Baza je ažurirana 24.04.2025.
zaključno sa NN 69/25
EU 2024/2679
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu V. R.., u pravnoj stvari tužiteljice B.
K. G., Klis, , OIB: …, zastupana po pun.
S. Š.., odvj. u Splitu, protiv tuženika H. ured za osiguranje, OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene 13. srpnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice S.
Š., odvj. u Splitu, a u odsutnosti tuženika, objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s
naslova neimovinske štete iznos od 81.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom
koja na navedeni iznos teče od 25. 7. 2018. po stopi određenoj uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate.
II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s
naslova imovinske štete i to tuđe njege i pomoći iznos od 4.200,00 kn sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od 25. 7. 2018. po stopi određenoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate, dok se za više
traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici
s naslova imovinske štete i to troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od
4.875,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. 7. 2018. po stopi
određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve
do isplate.
IV.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužiteljici troškove postupka u iznosu od 18.878,00 kn sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od 13. 7. 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako je 19. 9. 2017. oko 9,30 sati došlo do prometne
nesreće na način da je R. R. D. upravljala vozilom Toyota Corola reg.
ozn. na autocesti A1 od smjera Splita prema Zagrebu, te da je u tunelu
Grič nepoznato vozilo ušlo u njenu prometnu traku cijelom dužinom vozila bočno,
zakačilo je i odbacilo na desnu stranu, nakon čega je udarila u desnu stranu tunela i
okrenula se na cesti, potom udarila u lijevu stranu te se zaustavila u lijevoj prometnoj
traci, kojom prilikom je tužiteljica kao putnica u vozilu zadobila tjelesne ozljede
navedene u medicinskoj dokumentaciji priloženoj tužbi. Tužiteljica da je potom
liječena u bolnici u Gospiću, gdje je izvršena RTG snimanje, postavljena
imobilizacija, te utvrđen prijelom srednje trećine dijafize desne natkoljenične kosti s
umjerenom angulacijom nadlaktice te odlomljenim duguljastim koštanim fragmentom.
Potom da je liječena u KBC Split na Odjelu ortopedije i traumatologije gdje je
operiran a20. 9. 2018. Tužiteljica navodi dijagnoze i tijek liječenja, te smatra kako je
zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju kod nje zaostalo
umanjenje životnih aktivnosti od 20%. Procjenjuje potom fizičke bolove naruženosti i
smatra kako je doživjela povredu duševnog integriteta, a pretrpjela je i materijalnu
štetu u vidu tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja. Na ime neimovinske štete
ukupno potražuje iznos od 81.000,00 n, a na ime imovinske štete s osnova tuđe
pomoći i njege, te troškova liječenja iznos od 12.112,00 kn
2.Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti, ali je istakao
prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku štete u omjeru od 40%, smatrajući kako
prilikom štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom, da se kretala u
smjeru djelovanja udarne sile, te da su ozljede koje je zadobila netipične za osobu
koja bi bila vezana sigurnosnim pojasom. Što se visine štete tiče, da se radi o
nerealno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik je pristao da se u dokazne svrhe
koristi medicinsko vještačenje dr. A. M.., spec. neurologa, čiji je nalaz
tužiteljica priložila uz tužbu, osim u dijelu koji se odnosi na strah odnosno duševne
boli. Također, tuženik se usprotivio visini troškova liječenja koje tužiteljica potražuje
navodeći da se radi o privatnim uslugama u Hotelu "President" pa se predlaže
pozvati vještaka kirurga ili ortopeda na okolnost utvrđenja činjenice je li liječenje
predmetnih ozljeda moglo biti provedeno u KBC Split, na trošak HZZO-a.
3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika o očevidu PU Ličko
Senjske PP Gospić, od 6. 10. 2017., medicinske
dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, nalaza i mišljenja vještaka dr. sc.
A. M.. spec. neurologa, uplatnica od 14. 10. 2017.(str. 25 i 26 spisa),
računa 80500439517 KB Split od 22. 9. 2017., računa Hotela P. S. od 21.
4. 2018., 16. 2. 2018., 27. 5. 2018., 18. 3. 2018., 7. 12. 2017., cjenika usluga Doma
za starije i nemoćne osobe L., zahtjeva za mirno rješenje spora od 25. 7. 2018.,
spisa ODO u Gospiću , vještačenjem po vještacima prometne struke
N. K., dipl. ing., medicinske struke dr. A. A., dr. M. D..
G., te dr. Sanji B., kao i saslušanjem tužiteljice i svjedokinje R. R.
D..
4.Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u dosuđujućem dijelu.
5.Među strankama nije sporno da je tužiteljica 19. 9. 2017. kao putnica u
vozilu zadobila tjelesne ozljede, i to na način da je nepoznato vozilo ušlo u prometnu
traku kojom se kretalo vozilo u kojem se ona nalazila, zakačilo ga i odbacilo. Slijedom
toga, nije spora pasivna legitimacija tuženika niti osnov odgovornosti.
6.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tužiteljica doprinijela nastanku
štete s obzirom da je tuženik istakao prigovor suodgovornosti (zbog navodnog
nevezivanja pojasa), te je li osnovan njen zahtjev za naknadom materijalne štete.
7.Prema iskazu tužiteljice, do štetnog događaja došlo je u tunelu blizu
Gospića, te je ona sjedila na zadnjem sjedalu, a iza vozačice da se nalazilo njeno
dijete, uredno vezano u sjedalici, te tvrdi da je i sama bila vezana. Tvrdi kako je u
jednom trenutku čula užasan udarac, nakon čega je uslijedilo okretanje i klizanje po
cesti, radi čega je refleksno reagirala tako da je svoju ruku stavila preko sjedalice
djeteta i čvrsto ga držala. Nakon toga kada su se zaustavili i kada je vozačica uspjela
otkopčati autosjedalicu da je vidjela kako joj ruka stoji u nepravilnom položaju. Kao
liječnica da je odmah znala kako je u pitanju veliki prijelom i da joj prijeti opasnost od
oštećenja živaca ili krvotoka nakon čega je pokušala uhvatiti ruku i napipati puls.
Znala je da ako ga ne može napipati da se može onesvijestiti i unatoč težini ozljede
umrijeti. Vozačica da se nakon što je izvukla dijete, vratila do nje i otkopčala je te
izvukla izvan automobila, nakon čega su obje hodale uz zid tunela do mjesta gdje je
ostavila dijete. Nakon što ju je ostavila na mjestu do djeteta, vozačica da je otišla po
stvari i da se vratila s mobitelom kojim je svjetlila i tako upozoravala ostale sudionike
na njihov položaj. Zbog brzine da se niti jedno vozilo nije zaustavilo, te da su došli
vatrogasci te ih prevezli do bolnice u Gospiću gdje je pregledana i gdje je utvrđen
prijelom lijeve nadlaktice. Nakon što su izvršena potrebna snimanja da je znala kako
će uslijediti operacija, za koju u Gospiću nije bilo opreme, te da je njen sin, također
liječnik, koji se tu našao, izvršio anesteziju i uputio je u KBC Split gdje je operirana.
Nakon štetnog događaja da se liječila godinu dana, te da je komplikacije tijekom
liječenja rješavala u hodu putem kolega, a ozljeda je ostavila određene trajne
posljedice u vidu redukcije pokreta lijevom rukom. Osim ozljede koju opisuje, da je
imala i udaraca po tijelu, uglavnom nagnječenja. Što se brzine kretanja vozila u
kojem se nalazila tiče, nije mogla procijeniti brzinu iste, ističe da je to vozilo završilo u
lijevoj prometnoj traci uz kornižu tunela, te da ni ona vidjela počinitelja. Tužiteljica je
dodatno saslušana na okolnost visine troškova liječenja, s obzirom da tuženik
osporava zatraženi iznos. Ističe kako u vrijeme štetnog događaja nije imala dopunsko
zdravstveno osiguranje da se iznos od 205,73 kn odnosi na trošak participacije
bolnice u Gospiću, trošak od 1.770,00 kn na troškove liječenja u KBC Split, a ostali
troškovi na račune usluga welnesa hotela President u Solinu, čije je usluge bazena
koristila. Riječ je o mjesečnoj članarini, a po preporuci liječnika odmah nakon
skidanja šavova da je koristila bazen. Kirurg i fizijatar da su joj ordinirali vježbanje u
vodi jer joj je nadlaktica bila u takvom stanju da s njom nije mogla izvoditi nikakve
vježbe osim u vodi, zbog specifičnosti ozljede i otpora vode na zglobove. Prvi račun
da iznosi 900,00 kn zbog toga što je s njom prvi mjesec dana u bazen ulazio i
fizioterapeut. Da bi putem HZZO-a ostvarila pravo na toplice i bazen, trebalo je proći
4-5 mjeseci, a ona da je štetu morala sanirati što prije, kako bi dovela ruku u funkciju
da može normalno živjeti i raditi. Usluge bazena da je koristila do šestog mjeseca a
poslije toga da je išla na more. Napominje kako u Splitu ne postoji niti jedan terapijski
bazen za pacijente te je stoga mogla koristiti bazene velikih hotela kao Meridien Lav,
Hotel Split i dr. Kako stanuje u , Hotel President da joj je bio najbliži s bazenom
u koji je mogla svakodnevno odlaziti na fizikalnu terapiju. Navodi da se raspitivala o
cijenama drugih bazena u velikim hotelima, te da su bile 2-3 puta veće od bazena
čije je usluge koristila. Kao dermatovenerologu da joj se gade bazeni budući dobro
zna što ljudi pokupe u njima, odnosno što rade u njima, ali da je zbog vlastitog
zdravlja svakodnevno s gađenjem odlazila u taj bazen da bi mogla osposobiti ruku.
Ističe kako je imala uputnice za fizikalnu terapiju, ali da do kraja 2017. niti u 2018.
nije mogla ostvariti pravo na fizikalnu terapiju u nekom od terapeutskih centara, te su
uputnice ostale neiskorištene. Tvrdi da na fizikalnu terapiju odlazi punih 5 godina
kako bi mogla nositi ruku u kojoj je kilo i pol metala. Trebala je brza, dostupna i
učinkovita rješenja, zbog čega joj nije palo na pamet da bi trebala svakodnevno gubiti
vrijeme na prikupljanje i gomilanje dokumentacije koju bi trebala prezentirati u sporu.
8.Svjedokinja R. R.. D. u svom iskazu navodi da je prilikom
štetnog događaja vozila brzinom od oko 80km/h i da je uredno vozila svojom desnom
trakom kada je odjednom zadobila udarac vozila s lijeve bočne strane, nakon čega je
udarila u tunel te se potom okrenula više puta i zaustavila s lijeve strane, odnosno u
lijevoj traci. Osoba koja je udarila u njeno vozilo da je pobjegla s mjesta nesreće.
Nakon zaustavljanja da je bila zbunjena ali je najprije otkačila sjedalicu djeteta i
položila ga cca 50m dalje od vozila zajedno s stolicom, a potom se vratila po
tužiteljicu, koju je jedva otkvačila, dok je ova držala ranjenu ruku te je imala osjećaj
da gubi svijest. Tužiteljicu je nakon izvlačenja položila pored autosjedalice u kojoj je
bilo dijete i vratila se po torbu do automobila. Dijete da je vrištalo a tužiteljica da je
gubila svijest te da od šoka nije mogla nazvati Hitnu pomoć. Do table sa SOS
natpisom koja je bila udaljena nekih 50m da nije mogla doći. U jednom trenutku da
su došli vatrogasci, a nakon toga da je došla hitna i policija. Vozilo koje ih je udarilo
da je pobjeglo s mjesta nesreće, te da niti kasnije nije saznala o kome je riječ.
Nepoznato vozilo da je udarilo po sredini lijeve strane njenog vozila, nakon toga je
odbačena desno na kornižu, zbog čega je i sama zadobila ozljede lijeve ruke.
Desnim dijelom svog vozila da je udarila u zid tunela, a nakon toga da se više puta
okrenula te zaustavila na način da je lijevom stranom udarila u lijevu stranu tunela i
sastrugala cijelu tu stranu vozila. Tvrdi da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim
pojasom, te da ju je osobno otkačila kad ju je izvlačila iz vozila.
9.Prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke dipl. ing. N. K.
do mjesta štetnog događaja došlo je na kolniku ceste A1 na 156 km plus 900m u
tunelu Grič. Prije primarnog naleta, osobno vozilo Toyota Corola reg. ozn. i br. kretalo se istočnim prometnim trakom iz pravca juga u pravcu sjevera. Prema
snimci iz tunela Grič, koja prileži pribavljenom spisu ODO u Gospiću,
da je vidljivo nepoznato vozilo u razini s početnom točkom mjerenja dok obavlja
radnju prestrojavanja iz zapadne u istočnu prometnu traku iste dionice, gdje svojim
prednjim bočnim desnim dijelom ulazi u putanju kretanja osobnog vozila u kojem je
bila tužiteljica, te ostvaruje nalet na bočni lijevi dio tog vozila, što ga destabilizira, te
zbog toga dolazi do izlijetanja istog izvan istočnog ruba kolnika. Nadalje, nakon
primarnog naleta na udaljenosti od oko 5 m od početne točke mjerenja u pravcu
sjevera da dolazi do izlijetanja osobnog vozila Toyota i penjanja prednjim desnim
kotačem na betonski nogostup izvan istočnog ruba kolnika te na udaljenosti od oko
5,5 m od početne točke mjerenja u pravcu sjevera do kontakta prednjeg desnog
dijela osobnog vozila Toyota s betonskim zidom izvan istočnog ruba kolnika. U
trenutku sekundarnog naleta vozilo Toyota da se kretalo brzinom od 86,2km/h.
Nakon tog naleta da dolazi do struganja i gibanja osobnog vozila po betonskom
nogostupu izvan istočnog ruba kolnika te ponovnog vraćanja na kolničku površinu na
udaljenosti od oko 30m od početke točke mjerenja u pravcu sjevera te sekundarnog
naleta prednjim lijevim dijelom sa betonskim zidom izvan istočnog ruba kolnika na
udaljenosti od oko 50 m od početne točke mjerenja u pravcu sjevera, te u konačnici
do kretanja osobnog vozila do mjesta konačnog smirivanja na udaljenosti od oko
72,5m od početne točke mjerenja u pravcu sjevera na zapadnoj prometnoj traci.
10.Prema nalazu vještaka prometne struke isključivi uzrok predmetnog
štetnog događaja da je primarni nalet nepoznatog vozila na bočni lijevi dio osobnog
vozila u kojem se nalazila tužiteljica, odnosno prelazak nepoznatog osobnog vozila s
zapadnog na istočni prometni trak kojim se u trenutku primarnog naleta kretalo vozilo
Toyota. Vozilo Toyota u trenutku primarnog naleta niti jednim svojim dijelom nije
prelazilo na suprotni prometni trak. Tijelo tužiteljice u sekundarnom naletu kretalo se
u pravcu izvora sile, dakle naprijed i desno pod kutom od oko 40 stupnjeva u odnosu
na uzdužnu os vozila. U sekundarnom naletu, sila koja je djelovala na tijelo iznosila je
oko 7,87 kN. U tercijarnom naletu tijelo tužiteljice kretalo se naprijed i lijevo pod
kutom od oko 30 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os vozila, pri čemu je sila koja je
djelovala na tijelo iznosi 6,81kN.
11.Prema nalazu vještaka sudske medicine dr. A. A.. tužiteljica je
prilikom štetnog događaja zadobila prijelom velike kvrge, kirurškog vrata i kosi
prijelom srednje trećine trupa lijeve nadlaktične kosti što predstavlja (običnu) tešku
tjelesnu ozljedu. Iz medicinske dokumentacije da proizlazi kako je tužiteljica zadobila
komplicirani prijelom lijeve nadlaktice, a ova ozljeda da je nastala mehanizmom
djelovanja neizravne aksijalne sile dužom osovinom ispružene ili u laktu savijene
ruke, kada se tužiteljica dočekala na dlan lijeve šake ili na savijeni lijevi lakat prilikom
poništavanja sudarne energije opirući tako tijelo koje se kretalo naglo prema naprijed
lijevom rukom. Opiranjem na dlan lijeve ruke ili savijeni lakat prije raznim stupnjevima
odmicanja nadlaktice od tijela inicijalna se sila prenosi preko podlaktice na rame, pa
dolazi do sudara glave nadlaktične kosti sa čvrstim strukturama lopatice u ramenu
(koštane izbočine i jaki ligamenti) pri čemu dolazi do pukotina koje idu kroz veliku
kvrgu i kirurški vrat, kada strukture ramena (koštani izdanci i jaki ligamenti lopatice )
predstavljaju čvrsti i fiksni oslonac na kojem se lomi nadlaktična kost. Područje gornje
nadlaktične kosti da je izrazito anizotropna struktura tako da je glava nadlaktične
kosti građena od spužvaste elastične kosti, pa prema postulatima klasične mehanike,
predstavlja idealnu gumenu kuglu naslonjenu na idealni čelični štap (čvrsti,
neelastični kortikalis trupa nadlaktične kosti). Na taj način da zbog čvrstoće i
neelastičnosti idealnog čeličnog štapa nastaje opsežniji lom samog štapa (dijafiza
gornje trećine nadlaktične kosti) nego elastične gumene kugle oslonjene na štap
(glava nadlaktične kosti). Zaključno, vještak navodi da je predmetni prijelom
uzrokovan aksijalnim, a ne izravnim silama, te bi nastao bez obzira na korištenje ili
nekorištenje sigurnosnog pojasa.
12.Tuženik je prigovorio provedenom kombiniranom prometno tehničkom i
sudsko medicinskom vještačenju, navodeći da nisu odgovorili na pitanje: je li ozljeda
nastala na način da je došlo do pritiska na ispruženu ruku prilikom pokretanja tijela
prema naprijed, je li sigurnosni pojas zadržava pokretanja tijela prema naprijed, te
jesu li vještaci svoj zaključak da bi do ozljede došlo bez obzira na korištenje ili
nekorištenje pojasa iznijeli sa stupnjem vjerojatnosti, radi čega je odlučeno izvesti
dokaz dopunskim vještačenjem.
13.Vještak sudske medicine dr. A. A. u svom dopunskom
obrazloženju navodi da s obzirom na gabarite kabine osobnog vozila i anatomsku
dužinu ruke, zaštiti pojas ne sprječava nastanka ovakve ozljede. Za predmetni
prijelom ističe da je sigurno nastao mehanizmom kojega je opisao u svom pisanom
nalazu i mišljenju. Kako su prigovori na dati nalaz i mišljenje bili u cijelosti medicinske
prirode to se vještak prometne struke nije niti imao na što očitovati.
14.Kako je tuženik ustrajao u prigovorima na dati nalaz i mišljenje, smatrajući
da nije odgovoreno na tri naprijed postavljena pitanja, niti je utvrđeno je li tužiteljica
bila vezana, odnosno bi li pojas spriječio nastanak zadobivenih ozljeda, prihvaćen je
njegov prijedlog za drugim vještačenjem.
15.Vještakinja M. D.. G. u pogledu zadobivene ozljede i
dinamike odvijanja predmetnog štetnog događaja u cijelosti nalazi jednako kao i
prethodni vještak dr. A. A... Dodatno razjašnjava da gornji (proksimalni)
kraj nadlaktične kosti (gornja trećina) ima glavu, dva vrata-anatomski i kirurški, veliku
i malu izbočinu ili kvrgu. Okrugla glava uzglobljuje se sa zglobnom površinom
lopatice i njen oblik omogućuje veliki raspon pokreta ruke. Kirurški vrat nadlaktične
kosti da je usko područje ispod glave i izbočina te često mjesto prijeloma
proksimalnog dijela kosti. Prijelomi gornje trećine nadlaktične kosti da obuhvaćaju
oko 5% ukupnog broja prijeloma i javljaju se češće u starijoj populaciji (iznad 40
godina) i tri puta češće u žena. Mehanizam da je najčešće pad na ispruženu ruku u
raznim stupnjevima abdukcije. Kod tužiteljice da je prijelom sigurno nastao
mehanizmom opiranja o dlan ispružene lijeve ruke u nekom stupnju odmicanja od
tijela djelovanjem neizravne aksijalne sile dužom osovinom ispružene ruke. Ovakav
način nastanka prijeloma nadlaktične kosti da se uklapa u iskaz tužiteljice kako je u
trenutku kada je čula udarac refleksno reagirala na način da je svoju lijevu ruku
stavila preko autosjedalice koja se njoj nalazila s lijeve strane i čvrsto držala kako
dijete ne bi iz nje ispalo u vrijeme dok su klizali po cesti. S obzirom na opisanu
dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, kretanje tijela tužiteljice u vozilu,
kao i vrsta prijeloma kojeg je zadobila, dovode do zaključka da sigurnosni pojas, koji
priječi kretanje tijela prema naprijed, ne bi spriječio nastanak ove ozljede, odnosno
navedeni prijelom nastao bi bez obzira na korištenje ili nekorištenje sigurnosnog
pojasa.
16.Stranke su postigle suglasnost u pogledu korištenja u dokazne svrhe
medicinskog vještačenja dr. sc. A. M.. spec. neurologa, čiji je nalaz
tužiteljica priložila uz tužbu.
17.U opsežnom nalazu ovaj vještak detaljno analizira i nabraja priloženu
medicinsku dokumentaciju, nabrajajući između ostalog da je tužiteljica nakon
postavljene dijagnoze prijeloma proksimalnog dijela i dijafize lijeve nadlaktice te
obavljenog operacijskog zahvata liječenja fizikalnom terapijom. Zbog zadobivenih
ozljeda da je odlazila na kontrolne preglede gdje su dijagnosticirane ograničene
kretnje ramena. Odlazila je na fizikalnu terapiju u cilju jačanja mišićja ramenog
obruča i lijevog lakta, te je uz svakodnevnu fizikalnu terapiju dodatno svakodnevno
odlazila na plivanje u Hotel President u Solinu. Vještak zaključuje da je fizikalna
terapija bila opravdana u cilju potpunog oporavka svo vrijeme. Tužiteljica je odlazila i
na psihijatrijske preglede kada je nakon četiri mjeseca izostao očekivani oporavak te je bila tjeskobna i depresivna.
18.Vještak dr. M. nalazi da su kod tužiteljice ostale ograničene kretnje
lijevog ramena u srednjoj trećini od 10%, ograničene kretnje lijevog lakta te
ograničene kretnje kralježnice, vratnog i slabinskog dijela u lakoj mjeri 3-5% ukupno.
Također, da je postojala periostalna reakcija kosti desne potkoljenice kao dokaz
postojanja jakog udarca. Preostala je oslabljena snaga mišićja, te živaca desne
potkoljenice i lijeve potkoljenice, desne na račun udarca u lijevu potkoljenicu, a lijeve
na račun radikularnih oštećenja. Nalazi također da je tužiteljica za vrijeme
neposredno nakon štetnog događaja u tunelu pretrpjela egzistencijalni strah, te je
odmah shvatila da joj je ruka slomljena, zbog čega je duže vrijeme osjećala jaki strah
od smrti. Oporavak da nije bio brz ni potpun, te da je zaostao osjećaj straha,
anksioznosti, manje vrijednosti, neizvjesnosti glede stručne i strukovne budućnosti i
dr. Zbog toga da je imala nagle promjene raspoloženja, plač bez povoda, sklonost
depresivnim mislima, te da bi se radilo o produženom anksiozno depresijskom
sindromu, a posljedično da je došlo do narušenja duševnog zdravlja. Ukupno
umanjenje životnih aktivnost da je iznosilo 18-20%. Tužiteljica je po nalazu ovog
vještaka trpjela jake bolove u trajanju od 3 dana, srednje jake 2 tjedna i lakog stupnja
60 dana, a nakon toga još 2 sata sljedećih 60 dana. Kod tužiteljice je preostalo
naruženje na granici lakog i srednjeg stupnja u vidu ograničenja kretnje ruke te
poslije operacijskog ožiljka koji se vodi s udaljenosti od preko 2 m, kod korištenja
odjeće kratkih rukava. Tuđa nemedicinska njega i pomoć bila joj je potrebna iza
operacije, odlazaka na rehabilitaciju, kao pomoć kod odijevanja i obuvanja dva sata
30 dana te jedan sat 60 dana.
19.Prema nalazu vještaka dr. S. B. spec. psihijatra, tužiteljica nakon
štetnog događaja odlazila kod psihijatra u vremenu od 16. 2. 2018. do 4. 6. 2018., te
joj je dijagnosticiran anksiozno depresivni poremećaj i ostale reakcije uz ordiniranje
antidepresiva i lijekova za smirivanje napetosti. U trenutku ozljeđivanja doživjela je
primarni strah jakog intenziteta u trajanju od minute, sekundarni strah jakog
intenziteta u trajanju od tjedan dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna,
dok se strah blažeg intenziteta koji je uvjetovao da se javi psihijatru na pregled
javljao u različitim vremenskim intervalima za vrijeme liječenja. Trajnih posljedica
straha nema.
20.Prema mišljenju vještaka psihijatra, navedeni psihički simptomi izazvali su
povredu duševnog integriteta lakog stupnja privremenog karaktera, koja se
manifestirala u vidu tjeskobe i nesanice. Te smetnje su reducirane nakon javljanja
psihijatru i nakon tretmana, ali su se u određenom blažem intenzitetu javljali do
završetka. Također, vještak psihijatar smatra da je trpjela povredu duševnog
integriteta s osnova naruženja koje je prema neurološkom vještačenju na granici
lakog i srednjeg stupnja te je vidljivo i funkcionalno (ograničenje kretnje ruku). Sve
psihijatrijske dijagnoze da spadaju u neurotski poremećaj reaktivne geneze.
Umanjenje duševnog integriteta da je bilo lakog stupnja od 5% privremenog
karaktera.
21.Sud cijeni iskaz tužiteljice i svjedokinje životno uvjerljivim i logičnim te prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka prometne struke i sudske medicine
budući su pažljivo analizirali priležeće dokaze te nalaz i mišljenje dali objektivno i sukladno pravilima struke.
22.Iz naprijed navedenih dokaza tako proizlazi sljedeće:
- kako je tužiteljica stradala kao putnica u vozilu koje se kretalo kolnikom
ceste A1 u tunelu Grič istočnom prometnom trakom iz pravca juga u pravcu
sjevera,
- kako je nepoznato osobno vozilo obavljalo radnju prestrojavanja iz
zapadne u istočnu prometnu traku navedene dionice te je svojim prednjim
bočnim desnim dijelom ušlo u putanju kretanja automobila u kojem se
nalazila tužiteljica te je došlo do naleta na bočni lijevi dio tog vozila, što ga
je destabiliziralo, uslijed čega je došlo do izlijetanja istog vozila izvan
istočnog ruba kolnika,
- kako je isključivi uzrok predmetne prometne nezgode primarni nalet
nepoznatog osobnog vozila na bočni lijevi dio osobnog vozila u kojem se
nalazila tužiteljica kao putnica na zadnjem sjedalu,
- kako osobno vozilo u kojem se nalazila tužiteljica u trenutku primarnog
naleta niti jednim svojim dijelom nije prelazilo na suprotni prometni trak,
- kako je tužiteljica kao putnica na stražnjem sjedalu, sjedeći desno od
djeteta vozačice zadobila prijelom lijeve nadlaktične kosti u gornjem dijelu
koji je zahvatio veliku kvrgu i kirurški vrat iste kosti s pomakom ulomaka,
- kako je ozljeda tužiteljice kirurški tretirana namještanjem koštanih ulomaka
i spajanjem fiksacijskim materijalom, te po svojoj prirodi predstavlja tešku
tjelesnu ozljedu,
- kako je navedena ozljeda nastala mehanizmom opiranja o dlan ispružene
lijeve ruke u nekom stupnju odmicanja od tijela djelovanjem neizravne tzv.
aksijalne sile dužom osovinom ispružene ruke,
- kako se način nastanka ozljede tužiteljice, po nalazu sudskih patologa, u
potpunosti uklapa u iskaz tužiteljice da je u trenutku kada je čula udarac
refleksno reagirala na način da je svoju lijevu ruku stavila preko
autosjedalice koja se nalazila s njene lijeve strane i čvrsto je držala kako
dijete ne bi iz nje ispalo za vrijeme dok su se okretali i klizali po cesti,
- kako je po mišljenju vještaka patologa navedeni prijelom uzrokovan
aksijalnim a ne izravnim silama te bi nastao bez obzira na korištenje ili
nekorištenje pojasa, tj. sigurnosni pojas ne bi spriječio nastanak ove
ozljede,
- kako je tužiteljica nakon ozljeđivanja trpjela boli jakog intenziteta 3 dana,
srednjeg 14 dana, jakog intenziteta 60 dana, te daljnjih 60 dana po dva
sata dnevno,
- kako je kod tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda prestalo umanjenje životne
aktivnosti od 18-20% prema nalazu vještaka neurologa, čiji nalaz su
prihvatile obje stranke, te 5% privremenog karaktera s osnova psihičkih
simptoma,
- kako je kod tužiteljice preostalo naruženje na granici lakog i srednjeg
stupnja (vidljivo ograničenje kretnji ruke, poslije operacijski ožiljak vidljiv
kod nošenja odjeće kratkih rukava),
- kako je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć dva sata dnevno 30
dana i jedan sat dnevno 60 dana,
- kako je tužiteljica trpjela primarni jaki strah 1 minutu, sekundarni 7 dana,
srednji 21 dan i blagi više puta tijekom liječenja.
23.Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br.
35/05, 41/08 i 125/11 ) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je
naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
24.Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije
imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda
prava osobnosti (neimovinska šteta).
25.Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/09, 41/08, 125/11)
propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava
osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.
26.Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u
smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled,
čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
27.Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu
naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s
tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
28.Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede
prava osobnost sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju,
dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad
nje nema.
29.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini
pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih
fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se
njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom
svrhom.
30.Prema odredbi čl. 1003. ZOO–a obveza pravične novčane naknade
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala
nakon toga.
31.Prema odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN
151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) odgovorni osiguratelj dužan je u roku od 60
dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva
te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete te visinu
nesporne štete, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju
ako su odgovornost za naknadu štete ili visinu štete nesporne.
32.Prema odredbi st. 4. istog članka, u slučaju neizvršenja obveze isplate
naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u naprijed navedenom roku iz st.
1. istog čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni
nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana
podnošenja odštetnog zahtjeva.
33.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) ovaj sud smatra kako
je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
34.Naime, iz naprijed navedenih dokaza i utvrđenja proizlazi da je tužiteljica,
kao putnica u vozilu zadobila komplicirani prijelom lijeve nadlaktice i to velike kvrge,
kirurškog vrata i srednje trećine trupa, zbog čega je bila izvrgnuta kirurškom zahvatu.
Suprotno mišljenju tuženika, u postupku je temeljem vještačenja vještaka sudskih
patologa nesporno utvrđeno kako je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na način kako je
opisala u svom iskazu, refleksnom reakcijom na udarac i zanošenje vozila, na način
da je lijevu ruku stavila preko autosjedalice u kojoj je bilo dijete i čvrsto je držala da
dijete ne bi ispalo. Predmetni prijelom tužiteljice uzrokovan je aksijalnom silom, te bi
nastao bez obzira na korištenje ili nekorištenje sigurnosnog pojasa, čime je prigovor
tuženika o suodgovornosti tužiteljice nastanku štete u cijelosti neutemeljen. Stoga
tuženik, imajući u vidu činjenicu da je isključivi uzrok nezgode nalet nepoznato vozila
na bočni lijevi dio osobnog vozila u kojem je tužiteljica bila putnica, te činjenicu da je
ozljeđivanje tužiteljice uzrokovano aksijalnom silom, te bi nastao bez obzira na
korištenje ili nekorištenje pojasa, u cijelosti odgovara za nastalu štetu.
35.Novi ZOO uveo je objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046.
da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To
znači da šteta nastaje samo povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve
povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne
okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, u skladu s citiranom
odredbom čl. 1100. ZOO–a. Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojena
u odredbi čl. 19. ZOO–a. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud treba
voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha,
cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu
spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
36.Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja pripada
tužiteljici sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli,
duševnih boli i straha, kao i trajnom umanjenju životnih aktivnosti od 18-20%,
utvrđenih vještačenjem, budući su to naprijed navedene osnovne kvalifikatorne
okolnosti o kojima ovisi visina novčane satisfakcije. Također, sud je vodio računa i o
tome da se u konkretnom slučaju radi o osobi koja je zbog zadobivenih ozljeda bila
izložena raznim medicinskim dijagnostičkim tretmanima, operativnim zahvatima,
rehabilitacijskim postupcima, konzumiranju teških lijekova za smanjenje boli čije
trajanje i intenzitet je procijenio vještak neurolog dr. A. M.., kao i o tome da je
ukupno liječenje dugo trajalo, a zaostale su naprijed opisane posljedice, zbog kojih
će tužiteljica imati problema u daljnjem životu i radu. Posebno je sud imao na umu
okolnosti u kojima je došlo do predmetnog štetnog događaja, da je tužiteljica teško
stradala u štetnom događaju u kojemu je sudjelovala kao putnica na stražnjem
sjedalu, te je do ozljeđivanja došlo na način da je svojim tijelom štitila dijete koje se
nalazilo u autosjedalici, što je predstavljalo dodatni izvor straha, koji se nastavio
spoznajom da je zadobila ozljedu opasnu za život, budući je kao liječnica prepoznala
znakove opasnosti. Sud dakle, vodeći računa o svim kvalifikatornim okolnostima, tj.
smanjenoj životnoj aktivnosti, dužini i intenzitetu pretrpljenih bolova i straha, stupnju
naruženja i dr., te imajući u vidu Nove Orijentacijske kriterije VSRH od 5. 3. 2020. i
15. 6. 2020 broj Su-IV-47/2020-5., kao i svrhu naknade, primjerenim drži dosuditi
tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 81.000,00 kn, koliko je i zatraženo. Na
dosuđeni iznos nematerijalne štete tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne
kamate od podnošenja zahtjeva za naknadom štete tuženiku,a među strankama nije
sporno da je zahtjev za naknadu neimovinske i materijalne štete uputio 25. 7. 2018.
37.Glede zahtjeva za naknadom troškova tuđe njege i pomoći, prema nalazu
vještaka neurologa, tužiteljici je tuđa njega i pomoć trebala dva sata dnevno 30 dana
te jedan sat dnevno 60 dana za pomoć kod odijevanja i obuvanja, odlaske na
rehabilitaciju i iza operacije. Tužiteljica potražuje cijenu sata tuđe njege i pomoći u
iznosu od 35,00 kn po satu prema cjeniku Doma za starije i nemoćne.
38.Dakle, tužiteljica po ovom osnovu potražuje iznos od 4.200,00 kn (2 sata x
30 dana, + 1 sat x 60 dana, cijena sata 35,00 kn, ukupno 4.200,00 kn) uzimajući u
obzir cijenu sata tuđe njege i pomoći ustanove koja se bavi pružanjem takvim
uslugama u mjestu prebivališta, prema priležećoj potvrdi te ustanove. Sud smatra
kako tužiteljici treba obistiniti upravo traženi iznos od 35,00 kn po satu, budući je
sudska praksa zauzela stav da oštećenikovo imovno stanje valja dovesti u takvo
stanje da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge
nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba (VSRH Rev-674/07). Dakle,
kao osnov za izračun uzimala bi se cijena rada koju za takvu vrstu usluge oštećenik
mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi, a ne cijena rada nekvalificirane osobe, jer
bi se u tom slučaju oštećenik bez svoje krivnje doveo u situaciju da djelomično snosi
dio troškova koje mora platiti štetnik, odnosno osoba koja odgovara za štetu. Pritom,
sud je imao na umu činjenicu da je riječ o pomoći koju mu ni najbliži srodnici nisu
dužni pružiti bez naknade.
39.Na dosuđeni iznos s osnova tuđe njege i pomoći tužiteljici pripadaju
zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja zahtjeva za naknadom
materijalne štete tuženiku, tj. od 25. 7. 2018. sve sukladno odredbi čl. 12. st. 1. i 4.
ZOOP u vezi čl. 11. istog zakona, te odredbe čl. 1103. ZOO-a. Stoga je za više
tražene kamate tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
40.Tužiteljica također potražuje troškove liječenja u iznosu od 4.875,73 kn, prema računima kako slijedi:
-iznos od 205,73 kn prema uplatnici od 14. 10. 2017., koji se odnosi na troškove Opće bolnice Gospić,
-iznos od 1.770,00 kn prema uplatnici od 14. 10. 2017. koji se odnosi na račun za naplatu troškova KBC Split,
-račun na iznos od 500,00 kn od 21. 4. 2018. Hotela President Solin, članarina za bazen,
-račun od 500,00 kn od 16. 2. 2018. Hotela President za korištenje usluge bazena,
-račun od 27. 5. 2018. na iznos od 500,00 kn za korištenje bazena Hotela President,
-račun u iznosu od 500,00 kn od 18. 3. 2018. za korištenje bazena Hotela President,
-račun od 900,00 kn od 7. 12. 2017., također Hotela President za korištenje bazena.
41.Tuženik ne spori račune od 14. 10. 2017. u iznosu od 205,73 kn i od 14.
10. 2017. u iznosu od 1.770,00 kn koji se odnose na troškove liječenja u bolnicama u
Gospiću i Splitu, ali osporava ostale troškove koji se odnose na usluge Hotela
President budući smatra kako je tužiteljica fizikalnu terapiju trebala obaviti redovnim
putem o trošku HZZO-a. Tužiteljica pak tvrdi kako su joj fizijatar i ortoped ordinirali
plivanje kao neophodnu i hitnu rehabilitaciju, zbog čega nije mogla čekati
višemjesečno upućivanje u rehabilitacijske centre o trošku HZZO-a.
42.Prema odredbi čl. 2. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne Novine"
br. 169/04 i 37/08) svakom pacijentu jamči se opće i jednako pravo na kvalitetnu i
kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju,
sukladno opće prihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem
interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova. Ovaj Zakon temelji se na
načelu zaštite prava pacijenta, načelu humanosti zaštite prava pacijenta i na načelu
dostupnosti zaštite prava pacijenta, a prema odredbi čl. 6. pacijent ima pravo na
suodlučivanje, odnosno obaviještenost te pravo na prihvaćanje ili odbijanje
pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.
43.Prednja odredba citira se iz razloga što u osnovana pravna osobnosti
pripada pravo na tjelesno i duševno zdravlje, a predmetni štetni događaj upravo je
doveo do povrede tih prava tužiteljice. Logično se šteta usmjerena na tjelesno
zdravlje popravlja liječenjem, te je neupitno da ono mora biti kvalitetno i kontinuirano,
odnosno najbolje u datom trenutku. Svi dijagnostički tretmani i liječenje u konkretnom
slučaju vezani su uz predmetni štetni događaj, a prema nalazu vještaka dr. Antona
Marovića tužiteljici je ordinirana fizikalna terapija, priložena je potvrda višeg
fizioterapeuta (ustanova Una, razvojna gimnastika) radi jačanja mišja ramenog
obruča i lijevog lakta. Uz navedenu fizikalnu terapiju, tužiteljica je odlazila na plivanje
u Hotel President u Solinu, koji je najbliži adresi njenog stanovanja, a notorno je da
na području Splita i Solina nema rehabilitacijskih bazena koji se koriste za redovnu
fizikalnu terapiju. Vještak dr. Marović drži da je sve to bilo opravdano u cilju potpunog
oporavka i svo vrijeme. Pored navedenog, sud poklanja vjeru tužiteljici u dijelu gdje
navodi da je kao liječnica znala za težinu ozljeda i posljedice, odnosno da je znala
koliko je bitna brza i kvalitetna rehabilitacija kako bi se osposobila za život i rad.
Životno je prihvatljivo i logično da osoba koja ima zahtjevan posao ne može sebi
priuštiti gubljenje vremena čekanjem zdravstvene usluge, obilaskom čekaonica i
šaltera, više mjeseci ili godina, kada to može učiniti brzo i učinkovito. Nesporno je da
se upravo na usluge fizikalne terapije na ovom području doista duže čeka zbog
velikog broja pacijenata koji gravitiraju na mali broj zdravstvenih ustanova ovakvog
tipa. Stoga je sud odlučujući o zahtjevu tužiteljice odlučivao primjenom testa
razmjernosti između proklamiranog cilja zakonodavca da oštećenik sa svoje strane
treba utjecati na smanjenje troškova saniranja štete te prava oštećenika s druge
strane da svoje zdravstveno stanje u što kraćem vremenu i kvalitetno dovede u
prvobitno stanje ukoliko je to uopće moguće, odnosno da sebi pruži zdravstvenu
uslugu koja je brza, efikasna i lako dostupna, što spada u temeljno pravo čovjeka na
zdravlje (pravo na život i pravo na zdravstvenu zaštitu, Povelja Europske unije o
temeljnim pravima iz 2000.). Dakle, u konkretnom slučaju imamo cilj oštećenika vratiti
svoje zdravstveno stanje u poziciju da može kvalitetno živjeti i raditi kao i prije
štetnog događaja za koji nije odgovoran, koji je nastao bez njegove krivnje i s druge
strane cilj osiguratelja da troškovi liječenja oštećenika budu što manji. Sud cijeneći
ukupno izvedene dokaze, iskaz tužiteljice i stav vještaka da se radi o medicinskim
opravdanom trošku, drži da je tužiteljici potrebno obistiniti i troškove korištenja
bazena prema priloženim računima, uključujući i trošak od 900,00 kn za koji je navela
da se odnosi na usluge bazena uvećano za usluge fizioterapeuta.
44.Na ukupno dosuđeni iznos od 4.875,73 kn kamata teče od podnošenja zahtjeva jednako kao za naprijed dosuđeni iznos naknade tuđe njege i pomoći.
45.Tužiteljica je na ročištu 2. 5. 2022. korigirala tužbeni zahtjev u točci II. koji
se odnosi na naknadu tuđe njege i pomoći tako da umjesto iznosa od 8.000,00 kn
potražuje iznos od 4.200,00 kn, te u točci III., tako da umjesto iznosa od 4.920,00 kn
potražuje iznos od 4.875,30 kn s obzirom da je očigledno pogreškom u računanju
umjesto iznosa od 205,73 kn (troškovi liječenja) naveden iznos od 250,00 kn.
46.S obzirom da je tužiteljica očigledno greškom u računanju, budući je sama
u tužbi navela da potražuje tuđu njegu i pomoć sukladno nalazu vještaka Marovića
po cijeni od 350,00 kn, koliko joj je sud i dosudio zatražila 8.000,00 kn umjesto
4.200,00 kn, sud smatra da se radi o grešci a ne djelomičnom povlačenju tužbe.
Jednako je i s troškovima liječenja, jer je sama tužiteljica priložila račune na koje se
poziva, te je očigledno umjesto iznosa od 205,73 kn, za račun od 14. 10. 2017.,
navela da se radi o 250,00 kn. Stoga sud ne smatra da se radi o djelomičnom
povlačenju tužbenog zahtjeva s osnova tuđe njege i pomoći i troškova liječenja.
47.Ukoliko drugostupanjski sud smatra da se radi o djelomičnom povlačenju
tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a, s obzirom na ukupni uspjeh
tužiteljice u parnici, to po mišljenju ovog suda ne bi trebalo imati utjecaja na odluku o
troškovima postupka.
48.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP–a, a
tužiteljici je obistinjeno kako slijedi: za zahtjev za mirno rješenje spora, sastav tužbe,
zastupanja na ročištima od 25. 4. 2019., 30. 9. 2019., . 3. 2020., 17. 6. 2020., 22. 2.
2021., 12. 4. 2021., 18. 5. 2021., 2. 7. 2021., 18. 1. 2022., 4. 3. 2022., 2. 5. 2022., po
1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu od 13. 7. 2022. 500,00 kn, za sastav
podnesaka od 4. 3. 2022. i 18. 8. 2022. po 1.000,00 kn, za pristojbu tužbe i odluke po
1.289,00 kn te trošak vještačenja 800,00 kn, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi
18.878,00 kn. Tužiteljici je dosuđen cjelokupni trošak s obzirom da je u osnovu
uspjela 100%, a glede visine je odbijena u neznatnom dijelu koji se odnosi na
zakonske zatezne kamate.
U Splitu, 13. srpnja 2022.
S U D A C
Vica Roščić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.