1               Poslovni broj: Gž Ob-463/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-463/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Centar, protiv prvoprotustranke M . V. P. iz P., drugoprotustranke I. K. iz, oboje zastupani po punomoćnicima J. J., M. B., D. B. i T. H. odvjetnicima u K., trećeprotustranke maloljetnog F. K. iz P., četvrtoprotustranke maloljetne A. K., iz P., oboje maloljetne djece zastupani po posebnoj skrbnici M. T., zaposlenici Centra za posebno skrbništvo u Z., i petoprotustranke D. s. L., iz L., radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu ustanovi, odlučujući o žalbi prvo i drugoprotustranaka M . Vi. P. i I. K. protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj R1 Ob-436/2021-3 od 25. lipnja 2021., dana 30. rujna 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba prvo i drugoprotustranaka M . V. P. i I. K. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj R1 Ob-436/2021-3 od 25. lipnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim je rješenjem oduzeto prvoprotustranci M. V. P. i drugoprotustranci I. K., kao roditeljima, pravo na stanovanje s maloljetnom djecom A. K. te maloljetnim F. K. koji su ujedno povjereni te im je osiguran smještaj i svakodnevna skrb u selu L. (točke I. i II. izreke). Ujedno je određeno da će se osobni odnosi između roditelja i maloljetne djece odvijati svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u deset sati do nedjelje u 19,00 sati u kućanstvu roditelja, te drugu i četvrtu subotu u mjesecu u trajanju od dva sata u ustanovi, u skladu s pravilima ustanove (točka III. izreke). Ujedno je određeno da se ova mjera izriče u trajanju najduže godinu dana od dana kada je određena (točka IV. izreke), kao i da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu (točka V izreke).

 

2. Protiv tog rješenja žalbu podnose prvoprotustranka M . V. P. i drugoprotustranka I. K. kao roditelji zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Sud je prvog stupnja donio pobijano rješenje nakon što je utvrdio sljedeće pravno odlučne činjenice:

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-278/21-9 od 25. svibnja 2021., radi zaštite osobnih prava i dobrobiti maloljetne djece A. i F. K., njihovim roditeljima, prvo i drugoprotustranci, izrečena mjera privremenog povjeravanja u . dječje selo L. na razdoblje od trideset dana,

- da nakon izricanja ove mjere roditelji redovito posjećuju djecu i kontaktiraju ustanovu, međutim nisu stekli uvid u svoje ponašanje i nisu poduzeli potrebne promjene kako bi stvorili sigurno i stabilno okruženje za povratak djece u primarnu obitelj,

- da u obitelji protustranaka i dalje postoji opasnost za pravilno podizanje i odgoj maloljetne djece, prema socijalnoj anamnezi, mišljenju psihologa i obiteljskoj procjeni Centra za socijalnu skrb Jastrebarsko od 16. lipnja 2021.,

- da je Centar za socijalnu skrb Jastrebarsko predložio da se radi zaštite prava i dobrobiti maloljetne djece roditeljima izreče predložena mjeru oduzimanja prava roditeljima da stanuju s djecom i da se djeca i dalje povjere na svakodnevnu brigu i skrb te stanovanje dječjem selu L.

 

5. Sud je predmetni prijedlog prihvatio bez održavanja ročišta imajući na umu da su maloljetna djeca već smještana u D. s. L. i da je prethodna mjera privremenog povjeravanja djece na vrijeme od 30 dana izrečena 25. svibnja 2021., pa je rješenje doneseno i zbog razloga "svrsishodnosti i ekonomičnosti postupka".

 

6. Neutemeljeno žalitelji ukazuju na bitnu povredu iz članka 354. stavaka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ).

 

7. Naime, predmet je postupka odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, i to oduzimanjem prava roditeljima na stanovanje s njihovom maloljetnom djecom F. i A. K. i povjeravanjem svakodnevne skrbi o maloljetnoj djeci ustanovi socijalne skrbi. Riječ je o izvanparničnom postupku iz Dijela trećeg Glave 8. ObZ (odredbe članaka 485. do 489.). U općem dijelu ove Glave ObZ, i to u odredbi članka 439. propisano je da sud može donijeti odluku i bez održavanja rasprave ako ocijeni da rasprava nije potrebna, a sud je u pobijanom rješenju dao razloge zbog kojih je odlučio bez održavanja rasprave.

 

8. Izdvajanje djece iz obitelji kroz oduzimanje roditeljima prava na stanovanje s djetetom predstavlja ozbiljno miješanje u privatni život osobe i potencijalno može proizvesti ozbiljne posljedice. Ova je mjera, međutim, ponekad nužna radi zaštite djetetovog zdravlja i dobrobiti i njezinu nužnost sud koji je određuje uvijek mora opravdati u skladu s odredbom članka 8. stavka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10).

 

9. Spomenuta konvencijska odredba, osim negativne obveze države u vidu zabrane neopravdanog zadiranju u privatni i obiteljski život, obuhvaća i pozitivnu obvezu koja državama članicama nalaže osigurati pomoć građanima u ostvarivanju prava na privatni i obiteljski život. Pritom povreda članka 8. EKJP može nastupiti zbog: a) neopravdanog zadiranja u privatni i obiteljski život, b) zbog nepoduzimanja potrebnih mjera radi osiguranja i podupiranja radi ostvarivanja prava na privatni i obiteljski život i c) zbog nepoštivanja procesnih jamstava pri zadiranju u privatni i obiteljski život.

 

10. U okviru spomenutih procesnih jamstava pri ovakvom obliku zadiranja u privatni i obiteljski život, roditelji načelno imaju pravo na vrijeme dobiti sve relevantne informacije o zahtjevu i postupku koji se pokreće, pravo uvida u spis, mogućnost angažirati odvjetnika te odgovoriti na podnesene zahtjeve i biti saslušani. Osim toga, zahtjev pravičnosti suđenja u smislu odredbe članka 6. EKLJP, kao i načelo jednakosti oružja koje izvire iz ovog zahtjeva, načelno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlažu činjenice i podupru ih dokazima, i to u takvim uvjetima koji u pravilu ni jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Pritom je ocjena o tome hoće li sud održati ročište u postupku određivanja hitne mjere zaštite prava i dobrobiti djece doista diskrecijska jer sud tu mjeru, sukladno odredbi članka 439. ObZ, u izvanparničnom postupku može donijeti bez održavanja rasprave, ako ocijeni da ona nije potrebna, pri čemu je nužno da ta ocjena bude dostatno i valjano obrazložena.

 

11. Međutim, ostvarenje navedenih procesnih jamstava roditelja ponekad nije ni poželjno ni opravdano, posebno kada je zahtjev podnesen radi izricanja mjera za zaštitu osobnih interesa djeteta koje su privremenog karaktera poput predmetne.

 

12. Prema shvaćanju ovog suda, sud je prvog stupnja pravilno ocijenio i valjano obrazložio da to u okolnostima konkretnog slučaja doista nije bilo opravdano zato što nije bilo u skladu s dobrobiti maloljetne djece. Naime, predmetna je mjera određena u okolnostima kada je već bila izrečena žurna mjera izdvajanja i smještaja maloljetne djece na vrijeme od trideset dana utemeljena na potrebi zaštite djece od obiteljskog nasilja njihovog oca i potrebe njihove majke za psihijatrijskim liječenjem duševne bolesti kojoj potrebi majka ne udovoljava. Majka djece je bila hospitalizirana na odjelu psihijatrije od 6. svibnja do 10. svibnja 2021. zbog duševne bolesti, a po otpustu iz bolnice ne obavlja liječničke kontrole kod psihijatra koje su joj ordinirane pri otpustu iz bolnice, već samostalno ordinira terapiju.

 

13. S druge strane, protiv prvoprotustranke I. K. je u siječnju 2021. podnesena kaznena prijava zbog obiteljskog nasilja na štetu drugoprotustranke M . V. P., njegove majke D. K. i kćerke K. K., kao i kaznena prijava zbog kaznenog djela prijetnje i povrede djetetovih prava na štetu kćerke K. K. i posinka P. P. time da mu je određena i mjera opreza zabrane približavanja od 100 metara, zabrana uspostavljanja izravne ili neizravne veze prema drugoprotustranci i posinku P. P. te njegovoj kćerki K. K., nakon čega se prvoprotustranka s troje djece odselila kod oca u Karlovac.

 

14. U opisanim je okolnostima sud prvog stupnja pravilno ocijenio da su najbolji interesi i dobrobit maloljetne djece ispred prava roditelja na pristup sudu i osiguranja jamstva za ostvarenje njihovih procesnih prava. To stoga što su razlozi žurne zaštite maloljetne djece od obiteljskog nasilja i nedovoljno prikladnog funkcioniranja majke uzrokovanog odbijanjem medicinski preporučenog liječenja duševne bolest pretežniji od prava roditelja kao stranke na saslušanje u tom postupku i što je sud kao tijelo koje vodi postupak u kojem se odlučuje o pravima djeteta u obvezi najprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit (članak 5. ObZ), a tek onda prava ostalih stranka. Stoga su razlozi koje je dao sud prvog stupnja za određivanje predmetne mjere bez održavanja ročišta dostatni, neovisno o tome što je riječ o izricanju ozbiljne mjere ograničavanja roditeljskih prava, pa u tom smislu nije ostvarena bitna povreda na koju ukazuju žalitelji.

 

15. To tim više što je predmetna mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta oduzimanjem prava na stanovanje s djecom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djeci privremenog karaktera. U tumačenju odredbe članka 155. stavka 1. i članka 158. ObZ, žalbeni sud ocjenjuje da je njezin cilj, s jedne strane, zaštita prava i dobrobiti djece čija je sigurnost u obitelji ugrožena, a, s druge, psihosocijalni rad s djecom i roditeljima uz podupiranje ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djece, s krajnjim ciljem povratka djece u obitelj. Ograničavanje roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi mora biti određeno samo u onoj mjeri koja je nužna da bi se dijete moglo iznova vratiti u svoju obiteljsku sredinu. Izricanjem ove mjere, a kako to proizlazi iz njezina naziva, roditelji nemaju samo pravo ostvarivati dio roditeljske skrbi koji se odnosi na pravo na stanovanje s djetetom i pravo na svakodnevnu skrb o djeci u određenom vremenskom razdoblju, dok roditeljska skrb obuhvaća i skrb o ostalim pravima djeteta iz članka 93. i 94. ObZ u čemu žalitelji u konkretnom slučaju nisu ograničeni.

 

16. Stoga u opisanim prilikama određena mjera upravo predstavlja razumnu ravnotežu između ograničenja prava roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, s jedne strane, i zaštitite prava i dobrobiti djece, s druge, a u skladu s odredbom članka 128. ObZ. Zato u okolnostima konkretnog slučaja ova mjera, iako vrlo ozbiljna, ipak predstavlja prihvatljivu mjeru zadiranja u obiteljski život jer je nužna i jer se njezina svrha nije mogla uspješno obaviti poduzimanjem blažih mjera.

 

17. Što se tiče odluke o održavanju osobnih odnosa između roditelja i djece, i ona je pravilna jer je utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe članka 162. stavka 3. ObZ.

 

18. S obzirom na navedeno, pobijano je rješenje rezultat pravilne primjene materijalnog prava, pa nisu u pravu žalitelji kada to osporavaju.

 

Valja napomenuti da su žalitelji uz žalbu, opreza radi, podnijeli i prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog eventualnog propuštanja roka za žalbu. Međutim, pregledom dostavnica priloženih spisu utvrđeno je da je žaliteljima pobijano rješenje dostavljeno 6. srpnja 2021., a žalbu su podnijeli 9. srpnja 2021., dakle u roku na koji ih je sud pravilno uputio. Stoga se prijedlog za povrat u prijašnje stanje ukazuje bespredmetnim, pa nije bio od utjecaja na odlučivanje o žalbi.

 

19. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je žalitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP.

 

Split, 30. rujna 2021.