Posl.br.2  Pr-1590/2021-11

 

 

Posl.br.2 Pr-1590/2021-11

 

                 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Općinski sud u Zlataru po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. O., S. P. O., …, OIB …, kojeg zastupa F. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika V. A. K. d.o.o., K., …, OIB …, kojeg zastupa odvjetnica S. C. Č. i ostali odvjetnici iz O. T. & p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2021.godine, u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika odvj. F. G., te direktora tuženika J. C. i punomoćnice tuženika odvj. S. C. Č., dana 14. siječnja 2022.godine

 

 

p r e s u d i o       j e

 

 

1. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuju se nezakonitim obračuni isplaćene plaće / naknade plaće za mjesece siječanj 2021. godine i veljaču 2021. godine za tužitelja M. O. S. P. O., …, OIB …, koje je tuženik V. a. K. d.o.o. K., …, OIB … dostavio u spis predmeta posl. br. Pr-1590/2021, Općinskog suda u Zlataru, uz odgovor na tužbu datiran na dan 27. srpnja 2021. godine."

 

r i j e š i o    j e

 

 

I.              Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu u kojem je tražio da sud utvrdi nezakonitim obračune isplaćene plaće/naknade plaće za mjesece svibanj 2020. godine, lipanj 2020. godine, srpanj 2020. godine, kolovoz 2020. godine, rujan 2020. godine, listopad 2020. godine, studeni 2020. godine, prosinac 2020. godine, siječanj 2021. godine i veljača 2021. godine, koje je tuženik poslao tužitelju preporučenom pošiljkom dana 18. veljače 2021. godine, te u dijelu u kojem tužitelj traži da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 17.000,00 kn sa zateznom kamatom.

 

II .       Odbacuje se tužba u dijelu u kojem se traži da sud utvrdi da tužitelj M. O. tijekom mjeseca siječnja 2021. godine i mjeseca veljače 2021. godine kod tuženika V. a. K. d.o.o. nije koristio godišnji odmor.

 

III.           Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao radnik s tuženikom kao poslodavcem 9. svibnja 2019. godine sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim je ugovorena bruto plaća u iznosu od 7.546,05 kn, a dana 20. svibnja 2021. godine od tuženika je zaprimio obračune isplaćene plaće/naknade plaća za razdoblje od svibnja 2020. godine do zaključno s veljače 2021. godine, iz kojih je vidljivo da mu tužitelj nije obračunavao plaću u ugovorenom bruto iznosu od 7.546,05 kn. Stoga je tužitelj tuženiku pravovremeno poslao zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je tuženik zaprimio 8. lipnja 2021. godine, ali se na isti nije očitovao.

 

2.Tužitelj smatra da mu je tuženik u razdoblju od svibnja 2020. godine do veljače 2020.g.isplatio plaću u iznosu manjem od ugovorenog, a za siječanj 2021. godine navodi da mu je tuženik pogrešno obračunao naknadu za godišnji odmor i da mu je isplatio premalu plaću, te tvrdi da u veljači 2021. godine nije koristio godišnji odmor u trajanju od 6 dana, pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su nezakoniti obračuni plaće koje mu je poslao tuženik preporučenom pošiljkom 18. svibnja 2021. godine za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020. godine, te siječanj i veljaču 2021. godine, te da utvrdi da tužitelj tijekom siječnja 2021. godine i veljače 2021. godine nije koristio godišnji odmor, te da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 17.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose razlike mjesečnih plaća tekućom od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće i da mu naknadi troškove postupka.

 

3.Podneskom od 17. rujna 2021. godine tužitelj je djelomično povukao tužbu, jer mu je tuženik 6. srpnja 2021. godine isplatio razliku plaće, čime je prema navodima tužitelja tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu za isplatu razlike plaće, te u pretežnom dijelu zahtjevu za utvrđenje nezakonitim obračunima isplaćene plaće, pa tužitelj u tom dijelu povlači tužbu i uređuje tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da su nezakoniti obračuni isplaćene plaće koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu od 27. srpnja 2021. godine, a odnose se na isplaćenu plaću za siječanj i veljaču 2021. godine, te da sud utvrdi da tužitelj tijekom siječnja i veljače 2021. godine nije koristio godišnji odmor, te tužitelj traži i troškove postupka.

 

4.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode iz tužbe, te se u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu. Tuženik ne osporava da su stranke u ugovoru o radu od 9. svibnja 2019. godine ugovorili plaću u bruto iznosu od 7.546,05 kn, ali tvrdi da je postojao usmeni dogovor tužitelja i tuženika da tuženik tužitelju za obavljeni rad isplaćuje mjesečno između 5.000,00 kn i 5.500,00 kn neto, te da je zbog toga došlo do razlike u bruto iznosu plaće koja je isplaćivana tužitelju.

 

5.Tuženik nadalje navodi da je kod njega u lipnju 2021. godine proveden inspekcijski nadzor od strane D. i., P. u. V., I. K., te da je 25. lipnja 2021. godine sastavljen zapisnik KLASA: 116-02/21-01/741, UR.BROJ: 443-02-04-16-21-8, kojim je naređeno tuženiku dostaviti tužitelju obračun dijela dugovane, a neisplaćene plaće za razdoblje od svibnja 2020. godine do veljače 2021. godine, što je tuženik i učinio, te je tužitelju 6. srpnja 2021. godine isplatio razliku plaće od ugovorenog bruto iznosa navedenog ugovora o radu i isplaćenog iznosa, te je tuženik isplatio i pripadajuće poreze i doprinose. Tuženik navodi da je u obračunu plaće za siječanj 2021.greškom bilo navedeno da je tužitelj taj mjesec koristio jedan sat godišnjeg odmora, a trebalo je stajati 1 dan, te je to ispravljeno u obračunu plaće koji se dostavlja uz odgovor na tužbu, jer je tužitelj 27. siječnja 2021. godine koristio 1 dan godišnjeg odmora, te tuženik ističe da je tužitelj u veljači 2021. godine koristio 6 dana godišnjeg odmora, kao što se to navodi i u isplatnoj listi za veljaču 2021. godine.

 

6.Stoga tuženik predlaže tužitelja odbiti s tužbenim zahtjevom.

 

7.U toku postupka izvršen je uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između stranaka 9. svibnja 2019. godine, zahtjev radi zaštite prava iz radnog odnosa s povratnicama, obračune isplaćene plaće/naknade plaće, ispise telefonskih poruka, potvrde o sakupljenim lešinama tzv. vagarinke, zapisnik D. i. P. u. V., I. K., te da je 25. lipnja 2021. godine sastavljen zapisnik KLASA: 116-02/21-01/741, UR.BROJ: 443-02-04-16-21-8, ispis prometa s računa tuženika od 6. srpnja 2021. godine, podatke o radnom vremenu za tužitelja za siječanj i veljaču 2021. godine, obavijest D. i. od 13. srpnja 2021. godine, specifikaciju poziva tužitelja za razdoblje od 1. do 28. veljače 2021. godine, obrazac H.-a o prijavi prestanka osiguranja od 16. veljače 2021. godine, te su saslušani svjedok I. C., tužitelj i direktor tuženika J. C..

 

8.Tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitim obračuna isplaćene plaće/ naknade plaće za siječanj i veljaču 2021. godine nije osnovan, dok je tužba nedopuštena u dijelu u kojem je tužitelj tražio da sud utvrdi kako tužitelj tijekom siječnja i veljače 2021. godine kod tuženika nije koristio godišnji odmor.

 

9.Nesporna je činjenica da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. svibnja 2019. godine, te da je tuženik svojom odlukom od 15. veljače 2021. godine otkazao ugovor o radu, te je tužitelj podnio tužbu radi nezakonitosti otkaza i stranke su u tom postupku sklopile nagodbu.

 

10.Isto tako, nije sporno da je tuženik tužitelju nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, dana 6. srpnja 2021. godine na ime razlike plaće za razdoblje od svibnja 2020. godine do 15. veljače 2021. godine isplatio iznos od 1.532,24 kn, te da mu je dostavio nove obračune plaće za razdoblje od svibnja 2020. godine do veljače 2021. godine, u skladu s usmenim rješenjem  D. i., P. u. V., I. K., od 25. lipnja 2021. godine, nakon čega je tužitelj u ovom predmetu povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 17.000,00 kn, na ime razlike bruto plaće/naknade plaće za razdoblje od svibnja 2020. godine do veljače 2021. godine, te je povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nezakonitim obračuna isplaćene plaće/naknade plaće, za razdoblje od svibnja 2020. godine do veljače 2021. godine, koje obračune je tuženik poslao tužitelju preporučenom pošiljkom 18. svibnja 2021. godine.

 

11.Kako je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu, a tuženik se povlačenju tužbe nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019-u daljnjem tekstu ZPP-a) valjalo riješiti kao u izreci pod I.

 

12.Temeljem odredbe čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a temeljem st. 2. istog članka zakona, takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno, nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima drugi pravni interes za podizanje tužbe.

 

13.U konkretnom slučaju tužitelj preciziranim tužbenim zahtjevom od 17. rujna 2021. godine traži da sud utvrdi da su nezakoniti obračuni isplaćene plaće /naknade plaće za siječanj i veljaču 2021. godine, te da utvrdi da on tijekom siječnja i veljače 2021. godine kod tuženika nije koristio godišnji odmor.

 

14.Tužitelj navodi da on ima  pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka jer će  u slučaju da uspije u ovom postupku potraživati od tuženika naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, te tužitelj smatra da su navedeni obračuni plaća za siječanj i veljaču 2021. godine nezakoniti zbog toga što je u njima pogrešno navedeno da je on tijekom siječnja i veljače 2021. godine koristio godišnji odmor.

 

15.Tužitelj je skladu s čl. 187. st. 2.ZPP-a ovlašten podnijeti tužbu radi utvrđenja  istinitosti, odnosno, neistinitosti  isprave, a pod istinitošću isprave podrazumijeva se njezina vjerodostojnost, odnosno, autentičnost, te je potrebno utvrditi da li je ispravu izdala osoba koja je na njoj označena kao njezin izdatnik, odnosno, potpisnik i deklaratornom tužbom tužitelj nije ovlašten tražiti utvrđenje istinitosti (niti zakonitosti ) sadržaja isprave.

 

16.Kako je navedene obračune plaća izdao poslodavac tužitelja, koji je za to ovlašten, na propisanom obrascu, te nije sporno da je navedene obračune plaće potpisao direktor J. C. i da su isti ovjereni pečatom tuženika, to su navedene isprave zakonite i istinite, jer ih je izdala pravna osoba koja je na njima označena kao izdatnik, te ih je potpisala ovlaštena osoba tuženika, koja je njegov direktor, te navedeni obračuni plaća sadrže sve podatke iz čl.2.i 3. Pravilnika  o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine ( NN 32/15,102/15,35/17), a kako se deklaratornom tužbom ne može tražiti utvrđenje istinitosti sadržaja navedene isprave (niti to tužitelj traži, jer on traži utvrđenje zakonitosti isprave),  to je valjalo presuditi kao u izreci i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom kojim traži da se utvrde nezakonitim obračuni isplaćene plaće/naknade plaće . Potrebno je dodati da u skladu s odredbom čl. 187. st. 2.ZPP-a tužitelj može podići tužbu na utvrđenje kad ima pravni interes da sud utvrdi istinitost, odnosno, neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa, a tužitelj u konkretnom slučaju tvrdi da je njegov pravni interes za utvrđenje nezakonitima navedenih obračuna plaće potraživanje naknade za neiskorišteni godišnji odmor, koja činidba je dospjela, budući da je ugovor o radu prestao 15. veljače 2021. godine, te su stranke sklopile i nagodbu vezano uz odluku o otkazu, pa je stoga eventualni zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor dospio najkasnije danom sklapanja nagodbe u postupku radi nezakonitosti otkaza, te tužitelj nema više ni pravni interes za traženje deklaratorne zaštite jer je njegova tražbina dospjela, pa tužitelj može ostvariti svoje pravo isticanjem kondemnatornog zahtjeva.

 

17.Naime, zakonodavac u čl. 187. ZOO-a inzistira na postojanju posebnog pravnog interesa za traženje deklaratorne pravne zaštite prije dospjelosti zahtjeva za činidbu upravo iz razloga da se ne bi vodile suvišne i nesvrhovite parnice, ali i interesom tuženika da ne bude nepotrebno izložen takvim parnicama, pa kako je postojanje pravnog interesa statuirano i u javnom interesu, stranke ne mogu svojim dispozicijama otkloniti dužnost suda da pravni interes utvrđuje po službenoj dužnosti.

 

18.Nadalje, tužitelj preciziranim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi kako on tijekom mjeseca siječnja i veljače 2021. godine kod tuženika nije koristio godišnji odmor.Kao što je već rečeno temeljem odredbe čl. 187. st. 1. ZPP-a, tužitelj može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje, odnosno, nepostojanje prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno, neistinitost kakve isprave te stoga odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje činjenica ne ide u sudsku nadležnost, te nije dopušteno tražiti utvrđenje postojanja ili nepostojanja činjenica, pa stoga odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje činjenica da tužitelj tijekom siječnja i veljače 2021. godine nije koristio godišnji odmor ne ide u sudsku nadležnost, te je tužbu tužitelja u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i riješeno je kao u izreci pod II.

 

19.Kako je sud iz provedenog postupka utvrdio da je neosnovan zahtjev za utvrđenje nezakonitima obračuna isplaćene plaće za siječanj i veljaču 2021. godine, te da odlučivanje o zahtjevu da tužitelj tijekom siječnja i veljače 2021. godine nije koristio godišnji odmor ne ide u sudsku nadležnost, zbog čega je tužba u tom dijelu odbačena, to sud nije ocjenjivao dokaze provedene na okolnost da li je tužitelj tijekom siječnja i veljače 2021. godine koristio godišnji odmor.

 

20.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. u vezi sa st. 2.ZPP-a.Naime, prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva .Tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu radi utvrđenja prava iz radnih odnosa, te vezano uz to radi isplate iznosa od 17.000,00 kn, a nakon što mu je tuženik poslije podnošenja tužbe, a prije primitka iste, isplatio 1.532,24 kn, povukao je tužbu vezano uz zahtjev za isplatu, te uz zahtjev za utvrđenje nezakonitima obračuna plaće koje je primio 18. svibnja 2021. godine, jer mu je tuženik dostavio nakon podnošenja tužbe obračune plaće u skladu s nalogom Inspekcije rada, te tužitelj preciziranim zahtjevom traži  da se utvrde nezakonitima obračuni plaće za siječanj i veljaču 2021. godine, vezano uz godišnji odmor s kojim dijelom zahtjeva je tužitelj odbijen, odnosno, tužba je odbačena u dijelu kojim se tražilo utvrđenje da on nije koristio godišnji odmor.

 

21.Dakle, tuženik je dao povoda tužbi, jer je tužitelju u razdoblju od svibnja 2020. godine do veljače 2021. godine pogrešno obračunavao njegovu bruto plaću, slijedom čega je tužitelj u tom dijelu uspio s tužbenim zahtjevom, te je tužbu povukao nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu za isplatu, dakle u tom dijelu je kvalitativno uspio u postupku, dok je u preostalom dijelu tužitelj sa svojim zahtjevom za utvrđenje odbijen, odnosno, tužba je u jednom dijelu odbačena, te je u tom dijelu uspio tuženik , pa je stoga sud, vodeći računa o tome da stranke svojim ponašanjem nisu doprinijele odugovlačenju postupka, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, budući su stranke kvalitativno uspjele u postupku podjednako, a zbog dijela zahtjeva za isplatu koji je tužitelj povukao nisu nastali posebni troškovi,te kako se radi o postupku iz radnog odnosa koji nakon povlačenja zahtjeva za isplatu nije procjenjiv, zbog čega se primjenjuje Tbr. 7. t. 2. OT-e, prema kojem odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje su poduzete, to je odlučeno kao u izreci pod III izreke rješenja da svatko snosi svoje troškove postupka.

 

22.Slijedom svega navedenog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

 

 

U Zlataru, 14. siječnja 2022. godine

 

 

S U D A C :

 

                                                                                                                                      Jelena Habulin, v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

DN-a:

1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika