- 1 -              Revd 752/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 752/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica K. T. P., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. b. d.d. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1201/2021-2 od 21. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5360/2019-23 od 23. travnja 2021., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije se odbacuju.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1201/2021-2 od 21. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5360/2019-23 od 23. travnja 2021., pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

2. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

 

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su oba prijedloga za dopuštenje revizije nedopuštena.

 

4. Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja za povrat preplaćenog iznosa po osnovi ugovorenih kamata koje su obračunate primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 23. studenoga 2005. za iznos kredita od 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kojeg je tužitelj prijevremeno otplatio.

 

5. Prvim pitanjem tuženik u svom prijedlogu traži odgovor na to je li sud ovlašten, kada utvrdi da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi neodrediva, ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope, a ono, po shvaćanju ovoga suda nije važno za rješenje ovog spora, jer sud nije ukinuo ugovorenu promjenjivost kamatne stope nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Osim toga u odnosu na to pitanje, odluke na koje se poziva navodeći razloge razlozi važnosti (Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Revt-304/11 od 4. travnja 2012.) donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, dok pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja iznesenih u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-1172/2018.

 

6. Drugo i treće pitanje polaze od pogrešne pretpostavke da je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesene u kolektivnom sporu, bez pravne ocjene je li konkretna odredba u ugovoru istovjetna onoj koja je utvrđena ništetnom presudom u kolektivnom sporu, a ni razlozi važnosti (odluka Suda Europske unije u predmetu Ruxanda Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA, C-186/16 od 20. rujna 2017.) ne odgovaraju ovoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

7.1. Četvrto pitanje odnosi se na "ovlaštenje-mogućnost suda da iz pravnog poretka ukloni pravni institut zastare za povrat iznosa (restituciju) u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe na temelju koje je plaćanje izvršeno", te ono, kao takvo, polazi od pogrešne pretpostavke da je iz pravnog poretka uklonjen institut zastare kada se radi o ništetnim ugovorima, a osim toga odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda o tome pitanju, tim više što je o tome pitanju na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:

 

              "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora",

 

7.2. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. poslovni broj Su-IV-33/2022-2 doneseno je i objedinjeno pravno shvaćanje, kojim je pojašnjeno naprijed izneseno shvaćanje o zastari u slučaju restitucijskog zahtjeva, koje glasi:

 

              "1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2  od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.

 

              2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2).

 

              3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2).

 

              4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

 

              5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.".

 

8. U odnosu na peto pitanje koje se odnosi na mogućnost primjene shvaćanja građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje glasi "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", i na ugovor o kreditu, nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti jer se u tom pravcu tuženik pozvao na odluku Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3811/2017 od 22. siječnja 2020., koja nije razlog važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2398/10., koja se ne odnosi na predmetnu činjeničnu i pravnu situaciju, jer se radi o zajmu između fizičkih osoba.

 

9. Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP, u odnosu na prijedlog tuženika, riješiti kao u izreci.

 

10. Ni pitanje koje je postavio tužitelj, a koje glasi:

 

              "U slučaju zahtjeva za povrat preplate po ništetnim odredbama ugovora o kreditu, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, neposredno nakon provedenog vještačenja, preinačio tužbeni zahtjev na način da ga je povisio sukladno nalazu i mišljenju vještaka u postupku, pri čemu činjenična osnova iz tužbe ostaje ista, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara, ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka, odnosno je li podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare i glede preinačenog dijela zahtjeva?",

nije važno jer pravno shvaćanje drugostupanjskog suda izneseno u pobijanoj odluci u skladu je s pravnim shvaćanjem ovoga suda (o pitanju zastare u slučaju preinačenja tužbenog zahtjeva (povećanjem istog tijekom postupka) iznesenim u odluci broj Rev- Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021., Rev-550/14-2 od 18.11.2015. i dr. ".

 

11. Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije i po prijedlogu tužitelja, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a, i u odnosu na prijedlog tužitelja, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 1. ožujka 2022.