sloveniji bila prijavljena na tijela zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te ima slovensko državljanstvo, tuženik se očitovao da je utvrdio da je sve navedeno u neposrednoj vezi sa zasnovanim radnim odnosom te da su je s Republikom Slovenijom vezivale isključivo poslovne obveze u prilog čemu govori činjenica da je obiteljski dom imala u Hrvatskoj. Slijedom navedenoga smatra da je sud pobijanom presudom pogrešno utvrdio činjenično stanje jer iz činjeničnog supstrata proizlazi da je pravna prednica tužitelja imala uže osobne i gospodarske odnose s Republikom Hrvatskom u kojoj je zadržala obiteljski dom te da se u situaciji kada se za procjenu užih osobnih i gospodarskih odnosa trebaju uzeti u obzir poslovne i osobne veze s pojedinom državom, prilikom tumačenja tih veza u smislu središta životnih interesa prednost treba dati osobnim vezama. Predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu.

3.              Tužitelj se u odgovoru na žalbu u cijelosti protivi svim žalbenim navodima. Osporava shvaćanje tuženika prema kojem prilikom tumačenja osobnih i gospodarskih veza s pojedinom državom u smislu središta životnih interesa prednost treba dati osobnim vezama. Napominje da se središte životnih interesa svakog pojedinca određuje s obzirom na ukupnost njegovih posebnih gospodarskih veza s jednom od država ugovornica. Iz ukupnosti navedenih osobnih i gospodarskih veza pravne prednice tužitelja nesporno se zaključuje da je središte životnih interesa imala u Republici Sloveniji. Predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu tuženika. Potražuje trošak sastav odgovora na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1.  Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu.

6.              Iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je rješenjem od 1. travnja 2021. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 13. rujna 2018. kojim je odbijen zahtjev pravne prednice tužitelja za promjenu statusa rezidentnosti iz rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta Republike Hrvatske.

7.              Iz spisa predmeta i prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da su porezna tijela utvrdila da je pravna prednica tužitelja rezidentica Republike Hrvatske. Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je pravnoj prednici tužitelja odbijen zahtjev za promjenu statusa jer je utvrđeno da je imala uže osobne i gospodarske odnose s Republikom Hrvatskom nego s Republikom Slovenijom te da je središte njezinih interesa upravo u Hrvatskoj, s obzirom da je pravna prednica tužitelja u stanu u njezinom vlasništvu u V., zasnovala svoj obiteljski dom od 2014. zajedno s izvanbračnim suprugom, da je boravila u tom stanu kada su joj god to dopuštale poslovne obveze te da je navedeni stan njezin obiteljski dom, a da je sa Slovenijom vežu isključivo poslovne obveze.

8.              Postupajući po tužbi, prvostupanjski sud je ocijenio da je pobijanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda.

9.              Odredbom članka 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13. i 83/14.) propisano je da je rezident fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište, odnosno fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlena je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću.

10.              Odredbom članka 4. stavka 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ 8/05.; dalje: Ugovor), propisano je da, za svrhe Ugovora izraz „rezident države ugovornice“ označava svaku osobu koja, prema propisima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja slične prirode i također uključuje državu, njezinu političku podjedinicu ili lokalno tijelo vlasti. Međutim, ovaj izraz ne uključuje osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo dohotka iz izvora u toj državi ili iz imovine koja se u njoj nalazi. Odredbom članka 4. stavka 2. Ugovora propisano je da ako je prema odredbama stavka 1. neka fizička osoba rezident obiju država ugovornica, smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, ako ima prebivalište u objema državama, smatra se rezidentom one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa).

11.              Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik prilikom utvrđivanja s kojom od država pravna prednica tužitelja ima uže osobne i gospodarske veze nije uzeo u obzir činjenice koje ukazuju da je uže osobne i gospodarske odnose imala s Republikom Slovenijom i to okolnost da je pravna prednica tužitelja imala slovensko državljanstvo, prijavljeno prebivalište i uobičajeno boravište u Sloveniji, da je bila u stalnom radnom odnosu u Sloveniji od 1981. gdje je imala i unajmljen stan, da je imala slovensku vozačku dozvolu i bankovne račune, da joj je osobno vozilo bilo registrirano u Sloveniji te da je bila rezidentica Republike Slovenije.

12.               Također, pravilno je prvostupanjski sud istaknuo da iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi utvrđenje poreznog tijela da pravna prednica tužitelja u nekretnini u V. živi s izvanbračnim suprugom od 1. siječnja 2014. te da je boravila u tom stanu kada su joj god to dopuštale poslovne obveze, budući da takvi dokazi ne prileže spisu.

13.              S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nezakonitim rješenja poreznih tijela, slijedom čega je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.

14.              Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na  temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tuženik izgubio spor u cijelosti. Odluka je zakonita kako po osnovi, tako i po visini odmjerenih troškova budući su tužitelju priznati opravdani i nužni troškovi zastupanja po opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od 2.500,00 kuna za svaku radnju uvećano za porez na dodanu vrijednost, na temelju Tarifnog broja 23. točke 1. i 2. i Tarifnog broja 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), ukupno 6.250,00 kuna.

15.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 73. stavak 1. ZUS-a,  to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.

16.              Zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu je odbijen jer taj podnesak, po ocjeni ovog Suda, nije utjecao na odluku suda o osnovanosti žalbe tuženika pa se navedeni trošak ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora.

 

U Zagrebu 7. rujna 2022.

 

                                                                                                      Predsjednik vijeća

Ante Galić