1

Poslovni broj Gž-886/2022-2

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Š. d.o.o., R., OIB ...., kojeg zastupa punomoćnik  S. P. V., odvjetnik u P. protiv ovršenika A. C. iz SR Nj., radi isplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Povrv-7969/2017-3 od 21. studenog 2018., 18. srpnja 2022.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Povrv-7969/2017-3 od 21. studenog 2018.

 

 

Obrazloženje

 

 

Rješenjem suda prvog stupnja ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-8478/17 od 8. ožujka 2017. i odbačen je ovršni prijedlog.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14-dalje:OZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Žalba nije osnovana.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika određena ovrha općenito na imovini ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja te da je protiv istog rješenja ovršenik podnio prigovor. S obzirom na navedeno, primjenom odredbi članka 279. stavak 1. i 3. OZ-a i članka 16. stavak 3. ZPP-a, a budući da ovršenik nema prebivalište na području Republike Hrvatske, zaključuje da javni bilježnik nije bio nadležan donijeti pobijano rješenje u vezi čega ukazuje i na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. (broj Su IV-148/2018).

 

Ovrhovoditelj u žalbi navodi navodi da nakon podnesenog prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, sud nema ovlasti ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu, već da je, primjenom odredbe članka 282. stavak 3. OZ-a, trebao postupiti po odredbama članka 57. i članka 58. OZ-a. Također, osporava zaključak prvostupanjskog suda da javni bilježnici ne bi bili ovlašteni donositi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na ovršenike koji imaju prebivalište izvan RH, kao i pravilnost primjene materijalnog prava. Ističe da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti citirani zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. (br. Su IV-148/2018), te da je pogrešno shvaćanje suda prvog stupnja da javni bilježnici ne bi bili ovlašteni donositi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na ovršenike koji imaju prebivalište izvan RH. Ovrhovoditelj tvrdi da je odredbom članka 279. OZ-a uređena samo mjesna nadležnost za osobe koje imaju prebivalište ili sjedište na području Republike Hrvatske, a da u odnosu na osobe koje nemaju prebivalište ili sjedište na području RH, postoji pravna praznina koju da treba popuniti tumačenjem zakonskih odredbi i to prvenstveno odredbi Ovršnog zakona (odredba članka 39. stavak 4. OZ-a), kao i odredbi Zakona o parničnom postupku o mjesnoj nadležnosti suda na čijem je području obveza nastala.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda.             

 

Neosnovano ovrhovoditelj osporava pobijano rješenje jer su javni bilježnici apsolutno nenadležni za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv osoba s prebivalištem izvan RH.

 

Naime, mjesna nadležnost javnog bilježnika za određivanje ovrhe propisana je odredbom članka 279. OZ-a na način da je mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika (stavak 1.), dok je odredbom članka 279. stavak 3. OZ-a propisano da će sud prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbaciti ako je podnesen nenadležnom javnom bilježniku (stavak 3.).

 

Citiranom zakonskom odredbom, propisana je isključiva mjesna nadležnost javnih bilježnika pa javni bilježnik nije nadležan za odlučivanje u situaciji kada ovršenik nema prebivalište na području županije na kojem javni bilježnik ima sjedište, a tim više ako uopće nema prebivalište na području RH.

 

Stoga, budući da je u konkretnom slučaju prebivalište ovršenika izvan Republike Hrvatske, proizlazi da je javni bilježnik citirano rješenje o ovrsi donio protivno navedenoj zakonskoj odredbi pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 279. stavak 3. OZ-a pobijanim rješenjem citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika ukinuo i prijedlog za ovrhu odbacio.

 

Žalbeni navodi ovrhovoditelja da prvostupanjski sud nije bio ovlašten odlučiti na navedeni način u situaciji kada je javni bilježnik već donio rješenje o ovrsi, odnosno da je prvostupanjski sud isključivo trebao postupiti po odredbama članka 57. i članka 58. OZ-a nisu osnovani, budući da je postupanje javnog bilježnika podložno sudskoj kontroli i u fazi postupka kada je povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, predmet dostavljen sudu na daljnje postupanje.

 

Neosnovano ovrhovoditelj ukazuje i na odredbu članka 39. stavak 4. OZ-a, jer je odredbom članka 279. stavak 1. OZ-a mjesna nadležnost javnog bilježnika određena prebivalištem, odnosno sjedištem ovršenika, dok je odredbom članka 39. stavak 4. OZ-a  propisana mogućnost donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika protiv ovršenika strane fizičke ili pravne osobe, što međutim, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja obzirom da je odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“ 130/11, 74/13) propisana mogućnost da stranac (članak 2. stavak 1. točka 1.) prijavi prebivalište u RH (članak 146. stavak 2. i 3.).

 

Zbog tih razloga trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 18. srpnja 2022.

                                                                                                                                           

 

Sutkinja

 

Barbara Bosner