1

Poslovni broj: 24 Pr-53/2020-24

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj: 24 Pr-53/2020-24

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužitelja B. O. iz S. B., OIB; .., zastupan po punomoćniku A. G., odvjetniku iz O. D. R. i K. iz S. B., protiv tužene O. B. "Dr. J. B." S. B., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. I. , odvjetniku iz S. B., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 22. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, A. G., odvjetnika u O. U. R. i K. i punomoćnika tužene D. I., odvjetnika, a u nenazočnosti tužitelja, 27. travnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Nalaže se tuženoj O. B.. "Dr. J. B." S. B., OIB: …, da tužitelju B. O. iz S. B.,  OIB; .., isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 113.873,57 kuna (slovima: stotinu trinaest  tisuća osamsto sedamdeset tri kune i pedeset sedam lipa), bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

- na iznos od    631,04 kn tekućom od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od    140,23 kn tekućom od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.383.89 kn tekućom od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.479,89 kn tekućom od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.768,05 kn tekućom od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.362,27 kn tekućom od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2.011,57 kn tekućom od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.724,21 kn tekućom od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.955,26 kn tekućom od 16. siječnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 2.031,25 kn tekućom od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.708,36 kn tekućom od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.230,27 kn tekućom od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.588,05 kn tekućom od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 2.202,37 kn tekućom od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.676,65 kn tekućom od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 2.264,14 kn tekućom od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.735,56 kn tekućom od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.837,42 kn tekućom od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.924,92 kn tekućom od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.309,16 kn tekućom od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.232,65 kn tekućom od 16. siječnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.011,59 kn tekućom od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.278,49 kn tekućom od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.823,69 kn tekućom od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.678,74 kn tekućom od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.669,21 kn tekućom od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.667,21 kn tekućom od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.864,36 kn tekućom od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.831,11 kn tekućom od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.547,35 kn tekućom od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.237,67 kn tekućom od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.959,12 kn tekućom od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.988,71 kn tekućom od 16. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.670,97 kn tekućom od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.165,20 kn tekućom od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.104,22 kn tekućom od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.820,64 kn tekućom od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.582,74 kn tekućom od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.881,66 kn tekućom od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.988,50 kn tekućom od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.047,52 kn tekućom od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.422,56 kn tekućom od 16. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.506,23 kn tekućom od 16. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od    984,18 kn tekućom od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.278,95 kn tekućom od 16. siječnja 2019. pa do isplate

- na iznos od    974,18 kn tekućom od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.344,37 kn tekućom od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.920,54 kn tekućom od 16. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.040,38 kn tekućom od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.918,78 kn tekućom od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.660,68 kn tekućom od 16. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.853,13 kn tekućom od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.215,16 kn tekućom od 16. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.828,25 kn tekućom od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.654,32 kn tekućom od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.844,23 kn tekućom od 16. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.954,80 kn tekućom od 16. siječnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 1.453,11 kn tekućom od 16. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 2.611,06 kn tekućom od 16. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.909,50 kn tekućom od 16. travnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od    483,25 kn tekućom od 16. svibnja 2020. pa do isplate,

 

 

do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem  polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana. 

II Nalaže se tuženoj O. B. "Dr. J. B." S. B., OIB: …, naknaditi tužitelju B. O. iz S. B., OIB; …, na ime razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor iznos od 536,06 kn bruto sa zakonskom zateznom  kamatom tekućom od 16. svibnja 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, u roku 15 dana.

             

              III Nalaže se tuženoj O. B. "Dr. J. B." S. B., OIB: …, naknaditi tužitelju B. O. iz S. B.,  OIB; …, troškove parničnog postupka u iznosu od 19.525,00 kn (slovima: devetnaest tisuća petsto dvadeset pet kuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (27. travnja 2022.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

 

IV Odbija se tužitelj B. O. iz S. B., OIB; …, sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate prije 16.-og u mjesecu.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene,  radi isplate razlike plaće.

 

2. U tužbi i podnescima tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tužene na radnom mjestu doktor  medicine, specijaliste anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja te da mu tužena nije isplaćivala plaću u skladu s Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR), internim Pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 126/11, 88/13 i 143/14, dalje: KU Zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13 i 24/17, dalje: Temeljni KU).

Rad tužitelja bio je organiziran u 24-satnim dežurstvima ili pripravnosti, a u utuženom razdoblju tužitelj je radio u otežanim uvjetima rada uz odgovornost za život i zdravlje ljudi, a tužena je dodatke po tim osnovama sukladno ranije navedenom zakonodavnom okviru isplaćivala samo za redovno odrađene sate rada, ali ne i u odnosu na prekovremene sate. 

 

Dakle, u tužbi navodi da joj tužena nije isplatila dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru, pogrešno primjenjujući odredbe istog, jer joj isplaćuje dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena dok iste dodatke ne isplaćuje za prekovremeni rad i za rad u vrijeme dežurstva. Nisu obračunati niti isplaćeni sljedeći dodaci:

- dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada

- dodatka za odgovornost za život i zdravlje pacijenata

- dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

- a posljedično nije dobro obračunata niti razlika naknade plaće za godišnji odmor.  

Tužitelj potraživanje temelji na Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima istima i Zakonima o radu, važećim u utuženom  razdoblju od 1. prosinca 2013. zaključno sa prosincem 2018.

Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu jer ne raspolaže evidencijom prekovremenog rada niti platnim listama za utuženo razdoblje te si zadržava pravo, nakon provedenog financijskog vještačenja urediti tužbu.

 

Podneskom od 29. prosinca 2021. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev kako je to  pobliže opisano u izreci ove presude uz odbijanje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu zakonske zatezne kamate prije 16.-og u mjesecu.

 

3. U odgovoru na tužbu i podnescima dostavljenim u tijeku postupka, tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, smatra da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe jer tužitelj nije tužbu potkrijepio makar parcijalnim dokazima o odlučnim činjenicama već u trenutku podnošenja tužbe, ulaže prigovor promašene pasivne legitimacije te predlaže, obzirom da je tužena obvezna isplate plaće izvršavati isključivo putem centralnog obračuna plaće (COP), a da je COP izrađen od strane i u nadležnosti  Republike Hrvatske, pozvati Republiku Hrvatsku da stupi u ovaj postupak kao umješač na strani tužene. Predlaže donošenje međupresude o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u međuvremenu Vrhovni sud je na osmoj sjednici građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravna shvaćanja o osnovi tužbenog zahtjeva).

 

Tužena ističe da tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te odredbe Temeljnog  kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te se poziva na pravno mišljenje profesora V. G. prema kome se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.  obračunavaju na osnovnu plaću. Navodi da je potraživanje tužitelja neosnovano jer je u utuženom vremenskom razdoblju tužena plaću isplaćivala sukladno Centralnom obračunu plaća, a takva plaća je obračunata i utemeljena sukladno odredbama Ugovora o radu tužitelja kao i sukladno odredbama ranije navedenog Kolektivnog ugovora pa da ne postoji nikakva razlika plaće za koju bi tužitelj bio zakinut.

 

Poziva se na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora prema kome se dodaci na plaću i uvećanje plaće obračunavaju isključivo na osnovnu plaću odnosno isključivo na ukupan mjesečni redovan fond radnih sati, a ne na prekovremene sate.

Zbog svega iznesenog predlaže sudu tužbu odbaciti kao nedopuštenu u cijelosti odnosno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz obvezu tužiteljice da tuženoj naknadi sve parnične troškove ovog postupka.

 

4. Dakle, između stranaka je sporna dopustivost stupnjevite tužbe, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

5. Sukladno prijedlogu tužene, sud je pozvao Republiku Hrvatsku za stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene, međutim ista nije prihvatila stupanje u parnicu.

 

6. Uzimajući u obzir odredbu čl. 14. st. 3. Pravilnika  sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj 73/18), prema kojoj odredbi radnik ima pravo samo uvida u evidenciju te da se na temelju samog uvida u evidenciju ne može zaključiti je li plaća pravilno obračunavana i isplaćivana, tužitelj je jedino u sudskom postupku, sukladno odredbi čl.  14. st. 2. Pravilnika, mogao predložiti sudu da službenim putem pribavi isprave neophodne za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja pa su prema tome ispunjene zakonske pretpostavke za stupnjevitu tužbu sukladno odredbi čl.  186.b. ZPP-a.

 

7. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u platne liste tužitelja, evidencije o radnom vremenu, odluke o plaći te pročitan nalaz i mišljenje vještaka B.  B. kao i očitovanje vještaka na prigovore tužene kao i zaključci Zajedničkog povjerenstva za tumačenje  Kolektivnog ugovora, dopis Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2018., pravno mišljenje prof. dr. sc. V. G. od 28. ožujka 2018.,  Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013., Dodatak Kolektivnom ugovoru te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018., Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama do 12. prosinca 2012.

 

Odbijen je prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka V. D. i S. P. J. i tužiteljice obzirom da je njihovo saslušanje predloženo na okolnosti načina obračuna i isplata plaća, naknade plaće, koeficijenta i uvjeta rada prema obračunu i isplati plaće u centralnom obračunu plaća, a isto je nesporno.

8. Tužbeni zahtjev  je djelomično osnovan.

 

9. Tužitelj je zaposlen kod tužene  na radnom mjestu doktora medicine, na Odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje.

             

10. Odredbom čl. 80. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09) koja je u bitnom istovjetna odredbi čl.  90. Zakona o radu  ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17- dalje ZR), određeno je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću  u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a odredbom čl. 94. ZR-a je određeno da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom  za koji je zakonom  određeno da se ne radi, da radnik ima pravo na povećanu plaću. Dodaci na plaću radnika u zdravstvu za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni su Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine broj 143/13- na snazi od 1.prosinca 2013. do 1.  ožujka 2018. – dalje KU/13) kojim  je u čl.  51. propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom  25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Odredbom čl. 52. KU/13 istovjetno kao i odredbom  čl.  50 KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa,  evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

 

11. Prema čl. 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja  na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom  slučaju iznosi 25%. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 55. KU/18.

 

12. Člankom 59. KU koji je bio na snazi od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. propisano je da doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a Dodatkom I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva, a koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. u čl.  59., postotak za dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je zamijenjen i iznosi 12%. Isto propisuje i KU/18 u odredbi čl. 57. 

 

13. Sukladno odredbi čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, 47/18), plaće zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

 

14. Odredbom čl. 47. KU/13  i  čl. 45 KU/18 plaću zdravstvenih radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dodaci na osnovnu plaću su određeni kao stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada,  dodaci i uvećanja plaća.

 

15. Navedeni Kolektivni ugovori daju pravo na istodobnu isplatu više različitih dodataka odnosno pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13 (čl. 55.  i 57. KU/18), kao i dodatka za znanstveni stupanj po čl. 53. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama,  uvećano za dodatak za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni  rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po navedenim osnovama jer tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i sa odgovornošću za život i zdravlje ljudi.

 

16. Zbog navedenog, tužitelj ima pravo i na dodatke za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18, a kako je to i izraženo u zauzetom pravnom shvaćanju na osmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019.: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15), koji u redovnom radu imaju pravo  na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.  57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. Kolektivnog ugovora, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

 

17. Obzirom  da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, posljedično sud utvrđuje da tužena nije tužiteljici ispravno obračunavala prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun  naknade za godišnji odmor i naknade plaće zbog bolovanja. Visinu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje Zakon o radu/14 u čl. 81. odnosno u čl. 60. Zakona o radu/09 prema kojima radnik ima pravo za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom  o radu ili ugovorom  o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri  mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). Odredbom čl. 36. st.1. KU/13, odnosno odredbom čl. 34. KU/18, radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a st. 2. istog članka određuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. TKU određeno je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u  prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema  st. 2. istog čl. naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

 

18. Rješenjem poslovni broj 24 Pr-53/2020-11 od 14. listopada 2021. određeno je provođenje financijskog vještačenja, a povjereno je stalnom sudskom vještaku za područje financija i računovodstva, B. B..

 

Zadatak vještačenja je utvrditi jesu li tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te sukladno odredbama Zakona o radu za sve odrađene sate prekovremenog rada te na tako utvrđene prekovremene sate rada izračunati uvećanja po osnovi:

 

-          otežanih uvjeta rada

-          odgovornosti za život i zdravlje ljudi odnosno iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi

-          razliku naknade plaće za godišnji odmor.

 

19. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku B. B., utvrđena je visina razlike plaće od  114.409,63 kn bruto, a od čega iznos od 536,06 kn, na ime naknade plaće za godišnji odmor za travanj 2015., koju je tužena, sukladno ranije citiranim odredbama Kolektivnih ugovora i Zakona o radu bila dužna isplaćivati tužitelju na odrađene prekovremene sate, a odnosi se na otežane uvjete rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi odnosno iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za godišnji odmor.

 

Pravni okvir za provođenje financijskog vještačenja je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji  čl. 47. (Narodne novine 143/13 odnosno u čl. 45. Narodne novine 29/18), propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaća, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Posebne uvjete rada regulira Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u čl. 57. – KU/13 i u čl. 55. KU/18, na način da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji  u konkretnom slučaju iznosi 25%. Dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi određen je u čl. 59. KU/13 koji propisuje da navedeni dodatak pripada doktorima medicine i doktorima dentalne medicine u iznosu od 10% od osnovne plaće, a čl.  57. KU/18 određuje da taj dodatak iznosi 12% od osnovne plaće. Pravo na uvećanje osnovne plaće zbog navršenih godina rada u zdravstvenim ustanovama, propisuje odredba čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja /13 prema kojoj radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž s navršenih do navršenih 29 godina imaju pravo  na uvećanje osnovne plaće 4%; s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, a s navršenih 34 i više godina 10%.

 

U odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, vještak B. B. obrazlaže da Kolektivni ugovor propisuje da se radniku za vrijeme godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu  u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. Temeljni Kolektivni ugovor određuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istom pripada naknada plaće u visini  85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje.

Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu u nalazu vještačenja tužitelju je obračunat u postotku od osnovne plaće dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni su i obračunati na osnovnu plaću. Osnovna plaća izračunata je prema formuli: Osnovna plaća = osnovice za obračun plaće x koeficijent složenosti poslova radnog mjesta x koeficijent minulog rada. Iz izračunate osnovne plaće izračunata je vrijednost sata (osnovne plaće) ili satnica osnovne plaće, na način da se osnovna plaća podijelila s brojem sati u mjesecu koji se dobiju množenjem dana u mjesecu (dani u tjednu od ponedjeljka do petka) s 8 sati i tako je utvrđen RMFR, a izračunata je prema formuli: Vrijednost sata osnovne plaće = osnovna plaća/ RMFRS. Izračun dodataka u kunama izračunat je prema formuli: %dodatka x vrijednost sata osnovne plaće x broj prekovremenih sati.

Naknadu plaće za godišnji odmor izračunata je na način da su uzete u obzir izračunate razlike plaće u prethodna tri mjeseca i za iste je izračunat mjesečni prosjek, te tako utvrđen prosjek plaće u prethodna tri mjeseca podijeljen je sa brojem sati mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor i izračunata prosječna satnica sa godišnji odmor. Tako utvrđena prosječna satnica za godišnji odmor pomnožena je sa brojem sati godišnjeg odmora i izračunata je razlika naknade godišnjeg odmora po osnovi razlike plaće za obračunate „dodatke“ za prekovremeni rad. Za broj sati koliko je korišten godišnji odmor u pojedinom mjesecu umanjen je broj sati na koje su obračunati dodatci u tom mjesecu u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati, a kako je to primjenjivala i tužena i COP u izračunu.

 

Pri izradi  nalaza i mišljenja vještak je koristio Obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za utuženo razdoblje. Provjerom svih platnih lista u  utuženom razdoblju, vještak je utvrdio da dodaci koji su predmet ove tužbe nisu obračunati na sve odrađene sate, već su obračunati samo na sate koji su odrađeni u redovnom radnom vremenu, dok nisu obračunati na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati.

 

              20. Tužitelj nije imao primjedbe na izračun vještaka B. B., a tužena osporava nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti na način da navodi da nalaz i mišljenje nije izrađen u skladu s pravilima financijske struke te da je matematički izračun bruto razlike plaće pogrešan i netočan. Tužena ističe da se iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka ne razvidi na temelju koje dokumentacije i kojih pravnih propisa i akata je izradio predmetni nalaz. U bitnome tužena osporava nalaz i mišljenje vještaka B.  B.,  pobijanjem pravne osnove na koju se poziva tužitelj u tužbi. Tužena nije predložila vještačenje po drugom vještaku.

              U očitovanju na primjedbe tužene, vještak se očitovao da ostaje kod nalaza i mišljenja koji je sačinjen na temelju zakonodavnog okvira koji je naveden u nalazu i mišljenju.

 

21. Obzirom  na prethodna utvrđenja i činjenicu da sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka B.  B. jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, s jasnom i na zakonu osnovanom metodologijom obračuna dodataka i naknade za godišnji odmor, odnosno bolovanje, sud utvrđuje sukladno odredbi  čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 koji je bio u primjeni od 1. siječnja 2010. do 6. kolovoza 2014.) i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“  broj 93/14 i 127/17 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. te odredbama članka 57. i 59.  Kolektivnog ugovora/2013 i Dodatka I, odnosno članka 55. i 57. Kolektivnog ugovora/2018, da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Dakle, tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili u prekovremenom radu te pravo na isplatu kumulativno tih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, a posljedično, obzirom na utvrđenu razliku u isplaćenoj plaći, tužitelju pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. Zakona o radu, odnosno čl. 36. st. 1. KU/13 i čl.34. KU/18.

 

 

22. Obzirom da je tužitelj zaposlenik tužene, tužena je kao poslodavac u obvezi isplaćivati plaću tužitelju u skladu sa ugovorom o radu i drugim aktima te Kolektivnim ugovorima i Zakonom o radu, pa je neosnovan  prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

23. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20), i odredbama Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate.

 

24. Sukladno odredbi  čl.  29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), tužiteljici pripada i zakonska zatezna  kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa utvrđene razlike plaća do isplate od  16-tog u mjesecu sukladno odredbi čl.  92. st. 3. zakona o radu prema kojoj se plaća isplaćuje najkasnije do 15-tog dana  u idućem mjesecu, a zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate prije 16-tog u mjesecu.

 

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi  čl.  154. st. 5. i  čl.  155. ZPP-a .

 

Obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (odbijanje zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate prije 16.-og u mjesecu, sud je odlučio da mu tužena sukladno odredbi čl.  154. st. 5. ZPP-a nadoknadi sve troškove.

 

Tužitelju su, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) priznati slijedeći troškovi: trošak sastava tužbe po tbr. 7. točka 1. Tarife u iznosu od 2.500,00 kn, trošak zastupanja tužitelja na ročištu održanom 23. rujna 2021. (pripremno ročište koje nije dovršeno) u iznosu od 1.250,00 kn, po tbr. 9. toč. 2. Tarife te trošak zastupanja tužitelja na ročištu održanom 22. ožujka 2022. na kome su se izvodili dokazi u iznosu od 2.500,00 kn po tbr. 9. toč. 1. Tarife.

Tužitelju je priznat i  trošak ročišta za objavu presude po tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od  1.250,00 kn.

Tužitelju je priznat i trošak podneska od 12. studenog 2020., podnesak kojim tužiteljica odgovara na navode odgovora na tužbu kao i trošak podneska od 29. prosinca 2021. kojim tužitelj uređuje tužbeni zahtjev i očituje se na nalaz i mišljenje vještaka po tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 2.500,00 kn po podnesku.

Na ove iznose tužitelju je priznat i trošak  PDV-a po tbr. 42. Tarife u iznosu od  3.125,00 kn.

Tužitelju je priznat u cijelosti  trošak vještačenja u iznosu od 3.900,00 kn, a koji trošak je bio nužan za pravilno presuđenje.

 

Dakle, ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 19.525,00 kn, a koji trošak je naložen tuženoj platiti tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93,14, 59/16, 73/17).

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak podneska od 3. veljače 2022.  jer navedeni podnesak sadržajno predstavlja sve ranije navedene navode tužitelja pa isti nije bio nužan u ovom postupku. Tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak zahtjeva za dostavu dokumentacije od 24. ožujka 2020. kao niti odštetni zahtjev – prijedlog za mirno rješenje spora jer je tužiteljica u ovom  predmetu postavila stupnjevitu tužbu.

 

26. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18).

 

27.  Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Slavonskom Brodu,  27. travnja 2022.

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac v.r.

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku do 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na  Županijski sud.

 

 

DN-a:

1. A. G., odvjetnik iz S. B.

2. D. I., odvjetnik iz S. B.

3. Porezna uprava S. B. – nakon pravomoćnosti