Poslovni broj: 5Pr-1/2020-17

 

            

     Republika Hrvatska

  Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: M. K. iz Š.,  OIB:… protiv tuženika: J. U. N. P. K. Šibenik, zastupanog po punomoćniku Z. J., odvjetnici u Š., radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 16. veljače 2022.g. u  nazočnosti  tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu održanom povodom objave dana 23. ožujka 2022.g.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

 

"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju s osnova godišnje nagrade za uskršnje blagdane iznos od 1.250,00 kuna sa zakonskom zateznom koja teče od 16. travnja 2017.g. pa do konačne isplate."

 

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 812,50 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje:

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu pod posl.br. Pr-73/2017 od dana …, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja: "Dužan je tuženik isplatiti tužitelju s osnova godišnje nagrade za uskršnje blagdane iznos od 1.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2017. g. pa do konačne isplate."

 

2. Protiv naprijed citirane prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu, pa je odlučujući povodom žalbe  Županijski sud u Splitu donio rješenje pod posl.br. Gž R-251/2018-2 od ... slijedećeg sadržaja: "Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 5 Pr-73/2017..., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje."

 

3. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je kod tuženika radio na određeno vrijeme u razdoblju od ..., a da je tuženik sa Sindikatom turizma i usluga Hrvatske dana… zaključio Kolektivni ugovor  za Ustanovu N. p. K. (dalje: KU), da je čl. 51 st.1. KU utvrđeno da radniku pripada pravo na isplatu godišnje nagrade prigodom božićnih i uskršnjih blagdana u neoporezivom iznosu, da glede uskršnjih blagdana tuženik nije nikome isplatio godišnju nagradu, te ističe da je iz tužbe razvidno da se tražbina odnosi na … godinu, s obzirom da se čl. 51 KU odnosi na nagradu za božićne i uskršnje blagdane u neoporezivom iznosu o 2.500,00 kn,  to da znači da se za svaku prigodu isplaćuje 1.250,00 kn, a kamate da teku od 16. travnja 2017. godine, jer je taj dan bio Uskrs, a nagrada je prigodna i isplaćuje se prije samog blagdana, te u nastavku raspravljanja opetuje da osnov tužbe je čl. 51 KU. godišnju nagradu prilikom božićnih i usrksnih blagdana tuženik da je u obvezi isplatiti do visine neoporezivog dijela do 2500 kuna.  Nagrada za Uskrs da nije isplaćena, a božićnica da je iznosila 1250 kuna. Istim člankom da je određeno da se božićnica isplaćuje najkasnije do ..., pa da je nesporno da se usksrnica trebala isplatiti do Uskrsa a visina da je upravo preostali iznos do neoporezivog dijela tj. 1.250,00 kuna. Isto tako čl. 41 KU da utvrđuje se obveza poslodavca na isplatu regresa za GO. U praksi da je tuženik za regres i božićnicu isplatio  po 1.250,00 kn dok uskrsnicu nije isplaćivao Visina uskrsnice i božićnice da je nedvojbena, dok da je za isplatu regresa visina koja se ne spominje, a na iznos koji odredi tuženik trebao platiti porez I naposljetku naglašava da je poslije ove tužbe tuženik je počeo isplaćivati uskrsnice i poštivati odredbe KU i nakon toga da su neki zaposlenici osobno rekli tužitelju kako do toga ne bi došlo da nije bilo ove tužbe, pa predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan  u izreci ove presude.

 

4. Tuženik se i dalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je za utuženu … godinu tuženik na ime materijalnih prava iz čl. 41. KU i čl. 60. Temeljnog KU za državne službenike i namještenike u javnim službama isplatio djelatnicima 1.250,00 kn neoporezivo, dok da će preostali dio iz čl. 51. KU i čl. 71. Temeljnog KU za državne službenike i namještenike u javnim službama isplatiti u prosincu sukladno zakonskom okviru i naputku državnog proračuna, te da je točno kako navodi tužitelj da je čl. 51 KU propisano da radniku pripada pravo na isplatu godišnje nagrade prigodom božićnih i usrksnih blagdana, u istom članku da je određeno da je poslodavac božićnicu dužan isplatiti do 24. prosinca tekuće godine, dok da se ne navodi datum dospijeća isplate uskrsnice, pa da analogno primjenom istog članka proizlazi da poslodavac ima pravo isplatiti uskrsnicu do kraju tekuće godine pa da je tužba u ovoj pravnoj stvari preuranjena te je treba odbaciti, te da sukladno pravnim propisima i pravilima poslodavac ima pravo na ime prigodnih nagrada kao što su božićnica, uskrsnica, regres isplatiti svakom radniku iznos do 2.500,00 kn neoporezivo, slijedom čega da se postavlja pitanje na koji način je tužitelj utvrdio da bi na ime uskrsnice on imao pravo isplate iznosa od 1.250,00 kuna, nadalje u nastavku raspravljanja navodi tužitelj nije dokazao kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, da tužitelj ponovo nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode, u odnosu na isplatu prigodnih godišnjih nagrada tuženik da je vezan sklopljenim KU za JU NP K. i Temeljnim KU za državne službenike i namještenike u javnim službama. Temeljnim KU u čl. 60 i 71 da je propisano da radnik ima pravo na regres za korištenje GO i nagradu za božićne blagdane, a visina kojih se određuje propisanim navedenim člancima. Nastavno KU za JU NP K. također da predviđa isplatu regresa i isplatu nagrade za uskrsne i božićne blagdane, dok se dospijeće određuje na dan 24. prosinca tekuće godine. Iz svega da proizlazi da je tuženik u obvezi isplatiti radnicima regres, božićnicu, a sve na način kako to predviđa Temeljni KU, a da tuženik na ime prigodnih nagrada može isplatiti 2.500,00 kn neoporezivo po radniku, pa postavlja pitanje na temelju čega tužitelj tvrdi da bi mu upravo na ime nagrade uskrsnice pripadao iznos od 1.250,00 kn. Upravo radi navedenog kako da je tuženik u... godini isplatio radnicima regres za korištenje GO i nagradu za božićne blagdane koji iznos je isplaćen i tužitelju koji se te godine nije protivio niti tražio da mu se isplati uskrsnica, to da je tuženik i u ... godini bio vezan tim odlukama i dužan iste nagrade isplatiti i u narednoj godini, što da je i učinio i kako da nije mogao radnicima isplatiti nagradu za uskrs u neoporezivom iznosu to da je svakom radniku isplaćen iznos od 750,00 kn ali istu nagradu da nije bio u mogućnosti nazvati uskrsnicom, pa slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz nalog istom da tuženiku naknadi parnični trošak.

 

5. U dokaznom postupku izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme od …, Dodatka I. ugovora o radu od ..., Dodatka II. ugovora o radu od ..., Dodatka III. ugovora o radu od ..., Kolektivnog ugovora za tuženika od ..., Temeljnog KU, Izračuna  plaće tužitelja za svibanj..., RIF-obavijesti tuženika  …, Odluke tuženika od …, Odluka tuženika o isplati nagrade za korištenje GO i nagradu za božićne blagdane za ... godine.

 

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu blagdanske prigodnice i to baš uskrsnice za … u iznosu od 1.250,00 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

8. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca od ..., i to na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme …. i pripadajućih dodataka ugovora od …

 

9. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je između tuženika i Sindikata zaključen Kolektivni ugovor Ustanovu N.p.K., dalje KU, koji se primjenjuje u predmetnom slučaju.

 

10. Odredbom članka 51. stavak 1. KU-a, propisano je da radniku pripada pravo na isplatu godišnje nagrade prigodom božićnih i uskršnjih blagdana u neoporezivom iznosu, a nedvojbeno je da je Uskrs bio 16. travnja, a KU-om nije određen datum dospijeća uskrnice. 

 

11. Pregledom RIF-obavijesti tuženika utvrđeno je da se može neoporezivo isplatiti radnicima prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl) do 2.500,00 kn po radniku godišnje.

 

12. Neoporezivi iznos prigodne godišnje nagrade koju poslodavci prigodno mogu isplatiti svojim radnicima propisan je Pravilnikom o porezu na dohodak. Neoporeziva isplata božićnice ili druge prigodne nagrade ograničena je na 2.500,00 kuna godišnje po radniku bez obzira isplaćuje li se kao prigodni primitak za božićno-novogodišnje blagdane, godišnji odmor, uskrsne blagdane ili neku drugu prigodu.

 

13. Godišnji neoporezivi iznos može se isplatiti u jednom ukupnom iznosu ili u dva ili više navrata (npr. dio na ime regresa za godišnji odmor, a dio kao božićnica).

14. Pregledom Odluke tuženika od... razvidno je da je istu donio ravnatelj tuženika povodom prijedloga sindikalnog povjerenika, a s obzirom da ostvareni prihodi jamče podmirenja svih dospjelih obveza u tekućem mjesecu, te da ne postoji bojazan da će to dovesti ustanovu u situaciju nesolventnosti, a zbog značajnog povećanja prihoda sukladno financijskom izviješću za …, uspješno obavljenih poslova i zadataka i značajnog povećanja broja posjetitelja svim radnicima se odobrava isplata nagrade u iznosu od 750,00 kn neto.

 

15. Pregledom Odluka tuženika o isplati nagrade za korištenje GO i nagradu za božićne blagdane za …, razvidno je radnicima tuženika, a nesporno i tužitelju, koji ostvaruju pravo na godišnji odmor ili njegov razmjerni dio jednokratno isplaćen regres u visini od 1.250,00 kn, kao i onima koji ostvaruju prvo na naknadu, a među njima i tužitelju, jednokratno isplaćena Božićnica  u visini od 1.250,00 kn, dakle je radnicima na ime prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl) isplaćen iznos od 2.500,00 kn po radniku godišnje, sukladno KU, te im isplaćena nagrada u iznosu od 750,00 kn neto, koja bi se odnosila na uskrsnicu, a KU-om nije određen datum dospijeća uskrnice. 

 

16. Slijedom navedenog kako je u postupku utvrđeno da je tuženik isplatio tužitelju pripadajuće mu nagrade sukalndo Zakonu i KU, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao u izreci (toč. I. izreke).

 

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tuženiku priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za zastupanje na roč. od 10.11.2017.g. u visini od 25 bodova, za zast. na roč. od 16.2.2022.g. - 25 b., za sastav žalbe od 13.12.2017.g. – 31,25 b, odnosno suklando vrijednosti boda od 10,00 kn, sveukupno 812,50 kn, koliko je dužan tužitelj nakanditi tuženiku na ime parničnog troška (toč. II. izreke)

 

 

U Šibeniku, dana 23. ožujka 2022.

                                                                                                                 Sudac:

 

                                                            Silvana Klisović, v.r.