- 1 -

                                    Broj: Ppž-7193/2022.

 

                                         

 

                                       

 

 

U   I M E   R E P U B L I KE   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene M.P., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/77., 126/19., 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljene M.P., koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva XX u Z., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-7025/2022. od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

                I. U povodu žalbe okrivljene M.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri  na način da se zaštitna mjera -  zabrane uznemiravanja bivšeg supruga D.P., rođ. 6. lipnja 1959., iz Zagreba, Palmotićeva 20, u trajanju od tri mjeseca - ukida.

 

                     II. Žalba okrivljene M.P. se odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

               III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljena M.P. dužna je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom okrivljena M.P. je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te joj je, na temelju navedenog propisa i na temelju članka 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetan osuda koja se sastoji od izrečene kazne zatvora od pet dana uz rok provjeravanja od šest mjeseci.

 

              1.1.              Istom presudom, na temelju članka 16. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja D.P., u trajanju od tri mjeseca, dok je odbijen prijedlog tužitelja da se okrivljenici izrekne zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana i obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

              1.2.              Nadalje, pobijanom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno, putem branitelja, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka. Okrivljenica navodi kako prvostupanjski sud svoju odluku o njezinoj krivnji temelji isključivo na u cijelosti neistinitom iskazu svjedoka D.P., a da pri tome ne obrazlaže uopće zašto je isti prihvatio, a s druge strane navodi kako njezin iskaz smatra neistinitim i paušalnim, bez ikakvog temelja, i zanemarujući činjenice i kontekst cjelokupne životne situacije nje koja je dugogodišnja žrtva nasilja bivšeg supruga D.P.. Okrivljena navodi kako je 31. siječnja 2022. podnijela kaznenu prijavu protiv D.P. budući da je svjesno i namjerno, kroz dulje vrijeme ulazio u njezin obiteljski dom u kojem ona živi sa malodobnom djecom, zastrašivao ih, prijetio im. Nadalje, 23. travnja 2022. D.P. je u bravu ulaznih vratiju stavio ljepilo i time joj onemogućio ulazak u stan u kojem on već godinama ne boravi niti u istom ima ikakvih osobnih stvari. Osim toga, D.P. je 4. travnja 2022. u bravu ulaznih vrata ugurao čačkalicu čime je ponovno njoj onemogućio ulazak u stan. Iz navedenog je vidljivo da D.P. ima jedino interes uznemiravati nju, stvarati joj imovinsku štetu i strah. Ona je sve opisano prijavljivala policiji koja joj opetovani, ni na koji način nije pružala zaštitu. Također, okrivljena ističe kako joj na raspravi 17. svibnja 2022. prvostupanjski sud nije dopustio slobodno iznošenje obrane te da opiše cjelokupni kontekst njezine životne situacije, nego se sve svelo na ispitivanje činjenice je li ona promijenila bravu na ulaznim vratima stana i je li D.P. suvlasnik stana. Osim toga, okrivljena je na spomenutoj raspravi bila vidno uznemirena i u strahu zbog prisutnosti D.P., ali ju sud nije zaštitio, niti joj omogućio da svoju obranu iznosi slobodno. Okrivljenica navodi kako Obiteljski zakon posebno štiti dobrobit djece i nepovredivost obiteljskog doma, a da je Kaznenim zakonom kao kazneno djelo propisano neovlašteno prodiranje u tuđi dom. Okrivljenica navodi da je D.P. ranije ulazio u predmetni stan, otvarao prozore i namjerno palio grijanje, pokušavao promijeniti bravu na ulaznim vratima, premetao po njezinim stvarima, jeo hranu i pri tom svojim agresivnim ponašanjem izazivao strah i tjeskobu kod nje i njezine malodobne djece.  Okrivljenica navodi također da D.P. uopće ne sudjeluje u odgoju i skrbi za svoje dijete, ne sudjeluje u snašanju troškova vezanih za održavanje stana koji je u njihovom suvlasništvu, ne plaća režije za isti i na takav način stvara njoj znatno financijsko opterećenje. Okrivljenica smatra da ona, pa i kao majka, ima dužnost i pravo svoju djecu zaštititi od agresivnog i nezakonitog postupanja D.P. i od njegovog neovlaštenog ulaska u predmetni stan koji predstavlja obiteljski dom nje i njezine djece. Okrivljenica u svojoj žalbi ukazuje i na odredbe članka 29., 30. i 32. Prekršajnog zakona, naglašavajući kako je nesporno da u kontekstu konkretne situacije nije potrebno njoj uputiti društveni prijekor jer njezino kažnjavanje ne bi bilo ni pravedno, i pravično, posebice uzevši u obzir trajnu izloženost obiteljskom nasilju i neaktivnost sustava u pružanju zaštite njoj. Okrivljenica također naglašava da zaštita života i psihofizičkog integriteta ima apsolutni primat u odnosu na zaštitu suvlasništva nekretnine.

 

2.1.              Okrivljenica predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ju se oslobodi krivnje, ukine zaštitna mjera zabrane uznemiravanja D.P. i oslobodi obveze snašanja troškova postupka, podredno da se okrivljenicu oslobodi kazne, ukine zaštitna mjera zabrane uznemiravanja D.P. i oslobodi obveze snašanja troškova postupka, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.              Žalba okrivljenice nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede koje u žalbi ističe okrivljenica, a od onih na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenice i to u dijelu odluke o zaštitnoj mjeri.

 

5.              Tijekom prvostupanjskog postupka sud je ispitao okrivljenu M.P., a u svojstvu svjedoka sud je ispitao oštećenog – bivšeg supruga okrivljenice – D.P., te je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta.

 

5.1.              Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te je, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenice zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane prvostupanjske presude.

 

6.              Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao razloge na temelju čega i zašto je prihvatio iskaz oštećenog D.P., dok je obranu okrivljenice ocijenio kao paušalnu, danu iskjučivo u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Takvo postupanje prvostupanjskog suda je u skladu sa člankom 88. Prekršajnog zakona kojim je propisano da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Žalbeni navodi okrivljenice, kojima osporava vjerodostojnost svjedoka D.P., upućujući na to da je u cijeloj priči ona žrtva nasilja koja se branila, tj. branila je sebe, svoje dijete i svoj dom, baziraju se na događajima koji su uslijedili nakon događaja zbog kojeg je vođen predmetni postupak. Za razliku od iskaza oštećenika, koji iskaz je opširan i detaljan oko samog događaja od 13. siječnja 2022., događaja koji su uslijedili te općenitih odnosa između okrivljenice i oštećenika, okrivljenica navodi kako duže vrijeme sa oštećenikom ima problema, jer dolazi u stan i uznemirava nju u maloljetnog sina. Takve svoje navode nije konkretizirala, niti je tijekom postupka utvrđeno da bi oštećenik ranije bio evidentiran u sustavu u smislu njezinih navoda. Okrivljenica nije pojasnila na koji to način okrivljenik uznemirava nju i ugrožava njezinu sigurnost te što se, i je li se nešto, dogodilo neposredo pred mijenjanje brave na ulaznim vratima, a sve u smislu i u skladu sa njeznim navodima da je isto učinila kako bi se zaštitila te da u njezinom postupanju nema protupravnosti. Za razliku od žalbe, koja je opširna i u kojoj okrivljenica vrlo detaljno iznosi razloge svojeg postupanja, bivšeg supruga opisuje kao nasilnika protiv kojeg je podnijela kaznenu prijavu, pozivajući se na svoje pravo na dom i odredbe Obiteljskog zakona i Kaznenog zakona, tijekom postupka većinu od tih navoda okrivljenica nije iznosila. Okrivljenica sada u žalbi navodi kako joj prvostupanjski sud nije dao da iznese svoju obranu detaljno i sa svim činjenicama relevantnim za odluku, međutim iz zapisnika o glavnoj raspravi nije vidljivo da bi okrivljenica, ili prisutni branitelj, bili isticali ikakve prigovore u tom smislu, odnosno zapisnik su bez ikakvih primjedbi potpisali. S druge strane, iskaz svjedoka P., u kojem on navodi da mu je okrivljenica rekla da je bravu promijenila jer ju ometa u životu, odnosno da mu neće dati ključ od nove brave i da neka slobodno zove policiju, kao i ostale navode iz njegovog svjedočenja, okrivljenica nije ničim osporila tijekom postupka, odnosno, učinila je to na način da prigovara njegovom iskazu u cijelosti, dakle prigovara paušalno.

 

7.              Slijedom svega navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u potpunosti utvrdio činjenično stanje odnosno sve relevantne činjenice za odluku o krivnji okrivljenice te ju osnovano proglasio krivom zbog predmetnog prekršaja. Okrivljenica se u žalbi poziva na odredbe Kaznenog zakona kojima se štiti nepovredivost doma, jer ona tvrdi da je činila upravo to. Međutim, citiranom odredbom Kaznenog zakona štiti se nepovredivost doma od neovlaštenog prodiranja u isti. Tijekom postupka nije dokazano da bi oštećenik ulazio u predmetni stan u kojem okrivljenica živi, i koji stan nedvojbeno predstavlja njezin dom, neovlašteno. Radi se o prostoru kojeg su njih oboje suvlasnici i tako je utvrđeno sudskom nagodbom kojom je okončan raniji spor između njih oko predmetnog stana. Iz toga proizlazi da oštećeni P. ima ovlaštenje ulaziti u stan na adresi u Palmotićevoj 20 što je i činio do trenutka kada je okrivljenica samoinicijativno promijenila bravu na ulaznim vratima stana i pri tome, ovaj Sud smatra, da s obzirom na okolnosti, a te su da je stan već bio predmet spora, da je znala da je i oštećenik suvlasnik stana, i da je bravu promijenila bez da ga je obavijestila o tome, okrivljenica nije bila u zabludi o protupravnosti djela, a niti u zabludi o biću djela, odnosno o okolnostima koje isključuju protupravnost tim više što tijekom postupka nije utvrđeno da bi oštećenik išta poduzeo što bi okrivljenicu primoralo na žurnu i neposrednu reakciju kojom bi ona, mijenjanjem brave, štitila sebe i svoj dom od istovremenog ili neposredno predstojećeg proptupravnog napada oštećenika pa da bi time njezino postupanje bilo opravdano i preče pred zaštitom prava suvlasništva oštećenika.

 

              8.              U odnosu na kaznu, navodi se da je za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je prema okrivljenici primijenio mjeru upozorenja – uvjetnu osudu smatrajući da će se svrha kažnjavanja postići bez izricanja kazne. Uzimajući u obzir činjenicu da okrivljenica do sada nije kažnjavana i težinu djela, odnosno činjenicu da počinjenjem istog nisu nastupile teže posljedice budući da oštećenik ne živi u predmetnom stanu, već povremeno u isti dolazi, ovaj Sud je suglasan sa izborom prekršajnopravne sankcije prvostupanjskog suda.

 

9.              Međutim, u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, napominje se da je odredbom članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano izricanje zaštitne mjere pod nazivom zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja te je odredbom stavka 2. propisano da će se u odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. (mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve) odredit mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve. Mjera iz stavka 1. (mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve) ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine. Slijedom navedenog, u konkretnom je slučaju prvostupanjski sud okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru kakva nije propisana zakonom i time pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenice zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. ove presude.

 

10.              Ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka, određenim okrivljenici u paušalnom iznosu od 600,00 kuna, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno i zakonito, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenicu na platež navedenih troškova, a koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka te njezinom imovinskom stanju, odnosno sukladni su Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) i rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

11.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.

             

12.              Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

       Zagreb, 13. srpnja 2022.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i ovlaštenog tužitelja.