REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. G. iz D. M., (OIB: …), zastupa je A. Č., odvjetnik u D. S., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., (OIB: …), zastupa M. Č., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 15.veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 25. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom točka 4. Ugovora o kreditu broj …
zaključenim između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno da je
kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

II. Utvrđuje se ništetnom točka 7. Ugovora o kreditu broj …
zaključenim između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno da se
mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF
tečajne liste Banke, važeće na dan plaćanja.

III. Utvrđuje se da je za sve vrijeme trajanja ugovora kamatna stopa iznosila
4,35% kao i da je protuvrijednost mjesečnog anuiteta od 271,76 CHF za čitavo
vrijeme trajanja kredita temeljem Ugovor o kreditu broj 9011147346 iznosila
1.259,54 kn.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 19.768,25
kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog
pojedinog iznosa do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne
kamate, od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do
31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. po stopi od 8,14%, a u
slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB
uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima, s time da kamata:

 na iznos od 7,22 kn teče počev od 11.05.2006. godine pa do isplate,
 na iznos od 8,16 kn teče počev od 13.06.2006. godine pa do isplate,
 na iznos od 5,06 kn teče počev od 12.09.2006. godine pa do isplate,
 na iznos od 6,13 kn teče počev od 12.10.2006. godine pa do isplate,

2 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

 na iznos od 49,22 kn teče počev od 04.11.2008. godine pa do isplate,
 na iznos od 9,65 kn teče počev od 02.12.2008. godine pa do isplate,
 na iznos od 69,21 kn teče počev od 30.12.2008. godine pa do isplate,
 na iznos od 90,70 kn teče počev od 03.02.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 94,12 kn teče počev od 27.02.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 68,03 kn teče počev od 06.04.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 62,72 kn teče počev od 08.05.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 61,57 kn teče počev od 05.06.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 55,92 kn teče počev od 15.07.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 48,43 kn teče počev od 04.08.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 48,19 kn teče počev od 17.09.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 38,19 kn teče počev od 23.10.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 55,33 kn teče počev od 18.11.2009. godine pa do isplate,
 na iznos od 74,96 kn teče počev od 02.01.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 80,83 kn teče počev od 16.01.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 99,85 kn teče počev od 30.01.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 89,28 kn teče počev od 02.03.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 114,30 kn teče počev od 15.04.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 117,01 kn teče počev od 25.05.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 220,31 kn teče počev od 30.06.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 212,35 kn teče počev od 23.07.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 184,39 kn teče počev od 30.07.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 260,69 kn teče počev od 30.08.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 236,23 kn teče počev od 30.09.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 202,49 kn teče počev od 29.10.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 344,61 kn teče počev od 23.12.2010. godine pa do isplate,
 na iznos od 342,87 kn teče počev od 12.01.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 290,03 kn teče počev od 08.02.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 289,51 kn teče počev od 30.03.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 284,77 kn teče počev od 29.04.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 286,35 kn teče počev od 09.06.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 369,39 kn teče počev od 05.07.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 369,39 kn teče počev od 05.07.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 512,45 kn teče počev od 19.08.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 410,31 kn teče počev od 11.09.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 393,79 kn teče počev od 24.10.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 393,79 kn teče počev od 24.10.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 388,52 kn teče počev od 09.12.2011. godine pa do isplate,
 na iznos od 349,73 kn teče počev od 20.01.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 488,61 kn teče počev od 03.02.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 430,82 kn teče počev od 15.03.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 428,72 kn teče počev od 13.04.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 437,88 kn teče počev od 10.05.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 437,30 kn teče počev od 26.07.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 437,30 kn teče počev od 26.07.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 430,97 kn teče počev od 23.08.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 430,97 kn teče počev od 23.08.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 398,31 kn teče počev od 20.09.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 434,95 kn teče počev od 31.10.2012. godine pa do isplate,

3 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

 na iznos od 446,06 kn teče počev od 27.11.2012. godine pa do isplate,
 na iznos od 438,75 kn teče počev od 03.01.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 409,21 kn teče počev od 05.02.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 433,45 kn teče počev od 27.02.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 428,74 kn teče počev od 26.03.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 434,15 kn teče počev od 23.04.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 380,56 kn teče počev od 29.05.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 399,56 kn teče počev od 26.06.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 485,83 kn teče počev od 24.07.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 406,64 kn teče počev od 28.08.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 431,67 kn teče počev od 03.10.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 429,02 kn teče počev od 28.11.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 429,02 kn teče počev od 28.11.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 433,96 kn teče počev od 31.12.2013. godine pa do isplate,
 na iznos od 415,26 kn teče počev od 12.02.2014. godine pa do isplate,
 na iznos od 408,92 kn teče počev od 12.03.2014. godine pa do isplate,
 na iznos od 855,57 kn teče počev od 26.03.2014. godine pa do isplate.

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.681,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja:

na iznos od 39,58 kn teče počev od 07.09.2007. godine pa do isplate,
na iznos od 39,04 kn teče počev od 04.10.2007. godine pa do isplate,
na iznos od 39,07 kn teče počev od 24.10.2007. godine pa do isplate,
na iznos od 39,54 kn teče počev od 06.12.2007. godine pa do isplate,
na iznos od 39,79 kn teče počev od 07.01.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 39,78 kn teče počev od 05.02.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 70,12 kn teče počev od 04.03.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 69,86 kn teče počev od 04.04.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 68,06 kn teče počev od 05.05.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 68,03 kn teče počev od 02.06.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 68,62 kn teče počev od 02.07.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 67,49 kn teče počev od 30.07.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 67,48 kn teče počev od 03.09.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 68,22 kn teče počev od 30.09.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 73,25 kn teče počev od 04.11.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 71,03 kn teče počev od 02.12.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 74,37 kn teče počev od 30.12.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 75,57 kn teče počev od 03.02.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 75,76 kn teče počev od 27.02.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 74,30 kn teče počev od 06.04.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 74,01 kn teče počev od 08.05.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 73,94 kn teče počev od 05.06.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 73,62 kn teče počev od 15.07.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 73,21 kn teče počev od 04.08.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 73,19 kn teče počev od 17.09.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 72,63 kn teče počev od 23.10.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 73,59 kn teče počev od 18.11.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 74,69 kn teče počev od 02.01.2010. godine pa do isplate,

4 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

na iznos od 75,02 kn teče počev od 16.01.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 76,08 kn teče počev od 30.01.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 75,49 kn teče počev od 02.03.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 76,89 kn teče počev od 15.04.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 77,04 kn teče počev od 25.05.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 82,82 kn teče počev od 30.06.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 82,38 kn teče počev od 23.07.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 80,81 kn teče počev od 30.07.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 85,08 kn teče počev od 30.08.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 83,72 kn teče počev od 30.09.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 81,83 kn teče počev od 29.10.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 70,57 kn teče počev od 23.12.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 79,48 kn teče počev od 12.01.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 76,86 kn teče počev od 08.02.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 76,84 kn teče počev od 30.03.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 76,60 kn teče počev od 29.04.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 81,64 kn teče počev od 09.06.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 74,45 kn teče počev od 05.07.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 74,45 kn teče počev od 05.07.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 80,98 kn teče počev od 19.08.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 70,36 kn teče počev od 11.09.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 69,66 kn teče počev od 24.10.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 69,66 kn teče počev od 24.10.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 69,44 kn teče počev od 09.12.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 71,60 kn teče počev od 20.01.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 71,97 kn teče počev od 03.02.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 71,22 kn teče počev od 15.03.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 71,13 kn teče počev od 13.04.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 71,52 kn teče počev od 10.05.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 71,49 kn teče počev od 26.07.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 71,49 kn teče počev od 26.07.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 70,35 kn teče počev od 23.08.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 70,35 kn teče počev od 23.08.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 69,00 kn teče počev od 20.09.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 70,52 kn teče počev od 31.10.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 70,98 kn teče počev od 27.11.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 70,68 kn teče počev od 03.01.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 68,90 kn teče počev od 05.02.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 68,90 kn teče počev od 27.02.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 69,70 kn teče počev od 26.03.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 69,93 kn teče počev od 23.04.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 67,71 kn teče počev od 29.05.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 68,50 kn teče počev od 26.06.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 68,29 kn teče počev od 24.07.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 69,16 kn teče počev od 28.08.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 70,20 kn teče počev od 03.10.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 70,09 kn teče počev od 28.11.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 70,09 kn teče počev od 28.11.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 70,29 kn teče počev od 31.12.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 62,37 kn teče počev od 12.02.2014. godine pa do isplate,
na iznos od 62,13 kn teče počev od 12.03.2014. godine pa do isplate,

5 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

na iznos od 126,98 kn teče počev od 26.03.2014. godine pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak od 8.846,00 kn sa
zateznom kamatom od 26.3.2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 12.4.2006. zaključila s
tuženikom ugovor o kreditu br. … temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i
isplatio kredit od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 96 mjeseci. Tim je ugovorom u
čl. 4. određena kamatna stopa od 4,35% godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom
tuženika, a iz sadržaja je jasno da je riječ o tome da o pojedinoj kamatnoj stopi
stranke nisu uopće, a kamoli pojedinačno pregovarale, nisu utvrđeni egzaktni
parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope
ugovorene kamate. Od početka otplate kamata se mijenjala u više navrata, a
posljedično su se mjesečni anuiteti povećavali. U čl. 7. ugovorena je valutna
klauzula, no tužiteljica prilikom ugovaranja nije bila informirana o riiku valutne
klauzule.

2. Tužbu tužiteljica podnosi smatrajući da su tim ugovorom povrijeđena prava nje
kao potrošača, time što je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne
odredbe: onu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica -
švicarski franak te odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja
kamatnu stopu. Pri tome se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog
suda RH Pž-7129/13 od 4.7.2014. i Pž-7129/13 i odredbe Zakona o zaštiti potrošača.
Naime, tuženik je prilikom ugovaranja valutne klauzule propustio tužiteljicu u cijelosti
informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na
potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je
rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana i tužiteljica smatra
da je svoju obvezu zbog ništetnih odredbi i preplatila pa, nakon provedenog
vještačenja, od tuženika traži isplatu iznosa na ime preplaćenoga po osnovi ništetne
odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 5.681,53 kn i na ime ništetne odredbe o
valutnoj klauzuli 19.768,25 kn i naknadu parničnog troška.

3. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći, prije svega, da
zahtjev podnositelja kolektivne tužbe nije identičan zahtjevu tužitelja iz ovog
postupka pa je neodlučno pozivanje tužitelja na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu
iz kolektivnog spora. Naglašava da je ugovor o kreditu konzumiran u cijelosti i
isplaćen 2.4.2014. Zato više nema povrede koju bi bilo potrebno otkloniti. Tužiteljica
je mogla birati u koji će ugovorni odnos ući, koji će kredit odbrati, prema vlastitim
mogućnostima. Varijabilna kamatna stopa nije ništetna ni prema mjerodavnim
propisima ni stavu sudske prakse, a niti pema stavu HNB. Tužiteljica je svojevoljno
ušla u rizik promjene kamatne stope i valutne klauzule i o svemu je bila informirana.
Ugovor o kreditu koji je predmet spora solemniziran je kod javnog bilježnika,
tužiteljica je izjavila i potpisom potvrdila da je bio informiran o svim parametrima za
donošenje odluke. Osporava tvrdnje da se o sadržaju ugovora prilikom njegovoga

6 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

sklapanja nije pregovaralo i da tužiteljica nije mogala utjecati na išta osim gotovog
proizvoda. Odredbe ugovora tuženik u cijelosti smatra jasnima i razumljivima i lako
uočljivima i za korisnike kredita. S obzirom da su stranke ugovorile promjenjivu
kamatnu stopu i način promjene te stope, riječ je o jasnoj i odredivoj odredbi
ugovora. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao isključivo u zakonskim okvirima, prema
tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan tuženikovog nadzora. Ističe
prigovor zastare, opreza radi osporava i da je tužiteljica bila potrošač po odredbama
Zakona o zaštiti potrošača, opreza radi ističe i prigovor prijeboja. Predlaže zahtjev
odbiti.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu, obavijest o konačnoj
otplati kredita, otplatnu tablicu, pregled uplata, knjigovodstvenu karticu i ostalu
dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku C. z. f. v. d.o.o., Z.

5. Ocjenom izvedenih dokaza po čl. 8. Zakona o parničnom postupku utvrđeno je
da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita

12.4.2006. zaključili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da je riječ o kreditu
s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukom tuženika, s time
da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,35 % godišnje. Nije sporno ni da je
tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa izmijenjena u više navrata,
o čemu je tuženik obavještavao tužiteljicu.

7. Sporno je, jesu li ove promjene bile u skladu s odredbama zakona koje su
uređivale pitanja zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te jesu li kao
takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču
zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama. Sporna je
i visina zahtjeva te je li tražbina tužiteljice zastarjela.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne
kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa
potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od

4.7.2013. utvrdio da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.6.2014. do 31.12.2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući
ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da
je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i švicarski franak te u
razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača – korisnika kredita ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom
postojanja obveze u ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom
odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja
ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu
pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih
parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je
sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana
utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Time je i
tuženik postupio protivno odredbama čl. 81., 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN
96/03, dalje: ZZP/03) i kasnije 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07,
75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07).

7 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 15.4.2015. donio presudu Revt-249/14
kojom je, između ostaloga, odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž-
7129/13 od 13.6.2014. u dijelu kojim je potvrđena presuda TS u Zagrebu u pogledu
povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu
koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu na taj način promjenjiva.

10. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 14.6.2018. presudu Pž-
6632/17 kojom je, između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude
Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu koji se odnosi na
povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezanih za ugovorenu valutu uz koju
je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

11. Dakle, pravomoćnom je presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa
potrošača odlučeno da je (i) tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008.
sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe -
ugovaranjem valutne klauzule, na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je
vezana glavnica, a da tuženik nije tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora
potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje
valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

12. Po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), koji je na snazi u
vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač
osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika (također i
odredba čl. 138.a ZZP/07).

13. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim
parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti
prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem,
uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni
kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud
biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U
konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica
pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i
prava, i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

14. Kako se u konkretnom slučaju tužiteljica poziva upravo na utvrđenje iz gore
navedene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao
potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe
sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je u st. I. izreke pravomoćne
presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u postupku radi zaštite kolektivnih
interesa potrošača utvrđena ništetnom, ovaj je sud zaključio da su i ugovorne
odredbe koje su predmet ovoga spora ništetne i na tu okolnost nije provodio dokaze
– konkretno saslušanje tužiteljice, djelatnice tuženika M. V., V.
H. i javnog bilježnika pred kojim je solemniziran predmetni ugovor. Ovo je u
skladu s pravnim stajalištem Vrhovnog suda RH iz presude Rev-3142/18 od

19.3.2018.

15. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego
je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovor je
sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom.

8 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

Navedeno stoga što ugovorna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu kojom se promjena
kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Tako određena
odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je
promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez
sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez
određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja
ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd. Iz spisu priloženih
dokaza ne proizlazi niti da bi takvo što bilo precizirano u aktima tuženika, odnosno
tuženikovim Odlukama o izmjenama kamatnih stopa ili drugom aktu tuženika.

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna
odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u
suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju
neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora., a po čl. 5.
Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u
pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

17. Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini
ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi
uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do
situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može
predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih
kriterija.

18. Banke su, kao visoko specijalizirane ustanove, čiji je predmet poslovanja
novac koji plasiraju potrošačima u vidu novčarskih proizvoda, bile dužne maksimalno
odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene
mogućnosti da se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i
iskustvo banaka u kreditnom poslovanju je u odnosu na prosječnog potrošača
superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljano informirati o
smislu i sadržaju odredaba o kamatnoj stopi, što one nisu na valjani način učinile u
spornom razdoblju nedorečenim i nerazumljivim formulacijama iz unaprijed
formuliranog standardnog ugovora koja je potrošačima nerazumljiva.

19. Tužiteljici je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope,
pojedinačno o tome razgovarati i na taj mu način omogućiti, kao klijentu-potrošaču,
da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se
kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno
prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.
Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne
strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen
kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su
predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena
ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je
neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužiteljica) ima obvezu vratiti banci i
cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju
odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer o njoj nije pojedinačno pregovarano, a ni u
ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni
metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu

9 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su sporne
odredbe ugovora o kreditu ništetne.

20. Kako su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je
ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, to se te odredbe ne mogu
primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju tih ugovornih
odredbi. Zato je tuženik po čl. 323. ZOO dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po
osnovama koje su utvrđene ništetnima, i to kao razliku između iznosa plaćenog na
temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatoga
prema početnoj stopi od 4,35% za redovnu kamatu. Naime, početna kamatna stopa
među strankama nije sporna, a odredba o načinu promjene te stope je ništetna i
ostaje stoga samo početna kamatna stopa.

21. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim
vještačenjem po stalnom sudskom vještaku C. z. f. v. d.o.o.,Z.

22. Iz nalaza proizlazi da je u utuženom razdoblju visina tako obračunate tražbine
tužitelja koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita u CHF
ukupno 19.768,25 kn, a zbog promjene kamatne stope 5.681,53 kn, ukupno

25.449,78 kn, sve pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita u
CHF bila u primjeni početno ugovorena kamatna stopa na dan isplate kredita.

23. Tuženik je nalazu i mišljenju prigovorio jer nije izrađen po prijedlogu tuženika –
usporedbom s istom vrstom kredita na tržištu u istom razdoblju, s kreditom u EUR te
s kunskim kreditom i predložio je dopunu nalaza i mišljenja, Ustrajao je i kod
prigovora prijeboja s potplaćenim (manje plaćenim) i povlaštenim anuitetima. Na
prigovore na osnovni nalaz i mišljenje kojima se tvrdi da nije vidljiva formula izračuna,
primijenjena metoda obračuna kamate vještak je odgovorio pisanim očitovanjem od

28.0.2021. i otklonio te primjedbe ustvrdivši točno gdje je sve ovo u nalazu i mišljenju
navedeno, a i sud je pregledom nalaza utvrdio da je ovaj prigovor neosnovan.
Vještak je konkretno naveo i koje je sve isprave i akte koristio prilikom izračuna i sud
je takav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio smatrajući ga objektivnim i jasnim, a
izrađen je upravo prema zadatku kojega je vještaku dao sud.

24. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja vještak je u obzir uzeo i ona razdoblja kada
je tečaj primijenjen za otplatu bio niži od tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita,
iz čega proizlazi da bi u tom slučaju tužtieljica manje platila 910,74 kn, što znači da bi
ukupna razlika razlika zbog promjene kamatne stope i tečaja iznosila 24.539,04 kn,
od čega na ime promjene kamatne stope (isti) iznos od 5.681,53 kn, a zbog
promjene tečaja 18.857,51 kn.

25. Podneskom od 24.10.2021., nakon provedenog financijskog vještačenja,
tužiteljioca je zahtjev postavila u cijelosti u skladu s rezultatima toga dokaza prema
zadatku koji je vještaku određen na njezin prijedlog.

26. Imajući u vidu razloge i činjenično stanje koje je utvrdio i ranije obrazložio, sud
nije prihvatio prijedlog tuženika da se vještačenje provede usporedbom s istom
vrstom kredita na tržištu u istom razdoblju, s kreditom u EUR te s kunskim kreditom.

10 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

27. Odbijen je i prijedlog da se u obzir uzmu i negativne tečajne razlike (koje je
vještak obračunao u pisanoj dopuni) jer tužiteljica nije primila nikakav novčani iznos
po osnovi anuiteta na koje se ovaj prigovor odnosi pa je odluka u odnosu na visinu
zahtjeva utemeljena na inicijalnom nalazu i mišljenju vještaka.

28. Tuženik je osporio tužiteljici svojstvo potrošača, tvrdeći da nije dokazala da je potrošač u smislu odredaba Zakona o zatiti potrošača.

29. Iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazi da je tužiteljica sklopila s tuženikom
namjenski ugovor o kreditu - za adaptaciju stambenog prostora. Zakon o zaštiti
potrošača (NN 79/07) definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao
ili djelatnost na tržištu u svrhe koje nisu namijene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti
obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (čl. 3.st.1.). Tužiteljica jest fizička osoba,
a ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka sklopljen je radi adaptacije
stambenog prostora. U tome je smislu ona potrošač iz čl. 3.st.1. ZZP. Ukoliko pak
tuženik tvrdi da tužiteljica nije potrošač, mogao je i morao ponuditi dokaze da je ovaj
ugovor tužiteljica sklopila radi obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno u
svrhu poslovne djelatnosti, što nije učinio. Zato je i ovaj prigovor odbijen.

30. Tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu usvojen je iz svih ranije
navedenih razloga, ali djelomično – u odnosu na zahtjev koji se odnosi na iznose
plaćene po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (19.768,25 kn) jer je prigovor
zastare osnovan u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa preplaćenoga po osnovi
ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je neosnovan u odnosu na
preostali dio zahtjeva.

31. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od

20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 i zastara
individualnih restitucijskih zahtjeva (pri čemu se primjenjuje opći zastarni rok iz čl.

241. ZOO) počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke
donesene u povodu te tužbe (ovdje 13.6.2014. u odnosu na zahtjev koji se odnosi na
promjenjivu kamatnu stopu, a 14.6.2018. u odnosu na valutnu klauzulu). Prilikom
donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća
prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi
zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o
tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u
nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare
zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, vodeći računa o
tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak
restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140.
Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite
kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene
pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud
nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241.
ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima
ne bi imalo smisla.

32. U konkretnom slučaju tužba je podnesena 13.9.2020., što znači da je protekao
zastarni rok za zahtjev za isplatu preplaćenoga po osnovi promjenjive kamatne stope
pa je taj dio zahtjeva odbijen.

11 Poslovni broj: 17-P-4419/20-29

33. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29.
st. 2. ZOO-a, od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime
redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom
promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio
iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka
svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj
više plaćeni iznos ne pripada.

34. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl. 154. ZPP. Neovisno o tome
što je dio tužbenog zahtjeva odbijen, sud je trošak tužiteljici dosudio u cijelosti jer je
tuženik tijekom postupka osporavao osnovu čitavog zahtjeva, a radi dijela zahtjeva s
kojim tužiteljica nije uspjela nisu nastali posebni troškovi, osim većeg iznosa troška
financijskog vještačenja, zbog čega je tužiteljici od toga troška priznat samo
razmjerni, onaj koji bi imala da je vještačenje provedeno samo na okolnost
utvrđivanja preplate po osnovi valutne klauzule (1.500,00 kn umjesto 2.000,00 kn).
Tužiteljici su dosuđeni troškovi za zastupanje po odvjetniku po važećoj Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to: trošak za sastav tužbe od

1.000,00 kn (tbr. 7/1), podnesaka od 9.12.2020., 24.10.2021. od po 1.000,00 kn (tbr.
8/1), za zastupanje na ročištima 13.4.2021. i 15.2.2022. po 1.000,00 kn (tbr. 9/1),
ukupno 5.000,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV od 1.250,00 kn, financijsko
vještačenje od 1.500,00 kn te trošak pristojbe na tužbu i presudu od po 548,00 kn
iznosi 8.846,00 kn.

35. Zatezna kamata je dosuđena po čl. 29. st. 2. ZOO, a kamata na parnični trošak po čl. 30. Ovršnog zakona od dana donošenja presude do isplate.

Zagreb, 25. ožujka 2022.

Sudac: Ivana Marangunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od
dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka
ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika