- 1 -              Poslovni broj: Usž-2259/21-2

 

Poslovni broj: Usž-2259/21-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Dijane Vidović, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. G. iz M., B. i H., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, radi prava na invalidsku mirovinu, kojeg zastupa D. P., službena osoba, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-373/19-8 od 2. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-373/19-8 od 2. ožujka 2020.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-373/19-8 od 2. ožujka 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-141-02/19-03/01186399396, urbroj: 341-99-06/2-19-3896, od 20. rujna 2019.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u D., klasa: UP/I-141-02/19-03/01186399396, urbroj: 341-05-06/2-19-6602, broj spisa: 97691, od 18. travnja 2019. 

3.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 112/17, dalje: ZOHBDR).

4.              Negativne odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na utvrđenju da tužitelj nije ostvario status ratnog vojnog invalida HVO-a po osnovi ranjavanja ili zatočeništva niti I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, slijedom čega na njegovoj strani nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje predmetnog prava u smislu članka 142. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a.

5.              Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). U žalbi ponavlja navode iz tužbe i, u bitnome, navodi da je trebalo udovoljiti njegovom zahtjevu jer je stradao kao pripadnik borbenog sektora HVO-a, pri izvršenju borbenih zadaća na prvoj crti bojišnice, kojom prilikom je zbog detonacije granate zadobio povredu glave i kralježnice, a nakon toga doživio psihički stres. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

6.              Tuženik se protivi razlozima žalbe. Predlaže odbiti žalbu.

7.              Žalba nije osnovana.

8.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

9.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir  činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode, a naveo je i razlog zbog čega je odbio izvesti dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

10.              U odredbi članka 142. stavka 2. ZOHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po tom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine. Radi se o odredbi zakona koja ima prisilan značaj (ius cogens), tj. obvezuje pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja. Takvo shvaćanje u vezi sa strogom normom zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: U-zpz 4/2013-6 od 9. lipnja 2020.

10.              Stoga, zadaća javnopravnih tijela i sudova je da, prije nego pristupe utvrđivanju relevantnih činjenica o kojima ovisi priznavanje prava na invalidsku mirovinu (postojanja smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti i potpunog gubitka radne sposobnosti), utvrde je li podnositelj aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva.

11.              Osobe obuhvaćene člankom 142. stavkom 2. Zakona jesu pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede. Činjenice iz te odredbe utvrđuju se na temelju javnopravnih akata izdanih od nadležnih javnopravnih tijela u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj. Javnopravna tijela i sudovi u Republici Hrvatskoj stoga nemaju ovlasti preispitivati njihovu pravilnost, jer bi to bilo protivno ne samo odredbi članka 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) već i zadiranje u pravni poredak druge države.

12.              Zbog toga, pri utvrđenju da je tužitelju pravomoćnim rješenjem javnopravnog tijela u Bosni i Hercegovini priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ozljede i bolesti VII. skupine, nije bilo osnove da se zahtjevu tužitelja udovolji, jer tužitelj nije osoba iz članka 142. stavka 1., a niti iz stavka 2. ZOHBDR-a. Pitanje aktivne legitimacije je pravno, a ne činjenično pitanje, stoga je za predmetno pravo neodlučno jesu li ozljede i bolesti zbog kojih je tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida dovele do gubitka njegove radne sposobnosti. Odlučno je da na njegovoj strani ne postoje pretpostavke iz članka 142. stavka 1. i 2. ZOHBDR-u. Tužitelju je priznato svojstvo RVI-a V. grupe sa 70% vojnog invaliditeta. Međutim, to ne znači da je osoba iz članka 142. stavka 2. ZOHBR-a.

13.              Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženju pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješnju zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

14.              Trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 19. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.