1               Poslovni broj: Gž Ob-378/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-378/2021-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u izvanparničnom predmetu predlagateljice S. K., maloljetnog T. K., i maloljetnog L. K., oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici S. K., a ona zastupana po punomoćnici I. G. L., odvjetnici u S. B. i protustranke M. K., zastupanog po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u S. B., radi zaštite obiteljskog doma, odlučujući o žalbi protustranke M . K. protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R1 Ob-444/2020-18 od 11. svibnja 2021., dana 1. rujna 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke M . K. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R1 Ob-444/2020-18 od 11. svibnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagateljice S. K. za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim su rješenjem predlagatelji ostvarili pravo na stanovanje u svom obiteljskom domu koji se nalazi u L., na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj 954 K.O. L., i to kčbr. 278/1, kuća broj 3, zgrada, dvorište i oranica u ulici S. površine od 941 m² (točka I. izreke). Ujedno je određeno da predlagatelji imaju pravo stanovanja na spomenutoj nekretnini koja predstavlja obiteljski dom stanaka i to do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini (točka II. izreke). Također je obvezana predagateljica S. K. plaćati sve režijske troškove za spomenutu nekretninu od trenutka stupanja u posjed pa nadalje (točka III. izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev protustranke M. K. kojim traži obvezati predlagateljicu S. K. na plaćanje najamnine i režijskih troškova u iznosu od 2.500,00 kuna mjesečno (točka IV. izreke). Odlukom je o parničnom trošku protustranka M. K. obvezan predlagateljima nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 3.050,00 kuna (točka V. izreke).

 

2. Protiv ovog rješenja žalbu podnosi protustranka M. K. pobijajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak ili preinači odbijanjem prijedloga.

 

3. Predlagatelji su odgovorili na žalbu ocjenjujući je neosnovanom te su je predložili odbiti.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Iako je protustranka žalbu podnijela i zbog žalbenog razloga bitne postupovne povrede, žalitelj u žalbi ne ukazuje ni na jednu od tih povreda. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet je odlučivanja postupak radi zaštite obiteljskog doma. Riječ je o posebnom izvanparničnom postupku iz članka 490. točke 3. u vezi s člankom 433. točkom 8. ObZ i člancima 46. stavkom 2. te člankom 32. ObZ.

 

7. ObZ u odredbi članka 32. i 46. uređuje pravni institut obiteljskog doma kao osobno pravo na stanovanje kojim se štiti pravo na stanovanje u nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu, pa je u suvlasništvu bračnih drugova (kao i u stanu koji se koristi temeljem ugovora o najmu, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ). Ta nekretnina u kojoj bračni ili izvanbračni drugovi sporazumno stanuju s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, predstavlja obiteljski dom, pa se putem ovog instituta djeci koja žive s roditeljima, bračnim ili izvanbračnim drugovima, osigurava egzistencijalno pravo stanovanja u obiteljskom domu za vrijeme dok traje brak ili izvanbračna zajednica, kao i u slučaju razvoda braka, odnosno prestanka izvanbračne zajednice.

 

8. Prema odredbi članka 46. stavka 2. ObZ sud može na zahtjev bračnog druga odrediti da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu iz članka 32. ovoga Zakona ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojima roditelji ostvaruju roditeljsku skrb. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je kod ocjenjivanja predstavlja li roditeljski dom bračnu stečevinu potrebno primijeniti onaj propis koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine.

 

9. U postupku je utvrđeno da su predlagateljica i protustranka bili u braku deset godina i da je njihov brak razveden pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda R1 Ob-342/2020-2 od 20. kolovoza 2020. Preciznije rečeno, brak je stranaka zaključen 2016., ali je izvanbračna zajednica trajala još i prije toga te su u to vrijeme, 2013. i 2015. rođena zajednička maloljetna djeca. Utvrđeno je da su u braku stranaka rođeni maloljetni T. K. 2013. i maloljetni L. K. 2015. te da je odlukom o razvodu braka odlučeno da će djeca stranaka nakon razvoda braka stanovati s majkom i predlagateljicom u L., na adresi S., dakle, u predmetnoj nekretnini, dok je otac obvezan plaćati za uzdržavanje svakog djeteta po 1.000,00 kuna mjesečno, a uređeno je i pitanja ostvarivanja osobnih odnosa između oca i djece.

 

10. Nadalje je utvrđeno da je predmetna nekretnina kčbr. 278/1 kuća broj 3, zgrada, dvorište i oranica u ulici S.   upisana u Z.U. 954 k.o. L. i to kao kčbr. 278/1 površine 941 m². Ova je nekretnina kupljena ožujku 2017. kreditom čiji je obveznik plaćanja predlagateljica, a mjesečni obrok kredita iznosi 1.500,00 kuna i plaća ga isključivo predlagateljica, dok protustranka nije do sada platio ni jedan obrok. Pored toga, predlagateljica plaća i režijske troškove za predmetnu nekretninu, iako u nekretnini stanuje protustranka koja režije ne plaća. Protustranka ne plaća ni uzdržavanje za djecu zbog čega je predlagateljica podnijela zahtjev za izravnu naplatu Fini. Osim toga, utvrđeno je da su odnosi između stranaka nakon razvoda njihova braka poremećeni i da je u tijeku postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu. Jednako je tako utvrđeno da su stranke, prije nego što je predmetna nekretnina kupljena, sedam godina stanovali u kući roditelja protustranke u zasebnom stanu u čijem su uređenju djelomično i osobno participirali.

 

11. Na temelju gornjih činjenica sud je ocijenio da su se ostvarile pretpostavke iz članka 46. te 490. do 492. ObZ za prihvaćanje prijedloga, pa je prijedlog prihvatio i odbio protuprijedlog protustranke kojim je od predlagateljice tražio plaćanje najamnine u iznosu od 2.500,00 kuna mjesečno.

 

12. Neutemeljeno žalitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravno odlučne činjenice utvrdio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koje imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U konačnici, u žalbi se i ne ukazuje određeno koja to pravno relevantna činjenica nije pravilno ili potpuno utvrđena, iako se rješenje pobija i zbog ovog žalbenog razloga.

 

13. Neutemeljeno žalitelj osporava i pravilnost primjene materijalnog prava.

 

14. Pravilno je sud ocijenio da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Naime, sukladno odredbi članka 36. stavka 1. ObZ, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Predmetna je nekretnina doista stečena za vrijeme trajanja braka predlagateljice i protustranke, i to 2017. jer je plaćena kreditom čije mjesečne anuitete otplaćuje predlagateljica iz sredstava koja ostvaruje radom. Predlagateljca je zaposlena i po osnovi plaće ostvaruje mjesečna primanja od oko 4.500,00 kuna. Kako je predmetna nekretnina doista bračna stečevina, to ta imovina može biti i predmet zaštite u postupcima radi zaštite obiteljskog doma.

 

15. Odredba članka 46. stavka 2. ObZ daje ovlaštenje sudu da, na zahtjev bračnog druga odredi da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu iz članka 32. ovoga Zakona ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelj ostvaruje roditeljsku skrb, time da, sukladno stavku 3. istog članka, pravo stanovanja iz stavka 2. ovoga članka može trajati najdulje do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom. Nadalje, odredba stavka 4. članka 46. ObZ propisuje kada odlučuje o pravu na stanovanje iz stavka 2. ovoga članka, sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti roditelju koji s djecom ostaje stanovati u roditeljskom domu, obvezu plaćanja paušalnog iznosa najamnine drugom roditelju i plaćanje režijskih troškova nekretnine koja predstavlja obiteljski dom, time da, sukladno stavku 5. istog članka, kada odlučuje o pravu na stanovanje iz stavka 2. ovoga članka, sud mora voditi računa o načelu razmjernosti, štititi pravo djece na stanovanje u obiteljskom domu i istodobno postupati pravedno prema onom roditelju na čiji teret će se ostvarivati pravo stanovanja.

 

16. Sud je prvog stupnja pravilno ocijenio da su se ostvarile pretpostavke za prihvaćanje predmetnoga prijedloga jer su stranke zajedno stanovale u predmetnoj nekretnini kao svom obiteljskom domu i zajednička djeca stranaka žele stanovati u roditeljskoj kući, pa je sud pravilno ocijenio da je u interesu djece da stanuju u obiteljskom domu jer oni imaju, zajedno sa svojom majkom, osobno pravo na stanovanje u svom obiteljskom domu. Predlagateljica plaća sve troškove života i za sebe i za djecu, otplaćuje kredit za nekretninu koja predstavlja obiteljski dom, dok protustranka ne ostvaruje prihode, iako je mlada muška osoba (rođen 1987., dakle, u dobi od 34 godine) koja relativno lako može pronaći posao, a ne plaća ni uzdržavanje za maloljetnu djecu usprkos postojanju sudske odluke koja ga na to obvezuje i usprkos tome što je to i bez sudske odluke njegova moralna obveza.

 

17. Kako su odnosi između stranaka nakon razvoda njihova braka poremećeni i kako je u tijeku postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu, radi zaštite obiteljskog doma pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je pružio predlagateljima zaštitu obiteljskog doma prihvaćanjem predmetnog prijedloga. Jednako je tako sud pravilno odbio i zahtjev protustranke za plaćanje najamnine i režijskih troškova zato što bi u okolnostima konkretnog slučaja to predstavljalo očitu nepravdu s obzirom da predlagateljica plaća sve troškove života zajedničke djece te režijske troškove za nekretninu u kojoj protustranka stanuje, kao i kredit za tu nekretninu, a da protustranka ne podmiruje svoju financijsku ni moralnu obvezu uzdržavanja zajedničke maloljetne djece. Plaćanje najamnine za protustranku na teret predlagateljice bi ujedno bilo nerazmjerno navedenim obvezama predlagateljice nasuprot neodgovornom roditeljskom pristupu protustranke. To tim više, što su stranke stanovale sedam godina u kući roditelja protustranke u zasebnom stanu u čijem su uređenju djelomično i osobno participirali što čak potvrđuje i protustranka. U takvim okolnostima prava protustranke nisu ugrožena prihvaćanjem prijedloga predlagateljice i odbijanjem njegova protuprijedloga.

 

18. U odnosu na žalbene navode prema kojima u obiteljskoj kući roditelja predlagateljice ima mjesta za stanovanje predlagateljice i djece zato što je sestra predlagateljice odselila iz obiteljske kuće, nije razlog zbog kojeg bi trebalo odbiti zahtjev za zaštitu obiteljskog doma ni u kojem slučaju, jer predlagateljica svojim radom i sredstvima koja ostvaruje od rada otplaćuje kredit i k tome, pored toga što svoju obvezu uzdržavanja djece ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djeci, ona zadovoljava i njihove materijalne potrebe jer to protustranka kao njihov otac ne čini na koji način predlagateljica kao majka pokazuje odgovaran odnos prema roditeljstvu. Stoga je ovakva odluka u skladu s interesom maloljetne djece.

 

Što se tiče daljnjih žalbenih navoda da predmetna nekretnina predstavlja dom protustranci, odgovoriti je da je pravo na obiteljski dom ustanovljeno radi zaštite prava na stanovanje u nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu, prije svega u interesu maloljetne djece, a interesi maloljetne djece su ispred interesa njihovih roditelja sukladno načelu prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta (članak 5. stavak 1. ObZ). Osim toga, valja kazati da je ova zaštita ograničenog trajanja i traje do razvrgnuća suvlasništva nad nekretninom koja predstavlja obiteljski dom. Okolnost da stranke imaju zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu djecu ne utječe na nepravilnost ove odluke jer se zaštita obiteljskog doma ostvaruje i u odnosu na zajedničku maloljetnu djecu nad kojom oba roditelja ostvaruju roditeljsku skrb.

19. Pravilna je odluka o parničnom trošku jer je pravilno utemeljena na odredbi članka 366. stavka 1. ObZ i jer je trošak postupka pravilno obračunat.

 

20. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je protustranke valjalo odbiti te potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP.

 

21. Odlučujući temeljem odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu predlagateljice za naknadu troška odgovora na žalbu, predlagateljici taj trošak nije priznat jer, po ocjeni žalbenog suda, trošak odgovora na žalbu nije bio potreban za svrhovito vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP.

 

Split, 1. rujna 2021.