REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari
tužiteljice V. P. (OIB …) iz Z., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv
tuženika Z. b. d.d. (OIB …), Z., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon 16. veljače 2022. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice I. R., odvjetničke vježbenice, te zamjenice punomoćnika tuženika P. G. B., odvjetnice, 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 1. Ugovora
o kreditu broj … od 13. veljače 2006., zaključenog između tužitelja i
tuženika, u dijelu kojim je ugovoreno da se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit
na iznos kunske protuvrijednosti 69.900,00 CHF, po srednjem tečaju HNB na dan
isplate kredita, u dijelu kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje iznos
kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način
utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu kojim je ugovoreno da je korisnik kredita
dužan iznos kredita od 69.900,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom
stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan
plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit
u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 350,44 CHF obračunato po
srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba, članak 2.
Ugovora o kreditu broj … od 13. veljače 2006., zaključenog između
tužitelja i tuženika, u dijelu kojim je, ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s
promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Z.
b. d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene
kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita
pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje
plaćati tako izmijenjene anuitete.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 78.662,60 kuna, sve sa
pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31. prosinca 2007.,

2 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet
postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 133,24 kn od 1.11.2007., - na iznos od 132,82 kn od 1.12.2007., - na iznos od 134,66 kn od 1.1.2008., - na iznos od 136,40 kn od 1.2.2008., - na iznos od 264,23 kn od 1.3.2008., - na iznos od 262,21 kn od 1.4.2008., - na iznos od 253,64 kn od 1.5.2008., - na iznos od 256,87 kn od 1.6.2008., - na iznos od 254,34 kn od 1.7.2008., - na iznos od 253,81 kn od 1.8.2008., - na iznos od 253,71 kn od 1.9.2008.,

- na iznos od 263,44 kn od 1.10.2008,. - na iznos od 285,31 kn od 1.11.2008., - na iznos od 260,95 kn od 1.12.2008., - na iznos od 387,26 kn od 1.1.2009., - na iznos od 388,95 kn od 1.2.2009., - na iznos od 334,54 kn od 1.3.2009., - na iznos od 347,02 kn od 1.4.2009., - na iznos od 349,50 kn od 1.5.2009., - na iznos od 328,02 kn od 1.6.2009., - na iznos od 331,77 kn od 1.7.2009., - na iznos od 412,85 kn od 1.8.2009., - na iznos od 436,80 kn od 1.9.2009.,

- na iznos od 410,20 kn od 1.10.2009,. - na iznos od 427,39 kn od 1.11.2009., - na iznos od 424,64 kn od 1.12.2009., - na iznos od 471,04 kn od 1.1.2010., - na iznos od 500,84 kn od 1.2.2010., - na iznos od 494,38 kn od 1.3.2010., - na iznos od 523,98 kn od 1.4.2010., - na iznos od 578,21 kn od 1.5.2010., - na iznos od 536,92 kn od 1.6.2010.,

- na iznos od 599,16 kn od 1.7.2010.., - na iznos od 597,06 kn od 1.8.2010., - na iznos od 726,07 kn od 1.9.2010.,

- na iznos od 650,92 kn od 1.10.2010,. - na iznos od 655,00 kn od 1.11.2010., - na iznos od 626,00 kn od 1.12.2010., - na iznos od 632,90 kn od 1.1.2011., - na iznos od 605,36 kn od 1.2.2011., - na iznos od 622,04 kn od 1.3.2011., - na iznos od 622,92 kn od 1.4.2011.,

3 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

- na iznos od 673,77 kn od 1.5.2011.,
- na iznos od 781,85 kn od 1.6.2011.,
- na iznos od 904,85 kn od 1.7.2011.,
- na iznos od 975,06 kn od 1.8.2011.,
- na iznos od 768,15 kn od 1.9.2011.,
- na iznos od 698,56 kn od 1.10.2011,.
- na iznos od 703,20 kn od 1.11.2011.,
- na iznos od 712,81 kn od 1.12.2011.,
- na iznos od 772,87 kn od 1.1.2012.,
- na iznos od 790,93 kn od 1.2.2012.,
- na iznos od 771,24 kn od 1.3.2012.,
- na iznos od 768,29 kn od 1.4.2012.,
- na iznos od 778,25 kn od 1.5.2012.,
- na iznos od 795,58 kn od 1.6.2012.,
- na iznos od 773,96 kn od 1.7.2012.,
- na iznos od 768,00 kn od 1.8.2012.,
- na iznos od 714,96 kn od 1.9.2012.,
- na iznos od 760,68 kn od 1.10.2012,.
- na iznos od 781,96 kn od 1.11.2012.,
- na iznos od 767,82 kn od 1.12.2012.,
- na iznos od 750,86 kn od 1.1.2013.,
- na iznos od 745,02 kn od 1.2.2013.,
- na iznos od 738,98 kn od 1.3.2013.,
- na iznos od 781,19 kn od 1.4.2013.,
- na iznos od 719,08 kn od 1.5.2013.,
- na iznos od 708,92 kn od 1.6.2013.,
- na iznos od 714,99 kn od 1.7.2013.,
- na iznos od 708,61 kn od 1.8.2013.,
- na iznos od 731,34 kn od 1.9.2013.,
- na iznos od 746,05 kn od 1.10.2013,.
- na iznos od 753,23 kn od 1.11.2013.,
- na iznos od 778,82 kn od 1.12.2013.,
- na iznos od 752,99 kn od 1.1.2014.,
- na iznos od 508,45 kn od 1.2.2014.,
- na iznos od 521,66 kn od 1.3.2014.,
- na iznos od 510,15 kn od 1.4.2014.,
- na iznos od 493,64 kn od 1.5.2014.,
- na iznos od 497,21 kn od 1.6.2014.,
- na iznos od 508,99 kn od 1.7.2014.,
- na iznos od 518,40 kn od 1.8.2014.,
- na iznos od 520,80 kn od 1.9.2014.,
- na iznos od 530,89 kn od 1.10.2014,.
- na iznos od 545,36 kn od 1.11.2014.,
- na iznos od 548,09 kn od 1.12.2014.,
- na iznos od 550,21 kn od 1.1.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.2.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.3.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.4.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.5.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.6.2015.,

4 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

- na iznos od 549,12 kn od 1.7.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.8.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.9.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.10.2015,.
- na iznos od 549,12 kn od 1.11.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.12.2015.,
- na iznos od 549,12 kn od 1.1.2016.,
- na iznos od 725,69 kn od 1.2.2016.,
- na iznos od 712,28 kn od 1.3.2016.,
- na iznos od 701,43 kn od 1.4.2016.,
- na iznos od 682,59 kn od 1.5.2016.,
- na iznos od 728,32 kn od 1.6.2016.,
- na iznos od 702,52 kn od 1.7.2016.,
- na iznos od 706,97 kn od 1.8.2016.,
- na iznos od 690,23 kn od 1.9.2016.,
- na iznos od 709,66 kn od 1.10.2016,.
- na iznos od 745,68 kn od 1.11.2016.,
- na iznos od 743,47 kn od 1.12.2016.,
- na iznos od 754,52 kn od 1.1.2017.,
- na iznos od 739,44 kn od 1.2.2017.,
- na iznos od 719,96 kn od 1.3.2017.,
- na iznos od 733,09 kn od 1.4.2017.,
- na iznos od 672,65 kn od 1.5.2017.,
- na iznos od 684,66 kn od 1.6.2017.,
- na iznos od 643,86 kn od 1.7.2017.,
- na iznos od 576,12 kn od 1.8.2017.,
- na iznos od 580,51 kn od 1.9.2017.,
- na iznos od 588,30 kn od 1.10.2017,.
- na iznos od 575,53 kn od 1.11.2017.,
- na iznos od 571,85 kn od 1.12.2017.,
- na iznos od 530,11 kn od 1.1.2018.,
- na iznos od 569,95 kn od 1.2.2018.,
- na iznos od 539,16 kn od 1.3.2018.,
- na iznos od 505,57 kn od 1.4.2018.,
- na iznos od 478,08 kn od 1.5.2018.,
- na iznos od 534,41 kn od 1.6.2018.,
- na iznos od 529,78 kn od 1.7.2018.,
- na iznos od 603,25 kn od 1.8.2018.,
- na iznos od 611,61 kn od 1.9.2018.,
- na iznos od 569,99 kn od 1.10.2018,.
- na iznos od 590,38 kn od 1.11.2018.,
- na iznos od 605,69 kn od 1.12.2018.,
- na iznos od 613,42 kn od 1.1.2019.,
- na iznos od 588,34 kn od 1.2.2019., sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od

10.573,00 kn sa zateznim kamatama od 2. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima

5 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi da je 13. veljače 2006., s tuženikom kao kreditorom
zaključila Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj …, na temelju kojeg joj je
tuženik stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 69.900,00 CHF,
isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Nadalje
navodi da je tuženik je u navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom
Ugovoru, i to u čl. 1. ugovorio valutnu klauzulu u valuti Švicarski franak, otplatu
kredita je u čl. 2. i čl. 7. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu
kamatne stope u iznosu 4,50% godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je
ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same
banke (,,temeljem odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.")bez
navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona
mijenjati.

Tužiteljica smatra da je tuženik ovakvim postupanjem u Ugovor ugradio
nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je
vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, odnosno da je ugovaranjem odredbe o jednostranoj
promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljicom
pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna
parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik postupio
suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima,
načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava,te, protivno
zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima
i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice.

Tužiteljica ističe da je zbog ovakvog protupravnog postupanja protiv tuženika
voden sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa
ovdje tužiteljice, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-
1401/12, te da je Visoki trgovački sud RH 13. lipnja 2014., odlučujući o žalbi tuženika
presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 potvrdio presudu P-1401/12, kojom je
utvrđeno da je tuženik Z. b. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.
prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a
time interese i prava tužiteljice, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima
koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa
koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom
odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i da
je isti sud presudom poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdio
presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da
je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio interese i
prava potrošača korisnika kredita, a time i interese tužiteljice, zaključujući ugovore o
kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena
valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme
zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o
svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na
potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o

6 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o
zaštiti potrošača (NN broj 96/13) i to u člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007.
do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača
(NN broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to u člancima 96. i 97. te
suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24. siječnja 2022.
traži utvrditi ništetnim odredbe čl. 1., 2. i 7. predmetnog Ugovora o namjenskom
kreditu pobliže određeno kao u točki I. i II. izreke, te naložiti tuženiku da joj stečeno
bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i
promjenjivoj kamati plati iznos od 78.662,60 kn sa zateznim kamatama na pojedine
mjesečne iznose kao u toč. III. izreke te da joj naknadi parnični trošak sa zateznim
kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava da je tužiteljica
potrošač, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tijek zatezne kamate, te ističe prigovor
zastare navodeći da kolektivna tužba na koju se tužiteljica poziva nije prekinula
zastaru za konkretnu tražbinu, unatoč pravnom shvaćanju izraženom u presudi
Vrhovnog suda RH, broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Ističe da je prema čl.

502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača sud u pojedinačnom postupku vezan
za pravno utvrđenje u presudi donesenoj povodom tužbe za zaštiti kolektivnih prava i
interesa potrošača, ali da tužiteljica nije bila stranka u tom sporu i do podnošenja ove
tužbe ne postoji radnja koja bi prekinula zastaru za predmetnu tražbinu, jer da je
zakonodavac smatrao da kolektivna tužba prekida zastaru to bi i propisao pa da
stoga valja primijeniti zakonske odredbe o zastari i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
Pritom se tuženik poziva i na prijedlog Europske komisije od 11. travnja 2018.
upućen Europskom parlamentu. Smatra da se na konkretni slučaj ne može primijeniti
presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i
Pž-6632/17 i da tužitelj mora dokazati ništetnost navedenih ugovornih odredaba.
Smatra da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, uočljive i razumljive te
obrazlaže to svoje stajalište. Ističe da je tužiteljici bio uručen i okvirni otplatni plan kod
zaključenja ugovora, te u obrazloženju razloge ugovaranja kredit u s valutnom
klauzulom u CHF, tuženik ističe da na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o
budućem kretanju tečaja, već naprotiv da je banka imala razloga vjerovati u
stabilnost tečaja i da je banka tužiteljicu u samom Ugovoru upozorila na valutni rizik
te se poziva na praksu Suda Europske unije u odluci A. (C-186/16). U ovom
sporu smatra odlučnom činjenicu da je banka znala ili mogla znati budući smjer
kretanja tečaja CHF a što tužiteljica nije dokazala, pa stoga na strani banke nije niti
mogla biti propuštanja da korisnici kredita pruži ključnu informaciju uslijed koje bi
predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13. Ističe da je tuženik
prilikom sklapanja predmetnog Ugovora tužiteljici pružio sve potrebne informacije, te
da stoga sukladno stavu u presudi Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018 od 3.
rujna 2019. treba utvrditi je li tuženik informirao tužiteljicu o njemu dostupnim i
poznatim informacijama. Ističe da je tuženik bio posljednja banka koja je ponudila
kredite u CHF nudeći ih jednako kao i kredite u EUR i kunama. Predlaže odbiti
tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u financijski izračun s pripadajućim
tablicama (list 7-13 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu broj …. (list 14-19
spisa), izvadak iz knjige položenih prava od 19.01.2006. (list 20 spisa), potvrdu

7 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

(solemnizaciju) privatne isprave od 15.02.2006. (list 21 spisa), otplatni plan kredita od

24. listopada 2018. (list 22-40), obavijest o novostima i utvrđivanju visine kamate od

08.01.2013. (list 61 spisa), izlaganja Švicarske narodne banke od 24.02.2000. i

19.02.2004. s prijevodima s engleskog jezika (list 62-103 spisa), Opće uvjete
promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim
i stranim fizičkim osobama (list 104-107 spisa), promet po kreditu 07.02.2006.-

01.06.2019. (list 133-139 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po
vještaku D. P. iz D. d.o.o. (list 238-256 spisa) te sudsku praksu.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnim
odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iznos kredita i način otplate kredita
vezan za valutu CHF, u dijelu promjenjive kamatne stope u skladu s odlukom
kreditora, te zahtjev za vraćanje više plaćenih mjesečnih iznosa na temelju ništetnih
odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Nije sporno da su stranke 13. veljače 2006., sklopile Ugovor o namjenskom
kreditu broj …, da je Ugovor sastavio tuženik i da je solemniziran 15.
veljače 2006., da je Ugovorom tužiteljici odobren namjenski kredit za kupnju stana u
iznosu od 69.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na
dan isplate kredita, s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom od 4,50%
godišnje, s rokom otplate od 30 godina i uz obvezu otplate kredita u mjesečnim
anuitetima uz primjenu valutne klauzule zajedno s pripadajućim kamatama, do
uključujući 15. veljače 2019.

7. Sporno je je li tužiteljica potrošač, osnova i visina tužbenog zahtjeva, tijek
zatezne kamate, te je li nastupila zastara s obzirom na stav tuženika da tužbe u
sporovima radi kolektivne zaštite potrošača nisu prekinule tijek zastarnog roka, kao i
za konačno precizirani tužbeni zahtjev koji smatra preinakom tužbe.

8. S obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora 13. veljače 2006. za ocjenu
(ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87.,
te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03- dalje: ZZP)
koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a za ocjenu poštenosti ugovornih
odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi valja primijeniti i čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

9. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da tužiteljica nije dokazala da je potrošač valja
reći da je u smislu odredbe čl. 3. ZZP potrošač svaka fizička osoba koja sklapa
pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj
djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, te je za pojam potrošač u
Direktivi 93/13 bitan jedino objektivni funkcionalni kriterij, tj. da fizička osoba sklapa
konkretni ugovor radi obavljanja osobnih – privatnih potreba i da je potrošač slabija
ugovorna strana, pa je stoga na tuženiku teret dokaza da tužiteljica nije zaključila
ugovor o kupnji stana za osobne – privatne potrebe (Rev-18/2018 od 26. svibnja

2018.), odnosno da nije potrošač.

10. Iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je isti tužiteljici
odobren za kupnju stana u Z., da je prema priloženom
prometu po kreditu iznos kredita u protuvrijednosti kuna isplaćen prodavatelju i

8 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

založnom dužniku M. J., te da prema podacima u tužbi i JRO tužiteljica i
sada ima prebivalište na adresi stana za kupnju kojeg joj je odobren kredit.

11. Budući da iz Ugovora o namjenskom kreditu, u smislu odredbe čl. 3. ZZP i
Direktive 93/13, proizlazi da je tužiteljica potrošač, a tuženik na kojem je teret dokaza
(odluka Županijskog suda u Osijeku broj Gž-34440/2020 od 28. siječnja 2021.) nije
predložio dokaze kojima to osporava, sud je ocijenio paušalnim a time i neosnovanim
tuženikov prigovor da tužiteljica nije potrošač.

12. U odnosu na valutnu klauzulu u CHF valja reći da je Vrhovni sud Republike
Hrvatske, u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., prihvatio
obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-
6632/17 od 14. lipnja 2018., kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja
o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo
zato, jer ju je unaprijed sastavio trgovac, tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud
ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo
potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da su u
njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost,
sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga
znanja, a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo
vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu, a po ocjeni tog suda to nije učinjeno ni na
koji način. Konačno, banke pa tako i tuženik, trebale su obavijestiti potrošača,
odnosno tužiteljicu, o svim rizicima koje tužiteljica prihvaća sklapanjem ovakvog
ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi
potrošač tj. tužiteljica mogla razumjeti što joj donosi ova ugovorna odredba i odlučiti
sama o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što
banke, odnosno tuženik, nije učinio premda su sami trgovci, odnosno banke znali te
rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano da banke moraju u vrijeme
pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih
će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim
obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i
poštenja, postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u
potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima
namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost
ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog
znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama.

Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF i uvjeravaju
potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno
sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja
navodi na sklapanje ovakvog ugovora.

Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove
cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti
bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF
vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za
potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu
potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je
samo po sebi nepošteno.

S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u opticaju bila uglavnom DEM, odnosno EUR pa nije znao

9 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora.

Tako banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule, a potrošač i taj rizik,
ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta, što banke kao stručne
ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne
razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam
svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana, banka, dala
neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više
kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice
u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF nije
stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih
stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i
informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o
neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor, odnosno parnične
stranke.

13. Slijedom prethodno izloženih razloga, tužiteljica nije niti mogla znati što znači
valutna klauzula CHF niti je mogla predvidjeti posljedice takvog ugovora, pa kada je
Ugovor sklopljen u tim okolnostima sadržaj odredbe čl. 1 i čl. 7. Ugovora
predstavlja prebacivanje odgovornosti na tužiteljicu kojoj rizici valutne klauzule nisu
objašnjeni.

14. Sud je odbio izvođenje dokaza za saslušanje zaposlenice tuženika D.
B. na okolnost svih danih informacija tužiteljici koje su po stavu tuženika
relevantne za sklapanje prdmetnog ugovora, iz razloga što sud u ovom postupku
povodom tužbe potrošača, sukladno shvaćanju Vrhovnog suda RH u odlukama
(primjerice Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)
nije dužan provoditi nikakve dokaze niti ponovno utvrđivati jesu li sporne ugovorne
odredbe ugovora o kreditu ništetne. Pritom valja istaknuti da se uloga javnih
bilježnika u postupku solemnizacije temelji na odredbama čl. 57. i 58. Zakona o
javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 16/07 i 75/20- dalje: ZJB), a
to znači da tužitelj prilikom solemnizacije predmetnog ugovora očito nije izrazio
dvojbu oko odredbe o valutnoj klauzuli pa niti javni bilježnik nije imao ovlaštenje iz čl.

58. ZJB upozoriti tužitelja na značaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i to
upozorenje unijeti u javnobilježnički akt, niti se solemnizacija može tumačiti na način
da je time tužitelj na transparentan način i potpuno informiran o riziku intervalutarnih
promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (tako i Županijski sud u Varaždinu,
poslovni broj Gž-1194/2021 od 9. prosinca 2021.)

15. U odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu Vrhovni sud Republike
Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., donesenoj
povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda RH, posl. br Pž-7129/13 u
postupku u kojem je Udruga P.- H. s. u. z. z. p.
tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, zauzeo stav da su pojmovi koje banke
koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne
stope i način njihova obračuna, visoko stručni i samim tim razumljivi isključivo onim
osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, što
znači da je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da
unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive
kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja

10 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih
banaka), nisu im mogle biti razumljive, kao i da se razlozi za promjenjivost kamatnih
stopa prikazani u odlukama tuženih banaka ne mogu smatrati načelnim i objektivnim
kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za
promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

16. Iz obrazloženja navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske
proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije promjenjivih kamatnih stopa u
ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka
ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u
odnosu na banku tj. trgovca, budući da je formulacija ugovornih odredbi o
promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao
znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, a da nije bilo
moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom
kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje da je tužitelj na to mogao
utjecati.

17. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj presudi banke
su kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja
plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti
svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih
mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu, te je znanje i
iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima
prosječnog potrošača nadmoćno, pa isti sud smatra da su upravo zato banke bile
dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj
kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem
razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši
se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed
sastavljenog standardnog ugovora u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa
potrošačima ostala nerazumljiva.

18. Nadalje valja reći da su ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno
naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava
koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u
vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti
određena tj. odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" broj br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15- dalje: ZOO), a
sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela
obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost
suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe
prava.

19. Prema tome jasno je da neodređena ugovorna odredba o promjenjivoj
kamatnoj stopi u ugovoru koji je sastavio tuženik i plasirao proizvod (kredit) bez
pojašnjenja te odredbe korisniku kredita, suprotno navedenim načelima obveznog
prava, jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač na taj način
doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta
odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se
ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila
određena niti odrediva. Pritom valja istaknuti da prosječnom potrošaču, a za tužitelja

11 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

tuženik ne tvrdi niti dokazuje da to nije, objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti je
bio razumljiv, pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i
obvezama potrošača i trgovca, suprotno načelima obveznog prava.

20. Slijedom izloženog proizlazi da su sporne ugovorna odredbe, u dijelu koji se
odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o tuženikovim kamatnim
stopama i ugovorenu valutu CHF, precizno navedene u točki I i II izreke, ništetne u
smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP u svezi s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO, pa je
stoga na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO svaka ugovorna strana dužna vratiti
drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO
ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati
bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je
ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena
kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila
odlučna pobuda već je odlučna tužiteljeva pobuda za sklapanje ovog ugovora bila
kupnja vozila kreditom kojeg će on moći otplaćivati.

21. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna
odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost
ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer
prema odredbi čl. 102. st. 2. ZZP ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači
ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Budući da je
ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je
osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana
manjeg značenja, nema mjesta odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

22. Tuženikov prigovor o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda Republike
Hrvatske, sud je ocijenio neosnovanim na temelju odredbe čl. 502. C Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 -
dalje ZPP).

23. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku D. P.

24. Vještak je u svom nalazu i mišljenju, za koji je koristio ugovor o kreditu, prijepis
knjigovodstvene kartice i otplatni plan u CHF, izračunao ukupnu razliku između
iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije
mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih
anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 3.731,47 CHF, odnosno primjenom
srednjeg tečaja HNB na dan plaćanja iznosi 20.012,28 kn. Ukupna razlika u iznosu
anuiteta primjenom tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na
dan isplate kredita iznosi 58.650,32 kn, tako da ukupna razlika između anuiteta s
osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete dospjele
do 15. veljače 2019. , ukupno iznosi 78.662,60 kn.

25. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka D. P. kao detaljan stručan i
obrazložen, a ni stranke mu nisu prigovarale.

12 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

26. U odnosu na tuženikov prigovor zastare valja reći da je odredbom čl. 215. st.

1. ZOO propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik
imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što
drugo propisano.

27. Zahtjev za vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je zahtjev za
vraćanje stečenog bez osnove, za koji nije propisan neki drugi rok zastare, pa se
sukladno odredbi čl. 225. ZOO primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

28. Uzimajući stoga u obzir da je najstarije potraživanje tužitelja dospjelo 1.
studenoga 2007. i da je tužba u kolektivnom sporu podnesena 4. travnja 2012., a
presude u tom sporu su postale pravomoćne i to u odnosu na promjenjivu kamatnu
stopu Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu Pž-6632/17
od 14. lipnja 2018., te da je tužba u ovom pojedinačnom sporu podnesena 27. ožujka

2019., proizlazi da do podnošenja tužbe, uzimajući u obzir i prekid zastare, nije
protekao opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO.

29. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO kojom je propisano da obveza vraćanja
nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, tuženik je u
obvezi na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli
CHF platiti tužitelju zatraženi iznos od 78.662,60 kn.

30. Obveza plaćanja zateznih kamata na pojedine iznose od dana stjecanja tog
nepripadnog iznosa, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka, temelji se na odredbi čl.

1115. ZOO .

31. Tuženik neosnovano smatra da je konačnim usklađenjem, smanjenog,
tužbenog zahtjeva s rezultatima vještačenja u podnesku od 24. siječnja 2022,
tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev, te ističe prigovor zastare u pogledu zahtjeva za
isplatu navodne preinake povećanjem pojedinih mjesečnih zahtjeva, jer je istekao
petogodišnji zastarni rok od pravomoćne presude u kolektivnom sporu od 13. lipnja

2014. do preinačenja tužbe u podnesku od 24. siječnja 2022.

32. Naime, tužbenim zahtjevom u tužbi tužiteljica je tražila isplatu ukupnog iznosa
od 83.678,34 kn, a podneskom od 24. siječnja 2022. svoj zahtjev je smanjila
usklađujući ga s rezultatima financijskog vještačenja i traži isplatu iznosa od ukupno

78.662,60 kn, slijedom čega je tuženikova tvrdnja o preinaci tužbe zbog tako
postavljenog konačnog tužbenog zahtjeva u potpunosti neosnovana u smislu
odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), pa u tom smislu neosnovan je i tuženikov prigovor
zastare.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP.

34. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku-
odvjetniku i za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za sastav tri podneska od

13 Poslovni broj spisa: 77 P-1652/2019-26

22. siječnja 2020., 17. travnja 2020 i 24. siječnja 2022. prema Tbr. 8/1 100 bodova
za svaki, za pristup na dva ročište 7. prosinca 2020. i 16. veljače 2022. prema Tbr.
9/2 50 bodova za svako, a što o s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna (s
paušalom) iznosi 5.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV 1.250,00 kn čemu valja
pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, te trošak sudskih
pristojbi na tužbu 1.187,00 kn i na presudu 1.136,00 kn, tako da je tužitelju odmjeren
parnični trošak u ukupnom iznosu od 10.573,00 kn.

35. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17 i 131/20).

36. Tuženik neosnovano smatra da mu pripada trošak za smanjeni iznos
tužbenog zahtjeva, jer osim što je neosnovano osporavao osnovu tužbenog zahtjeva
pa trošak za povučeni dio sud ne nalazi opravdanim odmjeriti tuženiku u smislu
odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, valja istaknuti da je prije i poslije smanjenja tužbenog
zahtjeva, odnosno povlačenja tužbe, nagrada odvjetnika za zastupanje ostala u
istom rasponu vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 do 100.000,00 kn, pa s
obzirom da je tužitelju sukladno uspjehu u sporu prema konačnom zahtjevu u cijelosti
odmjeren i priznati trošak, to neovisno o odredbi čl. 158. st. 1. ZPP, ne može se u
odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva za te iste parnične radnje odmjeriti
trošak i tuženiku.

Stoga je o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška odlučeno kao u
točki V. izreke.

U Zagrebu, 2. ožujka 2022.

Sutkinja Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi
putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
prijepisa ove presude.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

Rj:

1. presuda nepravomoćna 2. vidi upisnik P 3. kal. 30 dana