Poslovni broj: 6 Gž-14/2021-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: 1) Z.P. iz B., OIB: ..., 2) V.P. iz B., OIB: ..., 3) D.P. iz B., OIB: ... i 4) D.P. iz B., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici–odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., V. i p. d.o.o., Z., protiv tuženika-protutužitelja P. d.d., S., OIB: ..., koga zastupa predsjednik Uprave, a ovoga punomoćnici–odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., B. i D. j.t.d., R., radi isplate, predaje u posjed i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2266/2015-137 od 19. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2022.,

 

  p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se djelomično žalba prvotužitelja-protutuženika Z.P., drugotužiteljice-protutuženice V.P., trećetužitelja-protutuženika D.P. i četvrtotužitelja-protutuženika D.P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2266/2015-137 od 19. studenoga 2020. u toč. I., II. i III. izreke, u toč. IV. izreke u dijelu kojim se utvrđuje ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina i zasnivanju prava služnosti sklopljen dana 22. 12. 2011. između I. tužitelja Z.P. iz B., OIB: ... i II. tužitelja V.P. iz B., OIB: ... kao darovatelja te III. tužitelja D.P. iz B., OIB: ... i IV. tužitelja D.P. iz B., OIB: ... kao obdarenika, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni dana 12. 12. 2011. kod Javnog bilježnika S.M. iz B., pod poslovnim brojem OV-4037/2011. i u toč. V. izreke u dijelu kojim su dužni tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 364.087,50 kn, u roku od 15 dana.

 

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. IV. izreke u dijelu kojim se utvrđuje ništetnim ugovor o najmu poslovnih prostorija sklopljen u Bjelovaru dana 1. 10. 2009. između II. tužiteljice P.V. iz B., OIB: ... kao najmodavca i pravnog prethodnika tuženika, društva P. d.o.o. B. kao najmoprimca te se sudi:

 

Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev protutužitelja P. d.d., S. koji glasi:

 

''Utvrđuje se ništetnim ugovor o najmu poslovnih prostorija sklopljen u B. dana 01. 10. 2009. godine između II. tužiteljice P.V. iz B., OIB: ... kao najmodavca i pravnog prethodnika tuženika, društva P. d.o.o. B. kao najmoprimca.''

 

     r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba prvotužitelja Z.P., drugotužiteljice V.P.,  trećetužitelja D.P. i četvrtotužitelja D.P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2266/2015-137 od 19. studenoga 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i pod 2) koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima Z.P. i V.P. i to:

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. siječnja 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. veljače 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. ožujka 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. travnja 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. svibnja 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. lipnja 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. srpnja 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. kolovoza 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. rujna 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. listopada 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. studenog 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. prosinca 2010. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. siječnja 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. veljače 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvaćanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. ožujka 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. travnja 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. ožujka 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. travnja 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. svibnja 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. lipnja 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. srpnja 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. kolovoza 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. rujna 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. listopada 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. studenog 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. prosinca 2011. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate".

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 3) i 4) koji glasi:

"Dužan je tuženik isplatiti tužiteljima D.P. i D.P. i to:

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. siječnja 2012. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. veljače 2012. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. ožujka 2012. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. travnja 2012. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. svibnja 2012. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 14% godišnje od 15. lipnja 2012. godine pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01. srpnja 2012. godine isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 12% godišnje od 15. srpnja 2012. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 12% godišnje od 15. kolovoza 2012. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 12% godišnje od 15. rujna 2012. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 12% godišnje od 15. listopada 2012. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 12% godišnje od 15. studenog 2012. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 12% godišnje od 15. prosinca 2012. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 12% godišnje od 15. siječnja 2013. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

- iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku po stopi od 12% godišnje od 15. veljače 2013. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate,

kao i da ubuduće podmiruje iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sve do predaje poslovnog prostora u posjed tužiteljima D.P. i D.P., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate, a koja kamata teče na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate s tim da se kao dan dospijeća svakog mjesečnog obroka uzima svaki 15.-ti dan u slijedećem mjesecu".

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 3) i 4) koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljima D.P. i D.P. preda u posjed nekretnine oznake čest. zem. 4294/38 i čest. zem. 4294/39 k.o. Z. slobodne od stvari i osoba, kao i da iste vrati u prvobitno stanje, sve u roku od 15 dana".

IV. 1. Utvrđuje se ništetnim ugovor o najmu poslovnih prostorija sklopljen u B. dana 01. 10. 2009. godine između II. tužiteljice P.V. iz B., OIB: ... kao najmodavca i pravnog prethodnika tuženika, društva P. d.o.o. B. kao najmoprimca.

2. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina i zasnivanju prava služnosti sklopljen dana 22. 12. 2011. godine između I. tužitelja Z.P. iz B., OIB: ... i II. tužitelja V.P. iz B., OIB: ... kao darovatelja te III. tužitelja D.P. iz B., OIB: ... i IV. tužitelja D.P. iz B., OIB: ... kao obdarenika, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni dana 12. 12. 2011. godine kod Javnog bilježnika S.M. iz B., pod poslovnim brojem OV-4037/2011.

V. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 364.087,50 kn, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 566.743,75 kn odbija tuženik sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.«

2. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

»I. Ne dopušta se preinaka tužbe tužitelja kao u podnesku od dana 26. kolovoza 2020. godine.

II. Oslobađaju se tužitelji pod 1) i 2) od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

III. Odbija se prijedlog tužitelja pod 3) i 4) da ih se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.«

3. Protiv citirane presude i rješenja u toč. I. izreke, tužitelji-protutuženici (dalje tužitelji) su izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zaključak suda da su prvotužitelj i drugotužiteljica uredno primili rješenje Područnog ureda za katastar Z. od 8. siječnja 2002. i uredno potpisali zapisnik od 18. srpnja 2000. u svrhu spajanja nekretnina čest. zem. 4294/38 i 4294/39 k.o. Z. suprotan je odlukama i zaključcima upravnog tijela, čime parnični sud osporava pravomoćne akte koje je donijelo jedino nadležno upravno tijelo. Presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru pravomoćna je i odnosi se na čest. zem. 4294/38 i 4294/39 k.o. Z. za cijelo što znači sa svime što je na njima izgrađeno, sukladno temeljnom načelu stvarnog prava ''superficies solo cedit''. Stečajni postupak je vođen i okončan sa zaključkom da cjelokupna građevina izgrađena na tim nekretninama predstavlja isključivo vlasništvo prvotužitelja i drugotužiteljice. U odnosu na posjed same nekretnine sud zaključuje da je tuženik izašao iz predmetnog poslovnog prostora u travnju 2011., što da proizlazi iz iskaza svjedoka i notorne činjenice da je tada zatvoren salon namještaja na toj adresi. Tuženik je mogao predati ključeve tužiteljima što nije nikada napravio. Zaključak suda da trećetužitelj i četvrtotužitelj ne bi bili vlasnici čest. zem. 4294/38 k.o. Z. jer da su u trenutku podnošenja tužbe kao vlasnici bili upisani M.M. i G.Đ. je netočan, jer oni nisu vlasnici ove nekretnine, a u zemljišnim knjigama je fiducijarni upis. Iz samog sporazuma od 15. lipnja 2013. proizlazi aktivna legitimacija tih tužitelja na koje su prvotužitelj i drugotužiteljica prenijeli potraživanje koje imaju u sudskom postupku i to isplatu naknade, predaju u posjed nekretnina i uspostavu prvobitnog stanja nekretnina. Iz samih iskaza prvotužitelja i drugotužiteljice razvidno je da su jedan drugome dali posebnu suglasnost za sklapanje ugovora o najmu poslovnih prostorija, s obzirom da su isti bili jedini članovi trgovačkog društva P. d.o.o. i zakonski zastupnici. U odnosu na darovane nekretnine očevidom je utvrđeno da se iste sastoje od stambenog i poslovnog dijela te je stambeni dio predan u posjed daroprimcima gdje zajedno povremeno žive s roditeljima, a u roditeljskoj kući ostale prostorije koriste zajednički. U odnosu na rješenje kojim se odbija preinaka tužbe ističu da se pravo na preinaku ne može uskraćivati tužiteljima uz obrazloženje da je tužba preinačena nakon sedam godina, tim više što nije trebalo izvoditi daljnje dokaze i raspravljati o novim činjenicama jer tuženici nisu ni predlagali nikakve daljnje dokaze. Predlažu žalbu uvažiti te pobijanu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odlučivanje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava žalbene navode tužitelja te predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda i rješenje.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Tužitelji ne konkretiziraju žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

7. Predmet spora zahtjev je prvotužitelja i drugotužiteljice da im tuženik isplati mjesečni iznos od 14.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna na ime koristi koju je imao od korištenja poslovnog prostora tužitelja za razdoblje od siječnja 2010. do prosinca 2011., odnosno zahtjev trećetužitelja i četvrtotužitelja za isti novčani iznos i po istoj osnovi za razdoblje od prosinca 2011. do siječnja 2013. te zahtjev istih tužitelja za u predaju u posjed nekretnina oznake čest. zem. 4294/38 i 4294/39 k.o. Z.

7.1. Predmet spora po protutužbi tuženika je zahtjev da se utvrde ništetnim ugovor o najmu poslovnih prostorija od 1. listopada 2009. i ugovor o darovanju nekretnina i zasnivanju prava služnosti sklopljen 22. prosinca 2011.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. prosinca 2001. slijedi da su prvotužitelj i drugotužiteljica prodali predniku tuženika P. d.o.o., B. poslovni prostor prizemlje i kat koji se nalazi u Z. na adresi i to u površini od 1205 m2 za iznos od 2.500.000,00 DM u protuvrijednosti kuna. U točki VII. stoji napomena da prodavatelji ostaju vlasnici stambenog dijela, prizemlja, prvog i drugog kata odnosno (potkrovlja) zgrade oznake čest. 4294/38 i čest. 4294/39,

- da iz ugovora o darovanju nekretnina i zasnivanju prava služnosti od 22. prosinca 2011. slijedi da prvotužitelj i drugotužiteljica) daruju svojim sinovima trećetuženiku i četvrtotuženiku čest. zem. 4294/38 k.o. Z. površine 479 m2 i čest. zem. 4294/39 k.o. Z. površine 137 m2, s time da se suglasno ugovorom o darovanju zasniva pravo doživotnog plodouživanja na predmetnim nekretninama u korist prvotužitelja i drugotužiteljice,

- da je iz dopisa punomoćnika tužitelja od 22. listopada 2012. predniku tuženika vidljivo da isti imaju problem s prokišnjavanjem odnosno curenjem vode iz poslovnog prostora u stambeni prostor tužitelja,

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. 4294/39 k.o. Z. slijedi da se radi o dvorištu u površini od 137 m2 uknjiženog prava vlasništva u korist M.P. za cijelo na temelju zapisnika o posvjedočenju činjenica s potvrdom o punopravnom vlasništvu. Prije ovog vlasničkog upisa suvlasnici su bili G.Đ. i M.M., a prije njih D. i D.P. na temelju ugovora o darovanju. U C-listu egzistira osobna služnost – pravo plodouživanja u korist prvotužitelja i drugotužiteljice,

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. 4294/38 k.o. Z. proizlazi da se radi o kući u površini od 334 m2 i dvorištu u površini od 145 m2 uknjiženog prava vlasništva u korist M.P. za cijelo temeljem zapisnika o posvjedočenju činjenica s potvrdom o punopravnom vlasništvu. Prije ovog vlasničkog upisa suvlasnici su bili G.Đ. i M.M., prije njih prvotužitelj i drugotužiteljica svaki za 1/2 dijela na temelju pravomoćne presude od 4. studenoga 2011. te prije njih P. d.o.o.,

- da je iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-225/2011 od 4. studenoga 2011. vidljivo da je prednik tuženika priznao navode tužitelja što se tiče čest. zem. 4294/38 i 4294/39 odnosno da iste nisu bile predmetom ugovora o kupoprodaji niti se iste smatraju stečajnom masom društva P. d.o.o. u stečaju. Istom presudom utvrđeno je da su predmetne nekretnine vlasništvo prvotužitelja i drugotužiteljice svatko za 1/2 dijela te je određena i uknjižba brisanja založnog prava na tim nekretninama,

- da iz elaborata revizije procjene vrijednosti nekretnine Erste nekretnine d.o.o. od 10. lipnja 2013. slijedi da je predmet elaborata cijela stambeno-poslovna građevina na lokaciji Z. Prema procjeni iz prethodnih elaborata od sveukupno 1457 m2 korisne površine građevine stambenog dijela ima 252 m2, a poslovnoga 1205 m2 s time da je okolni teren ukupne površine 1762 m2. U doba izrade prethodnih elaborata riječ je o čest. broj 4294/121 i 4294/123 s time da se potonja koristi kao parking površina, a čest. 4294/121 uknjižena je kao zgrada u tlocrtnoj površini od 723 m2. U međuvremenu je došlo do parcelacije, ali geodetski elaborat nije dostavljen te je ishođena nova kopija katastarskog plana temeljem koje zaključuju da je nekadašnja čest. 4294/121 podijeljena na osam čestica uključujući i nove čest. 4294/38 i 4294/39. Opisana parcelacija da je izvršena bez smislenog poštivanja oblika površine i položaja pojedine čestice, a stambeno-poslovna zgrada od 723 m2 knjižena je kao kuća površine 334 m2 i to samo na čest. 4294/38 koja je otpisana u novi zk. uložak. Navodi se da je nejasno gdje je nestalo preostalih 389 m2 tlocrtne površine zgrade kao i zašto dio građevine nije uknjižen i na čest. 4294/39 na kojoj se zgrada nedvojbeno nalazi, a koja čestica je također otpisana u novi zk. uložak,

- da iz ugovora o najmu poslovnih prostorija slijedi da je drugotužiteljica davala u najam predniku tuženika poslovne prostorije površine cca 500 m2 i cca 80 m2 skladišnog prostora u razdoblju od 1998. pa nadalje, s tim da je iz ugovora o najmu poslovnih prostorija od 2. siječnja 2002. vidljivo da su predmet najma i poslovne prostorije odnosno dio kuće na čest. 4294/38 i 4294/39 koje su sastavni dio građevine sagrađene 1984., a prostorije da se nalaze u vlasništvu tužitelja u prizemlju, prvom i drugom katu skladišnog prostora cca 800 m2,

- da iz ugovora o zakupu poslovnog prostora između P. d.d. kao zakupnika i E. & S. B. d.d. kao zakupodavca od 20. srpnja 2012. slijedi da će zakupodavac temeljem stečajnog plana radi namirenja tražbina prema zakupniku odnosno njegovom pravnom predniku kao stečajnom dužniku steći vlasništvo nad nekretninama (između ostalog i čest. 4294/121 građevinsko zemljište od 246 m2 i 4294/123 u naravi dvorište od 3 m2) k.o. Z.,

- da iz dopisa E. & S. B. d.d., R. V. d.o.o., Z. od 5. travnja 2013. slijedi da je banka vratila račun za vodu ističući da kao vlasnik nekretnina nije preuzela ni dobila u posjed zgrade na adresi u Z., već se radi o građevinskom zemljištu površine 246 m2 koje je u zk. evidentirano na čest. 4294/121. Iz dopisa iste banke sudu od 28. studenog 2016. slijedi da banka nikada nije bila vlasnik nekretnina označenih kao čest. 4294/38 i 4294/39 k.o. Z.,

- da je na očevidu uz sudjelovanje vještaka građevinske struke A.K. 10. svibnja 2017. neposrednim opažanjem utvrđeno da postoje otvori koji vode iz poslovnog u stambeni dio prostora u vidu aluminijskih vrata koja su zaključana i dva prozora koja su zazidana zidom od betonskih blokova i to sa strane stambenog dijela, a prvotužitelj je potvrdio da je on zid sagradio kada su ih izbacili iz P. d.d.,

- da iz povijesti posjedovanja Ureda za katastar Z. za čest. 4294/38 i 4294/39 k.o. Z. slijedi da je matična čestica prema podacima iz 1964. bila čest. 4294/3 evidentiranog posjednika Općine Z. 1983. je izvršena dioba matične čestice i formiranje čest. 4294/21, 4294/22 i 4294/23 istog posjednika. 1984. na temelju urbanističkih uvjeta izvršena je dioba čest. 4294/3 i 4294/23 te formiranja predmetnih čest. 4293/38 i 4294/39 istog posjednika. Takvo stanje ostaje neizmijenjeno do 1995. kada se posjednikom predmetnih čestica upisuje B.T. Iste godine dolazi do promjena i izvršeno je snimanje postojećeg stanja na terenu, sastavljen je zapisnik i prijavni list te s obzirom na utvrđeno stanje dolazi do promjene površine i kulture predmetnih čestica te promjene posjednika na čest. 4294/38 rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove. Na temelju urbanističkih uvjeta broj 1612/83 od dijela čest. zem. 4294/38 i 4294/39 formirane su čest. 4294/120-122 koje su također upisane posjedom B.T., a 1996. na temelju rješenja suda broj Z-97/96 posjednicima čest. zem. 4294/38 i 4294/39 upisani su prvotužitelj i drugotužiteljica svaki za 1/2 dijela,

- da je iz prijavnog lista Ureda za katastar Z. od 18. listopada 1995. razvidno da je tada čest. 4294/38 u naravi kuća i dvor imala površinu od 479 m2, a čest. 4294/39 u naravi dvorište imala je površinu od 137 m2, znači ukupno 616 m2,

- da iz izvoda iz posjedovnog lista od 5. lipnja 2017. slijedi da predmetne nekretnine i dalje imaju identičnu površinu odnosno 616 m2 i evidentirane su kao suposjed prvotužitelja i drugotužiteljice,

- da je iz očitovanja geodeta V.B. od 19. lipnja 2018. te priložene skice sudskog očevida – prikaz promjena predmetnih nekretnina od 2001. do danas vidljivo da je i 2001. za predmetnu zgradu bio izrađen i predan geodetski elaborat za evidentiranja zgrada u sklopu kojeg je bilo predviđeno spajanje svih čestica koje zajedno čine cjelinu i predstavljaju predmetnu zgradu i dvorište u jednu česticu, ali je zbog izjavljene žalbe neke od stranaka postupak provedbe elaborata obustavljen, dok iz dodatnog očitovanja geodeta od 15. siječnja 2019. slijedi da predmetne čestice u razdoblju od 2001. do dana davanja očitovanja nisu mijenjale svoje površine ni oblike,

- da iz spisa Ureda za katastar Z., Klasa: UP/I-932-07/02-02/20 slijedi da je prvotužitelj 2000. predložio spajanje čestica i provedbu parcelacionog elaborata promjene kulture i upisa posjeda na dijelovima čest. zem. 4294/7 i 4297/125,

- da iz elaborata geodetske izmjere – dioba zemljišta na kat. čest. 4294/7 i dr., slijedi da je upravo prvotužitelj predao elaborat firme A. d.o.o. na pregled i ovjeru katastru i to 11. studenog 2000. Iz rješenja od 8. siječnja 2002. slijedi da je prvotužitelj podnio zahtjev za izmjeru i to na česticama 4294/23, 4294/123, 4294/38, 4294/39, 4294/120, 4294/121, 4294/122, 4294/124, 4294/125 i 4294/126 k.o. Z. te je takovo rješenje i doneseno. Navodi se da spomenute čestice predstavljaju jedinstveno tijelo tj. u naravi su stambeno-poslovna zgrada i dvorište ograđeno betonskim zidom. Prvotužitelj i drugotužiteljica su vlasnici i posjednici i traže da se izvrši spajanje čestica u jedinstvenu te da se izvrši prijava dograđenog dijela zgrade u katastarski operat u zemljišnu knjigu. Međutim, punomoćnik tužitelja ulaže žalbu na predmetno rješenje i to tek 2009. navodeći da predmetno rješenje podnositelji žalbe nikada nisu primili i da su tek saznali za njega. Uvidom u preslike povratnica na listu spisa 514 prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelji uredno primili rješenje katastra od 8. siječnja 2002. Pobijanim rješenjem sve gore spomenute čestice, dakle uključivo i predmetne, spojene su u čest. zem. 4294/121 i 4294/123 s time da čest. 4294/121 ima površinu 1457 m2, a čest. 4294/123 ima 305 m2, ukupno 1762 m2. U žalbi se dalje navodi da predlagatelji nisu postavili zahtjev da se izvrši spajanje čest. 4294/38 i 4294/39 jer da je to kuća u kojoj isti žive te nije mogla biti predmetom postupka niti spajanja,

- da iz zapisnika od 18. srpnja 2000. proizlazi da je na zahtjev upravo prvotužitelja i drugotužiteljice koji su bili prisutni izmjeri čestica zemlje evidentirano da su predmet izmjere zbog spajanja i čestice 4294/38 i 4294/39, što su tužitelji uredno potpisali,

- da je iz rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-168/02 od 26. travnja 2002. vidljivo da je brisana čest. broj 4294/38, dvorište površine 145 m2 i zgrada površine 334 m2 te pripajanje ove površine čest. broj 4294/121 te čest. 4294/39, dvorište površine 137 m2 te pripajanje ove površine čest. broj 4294/121,

- da Državna geodetska uprava u Z. rješenjem od 17. svibnja 2010. poništava rješenje Ureda za katastar Z. od 8. siječnja 2002. i predmet vraća na ponovni postupak (u rješenju se ne osvrću na činjenicu da je prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno, da su tužitelji isto uredno zaprimili i da je žalba bila izvan roka). Rješenje je poništeno jer da parcelacijski elaborat za čest. 4294/7 i dr. nije izrađen u skladu s odredbama Pravilnika o katastru zemljišta i nije potvrđen od strane nadležnog tijela u smislu odredbe čl. 43.b Zakona o prostornom uređenju. Potom, Ured za katastar Z. Zaključkom poziva prvotužitelja radi ispitnog postupka u svezi s predmetnim spajanjem čestica, međutim tužitelj po punomoćniku povlači zahtjev za spajanjem te je 19. listopada 2010. donesen zaključak kojim je obustavljen postupak pokrenut u povodu zahtjeva prvotužitelja,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A.K. od 19. studenoga 2018. slijedi da je predmet vještačenja stambeno poslovna građevina izgrađena na zemljištu koje služi za redovnu uporabu iste te je kao takvo jasno omeđeno ogradnim zidom. Zemljište koje služi za redovnu uporabu navedene građevine su čestice zemlje oznake k.č. 4294/38, 4294/39, 4294/120, 4294/121, 4294/122, 4294/124, 4294/125 i 4294/126 sve u k.o. Z. Tlocrtna površina građevine iznosi 730 m2, što je utvrđeno uvidom u skicu sudskog očevida izrađenu po ovlaštenom inženjeru geodezije, V.B., d.i.geo. Ukupna tlocrtna površina zemljišnih čestica na kojima je izgrađena predmetna građevina iznosi 1457 m2, utvrđeno uvidom u zemljišno knjižne uloške Općinskog suda u Zadru br.: 6490, 15720 i 15674. Uvidom u Elaborat revizije procjene vrijednosti nekretnine, izrađen od E.N. d.o.o. utvrđeno je da se predmetna građevina sastoji od sveukupno 1457 m2 korisne građevinske površine, od toga 252 m2 korisne površine stambene namjene i 1205 m2 korisne površine poslovne namjene. Na uvodno navedenom očevidu utvrđeno je da predmetna građevina, tj. njezin dio koji je poslovne namjene služio kao trgovina tvrtke „P.“, što je utvrđeno i uvidom u ugovore o najmu te anekse istih. Uvidom u internet portal www.google.com/maps/, utvrđeno je da u studenome 2011. poslovni dio građevine ima namjenu trgovine namještaja s vidno postavljenom reklamom tvrtke "P.", kako je i iz fotografije vidljivo isti izgleda zapušteno i pretpostavlja se da se isti ne koristi za obavljanje djelatnosti. Ulaskom u isti na glavni ulaz koji se nalazi s jugoistočne strane, vidljivo je da se isti već duži period vremena ne koristi u skladu s namjenom, već je zapušten i derutan. Isti nije redovno održavan u skladu s pravilima i uzancama struke. Dio predmetne građevine koji je stambene namjene je u redovnoj uporabi, isti je održavan i koristi se u skladu s namjenom. Poslovni dio predmetne građevine potrebno je sanirati, na način da se točno utvrdi kolika je oštećenja prouzrokovao prodor vlage u nosivu konstrukciju objekta. Oštećenja su vidljiva na AB gredama, korozija armaturnog željeza je uzrokovala oštećenja na zaštitnom sloju betona. Prohodni ravni krov je potrebno hidroizolirati uz sve potrebne predradnje. Potrebno je izvesti brtvljenje vanjske građevinske stolarije, sanaciju unutarnjih zidova od oštećenja uzrokovanih vlagom te izvedba soboslikarsko-ličilačkih radova te sanaciju unutarnjih podnih površina. Kako bi se mogla utvrditi cijena za radove koje je potrebno izvesti kako bi se poslovni dio predmetne građevine doveo u funkcionalno stanje, potrebno je izraditi troškovnik za sanaciju predmetnog dijela nekretnine. Za izradu istog potrebno je izvršiti kompletno snimanje unutarnjih površina zidova, podova i stropova. Kao približna cijena radova koji su potrebni kako bi se predmetni prostor stavio u funkcionalno stanje, iskustveno se može reći da bi ista iznosila u rasponu od 700 - 1000 kn po m2 korisne površine. Pregledom predmetne građevine utvrđeno je da je ista tijekom uporabe, rekonstrukcijama poprimala oblike u skladu s potrebama korisnika iste, tako su određeni prozorski otvori sa strane stambenog dijela zazidani ytong blokovima, dok su u poslovnom dijelu iste zadržani prozorski otvori, na terasi stambenog dijela na drugom katu postavljena je drvena ograda, učvršćena na metalne nosače. Stambeni i poslovni dio predmetne građevine su na taj način činili odvojene cjeline za samu uporabu istih. Jedina komunikacija između stambenog i poslovnog dijela građevine je na sobna vrata iz ostave stambenog dijela, iznad kojeg je postavljen nosač vješalica za odjeću. Kako je moguća neposredna komunikacija, putem vratnog otvora, između navedenih dijelova predmetne građevine različite namjene isti čine jednu samostalnu funkcionalno uporabnu cjelinu. U tom razdoblju od 2010. do 2013. predmetna nekretnina po namjeni je bila stambeno poslovna građevina, poslovni dio je po namjeni bio trgovina namještajem kao i danas, mišljenja je da se isti nije koristio za uporabu što je vidljivo iz fotodokumentacije uvodno priložene. Navedene čestice k.č. 4294/38 i 4294/39 u k.o. Z. čine dijelove zemljišta koje se koristi za redovnu uporabu stambeno poslovne građevine izgrađene na dijelovima istih. S obzirom na utvrđenja sa sudskog očevida – radove koje bi trebalo izvesti da se poslovni prostor (zapušten i derutan) dovede u funkcionalno stanje, su slijedeći: demontažu i uklanjanje oštećenih dijelova i uređaja predmetne građevine, izolaterski radovi, podopolagački radovi, stolarsko/bravarski radovi, keramičarski radovi, soboslikarsko ličilački radovi. Cijena navedenih radova bez uvida u troškovnik za navedene radove, određena iskustveno, mišljenja je da bi iznosila 1000 kn/m2 korisne površine poslovnog dijela predmetne građevine. Poslovni i stambeni prostor čine cjelokupnu predmetnu građevinu, a ista je izgrađena na česticama zemlje oznake k.č. 4294/38, 4294/39, 4294/120, 4294/121, 4294/125 sve u k.o. Z. u ukupnoj tlocrtnoj površini od 730 m2. Zemljište koje služi za redovnu uporabu predmetne građevine se sastoji od čestica 4294/125 i 4294/126 sve u k.o. Z. ukupne površine od 1457 m2. Stambeni i poslovni prostor nisu dvije odvojene funkcionalno uporabne cjeline iz razloga što su iste povezane sobnim vratima. S točnom sigurnošću da li su to bile 2001., ne može se utvrditi,

- da je iz očitovanja sudskog vještaka A.K. od 14. veljače 2019. vidljivo da je moguća neposredna komunikacija putem vrata između dijelova građevine poslovne i stambene namjene jer iste čine samostalnu funkcionalno-uporabnu cjelinu. Vrata koja povezuju ove prostore nisu blokirana ormarom, već je iznad vratnog otvora postavljen drveni štap koji služi za vješanje vješalica i prilikom očevida otvaranjem istih bio je omogućen ulaz u prostor stambene namjene što znači da su prostori različitih namjena povezani i ne čine samostalnu uporabnu cjelinu svaki za sebe. Na ročištu od dana 11. rujna 2019. saslušan je vještak A.K. koji je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja. Dodaje da je po pitanju uporabnih cjelina, stambeno-poslovna građevina sastavljena od jedne samostalno funkcionalne uporabne cjeline koja se sastoji od dva dijela po namjeni i nisu fizički razdvojeni da je onemogućen pristup te iz toga razloga se ne smatraju dvjema samostalno-uporabnim cjelinama. Da bi nešto bilo samostalno mora biti jasno omeđeno i u skladu s aktom kojim je odobrena gradnja, a koji u spisu ne postoji,

- da je iz rješenja o izvedenom stanju od 18. rujna 2019. podnositelja tužitelja vidljivo koji prostor je stambeni i kolika mu je kvadratura odnosno volumen izrađen u metrima kubnim, pa tako poslovnog prostora ima 1782 m2, a stambenog 430 m2 s time da u ovo nije ušlo dvorište i okolno zemljište, već isključivo zgrada,

- da iz sporazuma od 15. lipnja 2013. slijedi da prvotužitelj i drugotužiteljica prenose potraživanja koja imaju u postupku koji se vodi pod posl. brojem P-547/13 prema P. d.d. na trećetužitelja i četvrtotužitelja, koji ugovor nije ovjeren kod javnog bilježnika,

- da u trenutku kupoprodaje 21. prosinca 2001. godine stare čest. 4294/38 i 4294/39 još uvijek egzistiraju iako je prvotužitelj već pokrenuo postupak pred katastrom da se izvrši spajanje kompletnog stambeno-poslovnog kompleksa prema elaboratu firme A. d.o.o.,

- da su prvotužitelj i drugotužiteljica kao fizičke osobe ugovorom o kupoprodaji od 21. prosinca 2001. predniku tuženika (tada zastupanom po prvotužitelju i drugotužiteljici) prodali "poslovni prostor prizemlje i prvi kat", a za sebe su zadržali "stambeni dio, prizemlje, prvi kat i potkrovlje u čest. 4294/38 i dvorište čest. 4294/39". Vrlo je znakovito da su u ugovoru navedene sporne parcele u toč. VII., ali i čest. 4294/123 i 4294/121 koje u trenutku kupoprodaje još uvijek ne egzistiraju u pravnom prometu jer još nije doneseno rješenje katastra,

- da su rješenjem katastra od 8. siječnja 2002. i to na zahtjev tužitelja sporne nekretnine poništene i njihova kvadratura ušla je u nove čest. 4294/121 (1457 m2) i 4294/123 (305 m2) te je takvo stanje neizmijenjeno do donošenja rješenje Državne geodetske uprave dana 17. svibnja 2010. kada se sve vraća na staro stanje,

- da predmetne nekretnine 4294/38 i 4294/39 prema očitovanju geodeta V.B. nisu mijenjale površinu od 2001. na ovamo što ne odgovara istini jer u razdoblju od siječnja 2002. do svibnja 2010. uopće nisu postojale prema pravomoćnom rješenju katastra od 8. siječnja 2002,

- da Trgovački sud u Bjelovaru donosi prvostupanjsku presudu 4. studenoga 2011. kada je već poništeno pravomoćno rješenje katastra iz siječnja 2002. te su tužitelji utvrđeni vlasnicima predmetnih nekretnina u ukupnoj površini od 616 m2 (/38 i /39),

- da se P. d.o.o. kojega su tada zastupali tužitelji knjižio u travnju 2002. na sve nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji (i na stare i na nove) da bi donošenjem presude u Bjelovaru tužitelji osobno postali vlasnici za cijelo čest. 4294/38 i 4294/39, ali što je vrlo bitno, uz brisanje svih založnih prava na predmetnim nekretnina,

- da su predmetne nekretnine još 1984. imale površinu od ukupno 616 m2, što je utvrđeno uvidom u povijest posjedovanja, i imale su istu površinu 2001. i 2011., ali je nisu imale između siječnja 2002. i svibnja 2010. jer tada nisu postojale,

- da je građevinskim vještačenjem i neposrednim opažanjem suda na očevidu utvrđeno da u građevinskom smislu poslovni i stambeni dio građevine nisu dvije odvojene funkcionalno uporabne cjeline iz razloga što su isti povezani sobnim vratima, međutim vrlo su jasno razdvojeni i nema nikakvih dvojbi oko toga što točno čini stambeni dio, a što poslovni,

- da su prvotužitelj i drugotužiteljica postali su vlasnici stambenog prostora tek donošenjem presude Trgovačkog suda u Bjelovaru u studenome 2011. koja je donesena na temelju ugovora o kupoprodaji.

9. U odnosu na zahtjev trećetužitelja i četvrtotužitelja za predaju u posjed predmetnih nekretnina slobodnih od osoba i stvari i vraćanje istih u prvobitno stanje, prvostupanjski sud utvrđuje da je prednik tuženika P. d.o.o. izašao iz poslovnog prostora u Z., u travnju 2011. kada je zatvoren salon namještaja te u trenutku podnošenja tužbe (8. ožujka 2013.) više nije bio u posjedu predmetnih nekretnina. Utvrđeno je i da trećetužitelj i četvrtotužitelj nikada nisu bili vlasnici čest. zem. 4294/38 k.o. Zadar jer se nisu upisali na temelju ugovora o darovanju za kojega utvrđuje da je ništetan, o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja, a u odnosu na čest. zem. 4294/39 k.o. Z. tužitelji su bili upisani zemljišnoknjižni vlasnici u razdoblju od 4. siječnja do 8. veljače 2012., dakle ne i u vrijeme podnošenja tužbe kada su vlasnici bili M.M. i G.Đ. Imajući u vidu da trećetužitelj i četvrtotužitelj nisu bili vlasnici predmetnih nekretnina ni u trenutku podnošenja tužbe ni kod zaključenja raspravljanja te da tuženik nije posjednik tih nekretnina ni u vrijeme podnošenja tužbe ni zaključenja glavne rasprave, to je odbijen kao neosnovan reivindikacijski zahtjev trećetužitelja i četvrtotužitelja, pozivom na odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP).

9.1. Iz suglasnih iskaza svjedoka Š.M. i N.M., radnika tuženika proizlazi da je P. d.d. bio u predmetnom poslovnom prostoru do travnja 2011. koji je nakon toga u cijelosti ispražnjen od osoba i stvari te da je N.M. imala ključ poslovnog prostora kojega je odnijela u novi poslovni prostor prednika tuženika gdje se ključ nalazi i danas, s time da nitko od nije tražio predaju ključa. Žalbena tvrdnja da je tuženik mogao tužiteljima predati ključeve poslovnog prostora ne utječe na utvrđenu činjenicu da je prednik tuženika u travnju 2011. ispraznio poslovni prostor i svojom voljom napustio isti prostor, čime je u smislu odredbe čl. 28. st. 1. ZVDSP prestao njegov posjed toga prostora.

9.2. Trećetužitelj i četvrtotužitelj nisu aktivno legitimirani za zahtjev za predaju u posjed jer nisu upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina, na kojima je u zemljišnim knjigama upisan prijenos vlasništva radi osiguranja tražbine (fiducijarni upis) u korist M.M. i G.Đ., a niti je tuženik pasivno legitimiran za taj zahtjev jer se ni u trenutku podnošenja tužbe niti kod zaključenja raspravljanja nije nalazio u posjedu predmetnih nekretnina.

10. Što se tiče zahtjeva tužitelja za isplatu naknade koristi od nekretnine prvostupanjski sud je utvrdio da prvotužitelj i drugotužiteljica prije donošenja presude Trgovačkog suda u Bjelovaru, posl. br. P-225/2011-10 od 4. studenoga 2011., kojom je utvrđeno da predmetne nekretnine predstavljaju isključivo vlasništvo tužitelja Z.P. i V.P. i svakog u udjelu od ½ dijela što je tuženik P. d.o.o. u stečaju dužan priznati i trpjeti uknjižbu njihovog prava vlasništva, nisu bili vlasnici spornih nekretnina da bi mogli tražiti naknadu koristi od tuženika jer je vlasnik do tada (do 22. prosinca 2011.) bio prednik tuženika P. d.o.o., B., a za razdoblje od prosinca 2011. do siječnja 2013. nije osnovan zahtjev trećetužitelja i četvrtotužitelja koji nikada nisu stekli vlasništvo predmetnih nekretnina jer su upis prava vlasništva ostvarili na temelju ugovora o darovanju od 22. prosinca 2011. koji je utvrđen ništetnim pravnim poslom.

10.1. Prema odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO) kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Dakle, pravo na naknadu koristi od uporabe pripada vlasniku stvari.

10.2. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da prvotužitelj i drugotužiteljica od prosinca 2009. do studenoga 2011., a trećetužitelj i četvrtotužitelj od prosinca 2011. do siječnja 2013. nisu bili vlasnici predmetnih nekretnina, to je pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 1120. ZOO) kada je njihov zahtjev za naknadu koristi odbio kao neosnovan.  

11. U odnosu na toč. II. protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utvrđuje da je ugovor o darovanju nekretnina i zasnivanju prava služnosti od 22. prosinca 2011. ništetan jer nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave, sukladno odredbama čl. 53. i čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93., 29/94., 16/07., 175/09. i 120/16.; dalje ZJB), a trećetužitelj i četvrtotužitelj nikada nisu stupili u posjed nekretnina oznake čest. zem. 4294/38 i čest. zem. 429/39 k.o. Z., što naročito slijedi iz odredbe čl. V ugovora u kojem su tužitelji osnovali doživotno pravo plodouživanja na predmetnim nekretninama u korist prvotužitelja i drugotužiteljice, koji su u katastru evidentirani kao posjednici, na očevidu su oni otključali vrata stambenog dijela nekretnine i pokazali prostor u kojem žive i koriste ga, a u odnosu na dio tih nekretnina koji je u naravi poslovni prostor iz kojega su prvotužitelj i drugotužiteljica izbačeni kad je otvoren stečaj nad P. d.o.o. u prosincu 2009. trećetužitelj i četvrtotužitelj nikada nisu stekli posjed tog dijela spornih nekretnina jer u vrijeme zaključenja ugovora u prosincu 2011. prvotužitelj i drugotužiteljica više nisu bili u posjedu poslovnog dijela predmetnog prostora da bi sinove mogli uvesti u posjed i na taj način realizirati ugovor o darovanju.

11.1. Odredbama čl. 53. i čl. 54. ZJB propisano je za valjanost kojih ugovora je potrebna forma javnobilježničkog akta, među ostalim i za darovne ugovore bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca i ovršnost javnobilježničkog akta. Prema odredbi čl. 482. st. 2. ZOO ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Odredbom čl. 290. st. 1. ZOO je propisano da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

11.2. Tužitelji u žalbi tvrde da je na očevidu utvrđeno da se darovane nekretnine sastoje od stambenog i poslovnog dijela te da je stambeni dio predan u posjed daroprimcima gdje zajedno povremeno žive s roditeljima, a ostale prostorije koriste zajednički.

11.3. Međutim, iz rezultata raspravljanja slijedi da predmetni ugovor o darovanju nekretnina i zasnivanju prava služnosti nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ni ovjerovljene privatne isprave, u čl. V ugovora osnovano je doživotno pravo plodouživanja tih nekretnina u korist prvotužitelja i drugotužiteljice koji su i ostali u posjedu stambenog dijela tih nekretnina, netočno je u čl. III navedeno da se daroprimatelji već nalaze u posjedu predmetnih nekretnina tako da posebno uvođenje u posjed nije niti potrebno, dok tužitelji i ne osporavaju da se ni darodavci nisu ni nalazili u posjedu poslovnog dijela predmetnih nekretnina. Naime, ništetan je ugovor o darovanju bez prave predaje koji nije sklopljen u propisanom obliku, s time da se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja.

11.4. Kako je utvrđeno da ugovor nema formu javnobilježničkog akta ni ovjerovljene privatne isprave te da u trenutku sklapanja ugovora i u kraćem razumnom roku nakon toga nije izvršena prava predaja stambenog i poslovnog dijela predmetnih nekretnina trećetužitelju i četvrtotužitelju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju nekretnina osnovan.  

12. Prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim ugovor o najmu poslovnih prostorija od 1. listopada 2009. kojim je drugotužiteljica dala u najam P. d.o.o. poslovne prostorije na čest. 4294/38 i čest. 4294/39 na rok od pet godina za 14.000,00 EUR-a mjesečno s obrazloženjem da su u vrijeme zaključenja toga ugovora osobe ovlaštene za zastupanje prednika tuženika bili Z. i V.P. kao članovi uprave te da V.P. nije mogla bez posebne ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovor u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba pa kako je predmetni ugovor u suprotnosti s prisilnim propisima iz čl. 41. i čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11. - pročišćeni tekst, 111/12., 68/13. i 110/15.; dalje: ZTD), to taj ugovor ne proizvodi pravne učinke.

12.1. Prema odredbi čl. 426. st. 1. ZTD društvo s ograničenom odgovornošću zastupa uprava. Po članku 49. toga Zakona prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Prema članku 41. stavku 3. ZTD na zastupnike društva iz čl. 41. st. 1. odnosi se ograničenje iz čl. 49. ZTD. Navedene odredbe ZTD o zakonskom ograničenju ovlasti uprave kod sklapanja ugovora sa samim sobom su prisilnopravne naravi.

12.2. Glede ovlasti za zastupanje društva s ograničenom odgovornošću vrijedi opće pravilo da uprava društva zastupa društvo bez ograničenja, osim ako ograničenja u zastupanju nisu propisana zakonom ili društvenim ugovorom, s time što zakonska ograničenja ovlasti uprave za zastupanje djeluju prema svima, dok su ograničenja postavljena društvenim ugovorom bez pravnoga učinka prema trećima.

12.3. Citiranim odredbama čl. 41. st. 3. i čl. 49. ZTD članovi uprave su ograničeni u svojoj ovlasti za zastupanje pa bez posebne ovlasti društva kojom se ovlašćuju na sklapanje točno određenog pravnog posla, ne mogu djelovati tako da zastupaju društvo i da istodobno nastupaju kao druga ugovorna strana te sklapaju ugovor s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ni u ime i za račun drugih osoba. Ovo zakonsko ograničenje vrijedi u svakom slučaju kad se član uprave nalazi u nekom od navedenih svojstava na obje ugovorne strane, jer to pobuđuje sumnju u postojanje sukoba interesa.

12.4. Dakle, da bi jedna te ista osoba sklopila ugovor o najmu poslovnih prostorija kao najmodavac s jedne strane te zastupnik po zakonu najmoprimca s druge strane, potrebno je da za sklapanje toga ugovora ima posebno ovlaštenje društva za sklapanje točno određenog ugovora.

12.5. Prvostupanjski sud utvrđuje da drugotužiteljica kao zastupnik najmoprimca nije mogla bez posebne ovlasti toga trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s prednikom tuženika sklopiti ugovor o najmu poslovnih prostorija, što ima za posljedicu ništetnost predmetnog ugovora u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, dok tužitelji tvrde da je iz njihovih iskaza razvidno da su jedno drugome dali posebnu suglasnost za sklapanje ugovora o najmu poslovnih prostorija, s obzirom da su isti bili jedini članovi trgovačkog društva P. d.o.o. i zakonski zastupnici.

12.6. Neovisno o tome je li ugovor sklopljen s ili bez potrebnog ovlaštenja, kad je zakonom određeno da zastupnik pravne osobe može sklopiti određeni ugovor samo uz ovlaštenje te pravne osobe (prethodno, istodobno ili naknadno), ako ovlaštenje nije dano smatra se da ugovor nije ni sklopljen, pa ne bi bila riječ o ništetnom nego o nepostojećem ugovoru (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev 131/2019-8 od 24. studenoga 2020.).

12.7. Iz toga razloga protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o najmu poslovnih prostorija zbog razloga iz čl. 41. st. 3. u vezi čl. 49. ZTD nije osnovan.

13. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I., II. i III. izreke, u toč. IV. izreke u dijelu kojim se utvrđuje ništetnim ugovor o darovanju nekretnina i zasnivanju prava služnosti od 22. prosinca 2011., dakle odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

13.1. Također je trebalo na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti pobijanu presudu u toč. IV. izreke u dijelu kojim se utvrđuje ništetnim ugovor o najmu poslovnih prostorija od 1. listopada 2009. i u tom dijelu odbiti protutužbeni zahtjev, dakle odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

14. Iako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena i protutužbeni zahtjev djelomično odbijen, to nije utjecalo na odluku o parničnim troškovima, jer odbijanje (deklaratornog) protutužbenog zahtjeva s obzirom da je utvrđeno da bi ugovor bio nepostojeći, a ne ništetan ima za posljedicu to da tuženik nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, pa mu na temelju čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP/19), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP, pripadaju parnični troškovi koje je prvostupanjski sud pravilno obračunao u iznosu od 364.087,50 kn.

14.1. Stoga je trebalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u toč. V. izreke u dijelu kojim su dužni tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 364.087,50 kn (čl. 380. toč. 2. ZPP).

15. Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke nije dopuštena preinaka tužbe tužitelja iz podneska od 26. kolovoza 2020. u kojem su prvotužitelj i drugotužiteljica sukladno odredbi čl. 188. ZPP istakli eventualni tužbeni zahtjev kojim su zatražili isplatu naknade koristi za razdoblje od prosinca 2012. pa ubuduće te predaju u posjed predmetnih nekretnina, uz obrazloženje da postupak do preinake tužbe traje više od sedam godina te da bi rasprava po preinačenoj tužbi zahtijevala daljnje izvođenje dokaza i raspravljanje o novim činjenicama i pravnim odnosima, što cijeni nesvrsishodnim, neefikasnim i neekonomičnim. 

15.1. Prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP/19 tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st. 2). Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

15.2. Kad se ima u vidu da su prvotužitelj i drugotužiteljica postavili eventualni tužbeni zahtjev na isplatu i predaju u posjed u prosincu 2020., a da je predmetni postupak započet podnošenjem tužbe 8. ožujka 2013. te da bi raspravljanje o preinačenoj tužbi zahtijevalo raspravljanje o novim činjenicama, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je preinaka tužbe nesvrsishodna te ju je kao takvu i odbio.

15.3. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u toč. I. izreke, dakle odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

16. Prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena u nepobijanom dijelu u toč. V. izreke kojim je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška, kao i prvostupanjsko rješenje u toč. II. i III. izreke. 

 

U Zadru 20. travnja 2022.

 

 

Predsjednica vijeća

Franka Zenić