- 1 -

                                  Broj: Jž-1561/2020

                                          

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Đ. J. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, broj: 11. Pp J-16/2019 od 28. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

           Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okr. Đ. J., okr. S. J., okr. J. J. i okr. M. J. proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod t. I. izreke pobijane presude, te je tim okrivljenicima na temelju istog propisa, izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko isti u roku od šest mjeseci ne počine jedan ili više prekršaja za koje im je izrečena kazna zatvora te su oslobođeni dužnosti naknade troška prekršajnog postupka, a troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ) su okr. A. F. (rođ. 1.7.1973.), okr. A. F. (rođ. 24.8.1998.), okr. A. F. (rođ. 15.8.1998.), okr. N. A. i okr. M. P., oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te su oslobođeni dužnosti naknade troška prekršajnog postupka, a troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv oslobađajućeg dijela te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji u osuđujućem dijelu, predlažući usvojiti žalbu i ukinuti presudu te vratiti predmet u oslobađajućem dijelu na ponovno suđenje, a u osuđujućem dijelu, izreći tim okrivljenicima bezuvjetne kazne zatvora.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje tužitelj.

 

5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. A. F. (rođ. 1.7.1973.), okr. A. F. (rođ. 24.8.1998.), okr. A. F. (rođ. 15.8.1998.), okr. N. A. i okr. M. P., oslobađaju od optužbe zbog prekršaja naročito drskog i nepristojnog ponašanja na javnom mjestu, iz razloga postupanja u nužnoj obrani te iz razloga što nije s nedvojbenom sigurnošću dokazano da bi počinili terećeni prekršaj (str. 14. odlomak 1. presude), a sve na temelju obrana tih okrivljenika koji ističu da su se branili od napada okr. Đ. J., okr. S. J., okr. J. J. i okr. M. J., a koji okrivljenici poriču svoj dio inkriminacije i terete ostale suokrivljenike da su oni njih napali, zbog čega su se oni branili, sve zbog ranijih nesuglasica i konflikata između dvije obitelji. Slijedom toga, prvostupanjski je sud našao da nema dokaza da su okrivljenici koji su oslobođeni od optužbe, počinili prekršaj za koji se terete.

 

5.1. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da je nakon ovako provedenog dokaznog postupka, a u nedostatku drugih dokaza, trebalo donijeti oslobađajuću odluku za okr. A. F. (rođ. 1.7.1973.), okr. A. F. (rođ. 24.8.1998.), okr. A. F. (rođ. 15.8.1998.), okr. N. A. i okr. M. P., a da prethodno nije izveo sve dokaze važne u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica.

 

5.2. Prvenstveno, suprotstavljene obrane okr. A. F. (rođ. 1.7.1973.), okr. A. F. (rođ. 24.8.1998.), okr. A. F. (rođ. 15.8.1998.), okr. N. A. i okr. M. P. s jedne strane, te okr. Đ. J., okr. S. J., okr. J. J. i okr. M. J., s druge strane, u kojima se okrivljenici međusobno terete i poriču svoj dio inkriminacije, ne mogu biti temelj za odluku o krivnji samo za jednu skupinu okrivljenika, bez da su na valjani način (suočenjem) otklonjene te kontradiktornosti.

 

5.3. Nadalje, prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da u postupku nije bilo potrebe ispitati kao svjedokinje M. A., V. Ž. te S. F., koje su očito bile prisutne događaju, budući da iz zakonitog dokaza Zapisnika o ispitivanju te svjedokinje pred policijom (str. 68 spisa) jasno proizlazi da je ona vidjela događaj pa je svakako mogla imati saznanja o relevantnim činjenicama. Pritom se ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda kojim prejudicira da bi ta svjedokinja (kao i ostale dvije navedene svjedokinje), zbog rodbinske povezanosti s okrivljenicima koji su oslobođeni od optužbe, pristrano svjedočila bez obzira što je vidjela događaj. Stoga je, radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud trebao u postupku izvesti i dokaz ispitivanjem navedenih svjedokinja, koje su i predložene kao dokaz u optužnom prijedlogu te ih na sporne okolnosti suočiti s okrivljenicima koji su proglašeni krivima, budući da je dužnost suda, s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenike, kao i one koje im idu u korist (čl. 88. st. 1. PZ-a). Posljedica ovakve postupovne nepravilnosti, propuštanje je okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja koje je dovelo do oslobađajuće presude.

 

6. Obzirom da se činjenični opis izreke pobijane presude ne može izdvojiti bez štete za pravilno suđenje u smislu čl. 206. st. 3. PZ-a, to je trebalo ukinuti pobijanu presudu i u odnosu na osuđujući dio presude kojom su okr. Đ. J., okr. S. J., okr. J. J. i okr. M. J., proglašeni krivim za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

7. Nadalje, budući da je prvostupanjska presuda ukinuta u cijelosti, žalbeni navodi koji se odnose na odluku o prekršajnopravnoj sankciji izrečenoj okrivljenicima koji su proglašeni krivim, slijedom toga su u ovoj fazi postupka bespredmetni.

 

8. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu u cijelosti i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati sve okrivljenike, svjedokinje M. A., V. Ž. te S. F., na valjani način otkloniti možebitne kontradiktornosti u iskazima između svjedoka i okrivljenika, potom provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 16. ožujka 2022.

 

Zapisničarka:                                                                                               Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                         Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 11 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.