1

Poslovni broj: 9 Gž R-1787/2021-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž R-1787/2021-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Suzane Radaković i Diane Preglej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. P. iz J., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica iz Z., protiv tuženika D.-T. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv djelomične presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-215/2015-155 od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Preinačava se djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-215/2015-155 od 28. svibnja 2021. u stavku II. izreke i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

              „Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu koji je tuženik D.-T. d.o.o. (OIB: …), Z., 31. prosinca 2006. dao tužitelju E. P. (OIB: …) iz J., nije dopušten.“

 

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom djelomičnom presudom odlučeno je:

 

              „I. Utvrđuje se ništetnost Ugovora o radu od 1. rujna 2006. i 1. listopada 2006. koji sadrže podatak da su ih sklopili društvo D.-T. d.o.o. (OIB: …), Z., kao poslodavac, i E. P. (OIB: …) iz J., kao zaposlenik.

 

              II. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu koji je tuženik D.-T. d.o.o. (OIB: …), Z., 31. prosinca 2006. dao tužitelju E. P. (OIB: …) iz J., nije dopušten.

 

              III. Odluka o troškovima parničnog postupka uslijed će u konačnoj odluci.“

 

2. Protiv dijela presude, u stavku II. izreke žali se tuženik iz svih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 - Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka USRH i 70/2019 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe koji nije određeno naveden.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu od 1. rujna 2006. i Ugovora o radu od 1. listopada 2006. koji sadrže podatak da su ih sklopili tuženik, kao poslodavac i tužitelj, kao zaposlenik te zahtjev na utvrđenje da otkaz ugovora o radu od 31. prosinca 2006. koji je tuženik dao tužitelju nije dopušten, a koji temelji na činjenici da se na Ugovorima o radu od 1. rujna 2006. i 10. listopada 2006. ne nalazi njegov potpis i da isti nisu vjerodostojni s obzirom da je tuženik iskoristio treću stranicu Ugovora o radu od 28. srpnja 2006. i istu zaklamao na nevjerodostojne ugovore, kao i činjenici da je sa tuženikom zaključio Ugovor o radu 28. srpnja 2006. na neodređeno vrijeme i da radni odnos kod tuženika nije prestao i vraćanje na odgovarajuće radno mjesto te zahtjev za naknadom štete uslijed ozljede 1. studenog 2006. i isplate razlike plaće te neisplaćene plaće i izgubljene zarade.

 

6. U žalbenom postupku, sporno je da li otkaz Ugovora o radu od 31. prosinca 2006. dopušten kao i da li su predmetni Ugovori o radu od 1. rujna i 10. listopada 2006. ništetni iz razloga što tužitelj nije sukladno čl. 19. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/1995, 54/1995, 65/1995, 102/1998, 17/2001, 82/2001, 114/2003, 123/2003, 142/2003, 30/2004 i 68/2005 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZR) obavijestio tuženika o svojoj bolesti te da li je tužitelj zadobio ozljedu na radu kao i uzročno posljedična veza.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadrži jasne razloge o istaknutom prigovoru tuženika o ništetnosti predmetnih Ugovora o radu od 1. rujna 2006. i 1. listopada 2006. iz razloga što tužitelj nije obavijestio tuženika u smislu čl. 19. ZR-a o svojoj bolesti, a koji prigovor je tuženik istaknuo u podnesku 19. studenog 2020. (list 768-772 lista) kao što pobijana odluka ne sadrži niti dovoljno jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama vezano za sklapanje Ugovoru o radu od 28. srpnja 2006. te je ovaj sud temeljem ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a i otklonio navedenu povredu, a kako će biti nastavno obrazloženo.

 

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio sljedeće:

 

              - da je među strankama sporno da li su stranke 28. srpnja 2006. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme;

              - da prema iskazu tužitelja isti nije potpisao Ugovor o radu na određeno vrijeme od 28. srpnja 2006. na razdoblje do 31. kolovoza 2006. kao zamjenu za B. G. prije preuzimanja kamiona od B. G. i odlaska na turu u Englesku, već da je ugovor o radu potpisao početkom kolovoza 2006., ali da nikada nije dobio primjerak tog ugovora;

              - da iz iskaza tužitelja proizlazi da je radnik D. V. prestao raditi kod tuženika nakon isteka godišnjeg odmora i da je tužitelj preuzeo njegov kamion 21. kolovoza 2006. time da mu je direktor tuženika po povratku nakon utovara u Lj. rekao da je zadovoljan s njegovim radom i da ostaje za stalno;

              - da iz suglasnih iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da su tužitelj i zakonski zastupnik tuženika suglasili dana 28. srpnja 2006. da će tužitelj za tuženika obavljati poslove vozača u međunarodnom cestovnom prometu na određeno vrijeme do 31. kolovoza 2006. te su ujedno dogovorili i plaću;

              - da iz dopisa Državnog inspektorata od 23. ožujka 2007. (list 58 i 58-69 spisa) proizlazi da tuženik prije početka ugovora o radu nije uručio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu te da ga nije prijavio na HZZO i HZMO;

              - da tuženik osporava da je Ugovor o radu od 28. srpnja 2006. i sklopljen u pisanom obliku;

              - da stranke nisu dostavile pisani Ugovor o radu od 28. srpnja 2006. i da navedeni ugovor nije sklopljen u pisanom obliku;

              - da tužitelj i tuženik nisu sklopili Ugovor o radu od 28. srpnja 2006. u pisanom obliku i da mu tuženik nije izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu sukladno čl. 11. ZR-a, to se smatra se da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme;

              - da iz suglasnog iskaza tuženika i tužitelja proizlazi da je tužitelj cijeli rujan i listopad 2006. za tuženika obavljao poslove vozača u međunarodnom cestovnom prometu, a koje poslove je prema tvrdnji tužitelja isti obavio temeljem sklopljenog ugovora od 28. srpnja 2006.;

              - da iz Ugovora o radu od 1. rujna 2006. (list 305-307) proizlazi da isti sklapaju tužitelj i tuženik na određeno vrijeme za razdoblje od 1. rujna 2006. do 30. rujna 2006. za poslove KV vozača;

              - da iz Ugovora o radu od 1. listopada 2006. proizlazi kako su navedeni ugovor sklopili tužitelj i tuženik na određeno vrijeme za razdoblje od 1. listopada 2006. do 31. prosinca 2006. za poslove KV vozača;

              - da je tuženik tužitelja temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. rujna 2006. dana 4. rujna 2006. prijavio na zdravstveno osiguranje odnosno 5. rujna 2006. na mirovinsko osiguranje, a sve za razdoblje od 1. rujna do 30. rujna 2006.;

              - da je temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. listopada tužitelja tuženik dana 2. listopada 2006. prijavio na zdravstveno osiguranje, a za razdoblje od 1. listopada 2006. do 31. prosinca 2006. (list 702-704 spisa);

              - da je tužitelj iskazao da nikada nije potpisao ugovor od 1. rujna 2006. time da se na istim nalazi njegov potpis na trećoj stranici, a koji je stavljen na ugovor prema kojem je mijenjao B. G. te da je tuženik zamijenio prve dvije stranice ugovora i da se na Ugovoru o radu od 1. listopada 2006. se ne nalazi njegov potpis te da smatra da se radi o falsifikatu;

              - da je nalazom i mišljenjem vještaka Z. B. (list 93-95 spisa) utvrđeno da su Ugovori o radu od 1. listopada 2006. i 1. rujna 2006. pisani rukom tužitelja time da prva stranica na Ugovoru o radu od 1. rujna 2006. i Ugovora o radu od 1. listopada 2006. naknadno spojena na preostale dvije stranice spornih dokumenata;

              - da je tuženik naveo da se mijenjanje prve stranice ugovora o radu odnosi na jednostavno priklamanje dvije stranice, a ne na krivotvorenje te da je originalne ugovore trebao rasklamati kako bi iste mogao kopirati za postojeći postupak;

              - da je nalaz i mišljenje Z. B. izrađen u skladu s pravilima struke;

              - da je sud prihvatio iskaz tužitelja da nikada nije sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. rujna 2006. i Ugovor o radu od 1. listopada 2006.;

              - da Ugovor o radu od 1. rujna 2006. i Ugovor o radu od 1. listopada 2006. ništetni obzirom da sačinjeni protivno načelu savjesnosti i moralu;

              - da tuženik prilikom zapošljavanja tužitelja nije utvrdio radnu sposobnost tužitelja;

              - da je tužitelj prilikom zapošljavanja kod tuženika bio sposoban za upravljanje motornim vozilom;

              - da je tuženik temeljem Obavijesti (list 14 spisa) obavijestio tužitelja da mu 31. prosinca 2006. prestaje važiti Ugovor o radu koji je sklopljen 1. listopada 2006. na određeno vrijeme do 31. prosinca te da je tužitelj preuzeo dokumentaciju i podnio zahtjev za zaštitu prava;

              - da se tužitelj ozlijedio 1. studenog 2006.;

              - da tužitelj kod tuženika nije bio zaposlen na određeno vrijeme i da mu radni odnos nije mogao prestati istekom vremena te je Ugovor o radu mogao prestati na način propisan čl. 103. ZR-a i da otkaz Ugovora o radu od 31. prosinca 2006. nije dopušten.

 

9. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je na temelju čl. 8. st. 1. i 2. ZR-a te čl. 11. st. 1. ZR-a i čl. 103. ZR-a u vezi čl. 322. st. 1. i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 78/2015 i 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO) i čl. 4. ZOO-a odlučio na navedeni način.

 

10. U odnosu na pobijani dio navedene odluke, zaključak prvostupanjskog suda da otkaz ugovora o radu koji je tuženik dana 31. prosinca 2006. dao tužitelju nije dopušten, nije pravilan.

 

11. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu ukazuje se na pravno relevantne odredbe time da se tuženiku u odnosu na žalbene navode napominje da pobijanom djelomičnom presudom predmet raspravljanja nije zahtjev tužitelja za naknadom štete uslijed ozljeđivanja 1. studenog 2006.

 

12. Prema odredbi čl. 11. st. 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, dok je st. 2. propisano da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Nadalje, st. 3. propisano je ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku poslodavac je dužan radniku prije početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, a st. 4. da ako poslodavac u roku iz st. 3. ovog članka ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, osim ako poslodavac u roku godine dana od početka rada ne dokaže suprotno.

 

Iz sadržaja odredbe čl. 11. st. 4. ZR-a proizlazi da u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen u propisanom pisanom obliku niti je radniku izdana potvrda o sklapanju tog ugovora, postoji oboriva presumpcija da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme što podrazumijeva da su obje stranke htjele sklopiti takav ugovor te da poslodavac ima mogućnost u određenom roku dokazati suprotno (odluka Vrhovnog suda RH, Revr-1073/09 od 17. veljače 2013.)

 

13. Člankom 10. st. 3. ZR-a propisano je da Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom, dok prema st. 4. poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dopušteno, time da je st. 5. propisano da prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od 3 godine iz navedenog st. 4.

 

14. Prema odredbi čl. 15. st. 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok je st. 5. navedenog članka propisano da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koji je ugovor sklopljen smatra se da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

15. Člankom 103. ZR-a propisani su načini prestanka ugovora o radu pa je tako toč. 2. propisano da ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, a toč. 6. i otkazom.

 

16. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik prema Obavijesti (list 14 spisa) obavijestio tužitelja da mu je s danom 31. prosincem 2006. prestao važiti Ugovor o radu od 1. listopada 2006. a koji je sklopljen na razdoblje do 31. prosinca 2006.

 

Također, iz navedene obavijesti proizlazi da je istu tužitelj i potpisao te da mu je i uručena radna knjižica, a što nije sporno.

 

17. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, potrebno je reći da iz činjeničnih navoda tužbe, a kojima je sud vezan sukladno čl. 7. ZPP-a proizlazi da je nakon obavijesti tuženika da mu je s danom 31. prosinca 2006. tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 9. siječnja 2007.

 

Nadalje, iz tužbe proizlazi da je tužitelj zajedno s tuženikom zasnovao 31. srpnja 2006. radni odnos na poslovima vozača u međunarodnom transportu radi zamjene vozača G. B. radi korištenja godišnjeg odmora navedenog vozača i da je u razdoblju od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2006. radio na crno te da je u prvoj polovici kolovoza 2006. na zahtjev tuženika na parkiralištu u J. potpisao bianco više obrazaca ugovora o radu na određeno vrijeme uz objašnjenje da će ugovor naknadno potpisati ovlaštena osoba poslodavca i uspostaviti prijavu na HZMIO I HZZO i dostaviti mu primjerak ugovora, a što tuženik nikad nije učinio.

 

Također, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je dana 20. kolovoza 2006. preuzeo teretno vozilo za koje je bio zadužen drugi vozač D. V. koji je zatražio sporazumni prestanak radnog odnosa nakon korištenja godišnjeg odmora time da se radnik kojeg je mijenjao B. G. vratio s godišnjeg te je tužitelj na zahtjev poslodavca, dakle tuženika otišao na službeni put s teretnim vozilom vozača D. V. i da tada, a niti kasnije nije potpisao nikakav novi ugovor o radu.

 

U tužbi tužitelj navodi da je s navedenim teretnim vozilom reg. oznake ZG … upravljao sve do hospitalizacije 7. studenog 2006. i da je tuženik prijave i odjave vršio na temelju falsificiranih ugovora o radu koje je u više primjeraka potpisao bianco, a radi zamjene vozača G. B., a ne D. V. te da su prijave i odjave vršene na temelju falsificiranih ugovora o radu koje je u više primjeraka potpisao radi zamjene vozača B. G.

 

Dakle, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj 31. srpnja 2006. zasnovao radni odnos kod tuženika radi zamjene radnika koji je bio na godišnjem odmoru i da je u prvoj polovici kolovoza 2006. potpisao više obrazaca bianco ugovora o radu na određeno vrijeme time da je drugoj polovici preuzeo vozilo vozača D. V. kojim je upravljao sve do ozljeđivanja.

 

Ovdje valja reći, da iz činjeničnih navoda ne proizlazi da je da tuženikom sklopio u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kako to navodi u daljnjem tijeku postupka ističući da „….da mu je tuženik rekao da ostaje i da je zadovoljan sa njime.“

 

18. Temeljem ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio slijedeće:

 

              - da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj tuženiku potpisao bianco više obrazaca ugovora o radu na određeno vrijeme radi zamjene vozača B. G.;

              - da je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da se na Ugovora o radu od 1. rujna 2006. i 1. listopada 2006. nalazi potpis tuženika i da su prva stranica na Ugovoru o radu od 1. rujna 2006. i Ugovora o radu od 1. listopada 2006. naknadno spojena na preostale dvije stranice spornih dokumenata;

              - da iz originala navedenih Ugovora (list 305 spisa) ne proizlazi da se radi o obrascima ugovora odnosno tipskih ugovora koji su naknadno popunjavani kao npr. ime i prezime, vrijeme trajanja ugovora o radu i sl.;

              - da su pravomoćnom odlukom odnosno prema stavku I. izreke predmetne pobijane djelomične presude Ugovori o radu od 1. rujna 2006. i 1. listopada 2006. i utvrđeni ništetnim;

              - da iz iskaza tužitelja (list 75) proizlazi da je mijenjao radnika B. G. radi korištenja godišnjeg odmora od 28. srpnja 2006. i da je otišao na turu u Englesku i nije potpisao nikakav ugovor te da je nakon prve ture početkom kolovoza 2006. potpisao ponuđeni ugovor o radu na određeno vrijeme kao zamjenu B. G., a koji ugovor nije dobio time da je isti bio na mjesec dana i završavao je 31. kolovoza 2006. te da nije bio zadovoljan s plaćom kao i da mu je tuženik rekao da ostaje obzirom da je otišao radnik V. i da je s njime zadovoljan, dakle u iskazu ne navodi da se radi o bianco ugovoru;

              - da iz iskaza tužitelja (list 88 i 261 spisa) proizlazi da su Ugovori od 1. rujna 2006. i 1. listopada 2006. falsifikati i da se na Ugovoru o radu od 1. rujna 2006. nalazi njegov potpis na stranici broj 3, a koji potpis je stavio na Ugovor o radu sredinom kolovoza kao i da je potpisao Ugovor o radu na određeno vrijeme zbog zamjene radnika B. G. koji mu tuženik nije nikada predao;

              - da iz iskaza tuženika (list 89-90, 108, 140 i 263 spisa) proizlazi da je tužitelj tijekom kolovoza 2006. radio bez prijave i bez radne knjižice i da mu su isplaćene dnevnice i dio plaće time da tuženik osporava sklapanje Ugovora o radu od 28. srpnja 2006. u pisanom obliku i da mu tužitelj nije dao radnu knjižicu te da tužitelju nije rekao da će ostati za stalno nakon vožnje jer u pravilu daju probni rok i da se ugovori sklapaju u pravilu na 3, 6 ili 8 mjeseci, a ukoliko isti zadovolje se tek sklapaju ugovori na neodređeno vrijeme te da je vozača B. G. bio na godišnjem od 31. srpnja 2006.;

              - da prema isplatnim listama tužitelju je isplaćena plaća za rujan, listopad, studeni i prosinac 2006. (list 311 spisa);

              - da iz iskaza svjedoka A. S. (list 348 spisa) proizlazi da je tužitelj imao zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme te da je praksa bila da se ugovor potpiše na mjesec dana, a nakon toga na 3 mjeseca;

              - da iz iskaza svjedoka Z. S. (list 348 spisa) proizlazi da tužitelj radio kao vozač od 31. srpnja 2006. do 31. prosinca 2006. te da su se ugovori na neodređeno vrijeme sklapali nakon što proteka ugovora koji su sklopljeni prvo na mjesec, a potom na 3 mjeseca ukoliko vozač zadovolji uvjete rada;

              - da iz Ugovora o radu drugih vozača proizlazi da su se isti sklapali na mjesec dana i tri mjeseca kao i na neodređeno vrijeme (list 696-730 spisa);

              - da u podnesku od 2. listopada 2017. tužitelj navodi „… da je tuženiku ponestalo potpisanih primjeraka ugovora o radu na neodređeno od 28. srpnja 2006. koje nije prijavio nadležnim tijelima već je sve zadržao za sebe“ (list 547 spisa) dok u tužbi navodi da se radilo o potpisu bianco više ugovora o radu na određeno vrijeme;

              - da iz iskaza tužitelja (list 761 spisa) proizlazi da jedini ugovor koji je potpisao je Ugovor od 28. srpnja 2006. koji primjerak ugovora mu tuženik nije dao, a u kojem je pisalo da je zamjena za B. G. i da je cijelo vrijeme vozio kao vozač od 28. srpnja 2006. do 1. studenog 2006. kada je ozlijeđen i da mu tuženik nije isplatio plaću za kolovoz 2008., dok iz iskaza tužitelja (list 75 spisa ) proizlazi da mu je vršena isplata plaće, dakle tužitelj navodi da je potpisao ugovor u pismenom obliku u kojem je pisao da je zamjena za radnika B. G.;

              - da iz podneska tužitelja od 31. kolovoza 2020. (list 743 spisa) proizlazi navod tužitelja da je tužitelj od 28. srpnja 2006. bio u radnom odnosu i da stranke nisu zasnovale radni odnos na određeno vrijeme, time da u situaciji da su stranke i zasnovale radni odnos do 31. kolovoza 2006. tužitelj je i nakon 31. kolovoza 2006. nastavio raditi kod tuženika te se sukladno čl. 15. ZR-a smatra da su zasnovale radni odnos na određeno vrijeme;

              - da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj vezano za presumpciju iz čl. 11. i čl. 15. st. 5. ZR-u nije postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a niti da je ugovor o radu tužitelja na određeno vrijeme prerastao u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, već je isti postavljen na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao kao i zahtjev za vraćanjem na odgovarajuće radno mjesto;

              - da pobijana odluka ne sadrži razloge o istaknutom prigovoru tuženika vezano za ništetnosti predmetnih ugovora u smislu čl. 19. ZR-a.

 

19. Dakle, prema činjeničnim navodima tužbe tužitelj je zasnovao radni odnos 31. srpnja 2006. radi zamjene radnika B. G. koji je bio na godišnjem odmoru kao i da je početkom kolovoza 2006. potpisao više bianco obrazaca ugovora o radu na određeno vrijeme radi zamjene B. G. i da mu je tuženik rekao da će ugovor naknadno potpisati ovlaštena osoba poslodavca time da nikad nije dobio potpisani primjerak.

 

20. Međutim, sam tužitelj u svom iskazu (list 75 i 761 spisa) navodi da je početkom kolovoza 2006. potpisao ponuđeni Ugovor o radu od 28. srpnja 2006. (a koju činjenicu sklapanja u pismenoj formi tuženik osporava) i da je ugovor sklopljen na mjesec dana radi zamjene vozača B. G. koji je koristio godišnji odmor do 31. kolovoza 2006. i da je upravo ugovor i zaključen do 31. kolovoza 2006. kada je i završavao time da sam tuženik ne spori činjenicu da je tijekom kolovoza tuženik radio.

 

21. Imajući u vidu naprijed iznesene činjenične navode tužbe tužitelja da je potpisao više obrazaca bianco ugovore o radu na određeno vrijeme kao i navedene iskaze tužitelja da je jedino potpisao pismeni Ugovor od 28. srpnja 2006. kao zamjenu za drugog vozača do 31. kolovoza 2006., dakle na određeno vrijeme te da je tuženiku „ponestalo potpisanih obrazaca ugovora o radu od 28. srpnja 2006. na neodređeno vrijeme“, to prema stanovištu ovog suda postoji proturječnost vezano za način sklapanja kao i samo potpisivanje ugovora o radu.

 

22. Nadalje, za valjani nastanak i postojanje obveznog ugovora, pa tako i ugovora o radu, mora postojati suglasna volja svih ugovorenih strana.

 

23. U naprijed iznesenim okolnostima konkretnog slučaja, te polazeći od suglasih iskaza tužitelja i tuženika da je tužitelj i radio tijekom kolovoza 2006 i da mu je isplaćivana dnevnica i dio plaće, to prema stanovištu ovog suda stranke su sklopile usmeni ugovor o radu na određeno vrijeme te su tužitelj i tuženik usmeno i sporazumjeli o svim bitnim sastojcima ugovora o radu koji je zaključen na razdoblje od 28. srpnja do 31. kolovoza 2006.

 

Naime, s obzirom na sve naprijed iznesene okolnosti konkretnog slučaja tvrdnje tužitelja da je i potpisao pismeni ugovor o radu za navedeno razdoblje su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

 

24. Stoga, prema stanovištu ovog suda pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 11. ZR-a s obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su stranke suglasnom voljom sklopile usmeni ugovor o radu za razdoblje zamjene radnika do 31. kolovoza 2006., a koji je i prestao istekom vremena za koje je sklopljen, pa je tuženik i dokazao postojanje uvjeta iz čl. 11. st. 4. ZR-a te da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme.

 

25. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj i radio kod tuženika nakon isteka navedenog usmenog ugovora, dakle od 1. kolovoza 2006. time da je tuženik prema obavijesti od 31. prosinca 2009. (list 14 spisa) obavijestio tužitelja da mu 31. prosinca 2006. prestaje važiti Ugovor o radu koji je sklopljen 1. listopada 2006. na određeno vrijeme do 31. prosinca 2006. kao i da je pravomoćno i odlučeno da su Ugovori o radu od 1. rujna 2006. i 1. listopada 2006. ništetni.

 

26. Pored navedenog, imajući u vidu već iznesene činjenične navode tužbe za ukazati je da tužitelj svoje tvrdnje da je nakon isteka ugovora o radu s 31. srpnjem 2006. sklopio u govor o radu na neodređeno vrijeme temelji na činjenicu „da mu je tuženik rekao da ostaje i da je zadovoljan sa njime.“

 

27. Međutim, iz stanja spisa te suglasnih iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka A. S. i Z. S., kao i dostavljenih ugovora o radu u odnosu ostalih radnika koji su obavljali poslove vozača u međunarodnom prometu, proizlazi da je uobičajeno postupanje tuženika bilo u pravilu da ugovore o radu sklapa na određeno vrijeme odnosno na mjesec dana pa na tri mjeseca i potom na neodređeno vrijeme, a koje postupanje je bilo poznato i samom tužitelju.

 

Ovdje valja napomenuti, da u činjeničnim navodima tužbe tužitelj i navodi potpisivanje „više obrazaca ugovora o radu za određeno vrijeme.“

 

Između ostalog, tuženik je tužitelja i prijavio na HZMIO i HZZO temeljem Ugovora o radu od 1. rujna 2006. i 1. listopada 2006., a koji su kako je to navedeno utvrđeni ništetnim, te obavijestio tužitelja da mu je radni odnosi prestao istekom vremena odnosno s 31. prosincem 2006. i vratio radnu knjižicu tužitelju time da poslodavac nije niti dužan obavijestiti radnika o prestanku ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme s obzirom da isti prestaje po samom zakonu.

 

28. S obzirom na sve naprijed navedeno, prema stanovištu ovog suda tužitelj svoje činjenične tvrdnje da mu je tuženik rekao da nakon 31. srpnja 2006. i zasnivaju ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nije dokazao na pouzdan način i s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti, pa iste stoga ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje.

 

Stoga, to što je tužitelj nakon 31. srpnja 2006. i radio kod tuženika te mu je tuženik i isplaćivao plaću time da je sporno da li mu je i isplaćena naknada plaća u cijelosti samo po sebi ne dovodi do zaključka da je radni odnos nakon 31. srpnja 2006. bio zasnovan na neodređeno vrijeme.

 

29. Pored navedenog, tužitelj, a kako bi se izrekom presude i konstituirao radni odnos nije niti postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nakon 31. srpnja 2006. i zasnovao radni odnos ne neodređeno vrijeme, odnosno da je došlo do prerastanja njegovog ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

30. Slijedom svega iznesenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešan je zaključak prvostupanjskog da je tužitelj bio zaposlen na neodređeno vrijeme i da mu radni odnos nije prestao istekom vremena već otkazom, a za koji je prvostupanjski sud utvrdio da je nedopušten.

 

31. U odnosu na žalbene navode vezano za istaknuti prigovor tuženika da su Ugovori o radu od 1. rujna 2006. i 1. listopada 2006. ništetni iz razloga što tuženik nije postupio sukladno čl. 19. st. 1. ZR-a i obavijestio tuženika o bolesti ne čini predmetni ugovor ništetnim u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, već bi navedeno predstavljalo razlog za otkaz ugovora o radu.

 

32. Stoga, bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a otklonjena je primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a.

 

33. Kako se ostali žalbeni navodi odnose na činjenicu da li se tužitelj ozlijedio i na koji način te da li postoji odgovornost tuženika kao i adekvatna uzročno posljedična veza, isti nisu razmatrani s obzirom da je pobijanom odlukom odlučeno da su predmetni ugovori ništetni i da je otkaz nedopušten, dakle predmet raspravljanja u daljnjem tijeku postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete. Imajući u vidu navedeno, žalbeni navodi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u tom dijelu nisu osnovani.

 

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika prihvatiti i na temelju čl. 373.a ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke.

 

35. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe iz razloga što isti nije niti određen u smislu čl. 164. st. 2. ZPP-a te je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 12. travnja 2022.

 

 

                                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Tomislav Aralica, v.r.