Poslovni broj: 17 P Ob-2/2021-15

 

 

              

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

   Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

         Poslovni broj: 17 P Ob-2/2021-15

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari tužitelja V. R. iz S., N. Š. Z. ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. o. u. R. B. i D. N. iz V., protiv tužene J. R. iz S., N. Š. Z. ..., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I. S., odvjetnici iz S., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 17. rujna 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

I.              U t v r đ u j e   s e   da su tužitelj V. R. iz S., N. Š. Z. ..., OIB: ... i tužena J. R. iz S., N. Š. Z. ..., OIB: ..., za vrijeme trajanja braka stekli na jednake dijelove svatko u ½ dijela nekretnine upisane u:

-          zk. ul. br. 475 k.o. S., koje se sastoje od kč. br. 1539 – vinograd S. u površini od 296 m2 i kč. br. 1540 – šuma S.. u površini od 1307 m2, 

-          zk. ul. br. 3797 k.o. P. S., koja se sastoji od kč. br. 6962 – vinograd B. u površini od 1381 m2, slijedom čega je tužena dužna tužitelju priznati samovlasništvo naznačenih nekretnina u ½ dijela i izdati mu valjanu ispravu za uknjižbu u zemljišne knjige, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

 

II.              O d b i j a   se    tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tužitelj V. R. iz S., N. Š. Z. ..., OIB: ... i tužena J. R. iz S., N. Š. Z. ..., OIB: ..., za vrijeme trajanja braka stekli na jednake dijelove svatko u ½ dijela nekretnine upisane u:

-          zk. ul. br. 489 k.o. P. S., koje se sastoje od kč. br. 1909 – kuća, zgrada, dvor ul. N. Š. Z., kuća ul. N. Š. Z. u površini od 115 m2, zgrada ul. N. Š. Z. u površini od 7 m2, dvor ul. N. Š. Z. u površini od 318 m2 ukupne površine 440 m2 i kč. br. 1910 – dvije zgrade, dvor, oranica ul. N. Š. Z., dvije zgrade ul. N. Š. Z. u površini od 65 m2, oranica ul. N. Š. Z. u površini od 1835 m2 i dvor ul. N. Š. Z. u površini od 500 m2 ukupne površine 2340 m2.

 

III.              Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

 

 

Obrazloženje 

 

1.              Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu navodeći da je s tuženom sklopio brak ... ... godine koji brak je razveden ... godine presudom ovoga suda broj: P Ob-77/2019-7. Za vrijeme trajanja braka tužitelj i tužena su zajedničkim ulaganjem sredstava i rada stekli nekretnine i pokretnine, no sve što je kupljeno vodi se u zemljišnim knjigama na ime tužene. Za vrijeme trajanja braka tužitelj i tužena su između ostalog stekli zajedničkim sredstvima nekretnine navedene u izreci. Sve navedene nekretnine vode se u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužene u cijelosti.

2.              Nekretnine upisane u zk. ul. broj: 489 k.o. P. S. stečene su Ugovorom o kupoprodaji nekretnina zaključenim sa D. Đ. ocem tužene, no međutim, temelj za upis u zemljišne knjige bio je Ugovor o darovanju koji su zaključili s jedne strane kao darovatelj D. Đ., a s druge strane kao primateljica njegova kćerka, a u ovom predmetu tužena J. R., sve radi oslobođenja plaćanja poreza na promet nekretnina. Tužitelj i tužena su prije toga prodali stan za 38.000,00 DEM i iz te cijene isplaćena je kupoprodajna cijena D. Đ. u iznosu od 25.000,00 DEM. U tom pravnom poslu bila su dva svjedoka i to B. C. i S. J. koja je sada pokojna, a kao svjedok može se pozvati i M. K. tadašnji javni bilježnik u S., koji je ovjeravao naznačeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina.

3.              Nekretnine upisane u zk. ul. broj: 475 k.o. S., koje se sastoje od kč. br. 1539 – vinograd S. u površini 296 m2 i kč. br. 1540 – šuma S. u površini 1307 m2 i nekretnina upisana u zk. ul. broj: 3797 k.o. P. S., koja se sastoji od kč. br. 6962 – vinograd B. u površini 1381 m2, također su stečene Ugovorom o kupoprodaji nekretnina, koje nekretnine su parnične stranke kupile za vrijeme trajanja bračne zajednice.

4.              Sve građevine koje se nalaze na predmetnoj nekretnini upisanih u zk. ul. broj: 489 k.o. P. S. gradio je sam tužitelj jer je po struci zidar te tužitelj na kraju predlaže donošenje presude kao u izreci.

5.              U odgovoru na tužbu tužena ističe da je nesporno da je ... godine u N. B. zaključila brak s tužiteljem koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja N. B., pod rednim brojem ... za ... godinu, da je brak razveden presudom ovog suda broj: P Ob-77/2019-7 od 18.9.2019. godine te da su u braku stranaka zajedničkim radom i sredstvima stečene nekretnine iz zk. ul. broj: 3797 k.o. P. S., koje se sastoje od kč. br. 6962 – vinograd B. sa 1381 m2, zk. ul. broj: 475 k.o. S., koje se sastoje od kč. br. 1539 – vinograd S. sa 296 m2, kč. br. 1540 – šuma S. sa 1307 m2, a koje su formalno upisane kao samovlasništvo tužene J. R. Vezano uz navedene nekretnine tužitelj nema nikakvog pravnog interesa za vođenje ovog postupka, jer mu tužiteljica ovo pravo nikada nije osporavala. Tužitelj je ranije pred ovim sudom pokrenuo postupak radi sklapanja sudske nagodbe vođen pod brojem: R2-390/2019 u kojemu je bilo zakazano ročište u cilju sklapanja sudske nagodbe i na koje se je odazvala samo tužena. Ista je na ročištu obaviještena da je tužitelj povukao prijedlog iz kojeg razloga pitanje ovih nekretnina nije riješeno.

6.              Pravo suvlasništvo tužitelja na nekretninama iz zk. ul. broj: 3797 k.o. P. S. i zk. ul. broj: 475 k.o. S. za tuženu je i nadalje nesporno. Tužena predlaže sklapanje sudske nagodbe kojom bi se riješilo pitanje suvlasništva stranaka na navedenim nekretninama. Što se tiče nekretnina iz zk. ul. broj: 489 k.o. P. S., tužena se u odnosu na te nekretnine u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući da predmetne nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Ove nekretnine tužena je stekla darovanjem od svoga oca D. Đ. Darovnim ugovorom zaključenim 4. travnja 1997. godine, koji ugovor je uostalom i proveden u zemljišnim knjigama ovoga suda.

7.              Da je tužena predmetne nekretnine i kupila od svoga oca, ove nekretnine ne bi predstavljale bračnu stečevinu budući da sredstva od prodaje stana na koje se poziva tužitelj predstavljaju njezinu vlastitu imovinu i njezina su vlastita novčana sredstva. Stranke za vrijeme bračne zajednice nisu stekle nikakav stan koji je prodan i tužena ga je stekla za vrijeme trajanja bračne zajednice s ranijim suprugom M. K. i isti je njezina vlastita imovina. Tužena naglašava da su nekretnine u zk. ul. broj: 489 k.o. P. S. stečene 4. travnja 1997. godine za vrijeme primjene Zakona o braku i porodičnim odnosima kojim je bilo propisano da imovina bračnih drugova predstavlja zajedničko vlasništvo te da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu i stjecanju te imovine (čl. 281. st. 1. i 2.), a da u tužbi osim navoda da je tužitelj zidar koji je obavljao zidarske radove na svim nekretninama, na okolnosti njegovog doprinosa u imovini koja predstavlja zajedničko vlasništvo, nema predloženih dokaza. Stoga tužena predlaže da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbije i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova.

8.              Tužitelj je potom u daljnjem tijeku postupka istakao da je predmetna kuća u naravi kupljena, te da su renovirane sve gospodarske zgrade od temelja do krova. Ističe da je on isplatio svoga tadašnjeg punca, a oca tužene sa iznosom od 25.000,00 DEM. Nakon smrti majke od tužene J. Đ. u ostavinskom postupku, njezin brat je potraživao pola vrijednosti iza roditelja, no u tome postupku tužena je priložila ugovor da je platila 25.000,00 DEM zajedno s tužiteljem. Predložio je pribavu ostavinskog spisa iza pok. J. Đ.

9.              Na navode tužitelja tužena je istakla da su nekretnine upisane u zk. ul. broj: 475 k.o. S. i u zk. ul. broj: 3797 k.o. P. S. stečene za vrijeme trajanja braka i da su bračna stečevina, pa stoga predlaže da se postigne dogovor oko podjele navedenih nekretnina, s obzirom da su podjednake veličine i vrijednosti. Što se tiče kuće, ističe da je ista stečena od strane tužene darovanjem koje je učinio njezin otac, a što proizlazi i iz pisanih dokaza koji su priloženi spisu. Ističe kako je 1997. godine prodala stan koji je predstavljao bračnu stečevinu nje i M. K. bivšeg supruga i iz iznosa od 38.000,00 DEM koji je dobiven prodajom toga stana u iznosu od 6.000,00 DEM isplatila tražbinu bivšeg supruga, dok je ostatak od 32.000,00 DEM utrošen na renoviranje i adaptaciju predmetne nekretnine, s time da su od tih novaca sagrađeni garaža, šupa i svinjci.

10.              Tužitelj potom ističe da je ovaj iznos koji je isplaćen bivšem suprugu tužene M. K. od 6.000,00 DEM isplatio i tužitelj, jer su živjeli u braku. Kako je radio kao zidar imao je daleko veća primanja od tužene. Nesporno je da je stan prodan, no drži spornim da je sve utrošeno u renoviranje kuće koja je predmet ovog postupka. Ističe da je tužena s tužiteljem isplatila njezinog oca, tako da je ugovor koji je predočen u spisu – Darovni ugovor fiktivan pravni posao, a u naravi se radilo o kupoprodaji, jer je njezin otac napustio R. H. i imao je potrebu da si kupi nekretninu na području R. S. Darovni ugovor je sačinjen iz razloga da bi se izbjegao porez na promet nekretnina. Ističe da je nekretnina koja je predmet ovog postupka renovirana za vrijeme trajanja braka i da je sve radove izvodio tužitelj svojim radom i sredstvima, pa je uslijed tih činjenica i postavljen tužbeni zahtjev kao u izreci.

11.              U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja i tuženu (list 38-41), svjedoke B. C. (list 52), M. K. (list 54-55), Z. Č. (list 55-56) te je izvršio uvid u Darovni ugovor (list 24-25), u Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 25-28), u Predugovor o kupoprodaji stana u S. (list 42-43), u potvrdu H.Z.M.O. u V., I. S. (list 44-49), te u predmete ovoga suda broj: P Ob-77/2019 i O-188/09.

12.              Temeljem provedenih dokaza nesporno je da su tužitelj i tužena bili u braku od ... godine do ... godine kada je njihov brak razveden presudom ovoga suda broj: 17 P Ob-77/2019-8 od 18.9.2019. godine. U braku stranaka rodila su se djeca sin D. ... godine i kćerka I. ... godine koji su živjeli s njima, a s njima su ujedno živjeli i sin tužene iz prvog braka N. K. rođen ... godine i mama od tužene J. Đ. Mama od tužene je na početku bila zaposlena do ... godine, a kasnije je bila u mirovini te je umrla ... godine.

13.              Tužitelj je u tome razdoblju prema njegovom iskazu i iskazu tužene (list 38-41) bio u radnom odnosu u tvrtkama iz S., a kratko je imao otvoren zidarski obrt, a tužena je također povremeno bila u radnom odnosu na poslovima čišćenja i konobarice te su istovremeno uzgajali svinje, ovce, perad i sl.

14.              Tužitelj i tužena su nakon zaključenja braka živjeli u stanu u vlasništvu tužene te su potom preselili u obiteljsku kuću u kojoj je živjela mama od tužene u S., u ulici N. Š. Z. ..., upisana u zk. ul. broj: 489 k.o. P. S., a koja se sastoji od kč. br. 1909 sa 440 m2 i kč. br. 1910 sa 2340 m2. Prije useljenja u obiteljsku kuću tužena je prodala stan koji je bio u njezinom vlasništvu te je od kupca na ime kupoprodajne cijene dobila iznos od 38.000,00 DEM (list 42-43). Od navedenog iznosa tužena je iznos od 6.000,00 DEM predala bivšem suprugu, a s iznosom od 32.000,00 DEM je raspolagala kao vlastitom imovinom.

15.              Nakon prodaje stana tužena je potom sa svojim ocem D. Đ. zaključila Darovni ugovor od 4.4.1997. godine (list 23-24) te je postala vlasnica predmetne kuće u S., u ulici N. Š. Z. ..., upisane u zk. ul. broj: 489 k.o. P. S. Temeljem darovnog ugovora tužena je prihvatila da njezina majka J. Đ. živi s njom u zajedničkom kućanstvu, da ima pravo doživotnog uživanja i korištenja kuće, dvora i oranice uz kuću u dijelu potrebnom za normalno življenje i stanovanje. Tijekom postupka tužitelj ističe da je predmetnu kuću tužena kupila od svoga oca koji od 1992. godine živi u R. S. i to po cijeni od 25.000,00 DEM, da postoji i kupoprodajni ugovor koji je sklopila s ocem, te da je darovni ugovor sklopljen zbog oslobođenja poreza. Kako tužitelj nije pružio dokaz o zaključenju kupoprodajnog ugovora između tužene i njezinog oca, iako je u vrijeme kupovine kuće živio s tuženom i mogao je doći do njega, a svjedokinja B. C. (list 52-53) koju je tužitelj predložio za svjedoka, se ne sjeća da je otac od tužene D. Đ. primio nekakve novce i nije potpisivala nikakav ugovor kao svjedok, kako tvrdi tužitelj, sud nije utvrdio da je tužena s ocem D. Đ. zaključila kupoprodajni ugovor. Na navedeno ukazuje i točka II. Darovnog ugovora od 4.4.1997. godine (list 23-24) gdje tužena prihvaća da njezina mama ima pravo doživotnog uživanja, što nije vjerojatno da bi prihvatila da je kuću kupovala, kako tvrdi tužitelj. O nepostojanju kupoprodajnog ugovora na koji se tužitelj poziva sud je utvrdio i uvidom u ostavinski spis ovoga suda broj: O-188/09 iza pok. J. Đ. Svjedok Z. Č. (list 55-56) je iskazao da su mu tužitelj i tužena nakon smrti mame od tužene J. Đ. rekli da su tu kuću kupili i da mu o cijeni nisu govorili. U takvim okolnostima saznanje svjedoka o tome što je čuo, a da ugovor o kupovini nije vidio niti isplatu cijene, sud je prihvatio činjenicu da je bio zaključen darovni ugovor koji se nalazi u spisu (list 23-25) te su nakon toga 1997. godine nekretnine iz zk. ul. broj: 489 k.o. P. S. darovanjem postale vlasništvo tužene.

16.              Prema iskazu stranaka i svjedokinje B. C. (list 52-56) nije sporno da su tužitelj i tužena u dvorištu te kuće srušili staru kuću i da su potom od ostataka građevinskog materijala sagradili garažu, štalu, svinjce i da su potom uredili i proširili kuću u prizemlju. Predmetna kuća je do ulice na kat, a ovaj prošireni dio  je u prizemlju i prema navodima tužitelja je dimenzija 6,5 x 8,5 m i u istom se nalazi kupatilo i dvije sobe. U tim prostorijama tužena se unatrag 10 godina bavi s udomiteljstvom te se brine o nekoliko korisnika usluga, a u radu joj pomaže i kćerka. Prema iskazu tužene materijal za uređenje kuće, dogradnju i zidanje štale, svinjaca i garaže je osigurala tužena od sredstava koja su joj preostala nakon prodaje stana od 32.000,00 DEM. Nije sporno da je sve radove na izgradnji gospodarskih zgrada u dvorištu i garaže izveo tužitelj koji je živio s tuženom, te da su se radovi izveli u razdoblju od 1997. godine do 2019. godine, dakle za vrijeme trajanja braka. U navedenom razdoblju se do 1. srpnja 1999. godine primjenjivao Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 51/89 – pročišćeni tekst, dalje: ZBPO/89) u kojem je čl. 277. određeno da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, da je njihova zajednička imovina, te da je odredbom čl. 287. st. 1. utvrđeno da se suvlasnički udio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.  Dakle, za imovinu stečenu do navedenog datuma suvlasništvo se utvrđuje prema doprinosu. Kako je predmetna kuća stečena darovanjem oca od tužene, ne može biti govora o doprinosu tužitelja prilikom stjecanja te nekretnine.

17.              U razdoblju poslije 1.7.1999. godine primjenjivao se Obiteljski zakon (NN 162/98 – dalje: ObZ/98) do 12.7.2003. godine, a potom se je primjenjivao Obiteljski zakon (NN 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ/03) gdje je čl. 248. propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. 249. st. 1. ObZ/03 propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Nadalje, na isti način bračnu stečevinu utvrđuje čl. 36 Obiteljskog zakona (NN 103/2015 – dalje: ObZ/15) koji se primjenjuje od 1.11.2015. godine.

18.              Tužitelj ovom tužbom traži utvrđenje prava suvlasništva na temelju bračne stečevine na polovini dijela nekretnine tužene iz zk. ul. broj: 489 k.o. P. S. za koju je nesporno utvrđeno da ju je stekla darovanjem od oca i da je njezino vlasništvo. Stoga je na tužitelju bio teret dokaza kako bi se utvrdila vrijednost imovine koju je unio u predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja braka, koja će onda činiti bračnu stečevinu. Kako tijekom postupka nije utvrđena vrijednost imovine koju je tužitelj unio u nekretninu upisanu u zk. ul. broj: 489 k.o. P. S., koja se sastoji od kč. br. 1909 sa 440 m2 i kč. br. 1910 sa 2340 m2, sud je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tužitelj i tužena za vrijeme trajanja braka stekli na jednake dijelove svatko ½ dijela predmetne nekretnine, te je donio odluku kao pod točkom II. izreke. Pri donošenju presude sud je imao u vidu odluku Vrhovnog suda RH broj: Rev-674/12-3 od 4.10.2017. godine.

19.              Nije sporno da su tužitelj i tužena tijekom braka zajedničkim radom stekli nekretnine upisane u zk. ul. broj: 475 k.o. S., koje se sastoje od kč. br. 1359 – vinograd S. u površini od 296 m2 i kč. br. 1540 – šuma S. u površini od 1307 m2 te upisane u zk. ul. broj: 3797 k.o. P. S., koje se sastoje od kč. br. 6962 – vinograd B. u površini od 1381 m2. Navedene nekretnine stečene su očito nakon 1.7.1999. godine kada se primjenjivao Obiteljski zakon (NN 162/98 – dalje: ObZ/98) do 12.7.2003. godine, a potom se je primjenjivao Obiteljski zakon (NN 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ/03) gdje je čl. 248. propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. 249. st. 1. ObZ/03 propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Nadalje, na isti način bračnu stečevinu utvrđuje čl. 36 Obiteljskog zakona (NN 103/2015 – dalje: ObZ/15) koji se primjenjuje od 1.11.2015. godine.

              Kako nije utvrđeno da je bilo što ugovoreno između tužitelja i tužene u svezi navedene bračne stečevine, a tužena suvlasništvo tužitelja ne osporava, sud je utvrdio da su tužitelj i tužena suvlasnici na istima svatko u ½ dijela te je donio odluku kao pod točkom I. izreke.

20.              Stranke su tijekom postupka kao vrijednost predmeta spora naznačile iznos od 11.000,00 kn. U takvim okolnostima, kako su parnične stranke po ocjeni suda u približno jednakoj mjeri uspjele u sporu, sud je sukladno čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

21.              Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

U Slatini 17. rujna 2021.

 

 

                                                                                                                                   Sudac:

 

                                                                                                                               Zoran Šljivac 

 

 

                    Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima u Z. o. u. R. B. i D. N. iz V., T. M. ...,
2. Tužena po punomoćnici I. S., odvjetnici iz S., T. s. J. ...